Bosansko primorje - historijat

[Krokodil Behko]

OKONČANA JAVNA RASPRAVA
Vratiti Sutorinu u BiH: Hoće li BiH 'otimati' od Crne Gore komad mora?

U prisustvu velikog broja sudionika, danas je u Parlamentarnoj skupštini BiH održana javna rasprava o pitanju statusa Sutorine koju je sukladno zaključku Predstavničkog doma PSBiH, a povodom prijedloga rezolucije o Sutorini, koji je predložio zastupnik Denis Bećirović organizirala Ustavnopravna komisija


Transkript sa javne rasprave, kao i prijedlozi i sugestije koje se u roku dostave Ustavnopravnoj komisiji Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, bit će proslijeđeni Predstavničkom domu PSBiH na razmatranje, javlja Anadolu Agency (AA).

Naime, u prisustvu velikog broja sudionika, danas je u Velikoj dvorani Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine održana javna rasprava o pitanju statusa Sutorine koju je sukladno zaključku Predstavničkog doma PSBiH, a povodom prijedloga rezolucije o Sutorini, koji je predložio zastupnik Denis Bećirović organizirala Ustavnopravna komisija Predstavničkog doma PSBiH.

Prema prijedlogu rezolucije, neprihvatljivim, neutemeljenim i štetnim ocjenjuje se prijedlog ugovora o državnoj granici između BiH i Crne Gore, koji je utvrdilo Vijeće ministara BiH početkom novembra 2014. godine, a prema kojem bi Sutorina trebala voljom državnih tijela BiH trajno ostati u Crnoj Gori.

Također, u prijedlogu rezolucije poziva se Predstavnički dom PSBiH da odbije sadašnji prijedlog ugovora o državnoj granici, te da ga vrati na ponovno razmatranje Vijeću ministara BiH.

Na javnoj raspravi sudjelovali su članovi PSBiH, predstavnici Predsjedništva BiH, Vijeća ministara BiH, Ministarstva vanjskih poslova BiH, Ministarstva civilnih poslova BiH – Državne komisije za granice, Ministarstva pravde BiH i Ustavnog suda BiH.

Na skupu su sudjelovali i pravni stručnjaci sa univerziteta u BiH, predstavnici građana, kao i svi drugi koji su bili zainteresirani da mogu dati svoj doprinos u raspravi o pitanju statusa Sutorine.

(AA/mr)

[Pasaga]

Nista bez borbe. Svim sredstvima se boriti za ovaj komad zemlje. Rankovicu, zajebi tu pricu o "brdjanima". Ovo je od mnogo veceg znacaja nego sto to ti predstavljas.

Svi ovi parlamentarci,delegati,bez obzira iz koje stranke dolazili
koji opstruisu,osporavaju te cinjenice,treba se pd hitno ozbiljno
pozabaviti njihovim profilima.
Tu nije rjec o vremenskim prilikama,kisi,vjetru,vec drzavnom interesu,cjelovitosti.
Kod normalnih okolnosti tu su prjeke kazne.

[Krokodil Behko]

Nista bez borbe. Svim sredstvima se boriti za ovaj komad zemlje. Rankovicu, zajebi tu pricu o "brdjanima". Ovo je od mnogo veceg znacaja nego sto to ti predstavljas.

Svi ovi parlamentarci,delegati,bez obzira iz koje stranke dolazili
koji opstruisu,osporavaju te cinjenice,treba se pd hitno ozbiljno
pozabaviti njihovim profilima.
Tu nije rjec o vremenskim prilikama,kisi,vjetru,vec drzavnom interesu,cjelovitosti.
Kod normalnih okolnosti tu su prjeke kazne.

Niko nije opstruisao. Niti bošnjački političari smiju pred glasače, a da nisu ništa učinili, niti srpski. Čak se ni Dodik nije posebno oglašavao po ovim pitanjima.

[mrki62]

Izetbegović odgovorio američkom kongresmenu: Na pogrešnoj ste adresi, ne stojim iza inicijative o Sutorini




Stavovi izneseni u pismu o pitanju razgraničenja između Bosne i Hercegovine i Crne Gore upućeni su na pogrešnu adresu, jer se rasprava o tom pitanju odvija u Parlamentu BiH, naveo je član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Bakir Izetbegović u odgovoru na pismo američkog kongresmena Michaela Turnera, koje mu je dostavljeno posredstvom Ministarstva vanjskih poslova BiH i Ambasade BiH u Washingtonu, prenosi Anadolu Agency (AA)







"U vezi stavova iznesenih u Vašem pismu o pitanju razgraničenja BiH i Crne Gore, vjerujem da ste ih uputili na pogrešnu adresu. Rasprava po ovom pitanju odvija se u Parlamentarnoj skupštini BiH, pa bi stoga bilo primjereno da ste Vaše pismo poslali rukovodstvu i nadležnim tijelima Parlamentarne skupštine BiH. Ukoliko ste, unatoč prethodno navedenoj činjenici, odlučili da ipak pišete Predsjedništvu BiH, onda ste se trebali obratiti predsjedavajućem Predsjedništva BiH gosp. Mladenu Ivaniću koji predstavlja ovu instituciju. Naravno, postoji mogućnost da ste pismo naslovili na mene jer Vam je sugerirano da ja osobno stojim iza inicijative pokrenute u Parlamentarnoj skupštini BiH koja traži preispitivanje sporazuma o granici. Oni koji su Vas eventualno usmjerili prema meni su očigledno pogriješili", navedeno je u Izetbegovićevom odgovoru na Turnerovo pismo.



Ambasada Bosne i Hercegovine u Washingtonu je 26. februara 2015. primila pismo kongresmena Michael Turnera upućeno članu Predsjedništva Bosne i Hercegovine Bakiru Izetbegoviću, te je isto putem Ministarstva vanjskih poslova Bosne i Hercegovine službeno dostavilo u Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, odnosno Kabinetu člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine Bakira Izetbegovića.



Turner je u pismu Izetbegoviću upozorio da bi SAD mogao obustaviti pomoć BiH, ako zvanično Sarajevo ne odustane od spora sa Crnom Gorom oko Sutorine. On je, kao su prenijeli mediji, u pismu izrazio zabrinutost da rezolucija o Sutorini kojom se osporava dogovoreno predstavlja pokušaj stvaranja teritorijalnog spora koji bi zaustavio integracije u euroatlantske institucije, kao što je NATO.



Zastupnik u PS BiH Denis Bećirović podnio je prijedlog rezolucije kojim traži da bh. parlament neprihvatljivim ocijeni prijedlog ugovora o granici s Crnom Gorom. Iz Državne komisije za granice odgovorili su da je Dejtonskim sporazumom i mišljenjem Badinterove komisije definirano da je Sutorina crnogorska teritorija. Zvanična Podgorica ranije je poručila kako to pitanje smatra okončanim te da ugovor o granici između Crne Gore i BiH čeka na ratifikaciju u državnim parlamentima obje zemlje.

[drugrankovic]

i sta bi s sutorinom ?


a kako su samo poskakali...


ad akta... jednom jel... u stvari fiderzen...

[Krokodil Behko]

Nama je Neum dovoljan, dok imamo ovakav sistem. Zamislite kriminala da imamo pet gradova na moru.

[Odraz]

Nama je Neum dovoljan, dok imamo ovakav sistem. Zamislite kriminala da imamo pet gradova na moru.

Ne vidim tu nista lose ...

[Krokodil Behko]

Nekad sastavni dio naše flote

[Krokodil Behko]

BORBA MEHMEDA SPAHE ZA LUKU PLOČE: Vizija izlaza Bosne na more

Kada je u međuratnoj Jugoslaviji vođena borba za gospodarski položaj Bosne i Hercegovine, malo je političara imalo toliko jasnu viziju i upornost kao Mehmed Spaho. Kao lider Jugoslavenske muslimanske organizacije i ministar u nekoliko vlada Kraljevine Jugoslavije, Spaho je snažno insistirao da se Bosni obezbijedi najkraći i najjeftiniji izlaz na more. U vremenu kada je industrija zemlje bila tek u povoju, a Bosna bogata ugljem, željeznom rudom i drvnom masom, pitanje izvoza postajalo je presudno, piše Bosna.hr.

Za Spahu je luka Ploče predstavljala ključnu tačku razvoja. Njegovim zalaganjem donesene su prve odluke o gradnji željezničke pruge Metković–Ploče i o početku radova na samoj luci, čiji značaj se, kako je pisao Jugoslovenski list 1937. godine, mjerio sudbinom desetina hiljada radnika iz Bosne i Hercegovine.


Odavno je bilo jasno da je Bosna i Hercegovina, sa svojom bogatom drvnom i rudnom proizvodnjom, prirodno okrenuta izvozu. Ali taj izvoz se odvijao otežano i skupo, preko malih i nedovoljno opremljenih luka u Gružu, Metkoviću i Zelenici. Jugoslovenska štampa je u to vrijeme pisala kako „70 posto naše drvarske i montanističke produkcije leži u dolinama Bosne i Neretve, a one nemaju luke za izvoz glomazne robe“.



Izgradnja luke Ploče trebala je promijeniti tu sliku. „Iz centralne Bosne troškovi željezničkog prevoza za slabiju robu iznosit će svega 500 dinara“, pisalo je 1937. godine, naglašavajući da će nova luka omogućiti bosanskoj industriji prednost u konkurenciji na evropskom tržištu.

Ideja o luci nije bila nova. Još 1922. godine bosanski privrednici tražili su da se na ušću Neretve gradi moderna luka. U početku se raspravljalo o više opcija: jedni su zagovarali Klek–Neum, drugi Metković–Opuzen–Klek, dok su treći, među kojima i Spaho, insistirali na Pločama.

Zagovornici Neuma tvrdili su da je teren čvrst, bez močvara i malarije, da dubina mora omogućava pristajanje i najvećih brodova, te da je riječ o prirodnoj luci s dugom tradicijom. Tvrdili su i da bi izgradnja bila jeftinija, svega nekoliko miliona dinara, naspram desetina miliona potrebnih za Ploče.



No, Spaho je, uz bosanske industrijalce, bio neumoljiv: Ploče su imale najbolji geografski položaj. Bile su najbliže Gabeli i centralnoj Bosni, gdje se proizvodila ogromna većina drveta, uglja i rude. Neretvanska dolina predstavljala je prirodni koridor prema moru, a to su, kako su podsjećali, znali još Rimljani, Dubrovčani i Mlečani.



Spaho je u parlamentu i u vladi godinama ponavljao da bez luke u Pločama nema istinskog razvoja Bosne i Hercegovine. Njegovi protivnici nisu dolazili samo iz Neuma i Dalmacije. Posebno su protestovali Dubrovčani, strahujući da će nova luka biti konkurencija njihovoj luci u Gružu. Slično su reagirali i Split, Šibenik i Sušak.

Privrednici iz tih gradova zahtijevali su da se sredstva ulože u proširenje postojećih luka, a ne u gradnju nove. No Spaho je odgovarao da se bosansko zaleđe ne može zauvijek vezivati za udaljene i nepraktične jadranske luke.


List „Pravda“ je u to vrijeme zapisao da je upravo Spahinim zalaganjem donesena konačna odluka da se luka gradi u Pločama. To je nazvano „jednom od najvećih i najzamašnijih inicijativa za privredno podizanje naših krajeva“.

Planirana luka u Pločama trebala je nositi ime „Aleksandrovo“, po kralju Aleksandru Karađorđeviću. Bila je zamišljena kao moderna luka, veća od one u Trstu, sa dugim obalnim zidom, skladištima i željezničkim vezama.

Geografski položaj bio je povoljan: udaljena četiri kilometra od ušća Neretve, s ulaznim kanalom od 1.200 metara dužine. Istina, teren je bio močvaran, pa je zahtijevao velika nasipanja i bagerovanja. Ali inženjeri su smatrali da će nakon tih radova luka biti sigurna i zaštićena.



Za Bosnu i Hercegovinu značilo je to da će drvo iz konjičkih i travničkih šuma, ugalj iz Kaknja i Breze, te rude iz Vareša i Zenice, napokon imati najkraći put do svjetskih tržišta.

Izgradnja luke Ploče bila je dio šire Spahine vizije industrijalizacije Bosne. U isto vrijeme radio je i na proširenju zeničke čeličane, uvjeren da Bosna mora imati jaku metaluršku bazu. Luka na moru i čeličana u srcu zemlje bile su dva krila iste strategije, povezati prirodne resurse i industriju sa svjetskim tržištem.

U intervjuima i govorima isticao je da Bosna ne smije biti samo sirovinsko zaleđe drugih, već ravnopravan industrijski prostor. Zato je tražio i gradnju novih željezničkih pruga, poput one Ustiprača–Foča, koja je otvorena 1939. godine, a za koju je javnost isticala njegovu zaslugu.

Do 1937. godine projekat luke Ploče konačno je ušao u fazu realizacije. Jugoslovenska vlada odobrila je kredit od 30 miliona dinara za izgradnju prve etape pruge Metković–Ploče. Ubrzo su počeli radovi na miniranju brda Zminjac, pripremanju terena i trasiranju kanala.

„Nakon desetak godina često žilave borbe, napokon se pristupa realizaciji projekta o izgradnji luke Ploče“, pisali su tada novinari. Dodavali su da će „ovim centralni krajevi sa svojih 50.000 radnika dobiti najkraći i najjeftiniji izlaz na more“.

Mehmed Spaho nije dočekao završetak svoje vizije. Umro je 1939. godine, u vrijeme kada su radovi tek počinjali. Luka je otvorena tek poslije Drugog svjetskog rata, ali svi izvori naglašavaju da je bez Spahinog zalaganja teško da bi došlo do izgradnje uopće.

Njegovo ime ostalo je vezano za Ploče, iako luka nikada nije ponijela planirano ime Aleksandrovo. Spominje se i u kontekstu drugih infrastrukturnih projekata koje je pokrenuo, ali upravo luka na Neretvi ostaje simbol njegove uporne borbe da Bosna dobije ono što joj prirodno pripada – direktan izlaz na more.

[Rum]

Srpsko-Hrvatsko pitanje u Bosni ne postoji gledajuci kroz povijesnu prizmu.
Ko to kaze ko to laze Hrvatska je mala...

20250928_103410.jpg