Nora Ibsenova wrote: 16 Jan 2025, 11:24
Zana je postavila dobro pitanje, o smislu života čovjeka. Nisu samo religije te koje su pokušavale odgovorit na to pitanje, filozofija se time bavi dugo koliko i religija, s tim što religija pruža konkretan odgovor, iz svoje perspektive i zasnovane na svojim dogmama. Sasvim je razumljivo da na površini "ima više logike" objašnjenje koje je jednostavno, i lahko razumljivo, Bog te stvorio da mu služiš, jednako kao što ljudi stvaraju stvari da im služe u svakodnevnim životima.
Pomalo je uvredljivo srozavat smisao života jednog vjernika na njegovu želju za hurijama, ja još nisam upoznala muslimana koji je musliman zbog 72 hurije. Većina muslimana želi džennet ali ne zbog hurija, nego žele da vide Boga, želja im je da vide poslanike, žele da se ujedine sa svojom porodicom i u zagrobnom životu, itd, itd. Naravno, primarno je "spasenje od vatre".
Ali je isto tako uvredljivo govoriti nekome da njegov život nema smisla jer taj neko ne vjeruje da je na ovom svijetu da bi obožavao Boga. Svakako da su ti putevi traganja za smislom u slučaju ateiste teži, jer nema nikog da mu da predefinisan odgovor, već on taj odgovor pronalazi u sebi i u onom najvažnijem, svojim
vrijednostima.
Moj smisao života je da stremim da ga živim po
svojim vrijednostima, a te su vrijednosti u mene usađivane odgojom roditelja, sredinom u kojoj sam rasla, uticajem moje braće, knjigama koje sam čitala, ljudima koje sam upoznavala, i mojim vlastitim promišljanjem i prostom odlukom šta će biti ono čemu ću stremiti.
Ukratko, smisao mog života za mene je da donesem radost, olakšanje od brige, posla, kome god mogu u svom životu. Nadam se da ću imati život ispunjen prilikama da u svojim mogućnostima pomognem nekome i dovoljno mudrosti da prepoznam kad i kome ne trebam sebe davat. Takve su mi se prilike dosada otvarale i ja sam ih uvijek koristila, a vraćalo mi se trostruko kroz druge ljude, neki od njih koji me nisu ni poznavali lično, a pomogli su mi da se iščupam od nekih svojih demona.
Smisao mog života je da radim na sebi, da se suočavam otvoreno sa onim što sam pogrješila, sa ljudima koje sam uvrijedila i povrijedila, da pročišćavam taj ego koliko god mogu jer prepoznajem da je velik, ogroman i ponekad ga se i plašim, a ponekad ga pustim da i on malo uživa.
Pomalo je uvredljivo srozavat smisao života jednog vjernika na njegovu želju za hurijama,
upravu si...nije to smisao zivota...a hurije ili rajske zene, su samo kao dio nagrade u moru masa drugih uzivanja u Raju.
Smisao zivota je barem po onome sto sam istrazivao sve ove godine, i najlogicnije odgovor je da smo mi na jednom testu, od strane Boga, znaci ne dajemo mi sami sebi svrhu, sto je logicno, jer nema logike da produkt sam sebi daje svrhu ako ima svog kreatora, kreator je tu da definise svrhu stvaranja covjeka.
Većina muslimana želi džennet ali ne zbog hurija, nego žele da vide Boga, želja im je da vide poslanike, žele da se ujedine sa svojom porodicom i u zagrobnom životu, itd, itd. Naravno, primarno je "spasenje od vatre".
da, Dzennet je samo nagrada za dobro odradjen test na zemlji.
Ali je isto tako uvredljivo govoriti nekome da njegov život nema smisla jer taj neko ne vjeruje da je na ovom svijetu da bi obožavao Boga. Svakako da su ti putevi traganja za smislom u slučaju ateiste teži, jer nema nikog da mu da predefinisan odgovor, već on taj odgovor pronalazi u sebi i u onom najvažnijem, svojim vrijednostima.
trebamo se sa postivanjem diskutovati o ovim stvarima...
i teziti onom najlogicnijem, sto je najracionalnije i ima smisla.
Moj smisao života je da stremim da ga živim po svojim vrijednostima, a te su vrijednosti u mene usađivane odgojom roditelja, sredinom u kojoj sam rasla, uticajem moje braće, knjigama koje sam čitala, ljudima koje sam upoznavala, i mojim vlastitim promišljanjem i prostom odlukom šta će biti ono čemu ću stremiti.
to je fino da covjek tezi neki, vecim vrijednostima, dusevnom uzdizanu, unaprijedjivanju samog sebe....sve je to fino, ali i dalje ostaje problematika nelogicnosti da produkt sam sebi definise svrhu...tu problem lezi.
nije nikakav problem da covjek tezi da zivi po tim nekim svojim deifnisanim pravilima, ako su opste prihvatne vrijednosti...svi mi tome tezimo....pa ta nasa teznja ako mi sami sevi definisemo svrhu, izlazimo iz okvira logike da , jer produkt sam sebi definise svrhu.
Smisao mog života je da radim na sebi, da se suočavam otvoreno sa onim što sam pogrješila,
blizu si ali opet daleko...a evo kako
To je isto kao kad bi auto reklo samo sebi, moja svrha je da me gazzda upali i izveze iz garaze , nakon sto je izasao iz garaze , da me vratim momentalno nazad u garazu.
na tom je to nivou, nije vise to ono da auto samo sebi kaze moja svrha je da pusta glasno muziku da pravim disko atmosferu u autu....sad je auto mlao blize svojoj primarnoj svrhi kojoj su joj kreatori definisali, samo sto je ta svrha nepotpuna.
Tako i to,
Moj smisao života je da stremim da ga živim po
svojim vrijednostima,
jer u sklopu Bozanske deinfisanosti svrhe covjekova zivota mi smo na testu i moramo da radimo konstatno na sebi da zivimo po vrijednostima koje nam je Bog definisao, nas Kreator, jer tad ne zapadamo u problematiku da produkt sam sebi definise svrhu.
To je moje vidjenje stvari, a svako moze da vjeruje u sta hoce i kako hoce
pa izgleda ko da je stvarno pink panterova glava 
za neke je unaprijed zadana od strane kreatora, pa se kroz zivot otkriva...ali tako da zivis prema nekim odredjenim okvirima, ritualima, religijskim praksama, da bi otkrio svoju pravu svrhu i smisao i bio sync s bogom. ali mozes zivjeti ispravan zivot i bez religije ili vjere. kao sto mozes mnogo grijesiti i vise nego sto je razumno, uz religiju ili vjeru. ali hajd'. uglavnom, zapitaju se, samo su mozda racionalniji.