Shadow wrote: 17 Aug 2024, 20:18 Kad sam bio ugrožen, mislio sam samo na nju, hrabreći se njenim prisustvom. Kad mi je bilo teško, pominjao sam njeno ime kao u molitvi, nalazeći olakšanje. Kad osjetim radost, trčim da je podijelim s njom, zahvalan joj, kao da mi je ona daruje.
Dobar je čovjek, i lijepa žena, ali ono što je samo za mene, to sam sam stvorio. Čak i da je imala velikih mana, ja ih ne bih znao. Potrebna mi je savršena, i ne mogu dopustiti da to ne bude.
Dao sam joj sve što nisam našao u životu, a bez čega ne mogu. Čak se i umanjujem pred njom, da bi ona bila veća, i ja pomoću nje. Bogato je darujem, da bih mogao da uzmem. Ja sam osujećen, ona je ostvarena, i tako sam obeštećen. Ona mi namiruje izgubljeno, i dobijam više nego što sam želio da imam. Moje želje su bile maglovite i rasute, sad su sakupljene u jednom imenu, u jednom liku, stvarnijem i ljepšem od mašte. Njoj priznajem sve što ja nisam, a opet ništa ne gubim, odričući se. Nemoćan pred ljudima i slab pred svijetom, značajan sam pred svojom tvorevinom, vrednijom od njih. Nespokojan pred nesigurnošću svega, siguran sam pred ljubavlju, koja se stvara sama iz sebe, jer je potreba, pretvorena u osjećanje. Ljubav je žrtva i nasilje, nudi i zahtijeva, moli i grdi. Ova žena, cio moj svijet, potrebna mi je da joj se divim i da nad njom osjetim svoju moć. Stvorio sam je kao divljak svoga kumira, da mu stoji iznad pećinske vatre, zaštita od groma, neprijatelja, zvijeri, ljudi, neba, samoće, da traži od njega obične stvari ali da zahtijeva i nemoguće, da osjeća oduševljenje ali i ogorčenje, da se zahvaljuje i da grdi, uvijek svjestan da bi mu bez njega strahovi bili preteški, nade bez korijena, radosti bez trajanja.
Zbog nje, isključive, i ljudi su mi postali bliži.”
Miroslav MIKA Antic
- Chloe
- Žena za sva vremena

- Posts: 102969
- Joined: 18 Dec 2015, 11:40
- Has thanked: 3405 times
- Been thanked: 3490 times
- Status: Offline
Re: Miroslav MIKA Antic
- Koraci_u_noci
- Penzioner

- Posts: 30183
- Joined: 04 Jun 2020, 19:21
- Has thanked: 9725 times
- Been thanked: 10583 times
- Status: Offline
Re: Miroslav MIKA Antic
You do not have the required permissions to view the files attached to this post.
Pobjeci sad od svega zelim
- Koraci_u_noci
- Penzioner

- Posts: 30183
- Joined: 04 Jun 2020, 19:21
- Has thanked: 9725 times
- Been thanked: 10583 times
- Status: Offline
Re: Miroslav MIKA Antic
You do not have the required permissions to view the files attached to this post.
Pobjeci sad od svega zelim
- Koraci_u_noci
- Penzioner

- Posts: 30183
- Joined: 04 Jun 2020, 19:21
- Has thanked: 9725 times
- Been thanked: 10583 times
- Status: Offline
Re: Miroslav MIKA Antic
Uspavanka
Svet ovaj, u stvari, i nije tako rđav i zao,
mada poneko plače i samuje i brine.
Možda je suton s krova
sasvim slučajno pao.
Možda bi i noć da svane,
možda bi i noć da sine.
Volim da svakom valja i verujem beskrajno:
Svanuća postoje zato da čovek lake diše.
I sklapam oči. I sanjam potajno
to vrelo, to sjajno jutro od vetra i vlati
što se nad krošnjama njiše.
A sigurno je važno i od svega najpreče:
Za svaki obraz na svetu
po jedan poljubac skrojiti.
I kad se umoriš gorko i trne u tebi veče,
divno je svoj jastuk nadom zaliti i obojiti.
I važno je ovo, važnije od najprečeg:
Kad se toliko lepote u sebi čuva i ima,
umeti, da niko ne sazna, bar komadić tog nečeg
umotati u snove i dosanjati svima.
Tako će vek tvoj biti manje samotan, zao,
sa manje briga, ružnoće, i plača, i straha i tuge.
I svaki put kad budeš komadić sebe dao
i svoje snove svetu po vetrovima slao,
ličiće jutro na tebe više nego na druge.
Svet ovaj, u stvari, i nije tako rđav i zao,
mada poneko plače i samuje i brine.
Možda je suton s krova
sasvim slučajno pao.
Možda bi i noć da svane,
možda bi i noć da sine.
Volim da svakom valja i verujem beskrajno:
Svanuća postoje zato da čovek lake diše.
I sklapam oči. I sanjam potajno
to vrelo, to sjajno jutro od vetra i vlati
što se nad krošnjama njiše.
A sigurno je važno i od svega najpreče:
Za svaki obraz na svetu
po jedan poljubac skrojiti.
I kad se umoriš gorko i trne u tebi veče,
divno je svoj jastuk nadom zaliti i obojiti.
I važno je ovo, važnije od najprečeg:
Kad se toliko lepote u sebi čuva i ima,
umeti, da niko ne sazna, bar komadić tog nečeg
umotati u snove i dosanjati svima.
Tako će vek tvoj biti manje samotan, zao,
sa manje briga, ružnoće, i plača, i straha i tuge.
I svaki put kad budeš komadić sebe dao
i svoje snove svetu po vetrovima slao,
ličiće jutro na tebe više nego na druge.
Pobjeci sad od svega zelim
- Koraci_u_noci
- Penzioner

- Posts: 30183
- Joined: 04 Jun 2020, 19:21
- Has thanked: 9725 times
- Been thanked: 10583 times
- Status: Offline
Re: Miroslav MIKA Antic
You do not have the required permissions to view the files attached to this post.
Pobjeci sad od svega zelim
- ina
- Mjesečarka

- Posts: 28273
- Joined: 20 Feb 2015, 22:36
- Location: izmedju neba i mora
- Has thanked: 5427 times
- Been thanked: 7787 times
- Contact:
- Status: Offline
- Koraci_u_noci
- Penzioner

- Posts: 30183
- Joined: 04 Jun 2020, 19:21
- Has thanked: 9725 times
- Been thanked: 10583 times
- Status: Offline
Re: Miroslav MIKA Antic
You do not have the required permissions to view the files attached to this post.
Pobjeci sad od svega zelim
- Koraci_u_noci
- Penzioner

- Posts: 30183
- Joined: 04 Jun 2020, 19:21
- Has thanked: 9725 times
- Been thanked: 10583 times
- Status: Offline
Re: Miroslav MIKA Antic
You do not have the required permissions to view the files attached to this post.
Pobjeci sad od svega zelim
- Shadow
- Svemirka

- Posts: 60374
- Joined: 06 Apr 2020, 08:13
- Has thanked: 25842 times
- Been thanked: 29019 times
- Status: Online
Re: Miroslav MIKA Antic
You do not have the required permissions to view the files attached to this post.
Acta non Verba
- Koraci_u_noci
- Penzioner

- Posts: 30183
- Joined: 04 Jun 2020, 19:21
- Has thanked: 9725 times
- Been thanked: 10583 times
- Status: Offline
Re: Miroslav MIKA Antic
You do not have the required permissions to view the files attached to this post.
Pobjeci sad od svega zelim
- ina
- Mjesečarka

- Posts: 28273
- Joined: 20 Feb 2015, 22:36
- Location: izmedju neba i mora
- Has thanked: 5427 times
- Been thanked: 7787 times
- Contact:
- Status: Offline
Re: Miroslav MIKA Antic
Svoju snagu prepoznati ćeš po tome
koliko si u stanju
da prebrodiš trenutak
jer trenutak je teži
i strašniji i duži
od vremena i vječnosti.
koliko si u stanju
da prebrodiš trenutak
jer trenutak je teži
i strašniji i duži
od vremena i vječnosti.
Svijest ima sidrište.
- Shadow
- Svemirka

- Posts: 60374
- Joined: 06 Apr 2020, 08:13
- Has thanked: 25842 times
- Been thanked: 29019 times
- Status: Online
Re: Miroslav MIKA Antic
You do not have the required permissions to view the files attached to this post.
Acta non Verba
- Koraci_u_noci
- Penzioner

- Posts: 30183
- Joined: 04 Jun 2020, 19:21
- Has thanked: 9725 times
- Been thanked: 10583 times
- Status: Offline
Re: Miroslav MIKA Antic
Na današnji dan 1932. rođen Miroslav Mika Antić, srpski pjesnik, novinar i redatelj.
In Memoriam
Postoji jedan neverovatan gad koji se zove
Miroslav Antić
Ždere moj hleb pravi moju decu nosi moja
Odela
Sa mojom ženom leže u krevet na moje
Rođene oči
Jer zna da sam tog trenutka sigurno negde
Daleko u Lenjingradu
I taj Antić što me je upropastio I kao
Pisca I kao čoveka
Dakle taj koji će na kraju leći u moju
Sopstvenu grobnicu
Pita me jedno jutro šta vam je boga mu
Čoveče
Izgledate mi nekako bolesni
A šta se izvinite za izraz baš njega tiče
Kako je meni
I dokle mi je
O meni se najlepše brinu oni koji me
Ostavljaju na miru
A on pere ruke mojom rakijom ima ključ od
Mog ateljea
Ljudi taj me tera da čitam knjige petlja sa
Mojim plavušama
Dere se u mojoj kući ogovara me svašta
Laže
Deca mi liče na njega a on nosi kravatu
Brije se poznaje neke ljude radi
Svako jutro se tušira pravi se da zna sve
O zenbudizmu
Prevodi knjige čini mu se da ima prijatelje
Mom sinu zamislite svinjariju mome jedinom
Sinu kupuje sladoled
Bio sam mornar bežao sam ili odem na primer
U Pariz
Pokrijem se ćebetom preko glave pustim brkove
A on me i tu pronađe u nekoj ulici Žolive
U nekom bednom hotelu
I vrati kući i rasplače me
Mati moja Melanija koja ne zna da je rodila mene
A ne njega
Više ga voli više mu veruje I on to još kako
Koristi
A on je uveravam vas on je ta upeglana stoka kojoj
Ja dižem spomenik
On je ta uvažena životinja kojoj ja pišem
Biografiju
Ovako popljuvan I sam I do krajnosti zgađen
Sto moram da mu javno pozajmim oči I dušu
I ono malo para koje sam jedva pozajmio
Kad sam ja na primer skočio sa Petrovaradinske
Tvrđave
On je uskakao u đačke čitanke
Kad me je doktor Savić lečio od alkohola
On se pravio kao da ima neke veze sa filmom
Gde god se pojavim gurao me je da ga ne obrukam
Pristajao je na kompromise cerekao se na
Prijemima
Primao je moje nagrade mešao se u moje snove
Jedan licemer
Jedan stvarni licemer
Jedan provincijalac
Jedan koji je trpeo sve ono što ja nikada neću
Trpeti
I koji sada tako fino žuri da crkne umesto mene
Da bi umesto mene
Svinja jedna
Da bi umesto mene što pre jedini živeo
In Memoriam
Postoji jedan neverovatan gad koji se zove
Miroslav Antić
Ždere moj hleb pravi moju decu nosi moja
Odela
Sa mojom ženom leže u krevet na moje
Rođene oči
Jer zna da sam tog trenutka sigurno negde
Daleko u Lenjingradu
I taj Antić što me je upropastio I kao
Pisca I kao čoveka
Dakle taj koji će na kraju leći u moju
Sopstvenu grobnicu
Pita me jedno jutro šta vam je boga mu
Čoveče
Izgledate mi nekako bolesni
A šta se izvinite za izraz baš njega tiče
Kako je meni
I dokle mi je
O meni se najlepše brinu oni koji me
Ostavljaju na miru
A on pere ruke mojom rakijom ima ključ od
Mog ateljea
Ljudi taj me tera da čitam knjige petlja sa
Mojim plavušama
Dere se u mojoj kući ogovara me svašta
Laže
Deca mi liče na njega a on nosi kravatu
Brije se poznaje neke ljude radi
Svako jutro se tušira pravi se da zna sve
O zenbudizmu
Prevodi knjige čini mu se da ima prijatelje
Mom sinu zamislite svinjariju mome jedinom
Sinu kupuje sladoled
Bio sam mornar bežao sam ili odem na primer
U Pariz
Pokrijem se ćebetom preko glave pustim brkove
A on me i tu pronađe u nekoj ulici Žolive
U nekom bednom hotelu
I vrati kući i rasplače me
Mati moja Melanija koja ne zna da je rodila mene
A ne njega
Više ga voli više mu veruje I on to još kako
Koristi
A on je uveravam vas on je ta upeglana stoka kojoj
Ja dižem spomenik
On je ta uvažena životinja kojoj ja pišem
Biografiju
Ovako popljuvan I sam I do krajnosti zgađen
Sto moram da mu javno pozajmim oči I dušu
I ono malo para koje sam jedva pozajmio
Kad sam ja na primer skočio sa Petrovaradinske
Tvrđave
On je uskakao u đačke čitanke
Kad me je doktor Savić lečio od alkohola
On se pravio kao da ima neke veze sa filmom
Gde god se pojavim gurao me je da ga ne obrukam
Pristajao je na kompromise cerekao se na
Prijemima
Primao je moje nagrade mešao se u moje snove
Jedan licemer
Jedan stvarni licemer
Jedan provincijalac
Jedan koji je trpeo sve ono što ja nikada neću
Trpeti
I koji sada tako fino žuri da crkne umesto mene
Da bi umesto mene
Svinja jedna
Da bi umesto mene što pre jedini živeo
Pobjeci sad od svega zelim
- Shadow
- Svemirka

- Posts: 60374
- Joined: 06 Apr 2020, 08:13
- Has thanked: 25842 times
- Been thanked: 29019 times
- Status: Online
Re: Miroslav MIKA Antic
Najveća slova ljubavi:
Jedan novembar kad nikog nisam voleo,
ni sanjao.
Najveća slova nemira:
Jedan novembar kad sam se nad samim sobom
smeškao vrlo mirno.
Moj budući gospodin spomenik
tih noći me je proganjao,
proganjao duž praznih bulevara,
pod maglom neprozirnom.
Taj ludak je nekim bronzanim čulom shvatio
to što se od mene taji jos od kamenog doba.
Dokazao mi je takve stvari
od kojih bi se i bog proročanstva zadivio.
Kopao mi je javno raku i sekao mi vene,
a sav je izgledao detinjast, sav je izgledao dobar.
Vadio mi je prstom oči,
a mlakim glasom neprestano me umirivao.
Najveća slova života:
Kad sam u širokom luku život obišao.
Najveća slova nežnosti:
Kad sam rikao kao krdo bizona
i sa asfalta pasao travu.
A onaj premudri od bronze
kao avet je za mnom išao,
išao, i na nos mi izišao,
učeći me da letim korenjem zakovan u zemlju,
i milovao me po kosi, i razbijao mi glavu.
II
Nije mi žao što sam ispao naivan
kao dimnjak – sanjalica,
koji za života čeka da ga proglase za vulkan,
iako nisam bljuvao ni pepeo ni žar put oblaka i ptica.
Ja sam večito cvetao plavo, i to bez razloga plavo,
kao jorgovan, u blatu ispred kasapnica.
Ja sam mislio:
U redu, razmrskajmo usijane čelenke o zid,
možda će se iz toga izleći nekakvi dani.
Ja sam mislio:
U redu, sve grobare na baštovanski kurs,
mozda ćemo naučiti na kosti da kalemimo cvet.
Sad mi zaista više ničega nije žao,
i neću urlati, ni sliniti u rukav
ako sutra neko ko bude pozvan da nišani,
na mene prstom ne nanišani.
Pljujem ja pomalo na Vas, nadmeni budući.
Da se nismo ovakvi prljavi grizli i parili,
da nismo ovakvi nakazni pre vas krvarili
i sanjarili,
voleo bih da vidim na šta bi ličio
vaš okupani, puderom posuti zaglušujući svet.
Najveća slova sramote:
Kad sam bez stida presvlačio,
svojeručno, do gola, tolike mamurne usedelačke noći.
Najveca slova ozbiljnosti:
Kad sam se strašno šegačio
dok sam terao ceo svet oko sebe
da sa mnom hoda na rukama, naglavce.
Najveća slova vojevanja:
Kad sam u svojoj brzopletoj samoći
mimoišao metkom jedino čelo koje imam,
pobrkavši sve pravce.
Jedan novembar kad nikog nisam voleo,
ni sanjao.
Najveća slova nemira:
Jedan novembar kad sam se nad samim sobom
smeškao vrlo mirno.
Moj budući gospodin spomenik
tih noći me je proganjao,
proganjao duž praznih bulevara,
pod maglom neprozirnom.
Taj ludak je nekim bronzanim čulom shvatio
to što se od mene taji jos od kamenog doba.
Dokazao mi je takve stvari
od kojih bi se i bog proročanstva zadivio.
Kopao mi je javno raku i sekao mi vene,
a sav je izgledao detinjast, sav je izgledao dobar.
Vadio mi je prstom oči,
a mlakim glasom neprestano me umirivao.
Najveća slova života:
Kad sam u širokom luku život obišao.
Najveća slova nežnosti:
Kad sam rikao kao krdo bizona
i sa asfalta pasao travu.
A onaj premudri od bronze
kao avet je za mnom išao,
išao, i na nos mi izišao,
učeći me da letim korenjem zakovan u zemlju,
i milovao me po kosi, i razbijao mi glavu.
II
Nije mi žao što sam ispao naivan
kao dimnjak – sanjalica,
koji za života čeka da ga proglase za vulkan,
iako nisam bljuvao ni pepeo ni žar put oblaka i ptica.
Ja sam večito cvetao plavo, i to bez razloga plavo,
kao jorgovan, u blatu ispred kasapnica.
Ja sam mislio:
U redu, razmrskajmo usijane čelenke o zid,
možda će se iz toga izleći nekakvi dani.
Ja sam mislio:
U redu, sve grobare na baštovanski kurs,
mozda ćemo naučiti na kosti da kalemimo cvet.
Sad mi zaista više ničega nije žao,
i neću urlati, ni sliniti u rukav
ako sutra neko ko bude pozvan da nišani,
na mene prstom ne nanišani.
Pljujem ja pomalo na Vas, nadmeni budući.
Da se nismo ovakvi prljavi grizli i parili,
da nismo ovakvi nakazni pre vas krvarili
i sanjarili,
voleo bih da vidim na šta bi ličio
vaš okupani, puderom posuti zaglušujući svet.
Najveća slova sramote:
Kad sam bez stida presvlačio,
svojeručno, do gola, tolike mamurne usedelačke noći.
Najveca slova ozbiljnosti:
Kad sam se strašno šegačio
dok sam terao ceo svet oko sebe
da sa mnom hoda na rukama, naglavce.
Najveća slova vojevanja:
Kad sam u svojoj brzopletoj samoći
mimoišao metkom jedino čelo koje imam,
pobrkavši sve pravce.
Acta non Verba
- Shadow
- Svemirka

- Posts: 60374
- Joined: 06 Apr 2020, 08:13
- Has thanked: 25842 times
- Been thanked: 29019 times
- Status: Online
Re: Miroslav MIKA Antic
Oni se boje, jer nisu nam dorasli ni slobodom ni bolom.
Naš san je: nemoguće, a nepoznato – naš zavičaj.
Naš san je: nemoguće, a nepoznato – naš zavičaj.
Acta non Verba
Who is online
Users browsing this forum: No registered users and 0 guests