Djeca politicara

[Krokodil Behko]

Stan u Turskoj odavno ima Haris Silajdžić, počasni predsjednik SBiH. Vlasnik VILE u Istanbulu je i Bakir Izetbegović, član Predsjedništva BiH, a odnedavno i njegov glavni finansijski operativac Amer Bukvić, generalni direktor BBI banke

Bosanci i Hercegovci samo prošle godine su u Turskoj kupili nekoliko stotina stanova, a tačan broj niko ne može utvrditi.

No, agencije za prodaju nekretnina u Istanbulu, Izmiru, Antaliji i drugim turskim gradovima doživljavaju pravi procvat.

Agenti za nekretnine tvrde da se traže ekskluzivni objekti, vile s bazenima, ali i studentski stanovi u najužem centru Istanbula.

Prema saznanjima, kupovina nekretnina u Turskoj hit je među bošnjačkom političkom elitom, koja na taj način, daleko od očiju bh. javnosti, investira sumnjivo stečeni novac, piše Dnevni avaz.

Velika ponuda

Edin Batlak, direktor agencije ‘Agensyplus’, koja prodaje stanove u Turskoj, kaže da u Istanbulu najjeftiniji stan košta 1.300 dolara po metru kvadratnom.

‘Veoma je velika ponuda. Mi imamo tri projekta kada je riječ o prodaji nekretnina u Turskoj. Istanbul je interesantan, kao i stanovi koji izlaze na more, od Egejskog pa naniže. Samo prošle godine, u prvih devet mjeseci, bh. građani kupili su više stotina stanova u ovoj zemlji’ - kaže Batlak.

Kako se nezvanično saznaje, stan u Turskoj odavno ima Haris Silajdžić, počasni predsjednik SBiH. Vlasnik nekretnine u Istanbulu je i Bakir Izetbegović, član Predsjedništva BiH, a odnedavno i njegov glavni finansijski operativac Amer Bukvić, generalni direktor BBI banke.

Stan je, kako se saznaje, kupio i Asim Sarajlić, poslanik SDA u Parlamentu BiH, kao i mnogi drugi iz sličnog političko-ekonomskog kružoka.

No, zvaničnih informacija u institucijama o ovim kupovinama nema, jer ih političari ne navode u imovinskim kartonima, a BiH nema agenciju koja bi ispitala njihovu imovinu.

Mnogi smatraju da ti bošnjački političari na taj način osiguravaju sebi i svojim porodicama ‘rezervnu domovinu’.

Gledajući kroz historiju, to ima vrlo negativne konotacije, a često su bosanski muslimani nakon promjene političkog sistema u BiH odlazili u Istanbul i Tursku, pa naš izvor govori da se, zapravo, današnji tajkuni i političari osiguravaju kupovinom nekretnina u Turskoj.

Historičar Enver Imamović potvrdio je da se kroz historiju pokazalo da su zvaničnici, političari i vladari iz BiH odlazili u Istanbul, ali je to nazvao apsurdom, jer je Bosna postojala i prije dolaska Osmanskog carstva.

‘Naši političari imaju visoka primanja, koja su dijelom stekli legalno, a dijelom ilegalno. Oni taj imetak hoće da plasiraju negdje na sigurno. Njihov izbor je Turska, jer je ona u ekonomskoj ekspanziji, a bosanskim muslimanima Turska je oduvijek bila mila’ - kaže Imamović.

Prema nepotvrđenim informacijama, za kupce iz naše zemlje postoje i određene olakšice.

Batlak kaže da je Istanbul vrlo poželjan za njihove klijente.

‘Pogotovo je interesantan za one ljude koji namjeravaju slati djecu na fakultete. Naši projekti smješteni su u blizini univerziteta i obrazovnih objekata’ – dodao je Batlak.

Iz ‘Agencyplusa’ nisu željeli otkriti imena svojih klijenata, ali su potvrdili da se manje-više radi o poznatim ličnostima iz BiH.

Isplativost kupovine

Batlak je pojasnio da kupovina nekretnine u Turskoj, ako se ne plaća gotovinom, može biti isplativa za 12 godina samo na osnovu kirije.

‘Stopa povrata sredstava uloženih u kupovinu nekretnina u Istanbulu je sedam posto na godišnjem nivou. To su izvrsni pokazatelji’ – dodao je Batlak.

[fruit]

Priča se da kuća sa bazenom košta oko 100000 eura i da je ponuda ogromna,Mnogi nijemci kad odu u penziju prodaju imovinu u njemačkoj i sele se za Tursku jer zbog dobrih penzija i jeftinog života u Turskoj obezbijede sebi ugodan život.

[mrki62]

Neka, neka ljudi pune Turski budžet,..... kad već ovaj u BiH ne mogu

[radeta62]

Kao da je tesko predriblati bosnjake u Federaciji, vodje im naprave jednu dzamiju u Sarajevu a sebi svakome stan sa bazenom u Turskoj i dok se raja klanja i divi dzamiji njihovi idoli se brckaju po privatnim bazenima u Turskoj.

[fruit]

Kao da je tesko predriblati bosnjake u Federaciji, vodje im naprave jednu dzamiju u Sarajevu a sebi svakome stan sa bazenom u Turskoj i dok se raja klanja i divi dzamiji njihovi idoli se brckaju po privatnim bazenima u Turskoj.

Istina je to.
Što se ne ugledaju na Dodika pa tih nekoliko miliona daju svojoj djeci da naprave voćnjake,,jer kad dto voće rodi svaki ce stanovnik u RS-u dobit po suhu sljivu.

[radeta62]

Kao da je tesko predriblati bosnjake u Federaciji, vodje im naprave jednu dzamiju u Sarajevu a sebi svakome stan sa bazenom u Turskoj i dok se raja klanja i divi dzamiji njihovi idoli se brckaju po privatnim bazenima u Turskoj.

Istina je to.
Što se ne ugledaju na Dodika pa tih nekoliko miliona daju svojoj djeci da naprave voćnjake,,jer kad dto voće rodi svaki ce stanovnik u RS-u dobit po suhu sljivu.

Naravno da je istina a ovo za Dodika i vocnjak lako ce narod da se obracuna sa njim i da obere ''vocnjak' kad dodje vreme.

[Biba]

Ne bih ja o visokoj politici puno...Zbog glasovanja za Mesica sam j snig upala...Josipovic mest moj prosvjetar i pristojan i kulturan,,,ali...znamo i ostalo...Ja bih malo o mjesnim politicarima..Pa u te stranke se guraju najcesce pokvareni ljudi ...Imala sam kolwgu koji je bio skorobu svim sttankama...ama kak kaze Faruk..i guzice bi dao samo da ima koristi...A moji u selu, eh..i dalje nije bitno je li netko pametan i ima li karaktera, ma guraju jesni druge na funkcije pa tak i kurbetine i glupace budu sefice...Moj susjed je mrzio HDZ ko vraga jer mu je privatizacija skoro unistila trgovinu...dobro se napljackao...a onda je kxi nagovorio da se upise u HDZ i dobila je posao u banci...je pa to je svimaa poznato..onda kaze netko zasto kukamo i zaato dobri ne idu u politiku..Ne znam, mislim da se u politiku guraju bas takvi i dobri od njih ne mogu jer im ne odgobaraju..imam priliku i u svoj kolektiv vidjeti tko napreduje a oni pametniji su i osudzeni i izvrcu se njihove rijeci a nekad i izruguje s njima...klonim se tih prica i komentara...tak nekak je svugdje politika jednaka..kurba...Poznavala sam covjeka za kojega bih ruku u vatru dala da ga vlast i moc nece promijeniti..prevarila sam se...shvatila sam nesto cusno...covjek koji je kao dijete bio zeljan pastete i u crkvi kaze da je prvi...ma nije on sasvim los ali...cesto se upitam -U sto se on to pretvorio? Pohlepa, tiranija....necu dalje...izgorila bi moja ruka u vatri mozda kad covjek dobije priliku..pokaze pravo lice..

[navika]

Politicari su samo ljudi obicni nisu andjeli bash ko sto nismo ni mi. Vjerujem da nisu ni toliko losi ko sto se opisuju, u svakom skoro covjeku ima neceg dobrog. Vjerujm da smo mi ljudi vise muhe vec pcele. Znate onu pricu ako zatvorite muhu u prostoriju punu cvijeca i mrvicu djubreta, muha ce sletiti na djubre, dok opet ako pcelu zatvorite u prostoriju punu djubreta a samo jedan cvijet, pcela ce naci cvijet i uzet nektar s njega.
Ako hocu da volim i postujem nekog naci cu hiljadu razloga za to, ako opet necu da ga volim u stanju sam i tad da da nadjem isto toliko razloga.
OVo moram da ispricam, desilo se majci moje strine. Jednom dok je bacala smece, u kontener su joj slucajno pali i kljucevi koji su do tad bili vezani za ruku joj. Morala je da pretrazuje po smecu da ih pronadje i nekako bash u tom momentu zaustavio se auto pored nje. Iz auta je izasao niko drugi do sam H. Silajdjic. Prisao joj je, toplo je zagrlio, zatim izvadio novcanik te joj pruzio 100 km.
E sad moram da vam ukratko kazem o zeni . Ima kucu u predgradju koja i da je brat bratu proda vrijedi 100.000 km, muz joj prima Njemacku penziju, imaju veliku ustedjivinu novca.... Sta mislite, da li je uzela pare od SIlajdjica ? Da, uzela je! A zasto nije bila fina, iskrena i postena, kako bi to i dolikovalo zeni njenih godina, pa rekla ne hvala, ja imam i vise no sto mi treba, ovdje samo trazim kljuceve koja sam slucajno ispustila?
Ima li covjek pravo traziti od drugih da budu iskreni i fer, ako on sam to nije?
Moj moto je - ti moras biti promjena koju hoces vidjeti u svijetu.
Budimo dakle pcele dragi moji i pomalo posteni forumasi

[Pasaga]

Zlatko Dizdarević: LAKU TI NOĆ, SARAJEVO

Sinovima ću pisati u inostranstvo. Jedan je otišao već poodavno, okrećući se, tad je još mislio da je imao zašto. Drugi se evo sprema da ide. I on će se okretati, znam ga, mada nema zašto, sem za sjećanjima na Grad koje sam mu nehotice naturao. To mu, eto, ostaje kao breme koje poštuje.

Piše: Zlatko Dizdarević, Novi list

Nikad nisam prisustvovao tako dostojanstvenoj sahrani nekoga koga se nije spuštalo u grob, kako sahranama spada, kao minulog ponedjeljka uveče u prostorijama Bosanskog kulturnog centra u Sarajevu. Koji je nekada bio jevrejski Templ. Za staru sarajevsku raju i danas je to “Templ”. Sve dirljivo što se čulo to veče, bilo je jedno veliko “Laku ti noć Sarajevo”. Niko to nije kazao, ali je to tužno ostalo da visi u zraku nakon svega što smo čuli, pomislili i osjetili sjećajući se i bolujući nad tim sjećanjima, mi što smo tamo bili. Povod je bila promocija knjige “Sarajevo moj grad” koja je sastavljena da se ne zaboravi, da nikad ne umre sjećanje na ljude koji su bili “ono Sarajevo”. Priče o njima u ovoj, četvrtoj po redu knjizi o Sarajevu – izdavač Goran Mikulić kaže da će ih biti još, kako gradu spada – za mnoge od nas istine su o nekom drugom Sarajevu danas, a ne o Gradu jučer. I zapravo to nam je otvorilo oči koje smo možda i nesvjesno zatvarali pred tužnom realnošću: užasan je civilizacijski, duhovni, jednostavno svekoliki ljudski sunovrat u kojem danas živimo, na razvalinama nečega što je bilo golemo u svojoj nepretencioznosti, neponovljivo u svojoj čestitoj jednostavnosti, maleno spram velikog svijeta, a njemu pripadalo. Često i nepobjedivo.

U drugoj knjizi o “mom gradu”, ranije, izdavač Rabic sabrao je tekstove o nekim velikanima iz onih vremena, kojih više nema, a imena im zvone i izvan ovog prostora: Emerik Blum, Vojo Dimitrijević, Izet Sarajlić, Davorin Popović, Braco Kosovac, Mirza Delibašić, Šiba Krvavac, Mario Mikulić, Mersad Berber, Milivoj Baćanović… Sjećali smo ih se u vrijeme te promocije kao što se nasljednici, još poprilično živi i ne baš potpuno poraženi, sjećaju činjenica koje se ne mogu uz nas i našu djecu pobrisati. Nije prošlo baš previše vremena od tada. U Templu se sada okupilo nešto više od stotinjak uglavnom istih ljudi koji se, vidjelo se, dobro poznaju između sebe kao “Sarajlije” ne primarno po rođenju, već po tome što su to postali i ostali duhom i mišlju. I ponašanjem. I sve je bilo kako to u ovakvim događanjima bude, očekujući ili ne. Alija Hafizović je pustio suzu prisjećajući se kako je Kemal Monteno tražio da mu napiše riječi za onu “Sarajevo ljubavi moja”, ili za onu “Napiši jednu ljubavnu…” Razumjeli smo Aliju. Dragana je otpjevala kao niko do sada onu Jadranke Stojaković, na riječi Žarka Šipke, “Sve smo mogli mi…” Affan bi kazao: Pa ti ne popij!

Sjećali su se Sarajeva i malih – velikih ljudi Josip Finci, izdanak porodice koja je stoljećima u Sarajevu, direktor Nacionalne Galerije Strajo Krsmanović, bivši gradonačelnik Alija Behmen, pisac Željko Ivanković…Govorilo se i o prvom gradonačelniku Mustaj-begu Fadilpašiću i za njegova vakta početku nicanja “Beča na Istoku”. Uz ostalo, 1882. godine i o gradnji čuda od hotela “Evrope” gdje su se služile pečene patke, sirevi, salate, kompoti i torte. Muslimani pili himbere, a za istim stolom prijatelji kršćani pivo i šampanjac. Pominjao se tada prvi tramvaj, još prije onog iz Beča, gostovanje prvog cirkusa iz daljine, ali i posjete njemačkog kazališta Heinricha Spire sa operom “Alessandra Stradella”. Nekadašnjem Sarajevu pripadali su i veliki stranci poput povjesničara Koste Hormanna koji je osnovao 1885. Zemaljski muzej i Muzejski odbor, potom 1887. i “Glasnik Zemaljskog muzeja”, sve što je preživjelo tri režima i tri rata, a nije evo novu, “demokratsku” Bosnu. U knjizi je i priča o Čehu Karlu Paržiku, tvorcu Vijećnice, zgrade Zemaljskog muzeja, crkava, banaka, važnih kuća i tržnica. U Sarajevu je i grob čudesnog malog, a velikog Nikole Mestyaneka, “Nikole teškog radnika”, naturaliziranog Sarajlije rođenog u Trenčinu, stolara koji je hodao sa cilindrom na glavi i letvom u ruci i bio “eho mišljenja, smijeha i podsmijeha naroda…” Ubili su ga fašisti u Sarajevu 1943.

Pronašli smo to veče opet i našeg Oskara Danona, Maestra s petokrakom, jednim iz zlatne generacije Prve gimnazije koja je u povijesti dužoj od 120 godina dala čak trojicu nobelovaca! U svjetskoj muzici postigao je sve, a nama – uz ostalo – ostavio i prvi jazz orkestar “Bobby”. Svi su se, bez obzira na afinitete, sjećali i Vlatka Konjevoda i Milana Ribara, legendi “Želje”, pa slavnih novinarskih “leptirica” sa svjetskih meridijana, Pavla Lukača koji je počinjao kao vaterpolista na Bembaši, i Miroslava Radojčića bez kojeg nema nikakve istorije onda moćne beogradske “Politike”. Sarajevske dame i momci sada već poprilično nahereni i poznih godina uzdahnuli su manje ili više potajno uz priču o ljubavi Vlade Dijaka i Selme kojoj tu ljubav nije imao hrabrosti da prizna već ju je preselio u stih “…putuj Selma i ne naginji se kroz prozor…” Na Vladina putovanja podsjećao nas je i Čola uz “vozove kroz Podlugove…” Vladu nisu voljeli mnogi komiteti ali je on pisao a mi čitali, osjećajući da on ne umije po crti.

Dokazi da smo bili živi, kako i Kemo napisa u ratu u odgovoru Arsenu “ako pitaš kako smo”, nadovezivali su se jedan za drugim u pričama o Fra Petru Anđeloviću, pomalo već legendarnom provincijalu Bosne Srebrene, duše i srca istinske Bosne koju danas sve više sanjamo, a sve je manje u zbilji ima. Oprostili smo to veče koješta i Dušku Trifunoviću sjećajući se pjesama “Dugmeta” kojeg bi teško bilo bez Duška. Kako je on sam sa sobom na kraju podvukao crtu neka kaže njegov Epitaf: Sve sam učinio da budem gospodin, a sunce mu ljubim pogledaj ovo!

Ko smo i kakvi smo bili u tom Sarajevu, kazuju nam i storije o Bati Čengiću čijih je više filmova bilo svojevremeno “zabunkerisano” pa nagrađivano, ili obrnuto – vječitom buntovniku koji nam je uoči samog rata kazao “Gluvim barutom” šta nam se sprema, a nismo ni njemu kao ni mnogim drugima povjerovali. Zvali smo tada prijatelje odsvakle da dođu nama jer je “Sarajevo najsigurnije, ziher…” Priča Grada je i ona o Mikiju Đuraševiću, najvećoj legendi “Oslobođenja”, fotografu koji je slikao Tita, Churchilla, Britansku kraljicu i Andrića dok je primao Nobela…Titov zvanični portret, odabran među mnogima predloženim, Mikijev je. Sjećam se, vazda je na dočecima velikana po aerodromima znao da pita prije nego što škljocne: “Je li Zlaja, ko su ovdje šerifi a ko su lazari…” Tako je znao ko mu je važan.

Ipak, sjećanja na ono Sarajevo, očekivana i logična, minulog ponedjeljka na promociji odjednom su postala nekako drugačija i mnogo bolnija nego ranije. I letimični pogled na salu Templa, na prepoznatljiva lica i sijede kose, isti poznati a sve malobrojniji svjedoci epohe, postali su nešto drugo. Bili su mnogo više dokaz ne samo svega što je bivše, minulo pa zato i dirljivo, već brutalna potvrda da se sve izrodilo u nešto drugo, nešto nasilno protiv sjećanja, realnosti i smisla prohujalih života. Mi nismo gubitnici zato što se jedan drugačiji život odselio u nježne legende dajući nam pravo da mirno i zadovoljno plovimo prema ostatku života. Ljudi su poraženi jer je ono Sarajevo potpuno ubijeno, skrajnuto, duhovno, zbiljski, vrijednosno. Zgaženo je uz iživljavanja iznutra i izvana, pretvoreno u vic i osvetu malih.

Generacija naših očeva izašlih iz rata znala je da ima potomstvo koje će da radi, širi, pripitomljava, zalijeva osjećanjima, vrijednostima, sentimentima i nadama. Na tome je raslo i “Sarajevo ljubavi moja”. Nezbunjenost identitetom, okrenuti uspjehu, stihu i jaranstvu, raji i duhu. Eto to su sadistički pogazile proizvedene i dovedene hulje. Umjesto sjećanja na lijepo, osjećanje poraza i gubitka. Mi se navikavamo, ali uništava se do nepostojanja buduća generacija Sarajeva koje je mogla biti sretna.

Svega toga kao da smo postali svjesni ono veče tek zahvaljujući tekstu jednog od predstavljača knjige, sjajnog pisca Nenada Veličkovića koji grad iz naslova knjige nije ni pomenuo. Malo je kazati – s razlogom. Znali su mnogi njegov tekst i prije dvije godine, bio objavljen na radiju “Deutsche Welle”. I nisu ga mnogi prepoznali kao sada. Slušali ga, nakon svih nježnih lamentiranja, odjednom sleđeni u saznanju koje nam je podastro. A kazivao je, polako i znakovito, ovako:

“Preokreći se, sine. Slabom sam te opremom na pogrešan put uputio. Pravda, jednakost, sloboda – krupne riječi zveckaju kao praporci na ludinoj kapi. Preokreći se, postani jedan od njih. Pristupi im. Upiši se. Učlani se. Partije su ovdje jedina perspektivna preduzeća. Priđi im ponizno, poljubi ruku s pečatnjakom, sagni se da te pomiluju. Primi njihov jezik, palacaj u klupku.

Preokreći se, sine. Moli se na glas i smiči u tišini. Gazi slabe kao da plešeš tvist. Govori kao janje, čini kao vuk. Imaj tvrdo srce za meke duše. Kuni se u domovinu s dlanom na šlajpeku. Napuni usta demokratijom kao duhanom za žvakanje, stani pred narod kao pred pljuvaonicu. Nosi odijelo kao dres, kravatu kao zastavu, okiti rever značkom kao karanfilom. Otvori račun u njihovoj banci sperme.

Preokreći se, sine. Mudro šuti, neka vođa govori u tvoje ime. Misli njegovom glavom. Kad onijemiš, pjevaj himnu. Hvali post punim ustima. Bolje snob nego rob. Liži domaće. Budi jegulja u zakonu. Imaj mozak od plastelina. Puštaj nokte. Šilji laktove. Naoružaj se pljuvačkom. Kradi u samoodbrani.

Preokreći se, sine. Zaboravi Bokača, Daviča, Rablea, Zolu, Kiša, Kafku, Manna, ne pali knjige, popišaj se na njih. Udavi Antigonu u urinu. Zatomi Toma Sawyera, samo budale svjedoče protiv jačih. Prepusti Gepetta utrobi kita. Neka ishlapi Hlapić. Opali kvrgu Kvržici. Zadavi Pipi čarapom. Sahrani Matildu u kolicima. Ne cmizdri za Nemečekom. Iskaki se na Kekeca. U rošu s Gavrošem. Utuci Korčagina. Kukutni Sokrata. Pometi Prometeja. Budi Karagmazov. Drekula. KraljeviČmarko. Alibaraba. Fukarađoz.

Preokreni se, sine. Hvali gospoda, slijedi Darwinove zakone. U raj se ulazi kroz upravne odbore. Od izborne nema bolje platne liste. Za šta si dizao ruku kao čovjek, sada diži nogu kao pas. Miriši njihovim mirisom. Prilagodi korak njihovim stopama. Vjenčaj se po njihovim obredima. Budi modul njihove memorije. Napuni sačmaricu krvnim zrncima. Plači pametno. Laj na komandu.

Ili idi odavde, i ne okreći se, sine.

”Lijepe su i značajne knjige, “Sarajevo moj grad”, prva, druga, treća i četvrta. Kažu, bit će ih još. Ne znam kako drugi, ali ja ih unaprijed doživljavam kao važan dokumenat o našim definitivnim i trajnim porazima. I porazima nekadašnjeg Grada. Laku ti noć Sarajevo.

Sinovima ću pisati u inostranstvo. Jedan je otišao već poodavno, okrećući se, tad je još mislio da je imao zašto. Drugi se evo sprema da ide. I on će se okretati, znam ga, mada nema zašto, sem za sjećanjima na Grad koje sam mu nehotice naturao. To mu, eto, ostaje kao breme koje poštuje.

[SaraSara]

hoce ima se moze ima se

[Biba]

Preokreci se ili ne okreci se..pitanje je sad...musro mudro...eto Pinoccio je spasen jer je potao dobar a sad je nespasen ko je dobar...ali suca majmuna je Collodi izvrsno opisao...nikako mi ne izlazi iz glave...

[Julia-Klara]

jer im se moze...kratko i jasno

[Biba]

....prilika čini lopva...podaj "sirotinji" ( u mozak...i u duši) da vlada pa ćeš vidjet gada!!!! ... i nema pravih kazni ... i ludo se batina boji

[Krokodil Behko]

Washington: Avion sa bh. političarima prinudno sletio!

Avion Austrian Airlinesa, koji je jutros u 2 sata poletio iz Washingtona, nakon 15 minuta leta je vraćen na aerodrom, javlja N1. Naime, pri povratku sa zasijedanja MMF-a u Washingtonu, avion Austrian Airlinesa, u kome se nalazio ministar vanjskih poslova BiH Igor Crnadak, te premijer BiH Federacije Fadil Novalić, 15 minuta od polijetanja je morao prinudno sletiti zbog tehničkih problema.

Kako N1 neslužbeno saznaje, to se desilo zbog požara. Brzom reakcijom avion je prinudno spušten na pistu u Washingtonu. Srećom, povrijeđenih nije bilo, a 50 vatrogasaca gasilo je požar na motoru aviona

Inače, predsjedavajući Predsjedništva BiH Mladen Ivanić i ministar vanjskih poslova Igor Crnadak trebali bi prisustvovati neformalnom radnom doručku “Prijatelji Bosne i Hercegovine” koji će danas biti održan u Luksemburgu.

Inicijator je ministrica vanjskih i evropskih poslova Hrvatske Vesna Pusić, a uoči sastanka Vijeća za vanjske poslove Evropske unije. Sastanku će prisustvovati i visoka predstavnica EU Federica Mogherini te komesar za proširenje Johannes Hahn, kao i ministri vanjskih poslova EU.

(Vijesti.ba/Avaz)

[Maja]

Požar na kafe aparatu kažu?
Nikolićev se spustio zbog prosute kafe.

Masonska posla

[kuplung]

gremlini

[Krokodil Behko]

Koji smo mi pehisti.
Naši bi političari preživjeli i apokalipsu.

[Bla]

A ovaj naslov pogotovo odaje onako zdrav duh.

[Krokodil Behko]

To je moje remek djelo. Ponosan sam na taj naslov

[Slučajni prolaznik]

zeznuše sve


i nastavljaju sa svojom politikom


a možda ta vijest donese i štogod dobrog