HADIS DANA

[paparaci]

Screenshot_2014-05-24-09-03-57.png

Screenshot_2014-05-28-14-34-26.png

....a ako ga ostaviš, osta krivo. Zato jedni drugima preporučujte da ženama dobro čine!" - (Muttefekun alejhi) A u drugom rivajetu, stoji: "Žena je kao rebro, ako ga htjedneš ispraviti, slomit ćeš ga, a ako se koristiš njime, ono će ti koristiti, iako je krivo."

[KOMESAR]

Prenosi Ebu Bekre r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao: Vrijeme kruži, kao i onog dana kada je Allah stvorio nebesa i zemlju. Godina ima dvanaest mjeseci, od čega su četiri sveta: tri jedan za drugim: zu-l-ka`de, zu-l-hidždže i muharem, i redžeb, koji je između džumade-l-uhra i ša`bana!" (Buharija)
Prenosi Ibn Abbas da je Poslanik s.a.v.s. kada je došao u Medinu, našao Židove kako poste Ašuru, pa je rekao: "Šta je ovo?" Rekli su: "Ovo je lijep dan, dan u kojem je spašen Musa a.s. sa Benu Israelćanima, od njihova neprijatelja, pa ga je Musa postio." Rekao je: "Musa je meni bliži od vas!"-pa je postio i naredio drugima da poste. (Buharija)
..."To je dan u kojem se zaustavila lađa na brdu Džudijj, pa ga je Nuh postio..." (Ahmed)
Na dan Ašure i Muhammedu a.s. biva objavljen ajet u kome ga Allah dž.š. obavještava da mu je oprošteno sve što je prije činio i što će činiti u buduće., Ademu a.s. je oprošten prekršaj koji je učinio u Džennetu, Junusa a.s. je na ovaj dan izbacio kit na obalu, Jusufa a.s. je izbavila karavana iz bunara, Rođen je Ibrahim a.s., Jakubu a.s. je vraćen vid, Ejjub a.s. je ozdravio, Sulejman a.s. je postao vladar nad Izraelićanima, rođen je, i uzignut na nebo Isa a.s.

Narode ja sam samo čovjek; uskoro će možda da me posjeti izaslanik moga Allaha i da se odazovem. Ja među vama ostavljam dvije važne stvari: prva je Božija knjiga (Kur`an), u njoj je svijetlo i spasonosna uputa, prionite uz nju i čvrsto se je pridržavajte. Drugo što vam ostavljam jesu članovi moga doma. Skrećem vam pažnju na članove moga doma(ovo je ponovio tri puta) (Muslim)

[KOMESAR]

Nu’man ibnu Bešir veli: "Čuo sam Božijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, gdje veli: "Što je dozvoljeno (halal) jasno je, a što je zabranjeno (haram) jasno je, a među njima ima nejasnih stvari koje mnogi ne poznaju. Ko ih se uščuva, taj je sačuvao svoju vjeru i čast, a ko se upusti u njih, zapašće u ono što je zabranjeno. Isto kao pastir koji čuva stado oko zabranjene zemlje, može časom da mu umakne stado i pase u njoj. Svaki vladar ima svoju zabranjenu zemlju (ispašu), a Božija zabranjena zemlja jesu Njegove zabrane. U tijelu ima jedan organ, koji kad je dobar, bude dobro cijelo tijelo, a kad je pokvaren, bude pokvareno cijelo tijelo, taj organ je srce."

I ovaj hadis je u Muslimu.

Veli Allah, dželle šanuhu: (Mi smo (Muhammede) poslali tebi ovu Knjigu (Kur’an) kao tumač i razjašnjenje za sve.) (En-Nahl, ajet 89) Što je u Kur’anu ukratko rečeno, to je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, razjasnio i protumačio. Pred svoju smrt dobio je od Allaha, dželle šanuhu, kao potvrdu, da je svoju službu tačno izvršio, ovaj ajet: (Danas Sam vam vjeru vašu usavršio i Svoju blagodat upotpunio i izabrao Islam za vjeru.) (El-Maideh, ajet: 3)

Dakle, u Islamu nam je sve jasno protumačeno. Šta je dozvoljeno i šta je zabranjeno protumačeno je. Neke stvari poznaje svako, a neke samo učeni ljudi. Ko nešto ne zna treba se toga čuvati, jer ko se neoprezno nad obalu natkuči, može časom u vodu pasti.

Običaj bijaše u Arapa da stariješine plemena označe jedan dio ispaše, gdje niko drugi ne smije napasati svoja stada. Takvu zemlju nazivahu "hima". I Allah, dželle šanuhu, ima nešto slično tome, a to su Njegove zabrane u koje se svijet ne smije upuštati. Ko i blizu tih zabrana dođe, može vrlo lahko da se u njih upusti. Zato je dobro kloniti se i blizine zabrana.

Drugi dio hadisa govori o nečem drugom. Naime, svaki čovjek ima dvije vrste poslova i radnji; unutarnje i vanjske. Unutarnje potječu iz srca. Vanjske nastaju iz unutarnjih. U kog bude srce čisto, i svi poslovi biće mu čisti. U protivnom slučaju ispadnu svi poslovi ružni. Prema ovome je jasno da se ne mogu odbraniti frazom: "na srce se gleda" oni koji protupropisno postupaju. Da im je srce čisto, svi bi im poslovi bili čisti. Ako je u ćupu med, i spolja se osjeća slast, a ako je sirće i spolja se osjeća ljutina. I onaj koji se svijetu prikazuje dobrim poslovima, ako mu to iz srca ne potječe, to već izgleda usiljeno i lahko se primjeti. Bože očisti naša srca od svega čime nisi zadovoljan.

[KOMESAR]

Veli Temim Darija da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "Vjera je savjetovanje." Mi mu rekosmo: "Kome, Allahov Poslaniče?" Odgovori: "Allahu Uzvišenom, Njegovoj Knjizi, Njegovu Poslaniku, starješinama muslimana i ostalim muslimanima."
Ovaj vjerodostojni hadis se nalazi u Muslimu. Savjetovanje Allahu znači: vjerovati da je Jedan, da je svim savršenostima opisan, a čist od svih manjkavosti, pokoravati se Njegovim zapovjedima, a kloniti se Njegovih zabrana i nastojati da i drugi tako rade. Pod savjetovanjem Allahovoj Knjizi podrazumijeva se: vjerovati u nju, poštovati je, držati se njenih propisa, proučavati je i odbijati napade nevjernika na nju. Pod savjetovanjem Allahovom Poslaniku s.a.v.s. podrazumijeva se: vjerovati u njega, držati za istinu sve što je pripovijedao, poštivati ga, voljeti ga, pokoravati se njegovim naredbama, oživljavati među svijetom njegove lijepe običaje, podučavati svijet njegovu sunnetu, njegove i Allahove riječi pretpostaviti nad svim ostalim, voljeti koga on voli, mrziti koga mrzi, voljeti njegovu porodicu i drugove itd. Savjetovati starješinama muslimana znači pomagati ih u istini, ukazivati im na pravi put, pokoravati im se u granicama Allahovih zapovjedi, moliti Allaha za njih itd. Savjet ostalim muslimanima sastojao bi se od sličnih stvari. U savjet Allahu i Njegovoj Knjizi ubraja se nastojanje učenjaka i pobijanje protuislamskih ideja, iznošenje pogrešaka pojedinih ljudi ili pojedinih knjiga. Veli Muhammed ibnu Eslem Et-Tusi: "Ovaj je hadis četvrtina Islama."

[KOMESAR]

Abdullah sin Omerov priča da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Naređeno mi je
da se borim sa svijetom sve dotle dok ne posvjedoče da nema dugog boga osim Allaha i da je
Muhammed Njegov Poslanik i dok ne počnu obavljati molitvu (namaz) i ne počnu davati
zekat; kad to urade sačuvali su od mene svoje duše (krvi) svoj imetak, osim za islamski hak
(pravo), a račun će pred Uzvišenim Bogom polagati."

I ovaj hadis je vjerodostojan (sahih), a nalazi se u Buhariji i Muslimu i u drugim hadiskim
djelima.

Sa pravdom svijet opstoji, sa pravdom sve cvate. Trinaest godina zvaše Muhammed,
sallallahu alejhi ve sellem, svoju okolicu vjeri Islamu. Njegova okolica uzvračaše mu
uglavnom zlo za dobro. Ne pustiše ga da u svom rodnom mjestu u miru ostane, nego ga prisiliše
na seobu. Tek onda Bog, dželle šanuhu, dozvoli Svom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem,
da se lati pravde i uzvrati im učinjeno zlo. (Dozvoljava se (muslimanima) koje nepravedno sa
svih strana tuku, da se i oni bore!) (Hadždž, ajet 9)

Cijela neznabožačka vjera (mušrici) bijaše ustala na oružje protiv Islama. Dozvoljeno bi i
muslimanima da i oni protiv njih zaratuju. (Ratujte protiv svih mušrika, kao sto i oni protiv
svih vas ratuju. Ko na vas napadne i vi njih napadnite, samo u istoj mjeri).

Sve vojne Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, bile su izazvane sa neprijateljske strane.
Ili su oni prvi navalili na muslimane ili su ugovor prekršili ili slično. Islam ne preporučuje
razbojništva niti nasilja.

Ukratko može se reći da Islam preporučuje ratovanje u dva slučaja:

1. Za odbranu života kod napadaja,

2. za odbranu propagiranja Islama, tj. ako neko ustane i počne mučiti muslimane s ciljem da
bi ostavili Islam; ili počne spriječavati od Islama one, koji hoće da svojevoljno prigrle Islam;
ili ustane protiv onog koji zove u Islam.

Evo šta jos Kur'an veli u ovom pogledu: (Bog vam ne zabranjuje da onim nemuslimanima,
koji protiv vas ne ratuju radi vjere, i koji vas ne tjeraju iz vasih kuća, dobročinstvo činite i
pravdu dijelite, jer Bog voli one koji pravedno rade. Samo vam Bog zabranjuje da one, koji
protiv vas ratuju i koji su vas izgnali iz vasih kuća ili pomagali one, koji to čine, da ih
smatrate za prijatelje. Ko bi ih uzimao za prijatelje taj bi pogrijesio.)

Eto to je duh Islama i Kur'ana. Ovo je pitanje opširno pa bi me daleko odvelo da se i dalje
njime ovdje bavim, nego, osvrnimo se na sam hadis.



Ako muslimanski protivnici prime Islam izraživši riječima svoje vjerovanje i pristavši na
obavljanje vjerskih dužnosti, s time će sačuvati svoj život i imetak. U torn slučaju nikome nije
dozvoljeno da mu napadne život ili imetak, ako to islamsko pravo ne traži.


Svačiji je imetak u islamskoj državi zaštićen. Niko, pa ni sama muslimanska država nema
prava uzeti ni jedne pare, ako to islamski propisi ne zahtjevaju. Od muslimana Islam traži
zekat i neke druge obaveze. Od nemuslimana traži otkupni danak od službe u vojsci (džizja).

U Islamu nema toga da čovjek odgovara za svoje grijehe pred ljudima, koji su kao ljudi svi
njemu ravni. Ako grijeh šteti zajednici ili pojedincima ili vuče za sobom zle posljedice onda
Islam propisuje određene kazne. Ukratko, u Islamu nema ispovjedanja i polaganja računa pred
drugim osim Boga kao što veli Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, u ovom hadisu:
"Račun će pred Svevišnjim Bogom polagati."

[paparaci]

Screenshot_2014-05-12-08-13-21.png

Screenshot_2014-05-13-10-42-26.png

[KOMESAR]

I ovaj hadis se nalazi u Buhariji i Muslimu, a znači: Ebu Hurejre r. a. kaže: "Čuo sam Allahovog Poslanika s.a.v.s. gdje veli: "Što sam zabranio klonite ga se, a što sam vam naredio vršite ga koliko možete, jer ništa nije uništilo one što su prije vas bili, nego mnoga suvišna pitanja i nepokoravanje pejgamberima."
Zabrana je teška. U njoj izuzetka nema. Svak je se mora kloniti, jer se zabranjuje samo ono što je štetno. Naredba je malo lakša: vršite je koliko možete. Vršiti koliko se može ne treba olahko shvatiti i kako veli "po svom ćejfu tumačiti". Abdest se i u sred zime može uzeti, a na dan se i deset puta, a ne samo pet puta može klanjati. I kad taneta u ratu lete i onda se klanjati mora, čak Kur’an naređuje da se tada ni džemat ne propusti. Tek bolesnik, koji se boji smrti ili pogoršanja bolesti može ostaviti abdest ili gusul i mjesto njih uzeti tejemum. Starac koji ne može postiti, a ne nada se da će i kasnije moći, može da ne posti, ali za svaki dan neka nahrani po jednog siromaha. Eto, nek se iz ovih primjera zaključi što se može, a što ne može u šeriatskom gledištu. Osim toga naredba se dijeli na strogu naredbu (farz, vadžib) i na naredbu lakšeg stepena (mendub, mustehab). Gore spomenuti primjeri su od prve grupe. Druga grupa može se vršiti kako ko može, pa ko je propusti nema kazne. Bog i Božiji Poslanik traže poslušnost. Ne bude li nekom nešto u naredbi ili zabrani jasno, slobodno neka pita, ako u tom pitanju ima krosti. Pitanja koja su suvišna ili beskorisna u Islamu su zabranjena. Prenosi Buharija da je Ibnu Abbas rekao: "Neki ljudi zapitavahu Božijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, šaleći se; jedan ga zapita, ko mu je otac, drugi bijaše izgubio devu pa pita gdje mu je deva. Ovo bijaše uzrok, da Bog pošalje ovaj ajet: (O vjernici ne zapitkujte o onome što će vam pričiniti neprijatnosti ako vam se objasni...) (El-Maide, ajet: 101) u kom se zabranjuju suvišna, neumjesna i u vjeri beskorisna pitanja. Gore sam rekao da je zabrana teža i strožija od naredbe. Kao pojašnjenje tome navodim ovdje šta su ugledni učenjaci o tome rekli. Veli jedan od učenih ljudi: "Dobra djela radi i dobar i hrđav čovjek, dok ono što je zabranjeno, toga se kloni samo dobar musliman." Veli Aiša, radijallahu anha: "Koga raduje da pretekne one koji neprestano dobra djela rade, nek se čuva grijeha." Veli Hasan El-Basri, radijallahu anhu: "Ni s čim se Bogu bolje ne robuje od napuštanja onog što je On zabranio." Veli Ibnu Omer, radijallahu anhu: "Bolje je jednu paru od harama sačuvati nego stotinu hiljada podijeliti." Veli Mejmun ibnu Mihran: "Jezikom Boga spominjati lijepa je stvar, a od toga je bolje kod grijeha Ga se sjetiti pa ne pogriješiti."

[KOMESAR]

Ebu-Zerr el-Gaffari, radijallahu anhu, prenosi od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da Uzvišeni Allah dž. š. kaže:
“O Robovi moji, ja sam Sebi nasilje zabranio, a zabranio sam ga i među vama, pa nemojte jedan drugom nasilje činiti. O Robovi moji, svi ste vi zalutali osim onog koga ja uputim; pa tražite od Mene da vas uputim, Ja ću vas uputiti. O Robovi moji, svi ste vi gladni osim onog koga Ja nahranim, pa od Mene tražite de vas nahranim Ja ću vas nahraniti. O Robovi moji, svi ste vi neodjeveni osim onoga koga ja odjenem, pa od Mene tražite da vas odjenem Ja ću vas odjenuti. O Robovi moji, vi danju i noću griješite a ja sam onaj koji sve grijehe prašta, pa od Mene tražite da vam oprostim, Ja ću vam oprostiti. O Robovi moji, vi nikada nemožete doći do onoga čime biste Meni štetu nanijeli pa da Mi je nanesete, niti ikad možete doćI do onopga što će Meni korist donijeti, pa da Mi je donesete. O Robovi moji, kad biste vi i prvi i zadnji, i ljudi i džinni, imali srce najpobožnijeg čovjeka, to ništa nebi Moje imanje povećalo. O Robovi moji; kada biste vi, i prvi i posljednji, i ljudi i džinni, imali srce najgoreg griješnika, to ništa nebi Moje imanje umanjilo. O Robovi moji; kada biste vi i prvi i posljednji, i ljudi i džinni, stali na jedno mjestopa Meni svoje molbe i želje uputili, te ja udovoljio svačijoj molbi i želji; to ne bi umanjilo ono što ja imam ni onoliko koliko oduzme od mora igla kad se u njega zamoči. O Robovi moji, sve zavisi od vaših djela, koja su kod mene sačuvana i prebrojana; i za koja ću Ja vama dati zaslugu. Ko nađe nagradu i dobro, nek Allahu zahvali; a ko opet kaznu i zlo, nek ne kori nikog osim sebe.”
(Muslim)

Ovaj hadis spada u onu grupu hadisa, koji se nazivaju hadisi-kudsi i hadisi-rebani. Hadisi-kudsi je onaj hadis u kome Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pripisuje riječi Uzvišenom Allahu a te riječi se ne nalaze u Kur'anu. Svaki hadis Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, je od Allaha dž. š. Jer Uzvišeni Allah veli za Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “On (Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem) ne govori od sebe nego je sav njegov govor objava koja mu se dostavlja.” ( En-Nedžm, 3-4.) Prema tome hadisi-kudsi se odlikuju nad ostalim hadisima time što se u njima riječi pripisuju Uzvišenom Allahu. U ovom se hadisu ocrtava moć i uzvišenost Svevišnjeg Allaha. Njegovo je sve, niko mu ne treba. Njemu koristi ne donose naši dobri poslovi, a ni naša ružna djela ni najmanje mu štete nanijeti ne mogu. Svi su ljudi Njegove sluge i Robovi te prema tome svi i u svakom stanju Ii slučaju, Njega trebaju. Zato, uvijek treba da samo Njega mole i da samo od Njega traže i da se samo Njemu obraćaju. Nagradu koju će dobiti ljudi koji su dobra radili, dobiće od Njegove milosti, a ne zato što su oni svojim djelima zadužili Allaha dž. š. Da ih nagradi. Kazna, pak koju će pretrpjeti ljudi koji su na ovom svijetu zlo radili, posljedica je njihovih zlih djela, jer Allah dž. š. Nikom nasilje ni nepravdu ne čini.

O vrijednosti ovog hadisa dovoljno govori riječ imama Ahmeda ibn-Hanbela koji veli da je ovo najuzvišeniji hadis od svih hadisa koje Šamlije prenose.

Neke pouke iz ovog hadisa

1. Pripisivanje govora Uzvišenom Allahu teda je Allahov govor slovo i glas koji se čuje. A Kur'an je pun dokaza koji upućuju na ovu istinu.

2. Allah dž. š. je kadar da čini nasilje, ali ga je Sam Sebi zabranio iz svoje savršene pravednosti. Jer da nije moćan da čini nasilje nebi se hvalio i veličao u ovom hadisu time što ga je Sebi zabranio.

3.Uzvišeni Allah je Sebi negirao neka svojstva. Ta negacija upućuje s druge strane na pripisivanje Allahu svojstva koje je suprotno od negiranog. Tako, negiranje nasilja kao Allahovog svojstva znači pripisivanje savršene pravednosti Uzvišenom Allahu.

4. Uzvišeni Allah Sebi zabranjuje šta hoće i stavlja u obavezu šta On hoće. Jer Njemu pripada sav sud i propisivanje. Dok niko drugi nemože Allahu zabranjivati niti ga obavezivati sa bilo čim. Poslušaj sljedeće riječi tvoga Uzvišenog Gospodara: “Upitaj: ‘Čije je sve što je na nebesima i na zemlji? I odgovori:Allahovo!’ On je sebi propisao da bude milostiv.” ( El-En'am, 12.)

5. Uzvišeni Allah je i nama zabranio nasilje bez obzira bilo to prema samom sebi ili prema drugom, zato kaže: “A zabranio sam ga i među vama, pa nemojte jedan drugom nasilje činiti.”

6. Svaki čovjek je zalutao sve dok ga Allah ne uputi. Zato, oni koji su upućeni trebaju moliti Allaha da ne zalutaju.

7. Podsticaj na traženje znanja jer Allah veli: “Svi ste vi zalutali.” A nema sumnje da je traženje znanja od najboljih djela i od najefikasnijih puteva za otklanjanje sumnji. Imam Ahmed veli: “Sa znanjem se ništa ne ravna za onoga kome je ispravan nijet.”

8. Da netražiš uputu ni od koga osim od Allaha jer On kaže: ” Pa tražite od Mene da vas uputim, ja ću vas uputiti.”

9. Svi robovi su u osnovi gladni jer oni sami nisu u stanju da stvore ono što održava njihova tjela kao što kaže Uzvišeni u suri El-Waqia: “Kažite vi Meni! Šta biva s onim što posijete? Da li mu vi dajete snagu da niče ili to Mi činimo? Ako hoćemo možemo ga u suho rastinje pretvoriti, pa biste se snebivali: ‘Mi smo doista oštećeni, čak smo svega lišeni!’ Kažite vi Meni; vodu koju pijete da li je vi ili Mi iz oblaka spuštamo? Ako želimo možemo slanom da je učinimo – pa zašto niste zahvalni.” ( El-Waqia, 63-70.)

10. Riječi Uzvišenog: “Pa od mene tražite da vas nahranim” obuhvataju moljenje Allaha za hranu i opskrbu kao i rad i trud za sticanje iste. Uzvišeni veli: “A kad se molitva obavi, onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli što želite.” (El-Džumua’, 10.) Jer poznato je da zlato, pare i hljeb ne padaju s neba, zato svaki insan mora da se trudi i radi.

11. Osnova je da je čovjek neodjeven sve dok ga Allah ne odjene. Jer čovjek izlazi iz majčine utrobe neodjeven pa ga Allah odjene onim što je propisao od sebeba (poput njegovih roditelja itd.)

12. Sinovi Ademovi mnogo griješe.

13. Koliko god da grijesi budu veliki i koliko god da ih bude, Allah dragi će ih oprostiti onome koji se pokaje i zatraži oprost od Allaha.

14. Savršenost Allahove vlasti i nezavisnosti od stvorenja, zato veli: “O Robovi moji, vi nikada nemožete doći do onoga čime biste Meni štetu nanijeli pa da Mi je nanesete…” a sve ovo zbog toga što je On savršen u svojoj vladavini i nezavisnosti. Kao da Uzvišeni kaže: “Tražio sam od vas da Me molite za oprost vaših grijeha samo zato što je to čista vaša korist a ne zbog moje potrebe za tim niti zbog toga što Mi vaša nepokornost može nešto nauditi.

15. Mjesto bogobojaznosti je srce.

16. Savršenost i potpunost Allahova bogatstva. Ovo se vidi iz Njegovih riječi ” o moji Robovi, kada biste vi prvi i posljednji i….stali na jednom mjestu…” Sve ovo upućuje na savršenost i veličinu Allahovog bogatstva, plemenitosti i darežljivosti.

17. Allah Uzvišeni je izbrojao i sačuvao djela ljudi i ništa Mu nije umaklo.

18. Onaj koji ne bude radio dobro pa onda ne nađe nikakvo dobro neka kori i krivi samog sebe i nikog drugog. Ako neko kaže: “Kako da korim sebe kad mi to nije bilo određeno da uradim?” Odgovor bi glasio: “Ti nisi znao kada si učinio grijeh ili ostavio neku obavezu da ti je to određeno. Jer kada griješnik hoće da počini neki grijeh on ne zna da li mu je to zapisano ili ne, sve dok to ne uradi. Isto tako onaj koji ostavlja neku obavezu ne zna da li mu je zapisano da je ostavi sve dok je ne ostavi. Zbog svega ovog kori sebe, o ti koji griješiš prema Gospodaru svih svjetova. Poslanici su prenijeli I dostavili emanet, Kur'an je dovoljan dokaz, a ti sve ovo ostavio onda kori samog sebe.

Molim Uzvišenog Allaha da nas učini od onih koji su spoznali Gospodara svih svjetova pa da i mi uživamo u toj blagodati, najvećoj na ovom svijetu. Rekli su neki od selefa: “Miskini, bjednici, su oni koji su otišli sa ovog svijeta a nisu okusili najslađe što postoji na njemu, spoznaju Allaha dž. š..
Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova

[paparaci]

Screenshot_2014-05-04-06-03-38.png

Screenshot_2014-04-26-09-51-07.png

[paparaci]

Screenshot_2014-04-25-11-22-11.png

Screenshot_2014-04-07-11-30-10.png

[KOMESAR]

Veli Ebu Hurejre, radijallahu anhu: "Rekao je Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Bog je dobar, ne prima nego dobro. Uzvišeni Allah je naredio vjernicima isto što je naredio poslanicima. Veli Bog u Kur’anu: (O poslanici, jedite što je lijepo (dozvoljeno), a radite što je dobro...) Veli Bog: (O vjernici, jedite od lijepih (dozvoljenih) jela koje Sam vam Ja podijelio i zahvaljujte Bogu, ako samo Njega obožavate.) Veli Ebu Hurejre, radijallahu anhu: "Zatim spomenu Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, čovjeka koji dugo putuje, raščupan, prašljiv, pruži ruke nebu govoreći: "Gospodaru, Gospodaru!" a jelo mu haram, piće mu haram, odjeća mu haram i odhranjen je sa haramom pa odakle će se njegova molba uslišati!"
Riječ "tajjib" u arapskom jeziku znači lijep, dobar. U šeriatu se ta riječ upotrebljava u drugom smislu. Naime, znači ono, što je Bog, dželle šanuhu, dozvolio i čime je zadovoljan, a ujedno se dopada i sviđa ljudima. Dakle, šeriat pretpostavlja da se može ljudima sviđati samo ono od čega je Bog zadovoljan.
Bog koji je od svih manjkavosti čist prima samo ona djela koja su čisto izrađena. Čovjek je dužan da se čistom, i u šeriatskom pogledu lijepom i dozvoljenom hranom hrani. To je Bog naredio Svojim poslanicima i svim vjernicima. Tako se ne hraniti vodi mnogim zlim posljedicama. Od ovih je i da mu molba kod Allaha ne bude uslišana. Putnik koji je u dugom putu udaljen od svake udobnosti - zapraši se i postane začupane kose, prašljiv, zaslužuje da mu se molba usliša. Ali, kako će Bog, dželle šanuhu, njegovu molbu primiti, ako je njegova hrana, piće i odjeća haram tj. ako je on to stekao na zabranjen način?
Rekoše Sufjanu Sevriji: "Da nam hoćeš moliti Boga, a on odgovori: "Napustiti grijehe, to je molba."
Veli Malik ibnu Dinar: "Bijaše poklopila nesreća Izraelćane pa se skupe da mole Boga. Bog reče tadašnjem svome Poslaniku: "Kaži im, vi izlazite sa nečistim tjelima da Mene molite, Meni pružate ruke, kojima ste toliko nevine krvi prolili i kojima ste haramom napunili svoje kuće. Sad vas više mrzim, i kao takvi vašom molbom ništa osim što ste se od Mene još više udaljili."
Veli jedan učenjak: "Nemoj se tužiti da ti je molba neuslišana ili zakasnila, kad si joj ti sa svojim grijesima put zatvorio." Gornji hadis se nalazi u Muslimu.

[KOMESAR]

Hasan ibn Ali, radijallahu anhu, veli: "Upamtio sam od Allahovog Poslanika s.a.v.s. ovo: "Ostavi ono što ti je sumnjivo i drži se onoga u čemu sumnje nemaš!"
Ovaj hadis se nalazi u Nesaijinoj i Tirmizijinoj zbirci hadisa. Tirmizija veli da je ovaj hadis dobar i vjerodostojan. U ovom hadisu Allahov Poslanik s.a.v.s. naređuje da musliman, čim posumnja da li je nešto dozvoljeno ili nije, da to jednostavno napusti, a da se drži onoga u čemu je siguran da je dozvoljeno. Ovo islamski učenjaci nazivaju "vere’" (opreznost, sigurnost). Ima nešto što nazivaju "kiselim vere’om" (neukusna pobožnost), a to je da čovjek pazi na sitnice, a na krupne greške se i ne obazire. Došao je jedan čovjek iz Iraka Ibn Omeru r.a. i pitao ga: "Je li grijeh ubiti komaricu?" Ovaj ga otjera, a onda reče: "Ubiše Husejna, unuka Allahovog Poslanika s.a.v.s. , a pitaju za komaricu." I kod nas ima ovakvih postupaka. Neki pitaju: koju nogu treba primaknuti drugoj, desnu lijevoj ili obratno, a ne pitaju niti se obaziru na zabranu kamate. Neki muškarci nose zlatne prstene i pitaju: na kojoj ga je ruci bolje nositi i na kom prstu, a ne obaziru se na to da je haram uopće takav prsten muškarcu nositi. Daj Bože da se opametimo i klonimo besposlica.

[KOMESAR]

Sluga Alejhisselamov, Enes sin Malikov veli da je Alejhisselam rekao: "Ni jedan od vas ne vjeruje (nije dobar, pravi musliman) sve dotle dok ne bude volio svom bratu (muslimanu) ono što voli sam sebi."
Ovaj hadis je vjerodostojan (sahih),a nalazi se u Buhariji i Muslimu.
Musliman voli svakom muslimanu onakvu sreću i dobro kakvu voli sam sebi. Muslimanska zajednica je kao jedno tijelo. Pa kako god ruka jednog tijela ne može ni pomisliti kakvo zlo drugoj ruci tog tijela, tako ni musliman ne smije da želi kakvo zlo svom bratu muslimanu. Ne smije mu čak želiti ni manje dobro nego li sebi.Musliman je dužan da želi i ne muslimanu svako dobro koje želi sebi. U nekim hadiskim zbirkama stoji umjesto riječi "li ehihi" riječ "lin-nasi", što znači da cijelom svijetu treba da želi ono što želi sam sebi.

[paparaci]

Screenshot_2014-04-04-19-14-53.png

Screenshot_2014-03-31-08-45-05.png

[paparaci]

Screenshot_2014-01-25-12-42-31.png

Screenshot_2014-01-23-12-31-58.png

[KOMESAR]

Jedan od najtežih trenutaka na Sudnjem danu bit će trenutak pojavljivanja Džehennema, trenutak kada ga ljudi ugledaju. Kada sićušni čovjek ugleda taj zastrašujući prizor, ono što nikad ni u mašti nije mogao zamisliti, zavladat će toliki strah da se to riječima ne može opisati, ovodunjalučki ljudski um to ne može pojmiti, pa će čak i poslanici, alejhimus-selam, zaboraviti na svoje najbliže i samo će na sebe misliti. Džehennem, koji će hiljade i hiljade meleka vući konopcima i držati da se ne otme i da ne počne gutati grješnike i nevjernike, hučat će i ključati od bijesa... Tog Dana bit će tri skupine ljudi koje će biti sačuvane džehennemske vatre, a Uzvišenog Allaha molimo da budemo u jednoj od ovih skupina:...

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Oči trojice neće vidjeti džehennemsku vatru: oko koje je bdjelo na Allahovom putu, oko koje je plakalo iz straha od Allaha, dž. š., i oko koje se čuvalo pogleda u ono što je zabranjeno.” (Taberani, El-Kebir, br. 16347, od Muavije b. Hajde, radijallahu anhu, sa dobrim lancem prenosilaca, kako kaže šejh Albani. Vidjeti: Sahihu Tergib, br. 1231 i 1900)

[KOMESAR]

Od Ebu Hurejre r.a. se prenosi da je Allahov poslanik Muhammed a.s. rekao:

"Sedmerica će biti u Allahovom hladu na Sudnjem danu kada drugog hlada sem Njegovog ne bude. Među njima su:

Pravedni imam, vladar (predvodnik),
Mladić odrastao u pokornosti Allahu, dž.š.,
Čovjek čije srce je vezano za džamiju,
Dvojica koji se zavole u ime Allaha, dž.š., druže i rastanu na toj osnovi,
Čovjek kojeg pozove (na blud) lijepa i ugledna žena a on odgovori: ''Ja se Boga bojim.'',
Čovjek koji dijeli milostinju tajno tako da ljevica ne zna šta je podijelila desnica i
Čovjek koji se sjeti Allaha, dž.š., u samoći pa orosi oči suzama.''

Hadis bilježi Buharija i Muslim u ovoj citiranoj verziji. Bilježi ga, također, Malik i Tirmizi.

[KOMESAR]

Subhanallah, pročitajte šta je Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, nagovjestio prije 1400 godina o onome što će se dešavati u budućnosti i uvidjećemo da je se mnogo toga več obistinilo – veliki dio toga i kod nas u BiH, a posebno obratite pažnju kada se govori o omladini i usporedite to sa sramnim video klipovima koje smo mogli vidjeti u zadnje vrijeme na Yuotube-u i facebook-u od pojedine bošnjačke omladine…

Omer r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s., rekao: „Doći će vrijeme kada će svijet imati ljudske oblike ali će im srca biti poput srca pustinjskih vukova…. Djeca će im biti bezobrazna, omladina devijantna, a njihovi stari će biti poročni – neće naređivati dobro niti će odvraćati od zla. Biti sa njima je poniženje, a tražiti ono što je njihovo je pravo siromaštvo! Dobri među njima je zalutao, dok je zalutali među njima dobar! Sunnet je za njih bid'at, dok je bid'at za njih sunnet. Onaj koji dobro među njima naređuje je sumnjiv, fasik među njima je častan čovjek, dok je vjernik kod njih potlačen!“ (Džami'ul-Ehadis, Sujuti, br.31621.)
____________________________

Ebu Hurejre r.a., prenosi da je Poslanik s.a.v.s., rekao: „Doći će vrijeme kada će i šejtan imati udjela u djeci ljudi! Bi rečeno: I to će se desiti o Allahov Poslaniče?! Reče: Da! Rekoše: Kako ćemo raspoznati tu djecu? Reče: Neće se sramiti i neće biti milosna!“ (El-Džami’ El-Kebir, Sujuti, br.25700.)
_____________________________

Od Enesa r.a., se prenosi da je Poslanik s.a.v.s., rekao: „Doći će vrijeme kada će onaj koji sabura na vjeri biti poput čovjeka koji žar u svojoj ruci drži!“ (Tirmizi)
_____________________________

Enes b. Malik r.a., prenosi da je Poslanik s.a.v.s., rekao: „Doći će vrijeme kada će ljudi sjediti u grupama u mesdžidu, a najveća briga će im biti dunjaluk. Allah nema nikakvu potrebu za takvima, pa nemojte ni vi sjediti s njima!“ (Mustedrek, Hakim, br.7916.)
_____________________________

Enes b. Malik r.a., prenosi da je čuo Poslanika s.a.v.s., kako kaže: „Doći će vrijeme kada će se ljudi nadmećati u uzgradnji džamija, a malo će u njima klanjati!“ (Musned Ebu Ja'ala, br.2817.)
______________________________

Abdullah b. Omer r.a., prenosi da je Poslanik s.a.v.s., rekao: „Doći će vrijeme kada će ulema zavidjeti jedni drugima, i kada će biti ljubomorni jedan na drugog isto kao što jarci znaju biti ljubomorni jedan na drugog!“ (Džami'ul-Ehadis, Sujuti, br.26448.)
_______________________________

Adijj b. Hatim r.a., prenosi da je Poslanik s.a.v.s., rekao: „Doći će vrijeme kada će čovjeku padati teško da dadne zekat na svoj imetak!“ (El-Mu'udžem el-Kebir, Taberani, br.13708.)
_______________________________

Poslanik s.a.v.s., je rekao: „Doći će vrijeme kada će ljudi dozvoljavati kamatu na ime trgovine!“ (El-I'itisam, 2/89.)
________________________________

Abdullah b. Abbas r.a., prenosi da je Poslanik s.a.v.s., rekao: „Doći će vrijeme kada će se srce vjernika topiti isto kao što se topi so u vodi! Bi rečeno: Zbog čega to o Allahov Poslaniče? Reče: Zbog toga što će vjernik svojim očima gledati zlo koje neće biti u stanju da promjeni!“ (El-Emru bil-Ma'aruf, Ibnu Ebil-Dunja, br.26.)
_________________________________

Džabir b. Abdullah r.a., prenosi da je čuo Poslanika s.a.v.s., kako kaže: „Doći će vrijeme kada će se mu'min među ljudima plašiti isto kao što se munafik danas plaši među vama!“ (Musnedul-Šamijjin, br.238.)
_________________________________

Abdullah b. Mes'ud r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s., rekao: „Doći će vrijeme trpljenja i sabra, kada će onaj ko se bude držao vjere imati nagradu 50 šehida. Omer r.a., reče: Od njih ili od nas? Reče: Od vas!“ (El-Mu'udžem el-Kebir, Taberani, br.10240.)
_________________________________

Alija b. Ebi Talib r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s., rekao: „Bojim se da će doći vrijeme kada će od islama ostati samo ime, a od Kur'ana samo slova. Džamije će im biti izgrađene ali će uputa biti oštećena! Ulema će im biti najgori ljudi pod nebeskim svodom. Od njih će se javljati fitna, i njima će se vraćati!“ (Šu'abul-Iman, br.1763.)
__________________________________

Abdullah b. Mes'ud r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s., rekao: „Doći će vrijeme kada će ljudi učiti Kur'an i truditi se u ibadetu ali će se družiti sa novotarima pa će širk činiti tamo gdje se ni ne nadaju, koji svoje učenje i rad naplaćuju, i dunjaluk dinom kupuju; to su sljedbenici ćoravog Dedždžala! Rekoh: O Allahov Poslaniče, kako će se to dešavati a među njima će biti Kur'an?! Reče: Pogrešno će tumačiti Kur'an, onako kako im odgovara, kao što su Jevreji i kršćani činili – izvitoperivali su značenja Tevrata pa im je Allah međusobno srca suprostavio i prokleo ih jezikom Davuda i Isa sina Merjeminog; zbog toga što su griješni bili i što su granice prelazili!“ (Zemmul-Kelami ve Ehlihi, Herevi, br.66.)
_____________________________________

Abdullah b. Amr r.a., kaže da je Poslanik s.a.v.s., rekao: „Doći će vrijeme kada će srca ljudi biti divlja. Rekoh: Šta znači to „divlja“? Reče: Ponašat će se poput beduina, što zarade dat će ga hajvanima. Džihad je za njih šteta, a zekat muka!“ (Medžem'ul-Zeva'id, Hejsemi, br.4347.)
_____________________________________

Ebu Hurejre r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s., rekao: „Vi živite u vremenu u kojem ako bi deseti dio vjere ostavili – propali bi, a zatim će doći vrijeme u kojem ako se deseti dio vjere bude sproveo – bit će se spašeno!“ (Sunen Tirmizi, br.2436.)
_______________________________________

Ebu Hurejre r.a., prenosi da je Poslanik s.a.v.s., rekao: „Doći će vrijeme kada čovjeka neće biti briga odakle zarađuje svoj novac – jel’ od halala ili od harama!“ (Sunen Nesa'i, br.4454.)
_______________________________________

Ebu Hurejre r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s., rekao: „Doći će vrijeme kada neće imati čovjeka a da se ne hrani kamatom, a ako se ne hrani kamatom onda će ga zakačiti njena prašina!“ (El-Mustedrek, br.2162.)
_________________________________________

Od Huzejfe b. el-Jemana, r.a., se prenosi da je Poslanik s.a.v.s., rekao: “Islam će se gubiti i nestajati kao što blijedi platno, tako da doći će vrijeme kada se neće znati niti za namaz, niti za post, niti za obrede, niti za zekat; Allahova Knjiga će u jednoj noći iščeznuti tako da jednog ajeta neće ostati na zemlji. Razne skupine ljudi će ostati, neki oronuli starac ili starica, koji će govoriti: „Zatekli smo naše stare kako izgovaraju: La Ilahe Illallah – pa ih i mi izgovarasmo“!? Sileh b. Zufer rhm., prigovori Huzejfi b. el-Jemanu r.a.: “Šta će im koristiti takvo: La Ilahe Illallah” – kada ne znaju niti za namaz, niti za post, niti za hadždž, niti za zekat?

Huzejfe r.a., se okrenu od njega, ne htijevši mu odgovoriti na pitanje. Sileh rhm., ponovi svoje pitanje, a Huzejfe r.a., mu opet ne htjede odgovoriti. Sileh rhm., po treći put postavi pitanje Huzejfi r.a., na šta mu on odgovori riječima: O, Sileh, spasit će ih džehennemske vatre, spasit će ih džehennemske vatre, spasit će ih džehennemske vatre!!!” (Hadis bilježi Ibnu Madždže, u Sunenu, br. 4049, kao i imam Hakim, u El-Mustedreku, 4/473., dok ga šejh Albani, rhm., u djelu “Silsiletul-Sahiha”, br.87., ocjenjuje sahihom.)

[paparaci]

Screenshot_2014-11-20-08-58-59.png

Screenshot_2014-11-15-12-36-56.png

[paparaci]

Screenshot_2014-11-13-12-01-37.png

Screenshot_2014-11-07-09-01-55.png