Ona nije moja,a moja je..
U tom nemanju, imao sam je i previše…
Više od onih koji su je svakodnevno viđali…
A opet je, manje od mene poznavali …
Po boji njenog osmeha , znao sam da je plakala…
U samo par njenih reči, mogao sam pronaći
čitav spektar emocija …
Čitao sam je…Skoro nepogrešivo…
Uvek je bila negde tu…U mislima…U uzdahu…
Na korak od mene,a opet daleka…
Nikada je nisam dotakao,ali mi je dušu dodirivala…
Nikada ničega među nama nije bilo…
Mi nismo imali nešto….
Ali smo imali…
"DUŠA"
Re: "DUŠA"
Pametne žene ne savjetuju muskarce.One mu suptilno i nježno,ženski neprimjetno,nametnu ono sto žele.I OSTAVE GA U ZABLUDI DA JE ON ODLUČIO.
Re: "DUŠA"
Trenutak
Uhvatih Trenutak...
Jer sve je davno prošlo vreme onda kada već bejaše.
Zadenuh za dušu.Upletoh u dan.
Pojačah boje. Rasuh nijanse.
Tragove pamtim. Dopustih da se desi.
Ma, ukradoh Trenutak...
Podarih mu život.
Oivičih željom. Volju iznedrih.
Obasjah ga treptajem.Poželeh da traje.
Zagrlih Trenutak...
Sitnicama ga kupih. Uzeh mu uzdah.
Zaboravih suzu. Korak preskočih.
Zamislim smiraj. Ukradoh zoru.
Izgubih Trenutak...
Zaspah na svili. Snevah daljine.
Sa pticama dosegnuh visine. Sa ribama dubine.
Zaledih dodir. Srce zaključah.
Uhvatih Trenutak...
Jer sve je davno prošlo vreme onda kada već bejaše.
Zadenuh za dušu.Upletoh u dan.
Pojačah boje. Rasuh nijanse.
Tragove pamtim. Dopustih da se desi.
Ma, ukradoh Trenutak...
Podarih mu život.
Oivičih željom. Volju iznedrih.
Obasjah ga treptajem.Poželeh da traje.
Zagrlih Trenutak...
Sitnicama ga kupih. Uzeh mu uzdah.
Zaboravih suzu. Korak preskočih.
Zamislim smiraj. Ukradoh zoru.
Izgubih Trenutak...
Zaspah na svili. Snevah daljine.
Sa pticama dosegnuh visine. Sa ribama dubine.
Zaledih dodir. Srce zaključah.
Pametne žene ne savjetuju muskarce.One mu suptilno i nježno,ženski neprimjetno,nametnu ono sto žele.I OSTAVE GA U ZABLUDI DA JE ON ODLUČIO.
Re: "DUŠA"
Svaka tvoja reč, u meni je do pesme porasla
svaka tvoja reč.
Svaki tvoj dodir, u meni je do zagrljaja porastao
svaki tvoj dodir.
Naš slučajni susret, u meni je do života porastao,
naš slučajni susret.
Sve što mi se zbog tebe dogodilo, kao očarano
živi u meni, i čini se neće proći,
sve što mi se zbog tebe dogodilo.
I volela bih da te tek sada volim prvi put.
Volela bih da ne verujem
da će ljubav za tobom proći - jednom kada budeš otišao.
svaka tvoja reč.
Svaki tvoj dodir, u meni je do zagrljaja porastao
svaki tvoj dodir.
Naš slučajni susret, u meni je do života porastao,
naš slučajni susret.
Sve što mi se zbog tebe dogodilo, kao očarano
živi u meni, i čini se neće proći,
sve što mi se zbog tebe dogodilo.
I volela bih da te tek sada volim prvi put.
Volela bih da ne verujem
da će ljubav za tobom proći - jednom kada budeš otišao.
Pametne žene ne savjetuju muskarce.One mu suptilno i nježno,ženski neprimjetno,nametnu ono sto žele.I OSTAVE GA U ZABLUDI DA JE ON ODLUČIO.
Re: "DUŠA"
[ytube][/ytube]
Pametne žene ne savjetuju muskarce.One mu suptilno i nježno,ženski neprimjetno,nametnu ono sto žele.I OSTAVE GA U ZABLUDI DA JE ON ODLUČIO.
Re: "DUŠA"
Potraži me,
u nekom sećanju
na neko davno proleće.
Razgrni patinu uspomna,
zagrebi po njoj,
možda me sretneš negde,
kako još ćekam
da mi se neko čudo desi.
Znam,
da je sve to iluzorno,
da mogu celu večnost čekati,
a da me nećeš naći.
Ne zato što ne možeš,
ili ne znaš gde sam,
nego zato
što možda ne želiš.
Možda i naiđeš na
pregršt zamrlih uspomena
pod pepelom žara,
koji je,
koliko juče,
još goreo.
Sva čeznuća,snove,
sete i radosti,
lagano raznosi vetar.
Vreme je,
da i ja lepo, polako,
ustanem,
i krenem konačno
prema zaboravu...
u nekom sećanju
na neko davno proleće.
Razgrni patinu uspomna,
zagrebi po njoj,
možda me sretneš negde,
kako još ćekam
da mi se neko čudo desi.
Znam,
da je sve to iluzorno,
da mogu celu večnost čekati,
a da me nećeš naći.
Ne zato što ne možeš,
ili ne znaš gde sam,
nego zato
što možda ne želiš.
Možda i naiđeš na
pregršt zamrlih uspomena
pod pepelom žara,
koji je,
koliko juče,
još goreo.
Sva čeznuća,snove,
sete i radosti,
lagano raznosi vetar.
Vreme je,
da i ja lepo, polako,
ustanem,
i krenem konačno
prema zaboravu...
Pametne žene ne savjetuju muskarce.One mu suptilno i nježno,ženski neprimjetno,nametnu ono sto žele.I OSTAVE GA U ZABLUDI DA JE ON ODLUČIO.
Re: "DUŠA"
Doviđenja dragi, doviđenja
Doviđenja, dragi, doviđenja;
ti mi, prijatelju, jednom bješe sve.
Urečen rastanak bez našeg htijenja
obećava i sastanak, zar ne?
Doviđenja, dragi, bez ruke, bez slova,
nemoj da ti bol obrve povije
umrijeti nije ništa na ovom svijetu nova,
al ni živjeti baš nije novije.
Sergej Aleksandrovič Jesenjin
Doviđenja, dragi, doviđenja;
ti mi, prijatelju, jednom bješe sve.
Urečen rastanak bez našeg htijenja
obećava i sastanak, zar ne?
Doviđenja, dragi, bez ruke, bez slova,
nemoj da ti bol obrve povije
umrijeti nije ništa na ovom svijetu nova,
al ni živjeti baš nije novije.
Sergej Aleksandrovič Jesenjin
Počeo sam pušiti otkad su se moji snovi pretvorili u dim. 
Re: "DUŠA"
Vi ste moja žena, i nemojte ni pomišljati da cete ponovo otici. Setite se kako sam, kao ptica, pre sedam zima sedeo na drvetu pred vašim bolnickim prozorom. Padao je sneg. A ja sam sedeo satima.
Setite se da tada nisam imao rukavice, ni toplo odelo. Tada smo nešto pocinjali i rukavice i toplo odelo imali smo samo u glavi.
Cuvam pisma koja sam vam pisao na tom drvetu.......
Setite se da tada nisam imao rukavice, ni toplo odelo. Tada smo nešto pocinjali i rukavice i toplo odelo imali smo samo u glavi.
Cuvam pisma koja sam vam pisao na tom drvetu.......
-
KOMESAR
- Forum [Bot]
![Forum [Bot]](./images/ranks/s.png "Forum [Bot]")
- Posts: 11755
- Joined: 28 Dec 2013, 23:26
- Location: Ilidža
- Has thanked: 14 times
- Been thanked: 2 times
- Status: Offline
Re: "DUŠA"
Kada se kiše i oluje stišale budu
I kreket žaba po blatnjavom putu bude utihao
I kad raspjevani zvuk zvona sa katedralskog tornja nadjača i zaustavi bolnu pjesmu vjetra
a aleje ponovo ožive životom proljeća
Ja kliktaću nestanku svome
Tada draga sigurno više neću morati čekati i po pola sata duže,
Sklonjen u sijenci fenjera, prokisao do kože, tvoj korak laki.
Znam, tebi se nikada žurilo nije
A ja baksuz, baš u jesen se zaljubih
Ali nije važno, ja evo kličem
jer rekoše mi
Iza svakog nestanka rođenje niče
I kreket žaba po blatnjavom putu bude utihao
I kad raspjevani zvuk zvona sa katedralskog tornja nadjača i zaustavi bolnu pjesmu vjetra
a aleje ponovo ožive životom proljeća
Ja kliktaću nestanku svome
Tada draga sigurno više neću morati čekati i po pola sata duže,
Sklonjen u sijenci fenjera, prokisao do kože, tvoj korak laki.
Znam, tebi se nikada žurilo nije
A ja baksuz, baš u jesen se zaljubih
Ali nije važno, ja evo kličem
jer rekoše mi
Iza svakog nestanka rođenje niče
Čovjek i magarac znaju više nego sam čovjek.
-
KOMESAR
- Forum [Bot]
- Posts: 11755
- Joined: 28 Dec 2013, 23:26
- Location: Ilidža
- Has thanked: 14 times
- Been thanked: 2 times
- Status: Offline
Re: "DUŠA"
MALA MOJA IZ BOSANSKE KRUPE
Bilo mi je dvanaest godina,
prvi put sam sišao do grada
iz mog sela, tihog i dalekog,
kad susretoh tebe iznenada.
Eh, dječačke uspomene glupe!
Mala moja iz Bosanske Krupe!
Jesi li me spazila il’ nisi,
zbunjenoga seoskoga đaka,
svjetlokosog i očiju plavih,
u oklopu novih opanaka,
kako zija u izloge skupe?
Mala moja iz Bosanske Krupe!
Naišla si kao lak oblačak,
tvoj me pogled za tren obeznani,
zaboravih ime i očinstvo,
kako mi se zovu ukućani.
Iznevjerih poput sablje tupe.
Mala moja iz Bosanske Krupe!
Tekli tako gimnazijski dani,
uspomena na te ne ocvala,
modra Una u proljetnje noći
tvoje mi je ime šaputala.
Lebdjela si ispred đačke klupe,
mala moja iz Bosanske Krupe!
Brzo minu naše đakovanje,
lagan leptir sa krilima zlatnim,
ipak tebe u srcu sačuvah
kroz sve bure u danima ratnim.
Ta sjećanja mogu l’ da se kupe,
mala moja iz Bosanske Krupe!
Sad je kasno, već mi kosa sijedi,
gledam Unu, ćuti kao nijema,
zalud lutam ulicama znanim,
sve je pusto, tebe više nema.
Ej, godine, nemjerljive, skupe!
Zbogom, mala, iz Bosanske Krupe!
Bilo mi je dvanaest godina,
prvi put sam sišao do grada
iz mog sela, tihog i dalekog,
kad susretoh tebe iznenada.
Eh, dječačke uspomene glupe!
Mala moja iz Bosanske Krupe!
Jesi li me spazila il’ nisi,
zbunjenoga seoskoga đaka,
svjetlokosog i očiju plavih,
u oklopu novih opanaka,
kako zija u izloge skupe?
Mala moja iz Bosanske Krupe!
Naišla si kao lak oblačak,
tvoj me pogled za tren obeznani,
zaboravih ime i očinstvo,
kako mi se zovu ukućani.
Iznevjerih poput sablje tupe.
Mala moja iz Bosanske Krupe!
Tekli tako gimnazijski dani,
uspomena na te ne ocvala,
modra Una u proljetnje noći
tvoje mi je ime šaputala.
Lebdjela si ispred đačke klupe,
mala moja iz Bosanske Krupe!
Brzo minu naše đakovanje,
lagan leptir sa krilima zlatnim,
ipak tebe u srcu sačuvah
kroz sve bure u danima ratnim.
Ta sjećanja mogu l’ da se kupe,
mala moja iz Bosanske Krupe!
Sad je kasno, već mi kosa sijedi,
gledam Unu, ćuti kao nijema,
zalud lutam ulicama znanim,
sve je pusto, tebe više nema.
Ej, godine, nemjerljive, skupe!
Zbogom, mala, iz Bosanske Krupe!
Čovjek i magarac znaju više nego sam čovjek.
Re: "DUŠA"
Ta mi je zgoda napokon otvorila oči.
Pametna žena ne smije čekati četrdeset godina da bi se odrekla ljubavi i koketerije.
Najbolje bi bilo, dakako, da ih nikada nije ni upoznala.Nažalost, sreća mi nije bila sasvim sklona.Doživjela sam više tuge nego radosti.Na svom dugačkom ljubavnom putu susretala sam same prevrtljivce, brbljavce, podlace, bogalje i luđake.
Jesam li ja tome kriva, ili možda muškarci?
(Nezasitne ložnice)
Pametna žena ne smije čekati četrdeset godina da bi se odrekla ljubavi i koketerije.
Najbolje bi bilo, dakako, da ih nikada nije ni upoznala.Nažalost, sreća mi nije bila sasvim sklona.Doživjela sam više tuge nego radosti.Na svom dugačkom ljubavnom putu susretala sam same prevrtljivce, brbljavce, podlace, bogalje i luđake.
Jesam li ja tome kriva, ili možda muškarci?
(Nezasitne ložnice)
Počeo sam pušiti otkad su se moji snovi pretvorili u dim.
Re: "DUŠA"
Spusti glavu u moje krilo,
rukom ću skloniti misli crne
zapletene ,
iz tvoje kose.
Poljupcima ću pokupiti bore,
zgužvane da ti ne oblače
više čelo.
Poput laste ,
na tren vratiću ti proleće,
zenice naliti
sjajem jutarnjeg sunca.
Slobodno zaspi ,
ja cu ti čuvati snove,
ja noćas stražu čuvam. ..
rukom ću skloniti misli crne
zapletene ,
iz tvoje kose.
Poljupcima ću pokupiti bore,
zgužvane da ti ne oblače
više čelo.
Poput laste ,
na tren vratiću ti proleće,
zenice naliti
sjajem jutarnjeg sunca.
Slobodno zaspi ,
ja cu ti čuvati snove,
ja noćas stražu čuvam. ..
Pametne žene ne savjetuju muskarce.One mu suptilno i nježno,ženski neprimjetno,nametnu ono sto žele.I OSTAVE GA U ZABLUDI DA JE ON ODLUČIO.
Re: "DUŠA"
Koliko tebe može
u moje ruke da stane,
sada kada su obamrle,
usamljene i prazne,
od čekanja
na sveže jutro
i na nove misli?
Koliko tvoje kože
moji dlanovi mogu
da pokriju
u trenutku mira,
ljubavi i strasti,
koliko,
a da ne zaboli
sumrak bez tebe
i da prebolim noć?
u moje ruke da stane,
sada kada su obamrle,
usamljene i prazne,
od čekanja
na sveže jutro
i na nove misli?
Koliko tvoje kože
moji dlanovi mogu
da pokriju
u trenutku mira,
ljubavi i strasti,
koliko,
a da ne zaboli
sumrak bez tebe
i da prebolim noć?
Pametne žene ne savjetuju muskarce.One mu suptilno i nježno,ženski neprimjetno,nametnu ono sto žele.I OSTAVE GA U ZABLUDI DA JE ON ODLUČIO.
Re: "DUŠA"
Kao duh jesenji u šum lišća svela,
k'o tuga u život naših želja tajnih,
u moju se dušu nečujno uplela,
na plimi uzdaha nemih i beskrajnih,
sugestija tiha sa visina ledenih,
dubinom strasti svih srdaca vernih
i tamne noći-sugestija jednih očiju bisernih.
Njihov sjaj je bio plav, mutan i čedan,
sjaj morem skrivene, skupocene školjke;
on je dav'o dubok neznan izraz jedan
čeznje naših snova i minule boljke;
on je skriv'o blago uspomena čednih,
neznost žutih ruža i krinova smernih.
Nada mnom i sada sija tuga jednih očiju bisernih.
I onda, kada zvezda moje sudbine zađe
za malu humku trošenih zemnih želja,
poslednji, opšti udes kada nas snađe
i nestane naših patnja i veselja,
nada mnom će, kao čar usana mednih,
k'o lelujav, meki sjaj visina sfernih,
lebdeti i tada setan osmeh jednih očiju bisernih...
k'o tuga u život naših želja tajnih,
u moju se dušu nečujno uplela,
na plimi uzdaha nemih i beskrajnih,
sugestija tiha sa visina ledenih,
dubinom strasti svih srdaca vernih
i tamne noći-sugestija jednih očiju bisernih.
Njihov sjaj je bio plav, mutan i čedan,
sjaj morem skrivene, skupocene školjke;
on je dav'o dubok neznan izraz jedan
čeznje naših snova i minule boljke;
on je skriv'o blago uspomena čednih,
neznost žutih ruža i krinova smernih.
Nada mnom i sada sija tuga jednih očiju bisernih.
I onda, kada zvezda moje sudbine zađe
za malu humku trošenih zemnih želja,
poslednji, opšti udes kada nas snađe
i nestane naših patnja i veselja,
nada mnom će, kao čar usana mednih,
k'o lelujav, meki sjaj visina sfernih,
lebdeti i tada setan osmeh jednih očiju bisernih...
Pametne žene ne savjetuju muskarce.One mu suptilno i nježno,ženski neprimjetno,nametnu ono sto žele.I OSTAVE GA U ZABLUDI DA JE ON ODLUČIO.
-
Terasa svjesti
- Inventar foruma
- Posts: 6580
- Joined: 08 Mar 2015, 15:23
- Location: Big nothing
- Status: Offline
Re: "DUŠA"
Moju su svijest pokušavali
rječima uprljati,
smeće su bacali na moje ideje.
Moj život bijaše tepih
po kojem su gazili svi koje znam.
Svi oni sa dušom čistom
proklinjali su moju dušu prokletu
i ironičnim osmjesima
istjerivali djavola iz mene,
a na svojim sastancima
šaputali povjerljivo
s' kratkim pogledima u mom pravcu.
Govorili su:
on je čovjek nižeg staleža
( potomak antiheroja )
ja sam im se smijao u očii
a onda bježao u samoću
da ih ne gledam.
rječima uprljati,
smeće su bacali na moje ideje.
Moj život bijaše tepih
po kojem su gazili svi koje znam.
Svi oni sa dušom čistom
proklinjali su moju dušu prokletu
i ironičnim osmjesima
istjerivali djavola iz mene,
a na svojim sastancima
šaputali povjerljivo
s' kratkim pogledima u mom pravcu.
Govorili su:
on je čovjek nižeg staleža
( potomak antiheroja )
ja sam im se smijao u očii
a onda bježao u samoću
da ih ne gledam.
Pametan čovjek vidi onoliko, koliko mu treba, a ne koliko može vidjeti.
(Michael de Montaigne).
(Michael de Montaigne).
Re: "DUŠA"
Igraš se svakog dana svetlošću svemira.
Profinjena uzvanice, stižeš u cvetu i vodi.
Više si no ova bela glavica koju stežem
svakoga dana poput grozda.
Ne sličiš nikome otkako ja te volim.
Dopusti da te položim medju žute vence.
Ko ti zapisuje ime
dimnim slovima medju južnim zvezdama?
Ah, daj da se setim kakva si nekad bila,
kad još nisi postojala.
Iznenada, vetar zavija
i udara u moj prozor zatvoreni.
Nebo je mreža ispunjena mračnim ribama.
Ovamo svi vetrovi neba stižu, svi.
Kiša haljinu odbacuje.
Proleću ptice i vetar,
ja se mogu boriti protiv ljudske sile.
Oluja tamo lišće kovitla i odvezuje sve barke
što su ih sinoć vezali za nebo.
Ti si ovde. Ali ti ne bežiš.
Do posljednjeg krika ti ćeš mi odgovoriti.
Kao da te strah, sklupčaj se uz mene.
Pa ipak, ponekad ti je neka čudna sena
očima prohujala.
Sada, malena, cvetak mi kozje krvi pružaš,
i čak ti grudi njima odišu.
Dok žalobni vetar huji ubijajući leptire,
ja te ljubim,
i radost moja grize ti šljivu usta.
Nije ti bilo lako priviknuti se na mene,
na dušu moju usamljenu i divlju,
na ime moje koje svi izbegavaju.
Toliko puta videsmo kako zornjača plamti
dok smo se ljubili u oči i dok su se
nad našim glavama sumraci rasplitali
u razigrane lepeze.
Moje su te reči zasipale, milovale.
Odavna sam voleo tvoje telo od blistavog sedefa.
Za mene ti si vladarka svemira.
Cveće ću radosno, naš copihue, s planine doneti,
lešnike zagasite i košare šumskih poljubaca.
Želeo bih učiniti s tobom ono
što proleće s trešnjama čini.
Pablo Neruda
Profinjena uzvanice, stižeš u cvetu i vodi.
Više si no ova bela glavica koju stežem
svakoga dana poput grozda.
Ne sličiš nikome otkako ja te volim.
Dopusti da te položim medju žute vence.
Ko ti zapisuje ime
dimnim slovima medju južnim zvezdama?
Ah, daj da se setim kakva si nekad bila,
kad još nisi postojala.
Iznenada, vetar zavija
i udara u moj prozor zatvoreni.
Nebo je mreža ispunjena mračnim ribama.
Ovamo svi vetrovi neba stižu, svi.
Kiša haljinu odbacuje.
Proleću ptice i vetar,
ja se mogu boriti protiv ljudske sile.
Oluja tamo lišće kovitla i odvezuje sve barke
što su ih sinoć vezali za nebo.
Ti si ovde. Ali ti ne bežiš.
Do posljednjeg krika ti ćeš mi odgovoriti.
Kao da te strah, sklupčaj se uz mene.
Pa ipak, ponekad ti je neka čudna sena
očima prohujala.
Sada, malena, cvetak mi kozje krvi pružaš,
i čak ti grudi njima odišu.
Dok žalobni vetar huji ubijajući leptire,
ja te ljubim,
i radost moja grize ti šljivu usta.
Nije ti bilo lako priviknuti se na mene,
na dušu moju usamljenu i divlju,
na ime moje koje svi izbegavaju.
Toliko puta videsmo kako zornjača plamti
dok smo se ljubili u oči i dok su se
nad našim glavama sumraci rasplitali
u razigrane lepeze.
Moje su te reči zasipale, milovale.
Odavna sam voleo tvoje telo od blistavog sedefa.
Za mene ti si vladarka svemira.
Cveće ću radosno, naš copihue, s planine doneti,
lešnike zagasite i košare šumskih poljubaca.
Želeo bih učiniti s tobom ono
što proleće s trešnjama čini.
Pablo Neruda
Pametne žene ne savjetuju muskarce.One mu suptilno i nježno,ženski neprimjetno,nametnu ono sto žele.I OSTAVE GA U ZABLUDI DA JE ON ODLUČIO.
Re: "DUŠA"
Čudno neko vrijeme, čudni neki ljudi
Svak' uzima pravdu, svak' drugome sudi
Znam, sude i nama, za naše snove
Ne znaju, srećo, kako ljubav se zove
Odustati nemoj, ni kad nestane puta
Ne budi ko' oni, crni gavran što luta
Tvoje je gnijezdo daleko od sjene
Ti imaš kompas, ti imaš mene
Oprosti im, srećo, što zaborav traže
Oprosti im, mila, nek' pjesma ti kaže
Koliko je čovjek bez ljubavi ništa
Drvo bez šume, vatra bez ognjišta
Kad nestanu snovi, nestaje i duša
Tad čovjek stane, tad zavist sluša
Zato nam sude, jer rubom srca znaju
Snovi su jedini put prema raju..
Svak' uzima pravdu, svak' drugome sudi
Znam, sude i nama, za naše snove
Ne znaju, srećo, kako ljubav se zove
Odustati nemoj, ni kad nestane puta
Ne budi ko' oni, crni gavran što luta
Tvoje je gnijezdo daleko od sjene
Ti imaš kompas, ti imaš mene
Oprosti im, srećo, što zaborav traže
Oprosti im, mila, nek' pjesma ti kaže
Koliko je čovjek bez ljubavi ništa
Drvo bez šume, vatra bez ognjišta
Kad nestanu snovi, nestaje i duša
Tad čovjek stane, tad zavist sluša
Zato nam sude, jer rubom srca znaju
Snovi su jedini put prema raju..
Pametne žene ne savjetuju muskarce.One mu suptilno i nježno,ženski neprimjetno,nametnu ono sto žele.I OSTAVE GA U ZABLUDI DA JE ON ODLUČIO.
Re: "DUŠA"
,,Proleće kroz mene diše i suton me svojom zavesom grli,
a ja stojim na horizontu izgužvan od čekanja,gušim se ...
Oko mene se razlevaju boje i kroz treptaj oka se utapam u tom trenutku.
Sve me to počinje da plaši...
Miris tvoj je još tu u vazduhu,
a ja tražim beg od tebe u ovoj šaci nemira,bojeći se da se ponovo ne probude nove nade,
nova svitanja,bestidne želje.
Zaigrana svetlost u krošnjama stabla polagano nestaje krijući uspomene
a ja ih pokušavam skupiti među prste pitajući se gde će sutra biti.
Dok grlim daljinu i klupko vremena polagano odmotavam,
osećam te i znam da jedino ti veruješ
u ono što jesam zato te još uvek volim... "
a ja stojim na horizontu izgužvan od čekanja,gušim se ...
Oko mene se razlevaju boje i kroz treptaj oka se utapam u tom trenutku.
Sve me to počinje da plaši...
Miris tvoj je još tu u vazduhu,
a ja tražim beg od tebe u ovoj šaci nemira,bojeći se da se ponovo ne probude nove nade,
nova svitanja,bestidne želje.
Zaigrana svetlost u krošnjama stabla polagano nestaje krijući uspomene
a ja ih pokušavam skupiti među prste pitajući se gde će sutra biti.
Dok grlim daljinu i klupko vremena polagano odmotavam,
osećam te i znam da jedino ti veruješ
u ono što jesam zato te još uvek volim... "
Pametne žene ne savjetuju muskarce.One mu suptilno i nježno,ženski neprimjetno,nametnu ono sto žele.I OSTAVE GA U ZABLUDI DA JE ON ODLUČIO.
Re: "DUŠA"
Nekad...
Nekad, pod jednu zvijezdu smo stali
Pogledali se samo i odmah sve znali
Ukrali dugu kad god smo to htjeli
Kraj krhotina duša, mi bili smo cijeli
Nekad, ljubav je putovala s nama
Vitez bez mane i graciozna dama
Tad, magijom svojom dotakla je druge
Svijet, krasio se bojama sa naše duge
Nekad, cijeli svemir u jedan sat je stao
Taj sat kad sam mu zakletvu dao
Da minut je svaki jedan život za sebe
Rađanja vrijedan, jer ima tebe
Nekad, ostalo je negdje na rubu noći
Tad dolaziš mi opet jer neću moći
Pogaziti sebe i krenut u daljine
Čekat ću rođenje dok vječnost ne mine..
Nekad, pod jednu zvijezdu smo stali
Pogledali se samo i odmah sve znali
Ukrali dugu kad god smo to htjeli
Kraj krhotina duša, mi bili smo cijeli
Nekad, ljubav je putovala s nama
Vitez bez mane i graciozna dama
Tad, magijom svojom dotakla je druge
Svijet, krasio se bojama sa naše duge
Nekad, cijeli svemir u jedan sat je stao
Taj sat kad sam mu zakletvu dao
Da minut je svaki jedan život za sebe
Rađanja vrijedan, jer ima tebe
Nekad, ostalo je negdje na rubu noći
Tad dolaziš mi opet jer neću moći
Pogaziti sebe i krenut u daljine
Čekat ću rođenje dok vječnost ne mine..
Pametne žene ne savjetuju muskarce.One mu suptilno i nježno,ženski neprimjetno,nametnu ono sto žele.I OSTAVE GA U ZABLUDI DA JE ON ODLUČIO.
-
Pasaga
- Hadžija
- Posts: 39911
- Joined: 09 Dec 2012, 16:58
- Location: NORDPOL
- Has thanked: 3901 times
- Been thanked: 2938 times
- Status: Offline
Re: "DUŠA"
sann wrote:Nekad...
Nekad, pod jednu zvijezdu smo stali
Pogledali se samo i odmah sve znali
Ukrali dugu kad god smo to htjeli
Kraj krhotina duša, mi bili smo cijeli
Nekad, ljubav je putovala s nama
Vitez bez mane i graciozna dama
Tad, magijom svojom dotakla je druge
Svijet, krasio se bojama sa naše duge
Nekad, cijeli svemir u jedan sat je stao
Taj sat kad sam mu zakletvu dao
Da minut je svaki jedan život za sebe
Rađanja vrijedan, jer ima tebe
Nekad, ostalo je negdje na rubu noći
Tad dolaziš mi opet jer neću moći
Pogaziti sebe i krenut u daljine
Čekat ću rođenje dok vječnost ne mine..
Ne obracaj mi se:
Lavlje_srce
"Ne uzimaj hranu iz tanjira brata svojeg, jer će oslabiti, i ma koliko te volio, tako slab ti neće biti od pomoći, i ostaćeš sam".
Lavlje_srce
"Ne uzimaj hranu iz tanjira brata svojeg, jer će oslabiti, i ma koliko te volio, tako slab ti neće biti od pomoći, i ostaćeš sam".
-
Terasa svjesti
- Inventar foruma
- Posts: 6580
- Joined: 08 Mar 2015, 15:23
- Location: Big nothing
- Status: Offline
Re: "DUŠA"
Ako je vrijeme da žaluješ, onda žali, jer jedino češ tako moći i prežaliti jednog dana.
Nemoj svu nedaću koja te snašla držati u sebi, podjeli svoju nesreću s nekom svojim tko ti je blizak, možda ti bude lakše, ali samo se nemoj predati i prepustiti sumanutim mislima.
Svaki dan je novi dan i nešto drugo nosi sa sobom, zato se bori!!!
Nemoj svu nedaću koja te snašla držati u sebi, podjeli svoju nesreću s nekom svojim tko ti je blizak, možda ti bude lakše, ali samo se nemoj predati i prepustiti sumanutim mislima.
Svaki dan je novi dan i nešto drugo nosi sa sobom, zato se bori!!!
Pametan čovjek vidi onoliko, koliko mu treba, a ne koliko može vidjeti.
(Michael de Montaigne).
(Michael de Montaigne).