"DUŠA"

[STEPSKI VUK]

Osjećaš li strune
ove sanjive gitare
kako jecajući tiša svoju bol
Kuda se zavukla noć?
Dok besciljno jezdiš
po putevima sna
uvuci u sebe,čvrsto,
jednu zraku noći
Poljubi latice usnulog drveta
i zamisli sreću kako klizi
po žicama gitare
i tone u buđenje
nekog novog svijeta
gdje smo ti i ja
skupa, u oluji mračnih sjena
prepletenih prstiju
i priljubljenih usana.
Šapućemo o ljubavi
obasjani mjesečinom.
dok mjesec ljubomoru zatomljuje
i poziva zvijezde na ples
Gracioznih koraka
presijava svjetionik nadanja
u crte mraka
koji zaljubljen u neku tamnu sjenu
umire ljubeći zoru...

[vučica]

[vučica]

Kad bih te mogla upoznati sa mojim pogledom dok te gledam
shvati bi da živim u svijetu vila i vilenjaka,
dok oko mene iskrice poskakuju.
Kad bi osjetio dodirom što moje usne šapuću
dok te tijelom dodirujem
upoznao bi najljepšu poeziju ikad izgovorenu,
ali nikad napisanu.......
Ja sanjam najljepše snove ikad sanjane,
ali nikad ostvarene......

[vučica]

[vučica]

Ako ti priznam da te želim,
hoćeš li doci da me zagrliš?
Ako ti pokažem,
koliko mi značiš,
hoćeš li me pogledati u oči?
Ako ti dam sve što mogu,
hoćeš li me i dalje voljeti?
Izgubim se na onom dijelu
gdje misli postaju riječi,
a osjećaji pokreti...
ili se jednistavno gubim u tebi,
ni sama više neznam,
to nikad neću shvatiti....

[vučica]

Ostani noćas
ne odlazi
u tišine noći,
ostani samo ovu noć.
Podari mi jutro,
onako meko
i nježno,poljubac prvi
pokloni usnama,pokloni
duši mojoj snenoj.
Osjećam dodir,
treperi od njega
svaka moja nit,
drhtaji
tijela od želje gore,
ne idi..stisnula sam se
u krilo tvoje
ostani..ne želim noćas
sama bez tebe biti.....

[vučica]

ETO UGLAZBILI SMO PJESMU...

[media]ixVYO2n7lIo[/media]

[vučica]

Bojim se...
...
Bojim se sebe...
jer u meni se budi opet ona
nježna strana žene...
Bojim se tebe....
jer si takav kakav jesi..
"poseban"
Bojim se nas...
jer oboje stojimo na pustom ostrvu,
željni ljubavi,nježnosti,pažnje...

..strah je neizbježan..
kao i naša osjećanja...

Bojim se da te zavolim
pa poslije izgubim..
Znaš..nebi podnijela
još jedno razočaranje
..jer tko će opet da sakupi
te komadiće srca u jedno...
Ali..tko može da naređuje srcu?!
..kad uvijek prevladaju osjećaji a ne razum..

..bojim se...
al svejedno...volim te!!!!

[vučica]

...dala bih ti srce
al već si ga uzeo...
..dala bih ti dušu,
al već je na tvom dlanu...
..dala bih ti snove,
ali već si u njima...
..dala bih ti sebe,
al već sam tvoja..

[Kauboj]

Par stihova i pjesmica koji su mi se svidjeli. Probat ću da dnevno nove postujem, ko hoće nek pomogne...

Suzama sjaja

Moja je noć tiha...
Zora je jos tiša...
A dusha mi plaha...
Pa joj prija hladna kiša...
Moji su dani poput papira...
Liče na redove drveća...
Srce im pjesmu svira...
Usred zime i proljeća...
(odlomak)

Zora

Sum zore...
Planine zbore...
Cak i tise...
Nego kapi kise...
Sto se spustise...
Na lice vedro...
Dusha uzima jedro...
Plovi...
Jesu li snovi...
Ne mogu biti...
Vec ces osjetiti...
Milost primiti...
Jako je zagrliti...
Pomisliti...
Do juce ne bijase...
Ni vatre ni vazduha...
Dijete vedra duha...
Pogledom te obara...
Osjecaj u tebi stvara...
Koliko si odlutao...
I rob svijeta postao...
Nisi isti ostao...
Kakv si zelio...
Podijeli...
Neka svako odnese...
Sta zeli...
Pune kese...
Srce se veseli...
Zboreci moru:

"Samo ja i ti osjecamo zoru!"

[sann]

Nikada necu preci dvadesete...
zaklela sam se da cu uvijek biti-veliko dijete
nocu cu bjezati medju cigane,
bosonoga u ciganske satre..
a,danju cu lice sakrivati u suncokrete
igracu se sanjara
letjeti na krilima vjetra..
pruzati ruke da dohvatim sunce..
sve dok zapjevam u horu andjela..

[Kauboj]

Hehhe, dobra pjesmica...

[vučica]

...ŽELJA..

....TI..slobodan kao ptica..,
a JA okovana vučica..,
Koja želi da sanjamo isti san,
..da zajedno dočekamo dan..
Da nas zagrljenje jutrom zora budi..
..da nas nevide ljudi..
Da nas nebo sastavi,
i nikad ne rastavi..

Ali...to je sve san..
"slobodne ptice i okovane vučice"

[vučica]

Kako bi voljela da mogu samo jednom da te vidim
da te zagrlim
da osjetim tvoje usne na svojim
..da me poljubiš nježno
da osjetim tvoju ruku u svojoj

Voljela bi da čujem tvoje nježne riječi
Voljela bi mnogo toga sa tobom da podijelim
Ali nemam te....

Da znam..daleko si...
... mogu samo da maštam
Ponekad čujem tvoj glas,
sanjam te.... u snovima je sve lijepo
Ti i ja sami lutamo gradom
držiš me za ruku
..daleko smo od svih.
Onda dođe jutro i sve pokvari
Ti u jednom gradu
..ja u drugom
a oboje obavijeni tugom..
Želim samo malo sreće sa tobom
..želim da moja mašta postane stvarnost

[vučica]

..isčekivanje..

..kad neznaš što je u glavi
onog ko misli na tebe..
onda..čekaš..
..čekaš..
da vidiš razvoj situacije..
..čekaš..
poljubac..onaj prvi..
..želiš ga..a opet..
nekako se suzdržavaš,
ali magneti usana rade svoje,
ma koliko se mi opirali tome..
usne su sve blize..
Već osjetim topao dah kako ih miluje.
..i da su moje usne..Mount Everest..
i da je na njima vječni snijeg i led..
kad bi se spojile sa tvojima
nastala bi poplava..strasti...
I..nema tu slađe stvari..ni jagode..ni šlag..
što bi bilo slađe od toga..
prema tome..čemu čekati..
al opet..ne zurim se..
....jer sve slatke stvari dolaze na kraju..

[vučica]

ne plaši se...
nećeš me izgubiti
uvijek ćeš me poznati
...u masi
uvijek od drugih razlikovati
zastani...nemoj proći
iako će koljena klecati
srce snažno lupati
zastani...nemoj proći
ime mi izgovori
neće biti teško
dugo ti je na usnama
počivalo
stavi mi ruku na rame
u oči duboko pogledaj
bez straha upitaj
koga sada snivam
ja ...ja ću se nasmiješiti
toplu , slanu
suzu pustiti
jer
uvijek sam ista
uvijek ona
puna ljubavi i
sa sjajem u očima..

[sann]

Prizivala sam te u sjećanje, duše prožete tugom koja ti je znana. Tada, gdje li si bio? S kojim ljudima? Što li si zborio? Zašto me ljubav, kad se tužnim ćutim, a ti si daleko, odjednom obuzme?..........rekoh li ljubav.....????

[Jaca]

[media]cZXcrzG2KFM[/media]

[sann]

Um zaboravlja. Srce uvek pamti. I kad ti se cini da nije tako, i ponekad ni ne znas sta se tacno dogodi, samo te zaboli, makar na trenutak. Rana zaraste, oziljak ostane. Uvek. I to je dobro. Sto vise oziljaka imas, bio si i hrabriji pred zivotom. Tako da je oziljak u stvari tvoja pobeda. Valjda je tako. Ja bar tako verujem. Jer lepe stvari bole, a zivot je, bez obzira na sve... Lijep.



[media]GWk2Q7C-uJA&feature[/media]

[sann]

...Nismo se tražili. Samo smo se našli. A sada tako nađeni kao da se opet tražimo. Možda je to smisao ljubavi.Ta lepota neizvesnosti. Čekanje na nedočekano. Nalaženje u beznađu.
Grljenje bez zagrljaja. Prožimanje u mislima. I spoznaja da smo tu negde...Tako blizu....A tako daleko....

[media]1n8QbTlULkI&feature[/media]