Maja - moje slike

[Mala_Mu]

Svaka cast ja bi pobjegla glavom bez obzira, samo kad vidim zmiju na slici prepadnem se , kamol ovako

[greeneyes]

Majo, je l' ovaj blavor isto što i slipić/slepić?

[Bla]

Pa nećeš srnu ispod kamena naći

[tovar]

Hrabra?
Nije ni čudo što je blavor gušter bez nogu kad ih je sve polomio bježeć od tebe. Što ne nađeš nekog sebi ravnog. Nemoj da ti ja dođem tamo pa ćeš vidjeti pravog udava.

[greeneyes]

To su onda neki bližnji rođaci.

[tovar]

]


Nije o nježniku nego o Krkanu!

U terariju imam kućnog ljubimca i zovem ga Krkan. Četveroprugi kravosas, iz porodice udavki. Prije njega sam imao kraljevskog pitona Dandia kojeg sam nabavio u već poodmakloj dobi pa je uginuo nakon četiri godine. Fasciniran sam zmijama od mladenačke dobi kad sam ih se još bojao što si nisam ni tada htio dozvoliti pa sam se počeo baviti zmijama samo da bih pobijedio, prevladao tadašnji urođeni strah od njih i tako mi je to ostao hobi. Zmije su najbolji kućni ljubimci ikad, nemaju miris, ne prave nikakvu buku, u skrovitom su dijelu terarija kad god osjete nečiju prisutnost pa ih se rijetko i viđa u samom terariju. Hrane se jednom do dva puta mjesečno. Ja svom Krkanu dva puta mjesečno ponudim živi plijen, kupim mu miševe ili štakore u pet shopu, ponekad i mlade piliće za promjenu. Kad sam na terenu, imam rođakinju koja studira veterinu i nije joj problem navratiti jednom-dva puta mj. nahranit ga, provjeriti grijač i zamjeniti vodu. Nekoliko dana, dan, dva nakon hranjenja ima izmet koji se lako uklanja. Skoro nikada ga ne uznemiravam izvlačenjem iz terarija jer tamo ima idealne, kontrolirane životne uvijete bez obzira što je potpuno bezopasan. Jedan puta ili dva puta godišnje ga izvlačim kada generalno dezinficiram i uređujem terarij i samo ponekad, vrlo rijetko kad se netko baš jako želi slikati s njime oko sebe jer ima preko dva metra, al` to me stvarno treba nagovarat i nerado to činim jer je to plaho stvorenje ugroženo u prirodi (moj je iz umjetnog uzgoja sa svom potrebnom dokumentacijom i veterinarsko-sanitarnim odobrenjem).
Eto ti tvoga nježnika, samo ti je on na pameti ...

[Maja]

Ih. Ne vjerujem ti ništa. Napiši na papir zmaja, zalijepi zmiji na čelo i uslikaj. Tek ću tad vjerovati da imaš zmiju

[tovar]

Ih. Ne vjerujem ti ništa. Napiši na papir zmaja, zalijepi zmiji na čelo i uslikaj. Tek ću tad vjerovati da imaš zmiju

Da, ... i mislio sam si da ćeš tražiti slike. Ražalostila si me malo jer mi ne vjeruješ ništa a još malo pa ću morati otići odavde, bar na neko vrijeme. Kome ćeš tada nevjerovati nevjernice? Papir na čelo zmiji kao dokaz da ne postavljam tko zna čije slike? Niti malo povjerenja u mene nemaš a tražiš od mene da ti se dokazujem, to sa mnom tako ne funkcionira. Ili mi vjeruj ili nemoj, to je tvoj problem. A ovo sad shvati kao zvanični poziv: Pozivam te da me posjetiš, časno ću te ugostiti pa ću ti uslikati Krkana oko tvoga vrata ako to budeš htjela. Dobro da me nisi tražila da ga uslikam na današnjim novinama za dokaz kao iz Hitchcock-ovih filmova. Od mene tražiš da ti se dokazujem slikama zmije a od onog tamo "NJEGA" bi tražila slike nježnika i milokliza. Šta bi taj morao napisati na papir i zaljepiti mu na čelo?
Neda mi se zayebavat Krkana samo da bi se tebi dokazivao a imam neke stare slike rahmetli Dandia dok guta štakora pa evo ti gledaj, možda nešto i naučiš od njega a nisi ni to zaslužila nevjernice.

.

[tovar]

Evo koliko se ja ovdje pred svima ponižavam zbog tebe pa se usudi reći da ti ništa ne značim!

.

[tovar]

.

[Veca]

...jao,vas dvoje!






....Majo,supeeeer slike!

[Maja]

Doboko se izvinjavam

Vidi jadnog miša kako ga pojede

[tovar]

Koliko duboko?

Šalim se, naravno. Ne trebaš se ti meni izvinjavati. Sad vidiš da ja tebi ne mogu reći ne pa samo nemoj da ti sada slava udari u glavu.

Ništa miš nije jadan, to je zmijama prirodna hrana i dobro je da je tako jer miševi su prijenosnici mnogih zaraznih bolesti, sjetimo se samo kuge. Dok u isto vrijeme ne postoji zmijska zoonoza (bolest koju životinje prijenose na čovjeka). Zmije su jako bitne za eko sustav a da toga ljudi nisu svjesni. Mlade, tek izležene zmijice se također uvlače u mišje rupe i tamo se hrane tek okoćenim miševima pa se tako priroda brine o kontroli populacije glodavaca. Često zmije slijedeći mirisni mišji trag (palucajući jezikom skupljaju molekule mirisa iz zraka i to im je izvanredno osjetilo mirisa), pa tako, slijedeći glodavce, ponekad dolaze i u kontakt s ljudima jer glodavci uvijek prate ljude, inače zmije bi striktno izbjegavale kontakt s ljudima da to ikako mogu ali ljudi slabo ili nikako ne poznaju život reptila, neznanje je uvijek glavni uzrok nekontroliranog straha pa ih ljudi masovno istrbljuju čineći time i sebi veliko zlo. Većina zmije uopće nisu otrovnice i potpuno su bezopasne za ljude. A i otrovnice ni približno nisu toliko opasne za ljude kako se to sasvim krivo misli. Kada bi ljudi raspoznavali otrovnice i poznavali im instikte i druge životne navike, zmije uopće ne bi više nikako ni bile opasne za ljude. A iznimno su korisne.

Moram se na vrijeme zaustaviti jer ako se raspišem o zmijama, neće biti kraja, još samo ovo:

Koliko ljudi npr. godišnje kod nas strada od zmija?
A koliko ljudi strada u prometu od automobila koji uz to još i nesmiljeno zagađuju okoliš?
A skoro svi se panično boje zmija a nitko automobila.

Zmije poznajem dobro i ne volim ih, ja volim Zmaju a ne zmiju. Ne volim zmije ali ih se i ne bojim. Imam zmiju jer pokušavam što više ljudi iz svoje neposredne blizine osvijestiti o nužnosti njihovog postojanja i upozoriti na njihovu ugroženost opstanka u prirodi i njihovoj korisnosti za održanje kompletnog eko sustava pa tako i za naš opstanak. Ne samo da ne bih nikada ubio zmiju već ju nikada ne bih niti izuzeo iz prirode pa ju zatočio u terarij. (Ova moja je iz umjetnog, ovlaštenog uzgoja veterinarskog fakulteta i imam svu potrebnu dokumentaciju o tome) Nekoliko puta sam u susjedstvu, na poziv, izuzeo zmiju iz dvorišta i odnio ju u prirodu, što dalje od naselja gdje ih uvijek pustim, pazeći da ih pri tom ne povrijedim. .... dosta više... udavit ću vas ... znam da vam je ovo sve dosadno ...

Zmajo, ja se tebe bojim pa zato moram detaljno proučiti tvoje životne navike, građu tijela, ... način razmnožavanja, ... sve ...

[Maja]

Ništa miš nije jadan, to je zmijama prirodna hrana i dobro je da je tako jer miševi su prijenosnici mnogih zaraznih bolesti, sjetimo se samo kuge.

To jeste tako ali kako bi to sve imalo smisla miševi se trebaju hvatati po ulicama, crkvama po gradu, zgradama, a ne da se uzgajaju ovi fini, čisti bijeli isključivo za hranu zmija i laboratorijske eksperimente.
Ne osuđujem ja tebe, moraš zmiju nečim nahraniti. Ali smijem reći da mi je žao miša.

Zmija se ni ja ne bojim i uvijek kad idem u prirodu koga sretnem putem pitaju me kako se ne bojim zmija.
Ja onda kažem, kad je nekog ovdje ujela zmija?

[tovar]

Vidio sam na onoj tvojoj snimci blavora da si bila potpuno smirena i pribrana a ono najvažnije, pustila si ga da ide svojim putem.
Ja se tebi divim od prvoga dana a ovo ti samo još jedan plus u mom srcu, jedan od već mnogih.

[Maja]

joj što ti znaš pretjerat

[tovar]

Jedino drugi po redu tvoj post nije off topic na ovoj temi. Baš u ni jednom drugom postu nema tvoje slike. Sve druge slike nisu tvoje nego su slike koje si ti samo možda uslikala jer zašto bih ja tebi vjerovao da si ih ti čak i uslikala kada već ti meni ništa ne vjeruješ. Ako nisi ti na onoj slici iz tvoga drugog posta, zalijepi si ceduljicu na čelo sa natpisom tovar pa se uslikaj i tako se sada ti dokaži meni.

[Maja]

Ne znam ja pisati. U moj vakat ženska đeca nisu išla u školu.

[Krokodil Behko]

Kako napada, kad je pao mrtav?

[Rum]

Sta je dzudzanu bilo