Smrtne kazne

[ina]

Smrtana kazna bila bi neka vrsta nagrade. Nema covjeka i tacka. Ja sam protiv....
Ko je kriv treba ga drzati dovoljno dugo u zivotu sve dok ne istruhne od muke i boli .

[Maja]

Ne kažem da zločinci nisu zaslužili smrt ali protiv smrtne kazne sam zbog nevino osuđenih a takvih je dosta.
Evo i neki dan su u Americi (to je opet kod njih redovno) pustili čovjeka nakon što je NEVIN ležao 30 godina u zatvoru.
Trideset! U vrijeme kad je optužen nije bilo DNK analize pa su sad nekako dokazali da je nevin.
Ne mogu ni da zamislim koliko nevinog čovjeka nepravedna osuda psihički slomije. Ne daj Bože nikom.

[Terasa svjesti]

Cleve Foster, 48-godišnjak osuđen na smrt zbog otmice i ubojstva 30-godišnje Sudanke u Teksasu, sutra po treći put ima zakazano izvršenje presude. Od smrtonosnih injekcija do sada su ga spasile dvije prihvaćene žalbe, no hoće li mu to uspjeti i sutra?

Prvi put kada je mislio da mu je došao kraj, u siječnju 2011., za posljednji obrok tražio je pile i još neke dodatke. "Bilo je tako ukusno," ispričao je. Dva sata kasnije, stigla je oslobađajuća odluka Vrhovnog suda. Otada, zatvorenici osuđeni na smrt više nemaju pravo na posljednji obrok po želji. Pravila su promijenjena nakon što se državni tužitelj požalio da zatvorenici iskorištavaju tu privilegiju, a da njihove žrtve nikad nisu dobile takvu mogućnost
Ne daju im više ni obrok po želji.

Prema Fosterovoj računici, do zatvorskih vrata i detaljnih provjera koje zatvorenik mora proći prije smaknuća ima 111 koraka. To je put tijekom kojeg se ostali zatvorenici opraštaju od njega udarajući predmetima u svojim ćelijama. Stražari ga, nakon provjere, stavljaju u kombi i vezuju, i tu počinje 45-minutno putovanje do Huntsvillea u pratnji četiri stražara.


Slijedi najgori dio. "Ulazak u prostoriju za pogubljenje je zastrašujuć. Sve je čisto, ali ipak jako staro. Povijest jednostavno vrišti otamo", ispričao je.

Oba puta što je prošao taj put, "tretirali su ga kao ljudsko biće". Prema njegovim riječima, stražari su ga gledali, ali se nisu smijali. Posljednji put kada je ulazio u prostoriju za smaknuće, ugledao je nekoga kako dolazi s podebljom omotnicom. Vjerovao je da se u njoj nalazi smrtonosna injekcija, no bila je to spasonosna odluka Vrhovnog suda.


E ovo je iritantno . Koračaj do smrti i razmišljaj .

[Terasa svjesti]

Mislim da čovjeku u trenutcima prije smrti i ako je svjestan da će do nje doći, prolazi čitav život kroz glavu. Usto grozničavo razmišljajući traži izlaz iz klopke u koju je upao. Smatram da serijske ubice i psihopate definitivno nemaju kajanja .

[Veca]

...eto,2x je to prozivio,ja bih ga sada pustila,vanka!

[Terasa svjesti]

Tvrdi da bi pobedio električnu stolicu:
SMEDEREVO - Slaviša Pajkić iz Poljane (51) neočekivano je jednog kišnog dana u ranoj mladosti, dok je učio bravarski zanat, otkrio da mu napon od 220 volti ne može naškoditi. Od tada do danas iskušava granicu izdržljivosti.

Sa 26 godina ušao je u Ginisovu knjigu rekorda: držao je 20.000 volti u rukama! I od tada, kaže, život mu dobija nove dimenzije - putuje po svetu, nastupa na televiziji, puni novinske stupce, varijetei ga angažuju, puni dvorane i arene od Frankfurta do Tokija.
Pajkiću je u selu, uz postojeći nadimak Biba, pridodat još jedan, prepoznatljiv - Struja. Ljudi izbegavaju da se rukuju sa njim jer ih trese struja. Pokušao je da ugovori proveru svojih mogućnosti: da za deset miliona dolara sedne na električnu stolicu kojom se u Americi izvršavaju smrtne kazne.
- Tvrdim da bih pobedio električnu stolicu, ali američki zakon to nije dozvolio. Žao mi je zbog toga - priča Biba Struja. Ove godine je dva meseca imao program u uvek punom varijeteu u Diseldorfu.
Pre pet godina nadmašio je sebe oborivši vlastiti rekord za Ginisa: akumulirao je struju, uzeo dve metalne šipke i za minut i 37 sekundi zagrejao vodu na 97 stepeni.
- Nije mi to dovoljno. Moram da postavim još jedan rekord. Čekam da mi se napravi transformator od milion volti da bih efektno oborio rekord. Tada ću bežično uključivati sijalicu na daljinu. Sada eksperimentišem s transformatorom od oko 200.000 volti - kaže Pajkić.
Pajkić voli da zbunjuje publiku na primer pečenjem viršle vlastitom energijom i stavljanjem elektroda u usta dok svetlost sijalice pokazuje da je uključen u električnu mrežu.
Uživa da zaprepasti publiku i paljenjem baklje na sopstvenom telu. Za tu tačku uzima saradnika iz publike koji Pajkićevom telu, uključujući i glavu, prinosi štapić na čijem je kraju vata natopljena benzinom. Kada saradnik primakne vrh štapića Pajkiću, vatra se zapali mada medijum nije uključen u mrežu.
- Istražujem svoj organizam na polju elektriciteta i iskušavam svoje mogućnosti. Imam osobine koje ne umem da objasnim. Kada akumuliram struju, mogu da je kontrolišem. Kada se rukujem s ljudima, puštam struju kada ja hoću - pripoveda Pajkić.
Biba Struja tvrdi da kod kuće, u selu Poljana, ima „svoju električnu stolicu” na kojoj, dok sedi, održava kondiciju i proverava izdržljivost .

Svakakvih ljudi ima, što te ne ubije to te definitivno ojača .

[Bla]

Btw, ne ubija voltaža nego amperaža. Tako da je moguće podići napon na ogromne voltaže a spustiti struju na tako male vrijednosti da ne može nikom nauditi.
Naravno, ne osporavam ja Bibu Struju o kojem smo još kao djeca pričali, nego ove napise o silnim voltažama.

[Maja]

Prvo pogubljenje u SAD-u je zabilježeno 1608. godine. Od tada je smrtna kazna izvršena na 16.000 ljudi. Dok su u vremenu prije revolucije kriminalce ubijali, stiskajući ih između dva teška kamena, lomili na kotačima ili žive spaljivali, smrt vješanjem je bila još najbezbolnija - piše express.hr

Izvršenje smrtnih kazni u SAD-u je i dalje ključno pitanje. Iako Vrhovni sud nikada nije oborio pogubljenje kao neustavnu metodu, države su s vremena na vrijeme pokušavale taj proces humanizirati, pitajući se mogu li se pogubljenja provesti na "manje barbarske načine".

Tako je Thomas Edison državnicima New Yorka ponudio svoj laboratorij Menlo Park da u njemu testiraju struju na životinjama vjerujući kako će postupak biti trenutan i bezbolan.

Državne vlasti su tako 1890. godine ukinule vješanje i zamijenila ga električnom stolicom za sve izrečene smrtne presude. Primjer su slijedile i druge države, ali vješanje nikada nije nestalo što potvrđuje i najnoviji slučaj iz Delawarea 1996.godine.

No, uvođenje novih metoda ukazalo je i na određene probleme. Nevada je tako izvela prvo pogubljenje smrtonosnim plinom 1924. godine koji se trebao 'upumpati' u zatvorsku ćeliju dok zatvorenik spava. No, u njoj je bilo prohladno, pa je plin padao na pod.

I elektroudar se pokazao daleko od sigurne metode. Električna stolica u Lousiani 1946. godine nije ubila 17-godišnjeg Williea Francisa optuženog za ubojstvo zbog pijanstva čuvara i osuđenika. Francis se prvrtao na stolici i vikao: «Ja ne umirem!».

Žalio se potom Vrhovnom sudu prepirući se kako ponovno vraćanje u električnu stolicu predstavlja okrutnu i neobičnu kaznu. Izgubio je slučaj, a država ga je u drugom pokušaju pogubila strujom.

Smatrajući kako ima previše smrtnih kazni, Vrhovni sud je zaustavio sva pogubljenja 1972. godine u SAD-u. No, četiri godine kasnije, suci su potvrdili revidirane zakone pa se nastavilo dalje s izricanjem smrtnih presuda.

Nedugo nakon toga zakonodavci Oklahome pitali su glavnog državnog patologa Jaya Chapmana da pomogne kreirati metodu koja bi zamijenila strujni udar.

Ovaj liječnik koji je sebe jednom opisao kao "stručnjaka za mrtva tijela", osmislio je koktel tri lijeka natrij tiopentala, pancorium bromida i kalijevog klorida koji, ako se daje intravenozno, umrtvljuje i paralizira zatvorenike, a potom zaustavlja rad srca.

Tu smrtonosnu injekciju 1982. godine prvi je upotrijebio Teksas, a 1990-ih se metoda raširila. Neke države, ipak, nisu htjele odustati od elektroudara pa je Florida sačuvala električnu stolicu čak i nakon što su se zapalile glave dvojice zatvorenika.

Neke države se počinju vraćati starim metodama u slučaju da je potrebna alternativa. Tennessee je oživio električnu stolicu, dok je Oklahoma odobrila uporabu smrtonosnog plina.

(express.hr, DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/mr)

[Vjetar]

S namjerom se ne biraju najbezbolnije/najhumanije metode (bar ne u svim slučajevima), jer očigledno nije dovoljno nekoga samo usmrtiti, već taj neko treba da malo i osjeti gnjev pravde prije nego crkne.
Koliko ja znam i ugljen monoksid bi sasvim korektno obavio posao, a osuđenik bi bio lišen patnje pred umiranje (izgubi svijest i nakon toga krepa - as simple as that).
Ali, izgleda da nije dovoljna sama agonija (sjajno predočena od strane sjajne Björk u sjajnom Dancer in the Dark http://www.imdb.com/title/tt0168629/) koju neko proživljava čekajući izvršenje smrtne kazne... Neka ga malo i pecne usput - zaslužio je! :P A šta ako nije? Šta ako je nevin osuđen? Greška pravosuđa, sistema... A bude takvih, podosta... Po meni dovoljan argument (pored drugih) da smrtna kazna ne postoji.

[Krokodil Behko]

S namjerom se ne biraju najbezbolnije/najhumanije metode (bar ne u svim slučajevima), jer očigledno nije dovoljno nekoga samo usmrtiti, već taj neko treba da malo i osjeti gnjev pravde prije nego crkne.
Koliko ja znam i ugljen monoksid bi sasvim korektno obavio posao, a osuđenik bi bio lišen patnje pred umiranje (izgubi svijest i nakon toga krepa - as simple as that).
Ali, izgleda da nije dovoljna sama agonija (sjajno predočena od strane sjajne Björk u sjajnom Dancer in the Dark http://www.imdb.com/title/tt0168629/) koju neko proživljava čekajući izvršenje smrtne kazne... Neka ga malo i pecne usput - zaslužio je! :P A šta ako nije? Šta ako je nevin osuđen? Greška pravosuđa, sistema... A bude takvih, podosta... Po meni dovoljan argument (pored drugih) da smrtna kazna ne postoji.

Dobra opaska.. Vidiš, o tome nisam razmišljao.
Zapravo, nisam nikada ni razmišljao o vrstama smrtnih kazni.

[Biba]

S namjerom se ne biraju najbezbolnije/najhumanije metode (bar ne u svim slučajevima), jer očigledno nije dovoljno nekoga samo usmrtiti, već taj neko treba da malo i osjeti gnjev pravde prije nego crkne.
Koliko ja znam i ugljen monoksid bi sasvim korektno obavio posao, a osuđenik bi bio lišen patnje pred umiranje (izgubi svijest i nakon toga krepa - as simple as that).
Ali, izgleda da nije dovoljna sama agonija (sjajno predočena od strane sjajne Björk u sjajnom Dancer in the Dark http://www.imdb.com/title/tt0168629/) koju neko proživljava čekajući izvršenje smrtne kazne... Neka ga malo i pecne usput - zaslužio je! :P A šta ako nije? Šta ako je nevin osuđen? Greška pravosuđa, sistema... A bude takvih, podosta... Po meni dovoljan argument (pored drugih) da smrtna kazna ne postoji.

...nisam bila baš sigurna kad su u pitanju serijske ubojice...ali ipak mislim da nitko nema pravo oduzeti život...a smaknuto je dosta nevinih..neke je spasila DNK analiza nakon godina i godina ...

[Bla]

Giljotina il' sablja teško da omanu.
Kad pogledam sliku giljotine, ono njeno sječivo mi i nije najzlokobniji dio te naprave, nego ona ugrađena korpa u koju upada odrubljena glava. Baš onako zafrkano izgleda otvorena dok čeka svoj sadržaj.
Ah da, i ja sam protiv smrtnih kazni. Meščini da je već bila slična tema.

[String]

Po meni je najbolje da se osudjenika stavi u auto sa osudjenicom, gole...i onda spoji auspuh u kabinu vozila i neka umru u dobrom sexu.

[Bla]

ili deportacija u BiH

[Maja]

Smrtna kazna je milostinja u odnosu na razne tehnike mučenja kojim su se služila razna gamad.
Od prije nekolike hiljade godina do danas. Baš smo nedavno imali vijest http://bosanski-forum.com/viewtopic.php ... or#p642764

[Čarobni]

Koncept pogubljenja ne možete baš najbolje razumjeti sve dok se ne postavite u poziciju onih koji su odgovorni za sigurnost u društvu.

Je li idealno da jedan teški krminalac do kraja života razbija kamen i spava u prostoriji 2x2? -Naravno da je idealno.

Međutim... šta kad uslovi nisu idealni i kad postoji određena vjerovatnoća da će zatvorenik u narednih 20-30 godina pobjeći iz zatvora?

Nije ni malo zabavno kada teški kriminalac(silovatelj, pedofil, ubica), za čije čuvanje ste vi odgovorni, pobjegne iz zatvora i luta gradom među poštenim ljudima koje ste trebali zaštititi.

[navika]

Ako postoji mogucnost da pobjegne i ponovo bude prijatnja ljudima, postoji mogucnost i da se promijeni, pokaje i odluci promijenuti zivot

[Čarobni]

Naravno da postoji i ta mogućnost, ali neko, ko kriminalcu da novu šansu, mora preuzeti odgovornost za sve rizike koje ta odluka nosi. Ko je spreman na to?

[navika]

Pa gledaj ljudi nisu rodjeni kriminalci, iako jedna tema ovdje govori da smo rodjeni zli, ja nevjerujem
I rizici postoje u svako vrijeme na svakom mjestu. Do juce posve normalnom covjeku pukne neki film u glavi i pobije ni zasto krive ni duzne ljude.
I niko ne preuzima odgovornost za to.

[Čarobni]

Razumijem to što si napisala, međutim, ja ne govorim o normalnim ljudima kojima odjednom pukne film, već o dokazanim kriminalcima i konkretnom riziku kojeg nosi pružanje nove šanse istima.

Poslušaj moj savjet, postavi se u poziciju odgovornih. Jesi li spremna čuvati pedofila, silovatelja, ubicu i preuzeti odgovornost u slučaju da on sutra pobjegne i nekog ubije, siluje? Jesi li spremna sutra stati pred porodicu nastradalog i objasniti zašto ti je zatvorenik, kojeg si trebala čuvati, pobjegao i ubio njihovo dijete, oca, majku?

Ovo su stvari koje država nosi na svojim leđima. Nije ni malo lagano, zar ne?