Samo smo misao
Čovjek je samo misao.
Ono što je fizički, zaista se tiče
samo njega.
Da stari, da ga boli, i da osjeća.
Ti ne možeš doživjeti moju fizičku bol,
u trenutku kada me boli.
Da, zagrlićeš me - i to će činiti
da mi sve bude lakše.
Podnošljivije.
Da me smiri makar malo.
Mada, moja bol će ti biti
neugodnost i patnja - opet misli,
a ne zaista bol.
I bolje je tako - kad boli,
da boli samo jednog.
A drugom to samo da bude
ružna misao.
Ali ti možeš osetiti moje emocije.
Ponekad u potpunosti, nekad
kad im se prepustiš istinski
čak i jače, ljepše...
Jer za tebe su, samo za tebe,
i stoga ih možeš osjetiti
i jače od mene samog.
Kako?!
Narandža ne osjeća svoj ukus
iako je puna sopstvenog soka.
Već ga osjete samo one usne
kojima je bila namjenjena.
Ali, koliko god da si kadra za to,
nekad i manje... to me ipak tješi.
Makar i da me samo nazireš.
Makar tračak pravog mene ćeš
uspeti da shvatiš, dodirneš
i upleteš u svoju zamisao,
koja u tvom svijetu
predstavlja mene.
Biti realno shvaćen
makar i komadić,
u nečijem ličnom,
neponovljivo drugačijem
i na divan način nerealnom svijetu,
vjeruj mi, mnogo je.
Tada znaš da si postojao.
Da postojiš.
Ja sam tako premalo
i tako premnogo u istom
momentu.
Vasiona misli i osećanja
svjetova čitavih, sa centrom
u jednom - mravu.
Sve zavisno od toga
postaneš li me svjesna.
Od toga,
uspjevam li da zaista živim?
Da sinem?
Ili sam samo prirodni, nagonski
biomehanizam.
Koji je gladan. Koji se plaši.
Koji djeli i zloupotrebljava svoju
platformu za snove - sa životinjom.
Kada sam čovjek? Kada sam živ?!
Ja živim kad te ljubim. Tada sam najviše
što mogu biti.
Kad te ne ljubim - ja sam premalo.
Čak i kada sam dobar - a ne ljubim te,
ja sam premalo toga.
A u tvojim očima?
Od čega zavisi šta ću to biti?!
Ja sam samo tvoja subjektivna percepcija
nekakve pojave.
Dakle, u nemilosti sam.
Dolazim li u pravom trenutku?!
Da li mi je glas dublji, plići?!
Jesam li čudan, ili je moja čudnost
po tvojim standardima normalnost?
U nemilosti sam...
previše toga kod tebe mora da se poklopi.
To je često nemoguće.
Poklapanje ukalupljenog tražiš.
Ja sve mogu, sem da stanem u maleno.
Čovjek je samo misao.
U svakome različita misao.
Zato su neki poljupci
značajniji od drugih.
Jer je neko u nama postao
lijepa misao.
Ljepša od drugih.
Dakle,
ono što ću biti
zavisi isključivo
od toga kakva sam
pomisao u tebi...
