"DUŠA"

Slučajni prolaznik · Post by **Slučajni prolaznik** » 23 May 2015, 00:28

Iluzija

Trazili smo se po tudjim zalutalim osmesima
blesavo razvučenim i praznim...
Jurili po ranjivim slikama bledih uspomena,
otrovnom dahu sosptvene setve...
Upijali bezvezne reči u nemim odjecima
zamorno tupim i neprolaznim...
I snili uzdah zenice, oblik i miris kolena...
San koji uzleće iznad kletve...

Ne, nisi ti iluzija... Tako nešto ne postoji.
U iluziju veruju samo izgubljene duše.
U svakoj dozi nemira koja bojom telo žesti
oživljavaju dubine što te videše i čuše
kako izranjaš iz svemira
kroz paučinu svesti...

Izgubljeni trenuci slažu se u memljive kule
otežalih eona vremena...
Ustalasani se oblici stapaju s okolinom
i prelivaju poslednje kapi...
I one što su sve videle, i one što su čule
posrću pod teretom bremena...
Hoće li se bar jedna obojiti svojom silinom
pre no što se stopi, ishlapi...?

Ne, nije sve iluzija... Tako nesto ne postoji.
U iluziju veruju samo umorni i stari.
U svakoj senci trajanja nazirem nešto o tebi
što mi zenice boji i ćutanje osmehom zari
dok te u moru kajanja
nalazim negde u sebi...

sann · Post by **sann** » 24 May 2015, 00:28

Tebi što nosiš
sunce na dlanu
i daješ smisao
svakom mom danu
Tebi što besplatno
stanuješ u srcu mom
kao da ti je
vlastiti dom
dajem otkaz ,
suze mi ove,
ako mi ne vratiš
moje snove
i sve moje
osmijehe
koje si krao
i ko zna kuda
razbacao
Ozbiljno ti
kažem
stanarinu u srcu
uredno plati
i sve moje
osmijehe mi vrati
jer ono što se
suzom plaća
s velikom se
kamatom
vraća...

Terasa svjesti · Post by **Terasa svjesti** » 24 May 2015, 17:45

Sve što se otada događalo sa mnom boljelo je. Ali ako katkad nađem ključ i posve siđem u sama sebe, ondje gdje u tamnom zrcalu drijemaju slike sudbine, moram se samo nadviti nad ono zrcalo i tada vidim vlastitu sliku koja je sad sasvim nalik Njemu, mom prijatelju i vođi."

Demian

sann · Post by **sann** » 25 May 2015, 00:01

Sudba je njena da samuje i da voli.
Da živi za svoje snove.
Da bude jaka i kada život najjače zaboli.
Puna vrlina i sa par po nju samo štetnih mana.
Kada je upoznate, videćete da je ona pravi anđeo naspram svih onih umišljenih dama.
U njenim očima oseti se duše toplota.
Zbog svoje dobrote i verovanja drugima, ispaštala je dobar deo svoga života.
Nema dana, a da ne sanja budna.
I nije ni čudo što za nju u ovom iskvarenom i izveštačenom svetu kažu da je luda i da je čudna.
Verovatno niko od nje ne ume lepše da sneva i da mašta.
Naučila je ona puno toga u životu.
Savladala je i najteži ispit ljudskosti.
Onaj, da i kada boli nepravda, ljudski je da se prašta.
I tako.
Ona kroz život uvek srcem ide.
Osmeh pokazuje svima, al' kad plače, ne da da njene suze drugi vide.
Slabosti i snago, žena ti je ime.

sann · Post by **sann** » 25 May 2015, 00:03

Nemam vise sta da radim ovde.
Ispratila sam mesec
do poslednjeg zavijutka
i gledala za njim dugo
kao za voljenim gostom.
Zvezde sam kao stada
pastir koji je zadnji u polju ostao
odvela sa nebeskih livada.
Cutke sam kao u hramu
odstojala cukova opela,
i pred zoru sa grana
stresla jezu i tamu,
oslobodila od magle reke i stenje.
Sacekala da se u ponore sklone
meteori begunci.

Sacekala da pticje zvonare
zazvone na jutrenje,da planu jutarnji trenuci
kao suvarci
i prevela ih suhe preko vode.

I sad,
nemam sta vise da radim ovde.

Slučajni prolaznik · Post by **Slučajni prolaznik** » 25 May 2015, 00:13

Noću

Kad ura ljubavi koleba se
između Uvijek i Nikad,
tvoja riječ nalazi mjesece srca
a tvoje olujno oko
doseže zemlju i nebo.
Iz daljine, iz pocrnjelog luga sna
Izdahnuli nas oplahne
i Nestali obilazi, velik kao utvara
budućnosti.
Što se sad uranja i uzdiže
Ukopanom je najprisnije:
slijepo kao pogled kojeg izmjenjujemo,
ljubi se vrijeme na ustima..

Biba · Post by **Biba** » 25 May 2015, 09:58

Nagost istine
Ja to dobro znam
Očaj nema krila,
Niti ljubav,
Nemaju lica,
Ne govore,
Ja se ne mičem,
Ja ih ne gledam,
Ja im ne govorim
Ali sam ipak
isto tako živ
kao moja ljubav
i moj očaj

Paul Eluard

LunaDiosa · Post by **LunaDiosa** » 25 May 2015, 10:25

Metempsihoza

Katkada mislim da se moja željna duša sjeća
Neke pređašnje ljubavi, za kojom čezne i žudi
Kao da je ova naša vatra samo ugljen
Nekog divljeg plamena koji je izgorio
U ranijim postojanjima.

Možda sam u prošlim danima bio postigao
Ono što sada uvijek uzalud tražim
Možda se moja duša s tvojom sastala i stopila
U nekoj velikoj noći koja je odavna
Iščezla i umrla.

Naidu Sarojini

Slučajni prolaznik · Post by **Slučajni prolaznik** » 26 May 2015, 00:43

jedna domaća

Pedeset devete, u Mostaru

Još uvijek možemo sresti putem čuda
nova i samo naša, ko da se rascvjetava ruža
u svakom trenutku napose, a ipak vječna.
U tome za sve ima nova mladost.

Smisao bijelog mosta je njegovo rađanje.
Ko da se vječno propinje vatreni bijelac
tek dotičući kopitima tamnozelene obale
u punom cvatu kretnje - ko da će potrčati
ali njegova ljepota zadržava ga u sjećanju
neograničeno zauzdanog.
Vječni pupoljak čuda.

I onda zbilja, kad trešnje ovdje ovako cvatu
ima i za me života!
Što može trešnja, mogu valjda i ja:
kotrljati se bezbrižno u oblacima mirisne pjene,
u prozirnim loptama, rascvjetanih stabala,
što silaze s brda ko povorka sirotih cvjećarica.

Dobro je živjeti mlad i okružen čudesima.
Pomolio sam se strašnom božanstvu ovih planina,
skrušen i skroman, da me ne bi zgazile
svojim sivim stopalima ko krdo dostojanstvenih slonova,
već da mi noću blistaju ulaštene mjesečinom,
ko kapljice žive rasprsnute u pejzažu,
da me uspavljuju suhom glazbom kamenja,
koje se vječito odronjava, odronjava, odronjava,
šumoreći ko more.

Dobro je živjeti mlad i okružen čudesima.

Naravno, otputovat ću odavde jednog dana,
ali ponijet ću sa sobom vječni pupoljak mosta,
u neprestanom rascvjetavanju do moje smrti;
ponijet ću dvije tri ulice i dvije tri djevojke,
što sam ih upamtio ujutru ili naveče,
i pomaknut ću, ponijeti, ta krupna kamena brda,
danju obasuta trešnjama, noću poljupcima mjeseca,
ponijet ću njihovo hladno svjetlo sa sobom

jer ću se na kraju odmarati od svijeta
možda u nekoj pustinji, gdje krajolik ostavlja
čovjeka samog, tek sa sjećanjem.

Nadam se, da vrijeme neće
prema svemu tome biti nemilosrdno.

Slučajni prolaznik · Post by **Slučajni prolaznik** » 26 May 2015, 00:48

Nije bilo znakova

Hodajući sam spoznao
kamo idem.

Mrzeći iz petinih žila, naučio sam voljeti.
A voleći, koga i što mi je ljubiti.

Tugujući, naučio sam se grohotom smijati.

Od nemoći sam sazdao snagu.
Od neistine istinu.
Od dvoličnosti sam izgradio poštenje.

Tako da sad bezmalo znam tko sam.
I gotovo da imam hrabrosti biti taj čovjek.

Još jedan korak
i vratit ću se tamo odakle sam i pošao.

Slučajni prolaznik · Post by **Slučajni prolaznik** » 26 May 2015, 00:54

Zbrka

Voljeti se
u doba
u kojem se ljudi međusobno ubijaju
uvek savršenijim oružjem
i glađu
i znati
da se jedva šta može protiv toga učiniti
i pokušavati
ne otupjeti
I ipak se voljeti

Voljeti se
i međusobno se ubijati glađu
Voljeti se i znati
da se jedva šta može protiv toga učiniti
Voljeti se
i pokušavati ne otupjeti
Voljeti se
i s vremenom se
međusobno ubijati
A ipak se voljeti
uvek savršenijim oružjem

sann · Post by **sann** » 26 May 2015, 22:54

Zena .....
vecit agresnica
i prokletnica sto
na plecima nejakim
svo zlo sveta nosi.
Koraca cvrstim korakom,
zainat najvecim olujama,
sta vise, sto je oluja veca
korak postaje sve cvrsci!
I sve iz inata kakvog,
sa prkosom dusama zlim,
nevernicima i
jadnim prokletijama!
Zena..........
vazdan sama ,
sama protiv svih
i bas tada najjaca!

Terasa svjesti · Post by **Terasa svjesti** » 26 May 2015, 22:59

Jednom davno imao sam krila i letio preko zivotnih visina.
Zivot je bio kao stvoren za mene
ali ona slomi moja krila i baci me u tamu koju nikada nisam prije osjetio, bila je andjeo ali sada je samo mrak.

Biba · Post by **Biba** » 28 May 2015, 17:46

SAM U NOĆI IDEM PREMA DRUMU

Sam u noći idem prema drumu,
Što kroz maglu ljeska se u gori.
Sad pustinja nijemo sluša Boga,
I sa zvijezdom zvijezda sada zbori.
Veličanstvom sijaju nebesa.
Plavim sjajem nebo zemlju zali.
Što to bolno osjeća mi srce?
Čeka l' nešto il za nečim žali?
Ne nadam se ničem od života,
Niti žalim za ičim, što minu.
Samo mira tražim i slobode,
Zaspat žudim - nestati u tminu.
Al ne žudim hladni san mrtvaca;
Zauvijek usnut ja bih htio tako,
Da mi život u grudima dršće
I da grudi dišu mi polako.
Da noć i dan, mazeći mi uho,
O ljubavi slatki glas mi zbori,
Da nada mnom silan, vječno zelen,
Stari hrast se njiše i šumori.
Mihail Ljermontov

sann · Post by **sann** » 28 May 2015, 22:06

Kradljivac...

Kap po kap kliziš po meni
Sazdana od želje vrele kiše
Prstima otkrivam tajnu u ženi
Otimam strast i ništa više

Bujica daha na vratu mi teče
Tu gradiš gnijezdo od snova
U oluji dodira eksplodira veče
Ne, ne želim obećanja nova

Srce ti nedam, kriju ga boli
Zar ne znaš da nije moje
Kradljivac sam što jedino sebe voli
Uzimam prazninom sve što je tvoje

Strah je smrtni živjeti opet
Ostati gol pred tvojim okom
U meni bol do zvijezda propet
Bojim se poći stazom dubokom

Zato sam lopov što uzdah ti krade
Ljepotom tvojom puni samoću
Vrelina tvog tijela otok je nade
Da opet, jednom, voljeti hoću...

Terasa svjesti · Post by **Terasa svjesti** » 28 May 2015, 22:21

Optimista vidi svjetlo na kraju tunela
Pesimista vidi tamu oko svijetla
Realista vidi voz.

A sta masinovodja vidi?

Masinovodja vidi 3 budale na sinama .

sann · Post by **sann** » 28 May 2015, 22:53

Terasa svjesti wrote: Optimista vidi svjetlo na kraju tunela
Pesimista vidi tamu oko svijetla
Realista vidi voz.

A sta masinovodja vidi?

Masinovodja vidi 3 budale na sinama .

Terasa svjesti · Post by **Terasa svjesti** » 28 May 2015, 22:59

Nađi ono što voliš i pusti da te to ubije.

Bukowski

KOMESAR · Post by **KOMESAR** » 29 May 2015, 17:38

Ruke drage

Ruke drage - labudova par,
u sred zlata moje kose rone.
Ne, ljubavni nikad neće žar,
u pjesmama čovjeku da klone.

Nekad davno ja to pjevah već,
i ponovo sad pjevam o tome,
jer nježnošću zadojena riječ
u najdubljem diše biću mome.

Ako dušu sprži strast do dna,
srce će ti zlatni biti kamen.
Teheranska neće luna ta,
pjesmi mojoj da udahne plamen.

Ne znam kako da kroz život prođem,
da me skrha nježnost mile Šage.
Ili star da svoju dušu glođem,
jer mi pjesma više nema snage.

Sve na svjetu svog se drži pravca.
Nečem sluh je, nečem pogled sklon.
Kad je loša pjesma Persijanca,
znači nije iz Širasa on.

A za moje pjesme, neprestano,
govorite svjetu čudnu stvar:
Čudesne bi bile, al me rano
upropasti labudova par.

Terasa svjesti · Post by **Terasa svjesti** » 29 May 2015, 18:50

Raskršća - Mika Antić

Mi smo se suviše sretali na raskršćima neznanim,
mada smo različitim putevima koračali,
tinjalo nebo večernje u šiprazima zvezdanim,
i uvek oblaci ždralova sa prolećem se vraćali.

Mi smo se suviše sretali a reči rekli nismo,
i u leta kovrdžava sa preplanulim licima
pod kapom zelenih dudova za časak zastali smo,
pa onda prošli, odlutali svako za svojim vidicima.

U novembru su oblaci kao buktinje rudeli,
i vetar kišama umio sivo popodne ogolelo,
a putevi se dužili i raskršća se žudela
za nešto kratko u susretu što se toliko volelo.

U zime snežne, pobelele k'o tvoji isprani dlanovi,
dugo si, dugo čekala pod jablanom, na smetu,
i vrat mi goli uvila maramom svojom lanenom,
da sivookom putniku ne bude zima u svetu.

Pa ipak, ti su susreti tek kratka radovanja,
jer znam: na nekom raskršću neću te videti više,
pružićeš nekome dlanove, prestaće putovanja,
i pod krov neki svratićeš da se skloniš od kiše.

Spustiću tvoju maramu usput kraj putokaza,
i sa vetrom - drugarom otići nabranih veđa,
jer meni život prestaje ako siđem sa staza
i pred nečijim vratima skinem torbu sa leđa.

Bosanski forum

"DUŠA"

Re: "DUŠA"

Re: "DUŠA"

Re: "DUŠA"

Re: "DUŠA"

Re: "DUŠA"

Re: "DUŠA"

Re: "DUŠA"

Re: "DUŠA"

Re: "DUŠA"

Re: "DUŠA"

Re: "DUŠA"

Re: "DUŠA"

Re: "DUŠA"

Re: "DUŠA"

Re: "DUŠA"

Re: "DUŠA"

Re: "DUŠA"

Re: "DUŠA"

Re: "DUŠA"

Re: "DUŠA"

Who is online