Vještice i duhovi
Moderator: Krokodil Behko
Re: Vještice i duhovi
Lincolnov odraz u ogledalu
lincolnNa noć izbora 1860. godine Abraham Lincoln vraćao se kući nakon primitka dobrih vijesti preko telegrafa i slavlja s prijateljima koje je uslijedilo. Umoran se bacio na kauč, a sljedeće se jutro probudio sa strašnom vizijom. Jedan od njegovih asistenata ispričao je Lincolnovu priču u članku objavljenom u srpnju 1865. godine, dakle nekoliko mjeseci nakon njegove smrti.
Kako je ispričao, Lincoln se sjećao kako mu je to jutro pogled pao na zrcalo na pisaćem stolu, u kojem je vidio svoj odraz s dvije odvojene slike vlastitog lica. Zbunjen je ustao i približio se zrcalu da mu slika bude jasnija, no iluzija je nestala. Kad je ponovno legao, odraz se na zrcalu opet pojavio, a Lincoln je primijetio da je jedno od njegovih lica koje je vidio bilo nekoliko nijansi blijeđe od drugog. Nakon toga je ponovno ustao i otišao, te zaboravio na tu sliku, no ne posve, jer, kako je sam ispričao svom asistentu, slika bi se s vremena na vrijeme pojavljivala u njegovom sjećanju i izazivala neugodne emocije.
Lincoln je pokušavao ponoviti tu “optičku iluziju”, no nije uspio. Prema pričama ljudi koji su radili s njim nakon što je postao predsjednik, ta čudna vizija ostala je toliko jaka da je pokušao reproducirati one okolnosti u Bijeloj kući, ali nije mogao izazvati iluziju.
Kad je Lincoln rekao svojoj ženi Mary za taj čudan odraz u ogledalu, njezino objašnjenje je bilo da je to znak da će Lincoln biti izabran za predsjednika u drugom mandatu i da ne treba promatrati život kroz prvi mandat. Godinama nakon svoje strašne vizije, Lincoln je imao noćnu moru u kojoj je posjetio nižu razinu Bijele kuće, koja je bila uređena za sprovod. Kad je u snu pitao čiji je to sprovod, rekli su mu da je ubijen predsjednik. Samo nekoliko tjedana nakon toga, Lincoln je ubijen u kazalištu “Ford”.
Izvor: http://znanost.geek.hr/clanak/nadnaravn ... z3XMxBZJzy
lincolnNa noć izbora 1860. godine Abraham Lincoln vraćao se kući nakon primitka dobrih vijesti preko telegrafa i slavlja s prijateljima koje je uslijedilo. Umoran se bacio na kauč, a sljedeće se jutro probudio sa strašnom vizijom. Jedan od njegovih asistenata ispričao je Lincolnovu priču u članku objavljenom u srpnju 1865. godine, dakle nekoliko mjeseci nakon njegove smrti.
Kako je ispričao, Lincoln se sjećao kako mu je to jutro pogled pao na zrcalo na pisaćem stolu, u kojem je vidio svoj odraz s dvije odvojene slike vlastitog lica. Zbunjen je ustao i približio se zrcalu da mu slika bude jasnija, no iluzija je nestala. Kad je ponovno legao, odraz se na zrcalu opet pojavio, a Lincoln je primijetio da je jedno od njegovih lica koje je vidio bilo nekoliko nijansi blijeđe od drugog. Nakon toga je ponovno ustao i otišao, te zaboravio na tu sliku, no ne posve, jer, kako je sam ispričao svom asistentu, slika bi se s vremena na vrijeme pojavljivala u njegovom sjećanju i izazivala neugodne emocije.
Lincoln je pokušavao ponoviti tu “optičku iluziju”, no nije uspio. Prema pričama ljudi koji su radili s njim nakon što je postao predsjednik, ta čudna vizija ostala je toliko jaka da je pokušao reproducirati one okolnosti u Bijeloj kući, ali nije mogao izazvati iluziju.
Kad je Lincoln rekao svojoj ženi Mary za taj čudan odraz u ogledalu, njezino objašnjenje je bilo da je to znak da će Lincoln biti izabran za predsjednika u drugom mandatu i da ne treba promatrati život kroz prvi mandat. Godinama nakon svoje strašne vizije, Lincoln je imao noćnu moru u kojoj je posjetio nižu razinu Bijele kuće, koja je bila uređena za sprovod. Kad je u snu pitao čiji je to sprovod, rekli su mu da je ubijen predsjednik. Samo nekoliko tjedana nakon toga, Lincoln je ubijen u kazalištu “Ford”.
Izvor: http://znanost.geek.hr/clanak/nadnaravn ... z3XMxBZJzy
Počeo sam pušiti otkad su se moji snovi pretvorili u dim. 
- Julia-Klara
- Forum [Bot]
![Forum [Bot] Forum [Bot]](./images/ranks/s.png)
- Posts: 85612
- Joined: 02 Dec 2011, 23:48
- Location: u gajevima
- Has thanked: 14698 times
- Been thanked: 10229 times
- Status: Offline
Re: Vještice i duhovi
Vjestice su svuda oko tebe, Podrinjac 

ju mast lov jor femili end bi najs tu komsija 
Re: Vještice i duhovi
Pa riječ vještica sama kaže da e žena vješta, a bome ova Klarina hiperaktivna...pravi vrcko..
Ma imam ja prica i iz moje familije al vec me ne razumiju...pa kad bih ja napisala sve, rekli bi tu forumasi da smo prafa familija vjestica...Ide jedna nenaša priča...
Ne znam u kojoj drzavi su bile dvije djevijcice koje su komunicirale u svojoj sobi s duhom jednog trgovca.Poslije su one i u cirkusu radille..Na kraju su rekle da su cijelu pricu izmilile da plase svoju mamu...Medjutim, dogodilo se nesto zacudjujuce.Kad je njihova kuca srusena u zidu je nadjen kostur muskarca...Cure nisu lagale...ne znam zasto su na kraju odlucile sve poreci ..
Ma imam ja prica i iz moje familije al vec me ne razumiju...pa kad bih ja napisala sve, rekli bi tu forumasi da smo prafa familija vjestica...Ide jedna nenaša priča...
Ne znam u kojoj drzavi su bile dvije djevijcice koje su komunicirale u svojoj sobi s duhom jednog trgovca.Poslije su one i u cirkusu radille..Na kraju su rekle da su cijelu pricu izmilile da plase svoju mamu...Medjutim, dogodilo se nesto zacudjujuce.Kad je njihova kuca srusena u zidu je nadjen kostur muskarca...Cure nisu lagale...ne znam zasto su na kraju odlucile sve poreci ..
Počeo sam pušiti otkad su se moji snovi pretvorili u dim. 
Re: Vještice i duhovi
Ovo sad vidim..
Vjestice,duhovi...budalestina.
Vjestice,duhovi...budalestina.
Pametne žene ne savjetuju muskarce.One mu suptilno i nježno,ženski neprimjetno,nametnu ono sto žele.I OSTAVE GA U ZABLUDI DA JE ON ODLUČIO.
Re: Vještice i duhovi
Počeo sam pušiti otkad su se moji snovi pretvorili u dim. 
- Maja
- Administrator

- Posts: 127469
- Joined: 23 Mar 2010, 23:31
- Location: Mrduša Donja
- Has thanked: 8210 times
- Been thanked: 19308 times
- Contact:
- Status: Offline
Re: Vještice i duhovi
Majo, evo sad pricam s mamom...nije strasilo...lice je bilo kao u ovce i crvene boje. Oči j pomicao..bijela duga košuljica ali noge kao u ovce...moja mama je imala 6 godina....njezin otac je otisao iz vinograda a mama je ostala sama..uplasila se i plakala a naisla je na nek ljude..i drugi ljudi su naa tim mjestima svasta vidjali...
Počeo sam pušiti otkad su se moji snovi pretvorili u dim. 
Re: Vještice i duhovi
NAPAD NEVIDLJIVOG ČOVJEKA
U podne, 10. svibnja 1951. godine ulice filipinskog glavnog grada Manile bile su pune prolaznika, jer su službenici u to vrijeme izlazili na pauzu za ručak. Usred najveće gužve, na aveniji Rizal, jedna mlada tamnoputa djevojka dozivala je u pomoć, mašući rukama kao da se od nekog brani. Prolaznici su začuđeno zastajkivali, a onda odlazili dalje, jer pored mlade žene nije bilo nikoga, ona kao da se branila od nevidljivog napadača. I dalje je zapomagala na sav glas: „Pomozite mi molim vas. Zar ne vidite da me hoće ubiti!“ Ljudi su samo odmahivali glavom, i vjerojatno zaključivali da se radi o psihički poremećenoj osobi u trenucima živčanog napada. Tada je djevojka, kao da je na trenutak uspjela da se otrgne nečijim rukama, potrčala kroz gomilu, a onda užasno vrisnula:“On me je ugrizao!“
Na blijedoj i napola onesviještenoj ženi prolaznici su zaista ugledali jasne tragove zuba na koži i ranu iz koje je tekla krv. Tog trenutka uslijedili su novi ugrizi, a jedan od promatrača, uvjeren da je djevojka histerična, predložio je da je odvede u policijsku stanicu. Putem do stanice Filipinka se još tri puta bolno trzala, a novi tragovi zuba pojavljivali su se na različitim dijelovima njenog tijela.
Kada je stigla do policije, i ruke i noge bile su joj krvave. Hitno je stigao liječnik i počeo ispitivati djevojku. Saznao je da se zove Klarita Viljanova, da ima 18 godina, da živi sa tetkom i da odnedavno radi kao bolničarka. Pregledavajući rane, liječnik je slušao njenu priču kako se iznenada, niotkuda, pojavio neki strašan čovjek, bacio se na nju dok se oblačila i ugrizao je na nekoliko mjesta. Pokušala se spasiti istrčavanjem a ulicu, ali on ju je i tamo slijedio. Sada već siguran da je pred njim bolesna osoba, liječnik je ipak, tobože zainteresiran, upitao Klaritu kako je izgledao taj čovjek. „Bio je mali, užasan, velikih očiju. Imao je na sebi nešto kao pelerinu i ogromne bijele zube“.
Još kada je čovjek koji je dopratio Klaritu u policijsku stanicu izjavio da nije vidio nikakvog napadača, doktor je dežurnom policajcu u pola glasa objasnio da je djevojka epileptičarka i da je u trenucima napada sama sebe izgrizla. Iskusni policajac, navikao da zapaža detalje, samo je zavrtio glavom i pokazao na vrat Klarite i upitao ga kako je mogla samu sebe ugristi za vrat i leđa? Dok je sada i liječnik zbunjen i zaprepašten šutio, pred njihovim očima djevojka je zavrištala i činila pokrete kao da se otima vičući da je čudovište ponovno tu i da je opet napada. Liječnik joj je pritrčao u namjeri da je spriječi da sama sebe povrijedi, ali je ugledao nove još vlažne ugrize na njenim obrazima i ramenu. Pozvao je još jednog liječnika, pa su odlučili da Klaritu prebace u bolnicu, a policajac je o svemu obavijestio gradonačelnika Manile Arsenija Laskona.
Dok ju je četvrt sata kasnije vozilo hitne pomoći nosila u bolnicu, nesretna djevojka još se borila protiv nevidljivog napadača. U posebnoj sobi psihijatrijskog odjeljenja prizor se ponovio još nekoliko puta, čak i u prisustvu doktora, gradonačelnika i nadbiskupa Manile. Doktorila Marijana Lara uputila je na hitnu analizu tragove sline koji su ostali oko mjesta ugriza, a ona je pokazala ne samo da ne pripada Klariti, nego uopće nije ni ljudskog niti bilo kakvog poznatog porijekla.
Slučaj mlade Filipinke jedan je od najbolje dokumentiranih jer ga je objavila sva filipinska štampa, kao i brojne intervjue sa doktoricom Marijanom Lara. Klarita Viljanova do večeri kobnog 10. svibnja već potpuno se smirila, a doktorica je morala konstatirati da djevojka ne pati ni od kakvih psihičkih smetnji. Ostala je u bolnici dok joj rane nisu zarasle, a poslije toga nikada više nije susrela nevidljivog napadača.
U podne, 10. svibnja 1951. godine ulice filipinskog glavnog grada Manile bile su pune prolaznika, jer su službenici u to vrijeme izlazili na pauzu za ručak. Usred najveće gužve, na aveniji Rizal, jedna mlada tamnoputa djevojka dozivala je u pomoć, mašući rukama kao da se od nekog brani. Prolaznici su začuđeno zastajkivali, a onda odlazili dalje, jer pored mlade žene nije bilo nikoga, ona kao da se branila od nevidljivog napadača. I dalje je zapomagala na sav glas: „Pomozite mi molim vas. Zar ne vidite da me hoće ubiti!“ Ljudi su samo odmahivali glavom, i vjerojatno zaključivali da se radi o psihički poremećenoj osobi u trenucima živčanog napada. Tada je djevojka, kao da je na trenutak uspjela da se otrgne nečijim rukama, potrčala kroz gomilu, a onda užasno vrisnula:“On me je ugrizao!“
Na blijedoj i napola onesviještenoj ženi prolaznici su zaista ugledali jasne tragove zuba na koži i ranu iz koje je tekla krv. Tog trenutka uslijedili su novi ugrizi, a jedan od promatrača, uvjeren da je djevojka histerična, predložio je da je odvede u policijsku stanicu. Putem do stanice Filipinka se još tri puta bolno trzala, a novi tragovi zuba pojavljivali su se na različitim dijelovima njenog tijela.
Kada je stigla do policije, i ruke i noge bile su joj krvave. Hitno je stigao liječnik i počeo ispitivati djevojku. Saznao je da se zove Klarita Viljanova, da ima 18 godina, da živi sa tetkom i da odnedavno radi kao bolničarka. Pregledavajući rane, liječnik je slušao njenu priču kako se iznenada, niotkuda, pojavio neki strašan čovjek, bacio se na nju dok se oblačila i ugrizao je na nekoliko mjesta. Pokušala se spasiti istrčavanjem a ulicu, ali on ju je i tamo slijedio. Sada već siguran da je pred njim bolesna osoba, liječnik je ipak, tobože zainteresiran, upitao Klaritu kako je izgledao taj čovjek. „Bio je mali, užasan, velikih očiju. Imao je na sebi nešto kao pelerinu i ogromne bijele zube“.
Još kada je čovjek koji je dopratio Klaritu u policijsku stanicu izjavio da nije vidio nikakvog napadača, doktor je dežurnom policajcu u pola glasa objasnio da je djevojka epileptičarka i da je u trenucima napada sama sebe izgrizla. Iskusni policajac, navikao da zapaža detalje, samo je zavrtio glavom i pokazao na vrat Klarite i upitao ga kako je mogla samu sebe ugristi za vrat i leđa? Dok je sada i liječnik zbunjen i zaprepašten šutio, pred njihovim očima djevojka je zavrištala i činila pokrete kao da se otima vičući da je čudovište ponovno tu i da je opet napada. Liječnik joj je pritrčao u namjeri da je spriječi da sama sebe povrijedi, ali je ugledao nove još vlažne ugrize na njenim obrazima i ramenu. Pozvao je još jednog liječnika, pa su odlučili da Klaritu prebace u bolnicu, a policajac je o svemu obavijestio gradonačelnika Manile Arsenija Laskona.
Dok ju je četvrt sata kasnije vozilo hitne pomoći nosila u bolnicu, nesretna djevojka još se borila protiv nevidljivog napadača. U posebnoj sobi psihijatrijskog odjeljenja prizor se ponovio još nekoliko puta, čak i u prisustvu doktora, gradonačelnika i nadbiskupa Manile. Doktorila Marijana Lara uputila je na hitnu analizu tragove sline koji su ostali oko mjesta ugriza, a ona je pokazala ne samo da ne pripada Klariti, nego uopće nije ni ljudskog niti bilo kakvog poznatog porijekla.
Slučaj mlade Filipinke jedan je od najbolje dokumentiranih jer ga je objavila sva filipinska štampa, kao i brojne intervjue sa doktoricom Marijanom Lara. Klarita Viljanova do večeri kobnog 10. svibnja već potpuno se smirila, a doktorica je morala konstatirati da djevojka ne pati ni od kakvih psihičkih smetnji. Ostala je u bolnici dok joj rane nisu zarasle, a poslije toga nikada više nije susrela nevidljivog napadača.
Počeo sam pušiti otkad su se moji snovi pretvorili u dim. 
Re: Vještice i duhovi
Moram ovo da ispricam 
Isla sam cesto u jedno selo gdje je bila udata moja tetka.Ja i njena cerka bile smo dobre drugarice. Tu blizu nje zivjela je nasa rodica, Ajsa, koja je isto bila nasa generacija. Za njenu mamu su pricali da je vjestica a pricu je prva skovala njena komsinica koja je imala kucu na brijegu iznad Ajsine. To je bila neka bolesljiva zena, i kad god se ujutro nebi osjecala dobro krivila je za to Ajsinu mamu. I navodno cim je sanja, ona se odmah tog jutra razboli. I Ajsin amidja, koji iz nekih razloga nije volio svog brate, nisu cak ni pricali, sirio je takve glasine o Ajsinoj mami. Svijet je vecinom vjerovao, iako je zena klanjala pet vakata, postila Ramazan, u dzamiji bila non stop.
I svaki put kad odem kod tetke, Ajsa nas je zvala na kafu i kolace. Njena mama nije nama rodica, vec njen babo, i moram sad reci postojao je strah i kod mene. Pricalo se u selu da ti moze nesto uciniti i ako ti okrene obucu ispred kuce
Sad me stid kad se sjetim koliko sam puta odbila pojest i popit ista kod njih.
Ajsa je imala najzgodnijeg momka u kraju, i svi su opet to povezali s cinima njene mama, niko ustvari nije sagledo cinjenicu da je i ona sama bila mnogo lijepa.
E sve ovo gore nebi vrijedilo price da se nije desilo sljedece:
Ajsina mama se razbolila, nista ozbiljno ni naizgled smrtonosno. Razbolila se u ponedeljak i svima je rekla da ce umrijeti u cetvrtak i tacno vrijeme umiranja je znala. Ljudi su bili sokirani, svi su pricali samo o tome. Pozvala je svu svoju djecu ( neki su vec bili u braku) i podijelila zaostavstinu. Komsije su dolazile da je posjete a na odlasku sa svima se halalila. Neki su se cak plasili otici kod nje, a ona je njima porucivala da dodju da se halale. Rekla ja djeci gdje da je ukupoju i da na vrijeme pocnu pripremat sve za dzenazu i narod koji ce doci. Sva famelija je bila obavijstena na vrijeme, svako je mogao doci i halalit se. Da napomenem, ona nije vidila doktora, i sve se desavalo u njenoj kuci.
Nije bila tuzna, pricala je da vidi sve, mjesto gdje ce boraviti nakon smrti i svoje cetvero umrle djece kako se vesele njenom dolasku. Izmedju ostalog od djece je trazila da nedopuste njenom djeveru ( onom koji je lose pricao o njoj ) na njenu dzenazu, ni na zalost da prime onu bolesljivu zenu. I sve se zbilo kako je rekla. Djeca su sva bila uz nju u casu smrti kojeg je unapred najavila. Kcerke su navrijeme precistile kucu, i spremile hranu. Sinovi su pripremili sve ostalo. Rodbini koja je dolazila da se halali, ona je sama govorila kad i gdje de biti dzenaza.
Od ovog dogadjaja proslo je vise od 20 god. ali i dalje se zivo prica o njemu i niko ne pamti da je netko prije il poslije nje imo takvo vidjenje i takvu smrt.
Poslije ovog vjerujem da nemora nuzno biti istina ni ono sto sam sopstvenim ocima vidila, kamoli ono sto sam cula da drugi pricaju.
Isla sam cesto u jedno selo gdje je bila udata moja tetka.Ja i njena cerka bile smo dobre drugarice. Tu blizu nje zivjela je nasa rodica, Ajsa, koja je isto bila nasa generacija. Za njenu mamu su pricali da je vjestica a pricu je prva skovala njena komsinica koja je imala kucu na brijegu iznad Ajsine. To je bila neka bolesljiva zena, i kad god se ujutro nebi osjecala dobro krivila je za to Ajsinu mamu. I navodno cim je sanja, ona se odmah tog jutra razboli. I Ajsin amidja, koji iz nekih razloga nije volio svog brate, nisu cak ni pricali, sirio je takve glasine o Ajsinoj mami. Svijet je vecinom vjerovao, iako je zena klanjala pet vakata, postila Ramazan, u dzamiji bila non stop.
I svaki put kad odem kod tetke, Ajsa nas je zvala na kafu i kolace. Njena mama nije nama rodica, vec njen babo, i moram sad reci postojao je strah i kod mene. Pricalo se u selu da ti moze nesto uciniti i ako ti okrene obucu ispred kuce
Ajsa je imala najzgodnijeg momka u kraju, i svi su opet to povezali s cinima njene mama, niko ustvari nije sagledo cinjenicu da je i ona sama bila mnogo lijepa.
E sve ovo gore nebi vrijedilo price da se nije desilo sljedece:
Ajsina mama se razbolila, nista ozbiljno ni naizgled smrtonosno. Razbolila se u ponedeljak i svima je rekla da ce umrijeti u cetvrtak i tacno vrijeme umiranja je znala. Ljudi su bili sokirani, svi su pricali samo o tome. Pozvala je svu svoju djecu ( neki su vec bili u braku) i podijelila zaostavstinu. Komsije su dolazile da je posjete a na odlasku sa svima se halalila. Neki su se cak plasili otici kod nje, a ona je njima porucivala da dodju da se halale. Rekla ja djeci gdje da je ukupoju i da na vrijeme pocnu pripremat sve za dzenazu i narod koji ce doci. Sva famelija je bila obavijstena na vrijeme, svako je mogao doci i halalit se. Da napomenem, ona nije vidila doktora, i sve se desavalo u njenoj kuci.
Nije bila tuzna, pricala je da vidi sve, mjesto gdje ce boraviti nakon smrti i svoje cetvero umrle djece kako se vesele njenom dolasku. Izmedju ostalog od djece je trazila da nedopuste njenom djeveru ( onom koji je lose pricao o njoj ) na njenu dzenazu, ni na zalost da prime onu bolesljivu zenu. I sve se zbilo kako je rekla. Djeca su sva bila uz nju u casu smrti kojeg je unapred najavila. Kcerke su navrijeme precistile kucu, i spremile hranu. Sinovi su pripremili sve ostalo. Rodbini koja je dolazila da se halali, ona je sama govorila kad i gdje de biti dzenaza.
Od ovog dogadjaja proslo je vise od 20 god. ali i dalje se zivo prica o njemu i niko ne pamti da je netko prije il poslije nje imo takvo vidjenje i takvu smrt.
Poslije ovog vjerujem da nemora nuzno biti istina ni ono sto sam sopstvenim ocima vidila, kamoli ono sto sam cula da drugi pricaju.
Re: Vještice i duhovi
Bilo je još slučajeva da su ljudi znali točan trenutak svoje smrti. Ne bih ja da puno pričam, jednom kad budem raspoložena napisat ću priču iz svoje obitelji. Ne znam točno bi li ta priča spadala u slučajnosti ili u kletve 
Počeo sam pušiti otkad su se moji snovi pretvorili u dim. 
- Maja
- Administrator

- Posts: 127469
- Joined: 23 Mar 2010, 23:31
- Location: Mrduša Donja
- Has thanked: 8210 times
- Been thanked: 19308 times
- Contact:
- Status: Offline
Re: Vještice i duhovi
Navika interesantno.
Eto koja slučajnost jbt.. Baš sad da vidim aktivnu ovu temu a danas bila kod starije komšinice kojoj mjerim šećer i nije mi dala da idem jer se boji biti sama da joj ne bi pozlilo. Zadnih dana je boležljiva. I dođe još jedna komšinica pa smo tako pričale i dođe na red neka baba koja je komšinicinog amidžu ko fol svaku noć gušila. Kaže to je potrajalo jedno vrijeme dok se amidža nije osokolio i otišao babi na vrata pa je pitao što me gušiš svaku noć
Ona se, navodno, prvo branila da bi poslije kad je on priprijetio da će svima to reći rekla nemoj nikom govoriti i neću više 
Kad se ubaci druga komšinica, kaže, jest kad je razotkriješ pred ljudima ona gubi moć
(ko vještice).
A ja susprežem smijeh...
Pa su onda pričali kako je neka žena klela majku od komšinice i rekla joj vidjećeš šta će ti sutra kćerki biti a kćerka (ta moja kona) sutri dan pala i slomila nogu. Pa joj neko urekao malu, mala plakala satima i satima, sva pomodrila bila dok nije došao neki hodža i učeći nad njom i otpuhujući otjerao uroke itd.
Sad ja pitam a jel išta bilo u našoj mahali...namjerno. Kaže komšinica nije. Rekoh kako kad su pričači za ----- da je vještica.
A jest, pričao mi je ---- da je jednom vidio da gori naša štala i otišao on gore kad kaže nije štala nego iznad nje --- zapalila vatru i igra oko nje. Onda protrlja ruke i reče, NU sva se naježih.

Taman kad sam spremila novo pitanje zazvoni joj telefon i prekide priču. A bile su se uživile pravo.
Eto koja slučajnost jbt.. Baš sad da vidim aktivnu ovu temu a danas bila kod starije komšinice kojoj mjerim šećer i nije mi dala da idem jer se boji biti sama da joj ne bi pozlilo. Zadnih dana je boležljiva. I dođe još jedna komšinica pa smo tako pričale i dođe na red neka baba koja je komšinicinog amidžu ko fol svaku noć gušila. Kaže to je potrajalo jedno vrijeme dok se amidža nije osokolio i otišao babi na vrata pa je pitao što me gušiš svaku noć
Kad se ubaci druga komšinica, kaže, jest kad je razotkriješ pred ljudima ona gubi moć
A ja susprežem smijeh...
Pa su onda pričali kako je neka žena klela majku od komšinice i rekla joj vidjećeš šta će ti sutra kćerki biti a kćerka (ta moja kona) sutri dan pala i slomila nogu. Pa joj neko urekao malu, mala plakala satima i satima, sva pomodrila bila dok nije došao neki hodža i učeći nad njom i otpuhujući otjerao uroke itd.
Sad ja pitam a jel išta bilo u našoj mahali...namjerno. Kaže komšinica nije. Rekoh kako kad su pričači za ----- da je vještica.
A jest, pričao mi je ---- da je jednom vidio da gori naša štala i otišao on gore kad kaže nije štala nego iznad nje --- zapalila vatru i igra oko nje. Onda protrlja ruke i reče, NU sva se naježih.
Taman kad sam spremila novo pitanje zazvoni joj telefon i prekide priču. A bile su se uživile pravo.
- Terasa svjesti
- Inventar foruma

- Posts: 6580
- Joined: 08 Mar 2015, 15:23
- Location: Big nothing
- Status: Offline
Re: Vještice i duhovi
Mislim da je isto više povezano sa suetom a možda kod nekih ljudi i sa savjesti . Kažu da su se nekim neljudima pričinjavala i pričinjavaju ružne stvari na mjestu gdje su počinili zločine . Jednom ću možda ispričati jednu čudnu priču i ne vjerujem da je čovjek slagao, mada sam i ja lično nakadnom prolazio tuda i nisam ništa vidio . 
Pametan čovjek vidi onoliko, koliko mu treba, a ne koliko može vidjeti.
(Michael de Montaigne).
(Michael de Montaigne).
Re: Vještice i duhovi
Nezgodno mi je na tabletu pisati. Napisat cu jednom nasu pricu. Puno toga sam cula od moje mame. Navodno je u njihovom selu bila zena koja je kletvom usmrtila djecu a najavila je to bila...U kletvu vjerujem...ali ne u slucaju koji cu opisati. U mojoj prici mislim da su vise bile slucajnosti....samo san moje bake i ujakovo prividjenje nisu bili slucajnost...oni su najavili tragediju....
Počeo sam pušiti otkad su se moji snovi pretvorili u dim. 
Re: Vještice i duhovi
Terasa, ne vidi svatko. Poznato je i dokazano puno toga u Alcatrazu...neki vide i umrli su...a neki jednostavno ne vide. O babi Vangi ika izmisljotina na internetu...mislim da nije izmisljotina kad je ta zena izjavila da trebamo biti sretni svi mi koji ne vidimo ciji i cega je ona saucesnik....Ima jedan video o njoj i ruskim politicarima..ona prorocanstva ne netu nisu njezina....Terasa svjesti wrote:Mislim da je isto više povezano sa suetom a možda kod nekih ljudi i sa savjesti . Kažu da su se nekim neljudima pričinjavala i pričinjavaju ružne stvari na mjestu gdje su počinili zločine . Jednom ću možda ispričati jednu čudnu priču i ne vjerujem da je čovjek slagao, mada sam i ja lično nakadnom prolazio tuda i nisam ništa vidio .
Počeo sam pušiti otkad su se moji snovi pretvorili u dim. 
- dadojović
- Forum [Bot]
![Forum [Bot] Forum [Bot]](./images/ranks/s.png)
- Posts: 10576
- Joined: 12 Aug 2018, 14:01
- Has thanked: 372 times
- Been thanked: 310 times
- Status: Offline
Re: Vještice i duhovi
Zanimljivo je da crkva i danas vodi žustru kampanju protiv (noći) vještica. Puno angažiranije od borbe protiv korompiranih političara.
MM "provali rimu za notornu laž, za duboki uzdah posustalog sna, rimu za tminu, i tišinu za dno dna" MM
Who is online
Users browsing this forum: No registered users and 1 guest

