"DUŠA"

Terasa svjesti · Post by **Terasa svjesti** » 09 Jul 2015, 21:17

Kradljivci snova

I ponovno...

Ne pitajte kako je
svitanjem se osvrnuti,
praznih pretinaca srca,
pa lutati
labirintima nadanja i
tražiti krhotine
otuđenih,
raznobojnih
pjesama...?
(...nekoć otpjevanih po
poljima suncokreta -
zasijanih notama Anđela...)

Kradljivci snova,
bez skrupula,
okićeni
krilima mojih maštanja,
utaženih nevinošću
djevojčice,
sačuvane u majčinoj
molitvi.

Dolazite po neznanom
mi rasporedu,
ostavljajući me
u nevjerici,
osupnutu surovošću
vašeg pohoda,
kojeg podvigom nazivate.

Kradljivci snova,
ne pitajte
kako je
padati i ustajati
nebrojeno puta...?
(...ravnoteža postoji, znam,
ali ipak?...)

Ne pitate kako je
svitanja se bojati,
ponovno....

Bonaqua · Post by **Bonaqua** » 09 Jul 2015, 21:27

sann wrote:Znam da se pitas kako tako "lako" mogu da odustanem,a do juce sam te volela? Istina je da te jos uvek volim i da,uopste,nije lako. Teze je nego sto sam mislila. I boli jace. I nedostaje previse. Ali,sam se ja mesecima unazad navikavala na tu bol,zato je tako dobro i nosim sa sobom. Navikao si me i na bol i na suze. I na nedostajanje koje stipa do koske. Koje kida deo po deo. Navikao si me da vristim bez glasa,onako u sebi,najjace sto mogu. Naucio si me da volim kao da sutra ne postoji i da skupo placam tu ljubav. Znala sam ja sve to,zato te sada i ne krivim. Ne zameram ti nista. Ni tvoju nesigurnost,niti kalkulisanje. Morao si,znam. Nisi umeo da se nosis sa svim onim sto sam ti pruzala. A i kako bi mogao? Previse je to za nekoga ko se ne usudjuje na rizik,za nekoga ko se povlaci bez borbe i bez da ista kaze. Za onoga koji me je ostavljao da cekam,bolje vreme,pravi trenutak,ne sluteci da je pravi bio svaki onaj kada sam rekla da hocu....Sve.Bez obzira na posledice,na prepreke. Pravi je bio onaj cim smo se pronasli. Pravi je bio svaki u kom smo se,tako dobro,nemali,a zeleli najjace. U kom su zapele sve reci i obecanja,tamo neka,data pa pogazena. Meni je pravo bilo sa tobom sve. Tebi je falilo....I truda i volje i upornosti. I pomalo ludosti.Izgubili smo se na tom nekom putu izmedju nametnutog i ocekivanog. Sada falimo jedno drugom. I falicemo dok smo zivi,znam....

Damn ženo

Terasa svjesti · Post by **Terasa svjesti** » 09 Jul 2015, 21:52

Tvoj poraz samo je tvoj
Ne nudi ga ostalima;
Nisu dovoljno jaki

Ne pričaj o njemu;
Oni neće razumjeti

Budi zadovoljan sa njim
Neka ti to bude najdragocjenija stvar na svijetu

Nosi ga negdje na vrhu srca
Gdje je vječna zima;
Ničije Sunce tamo nema šanse

I što je najvažnije;
Zapamti;

SVIJET JE IZGUBIO PUNO PRIJE TEBE

DUGO SI IZDRŽAO….

sann · Post by **sann** » 11 Jul 2015, 00:41

Bonaqua wrote:
sann wrote:Znam da se pitas kako tako "lako" mogu da odustanem,a do juce sam te volela? Istina je da te jos uvek volim i da,uopste,nije lako. Teze je nego sto sam mislila. I boli jace. I nedostaje previse. Ali,sam se ja mesecima unazad navikavala na tu bol,zato je tako dobro i nosim sa sobom. Navikao si me i na bol i na suze. I na nedostajanje koje stipa do koske. Koje kida deo po deo. Navikao si me da vristim bez glasa,onako u sebi,najjace sto mogu. Naucio si me da volim kao da sutra ne postoji i da skupo placam tu ljubav. Znala sam ja sve to,zato te sada i ne krivim. Ne zameram ti nista. Ni tvoju nesigurnost,niti kalkulisanje. Morao si,znam. Nisi umeo da se nosis sa svim onim sto sam ti pruzala. A i kako bi mogao? Previse je to za nekoga ko se ne usudjuje na rizik,za nekoga ko se povlaci bez borbe i bez da ista kaze. Za onoga koji me je ostavljao da cekam,bolje vreme,pravi trenutak,ne sluteci da je pravi bio svaki onaj kada sam rekla da hocu....Sve.Bez obzira na posledice,na prepreke. Pravi je bio onaj cim smo se pronasli. Pravi je bio svaki u kom smo se,tako dobro,nemali,a zeleli najjace. U kom su zapele sve reci i obecanja,tamo neka,data pa pogazena. Meni je pravo bilo sa tobom sve. Tebi je falilo....I truda i volje i upornosti. I pomalo ludosti.Izgubili smo se na tom nekom putu izmedju nametnutog i ocekivanog. Sada falimo jedno drugom. I falicemo dok smo zivi,znam....
prevedi
Damn ženo

Bla · Post by **Bla** » 11 Jul 2015, 00:51

sann wrote:
Bonaqua wrote:
sann wrote:Znam da se pitas kako tako "lako" mogu da odustanem,a do juce sam te volela? Istina je da te jos uvek volim i da,uopste,nije lako. Teze je nego sto sam mislila. I boli jace. I nedostaje previse. Ali,sam se ja mesecima unazad navikavala na tu bol,zato je tako dobro i nosim sa sobom. Navikao si me i na bol i na suze. I na nedostajanje koje stipa do koske. Koje kida deo po deo. Navikao si me da vristim bez glasa,onako u sebi,najjace sto mogu. Naucio si me da volim kao da sutra ne postoji i da skupo placam tu ljubav. Znala sam ja sve to,zato te sada i ne krivim. Ne zameram ti nista. Ni tvoju nesigurnost,niti kalkulisanje. Morao si,znam. Nisi umeo da se nosis sa svim onim sto sam ti pruzala. A i kako bi mogao? Previse je to za nekoga ko se ne usudjuje na rizik,za nekoga ko se povlaci bez borbe i bez da ista kaze. Za onoga koji me je ostavljao da cekam,bolje vreme,pravi trenutak,ne sluteci da je pravi bio svaki onaj kada sam rekla da hocu....Sve.Bez obzira na posledice,na prepreke. Pravi je bio onaj cim smo se pronasli. Pravi je bio svaki u kom smo se,tako dobro,nemali,a zeleli najjace. U kom su zapele sve reci i obecanja,tamo neka,data pa pogazena. Meni je pravo bilo sa tobom sve. Tebi je falilo....I truda i volje i upornosti. I pomalo ludosti.Izgubili smo se na tom nekom putu izmedju nametnutog i ocekivanog. Sada falimo jedno drugom. I falicemo dok smo zivi,znam....
šta
prevedi
Damn ženo

sann · Post by **sann** » 11 Jul 2015, 00:54

Naravno advokat foruma se javlja....DAMN???

Terasa svjesti · Post by **Terasa svjesti** » 11 Jul 2015, 00:57

Ne zamaraj se mnogo i ne osvrći sann . Nastavi .

sann · Post by **sann** » 11 Jul 2015, 01:04

Terasa svjesti wrote:Ne zamaraj se mnogo i ne osvrći sann . Nastavi .

Ma,samo pitam,jer je rijec nepoznata

,a Blla pita kao da zna,pa ako zna,neka mi objasni..
Ovo advokat,ne uzmi za zlo

znam da si namcor foruma

Terasa svjesti · Post by **Terasa svjesti** » 11 Jul 2015, 10:28

Selo u kome je zivjela bilo je udaljeno od grada desetak kilometara aod najblize zeljeznicke postaje 3 km..Lokalnog autobusa nije bilo..Rodjena je u porodici s cetiri djeteta..Bila je mlada i ljepa, voljela je grad no silom prilika rodila se na selu u siromasnoj porodici..Gledala se cesto u ogledalo ..napola slomljeno koje je visilo na zidu njene sobe koju je djelila sa dve sestre a bratic je bio malen pa je spavao u drugoj sobi s roditeljima..
Nema sumnje voljela je sebe, smatrala se za jednu od obrazovanijih djevojaka u selu..Znala je ponekad zasesti s prijateljicama
da bi pricale o zivotu..govorili su da je romanticar koji zivi u iluzijama no bilo im je drago slusati je..
mastala je o tome kako ce skoro glumiti u pozoristu biti velika zvjezda kojoj ce se svi diviti.Ljepi su to snovi, nemoguci no slatki za sanjarenje a price o njima izazivaju ushicenja i osmjehe..Milozvucni glas prenosi ove price..Vracala se.puna prasine zbog prasnjavog puta bezbrizna i puna elana i radosti sto ona nece danas prati posudje po kuci..Imala je vremena da da se seta po selu da bude malo svoja pod nebeskim plavetnilom daleko od svih koji su joj govorili da ce od nje biti samo jedna nova seoska domacica..
Po putu se klackao auto..novi novcati lakiran..toliko jednostavno da se cinilo da pripada bas tu..no nije.. Ljep momak , elegantno odjelo..bjela kosulja i kravata..pravi decko iz grada..
Najednom je pocrvenjela..oblio je stid..ona busava s svjecem u rukama i skoro bosa..nije znala zbog cega jednostavno spustila je glavu i gledala u svoje nozne prste.. Video je nije znao hoce li ona da stane ili ne ..Ipak je stao.. htio je vidjeti zna li da govori ili se samo stidi...seljanka ocito..Kad je poceo pricati nije ga bas slusala nego ga samo gledala i odgovarala odsjecno kao svojim roditeljima..s postovanjem..
Nista joj vise nije rekao..Sljedeceg dana ponovo su se videli..i sljedeceg i sljedeceg..Bila je zivlja razigrana i pocesljana..Dozvolila je da je primi za ruke a nakon nedelju dana i da je poljubi,,Prestala je da prica o pozoristu nego samo je stajala ispred slomljenog ogledala i razmisljala smjeseci se ko ce u kuci s cetvoro djece primjediti nesto.. u sebi je kiptala i voljela svaki trenutak s njim..dugo ga je cekala kraj puta a doma se vracala sve kasnije..Rasla je strast..rasla je ljubav..dala mu je sve sto se moglo dati ne mareci o tome da ce je njeni ubiti zbog toga no da ga ima u sebi je bilo bitnije od svega..Kad je postala zavisna od njega rjesila je da pjesice ide do grada i da ga potrazi..otprilike je znala gde i kako..Bilo je rano jutro kad je posla..a u grad je stigla kasno uvece..Grad je za nju predstavljao mali sok no sjetila se pozorista i htjela je da ga vidi i pomirise pozorisnu atmosveru..Bila je omamljena ko nikad dotad prah s poda joj je punio grudi..zaljubila se..Pomislili su da je dosla zbog posla pa joj u ruke gurnuli neki listic s rjecima i rekli joj neka ide na scenu..Dobra je bila u tom poslu i odmah zaboravila zbog cega je dosla u grad..Zaboravila je da treba nekog da trazi.. zaboravila je sve osim nasdmjesenih lica glumaca..Zavrsila je akademiju i postala poznata glumica...
>>>>>>>>>>>>>>>>
Prosle su godine..Ostala je zivjeti u gradu od najboljeg do najgoreg no nije se zalila prisjecala se svog sela na momka s autom no shvatila je da je on najvjerojatnije zaboravio..
Zavrsila je pretstava..ona se malo duze zadrzala u garderobi i prema dogovoru trebala je zakljucati vrata pozorista..Posla je sama hodnikom..neko je zaskocio odostrag stavio joj ruke na grudi i gurnuo na materijal za dekor...Nije mogla ni da vrisne koliko je sve bilo brzo..Pritisnuo je cjelom tezinom.. poznati miris no razliciti covjek razlicita odjeca..godine..godine..Otvorila je oci..digla pogled isto zadovoljstvo..
Moja si..moja..

George Clooney

Terasa svjesti · Post by **Terasa svjesti** » 11 Jul 2015, 10:43

Paradoks našeg vremena kroz istoriju, je da imamo veće zgrade, ali kraće živce, šire puteve, ali uža gledišta.
Trošimo više, ali imamo manje, kupujemo više, ali uživamo manje.
Imamo veće kuće, ali manje obitelji(porodice), više pogodnosti, ali manje vremena.
Imamo više diploma, ali manje razuma, više znanja, ali manje rasuđivanja.
Više stručnjaka, ali ipak više problema, više medicine, ali manje zdravlja.
Pijemo previše, pušimo previše, trošimo nesmotreno, smijemo se premalo, vozimo prebrzo, previše se ljutimo, prekasno liježemo ,ustajemo previše umorni, čitamo premalo, gledamo TV previše, i molimo se prerijetko.
Umnogostručili smo naše imetke, ali smanjili svoje vrijednosti,
Govorimo previše,volimo prerijetko, i mrzimo prečesto.
Naučili smo kako da preživljavamo, ali ne kako i da živimo.
Dodali smo godine životu, ali ne i život godinama. Stigli smo sve do mjeseca i natrag, ali imamo poteškoće da pređemo preko ulice da upoznamo novog susjeda.
Osvojili smo vanjski prostor, ali ne i unutrašnji prostor.
Napravili smo velike stvari ali ne i bolje stvari.
Očistili smo zrak, ali zagadili dužu.
Savladali smo atom, ali ne i svoje predrasude.
Pišemo više, ali učimo manje, planiramo više, ali postižemo manje.
Naučili smo zuriti, ali ne i čekati,
Gradimo više kompjutera, da sadrže više informacija, da proizvode više kopija nego ikad, ali mi komuniciramo sve manje i manje.
Ovo su vremena brze prehrane, i sporog varenja, velikih ljudi i sitnih karaktera, brzih zarada i plitkih odnosa,
Ovo su dani, dviju plata ali više razvoda, luksuznijih kuća ali uništenih domova.
Ovo su dani brzih putovanja, višekratnih pelena, moralnosti koja se moze odbaciti, jednodnevnih predstava, preteških tijela, i tableta, koje čine sve od hrane, da stišaju, ubiju.
Ovo je vrijeme kad imamo mnogo toga u izlogu, a ništa u skladištu.
Vrijeme kad vam tehnologija moze donijeti ovo pismo, a vrijeme kada možete odabrati, da li ćete ga podijeliti sa nekim ili samo obrisati.
Zapamtite, provedite malo vise vremena sa svojim voljenima, jer oni neće biti tu zauvijek,
Zapamtite, recite poneku ljubaznu riječ onome koji vas gleda sa strahopoštovanjem, jer ce ta mala osoba uskoro odrasti i otići.
Sjetite se da date topao zagrljaj onome kraj vas, jer je to jedino blago, koje mozete dati svojim srcem ,a ne košta ni pare.
Sjetite se da kažete "Volim te", vašem partneru i vašim voljenima, ali najviše od svega i mislite tako. Poljubac i zagrljaj ce zakrpiti povredu, kada dolaze duboko iz vas.
Sjetite se držati za ruke, i cijeniti momente, jer jednog dana ta osoba nece ponovo biti tu.
Dajte vremena ljubavi, dajte vremena razgovoru, i dajte vremena podijeli vaših dragocijenih misli sa drugima.

I UVIJEK ZAPAMTITE

Život se ne mjeri brojem udisaja koje napravimo, nego trenutcima koji nam oduzmu dah.

George Carlin

3446791.jpg

sann · Post by **sann** » 11 Jul 2015, 17:18

Život se ne mjeri brojem udisaja koje napravimo, nego trenutcima koji nam oduzmu dah....

sann · Post by **sann** » 11 Jul 2015, 17:23

Pronađi me u vrtlogu vremena...

Samo se čini da vrijeme postoji
Ljubav ne prizna, ljubav ne broji
Pronađi me, možda sam u kapi kiše
Pronađi me, tamo, gdje srce kuca tiše

Zajedno, il sami... svejedno
Slutimo da staro vino je vrijedno
Godine su samo vječnosti kapi
Što jedna po jedna za ljubavlju vapi

Samo se čini da davno je bilo
Da nas je sjećanje duboko skrilo
Pronađi me, možda sam u dnu duše
Pronađi me, tamo, gdje se zidovi ruše

Rijeka će naša bez vremena teći
Tražiti ušće u nečijoj tuđoj sreći
No, ljubavi prave i uz druge postoje
Žive i dalje, mjesta i lica ne broje

Samo se čini da gotovo je sve
Odlaze tijela, al' duše nikada ne
Pronađi me, zauvijek čarobna si žena
Pronađi me, tamo, u vrtlogu vremena..

Tempy · Post by **Tempy** » 11 Jul 2015, 17:29

Zabranjeno je plakati bez pouke, probuditi se, a ne znati što sa sobom, bojati se osobnih uspomena. Zabranjeno je ne boriti se za ono što želiš, odustati od svega zbog straha, snove ne pretvoriti u stvarnost. Zabranjeno je ostaviti svoje prijatelje, ne pokušavati sačuvati zajedničke uspomene i zvati ih samo onda kada su ti potrebni. Zabranjeno je ne biti svoj pred drugima, pretvarati se pred ljudima do kojih ti je stalo, izigravati drugu osobu da bi te pamtili, zaboraviti na one kojima je zaista stalo do tebe. Zabranjeno je ne stvarati vlastitu priču, ne imati vremena za ljude kojima si potreban, ne razumjeti da ono što ti život daje, to i uzima. Zabranjeno je otjerati nekog s kim se nisi pomirio, zaboraviti njegove oči i osmijeh. Zabranjeno je zaboraviti njegovu prošlost i zamijeniti je njegovom sadašnjošću. Zabranjeno je ne pokušavati shvatiti druge, misliti da je njihov život vrijedniji od tvojeg, ne spoznati da svatko ima svoj put i sreću. Zabranjeno je ne činiti stvari za samog sebe, bojati se života i obaveza, ne živjeti svaki dan kao da ti je posljednji. Zabranjeno je ne tražiti sreću, ne živjeti život s pozitivnim stavom, ne misliti da uvijek možemo biti bolji. Zabranjeno je ne znati da bez tebe ovaj svijet ne bi bio isti!

sann · Post by **sann** » 11 Jul 2015, 23:44

Davao sam ti šansu..
Da skineš tu masku hladnoće i bezosećajnosti…
Da iza nje, proviri ljubav…
Ona postoji u svakome,samo je ti sakrivaš..
Od mene…Sebe…Svih…
Bojiš se da ćeš biti povređena…Da ćeš pasti…
Mila moja, pa nije pao ,samo onaj ko nije leteo…
Odlučuješ da hodaš,ubeđena da si u ovoj igri pobednik…
A ljubav nije igra,zar te nisu naučili?…
Ljubav je davanje,poklanjanje…
Nikako iznuđivanje…Prošenje
Odlaziš sve dalje od mene...Slaveći pobedu..
Voljena bila,a nisi voljela…
Pošteđena bola,a druge bolela.
Ostajem tu, gde jesam….
Ne trčim za tobom...Nema razloga...
U kofer gubitnika pakujem,sve tvoje laži i obmane…
Sva tvoja neispunjena obećanja…
Sva moja nadanja i zablude…
Ispraćam te ćutke..
Bez kamena uvrede bačenog na tebe…
Bez reči ..
Čuvam ih za neku iskreniju…
Više moja,a manje svačija..
Neka, ko u ljubav veruje…Ko ume čitati iz očiju…
Reci,oduvek bile moje oružje..
Žao mi je, da ih uzalud rasipam…
’’Lovci na jelene, ne troše svoje strele na zečeve’’.

Terasa svjesti · Post by **Terasa svjesti** » 11 Jul 2015, 23:45

sann · Post by **sann** » 12 Jul 2015, 00:15

Dišem polako.
Svaki udisaj mi znači
tako mnogo
i trenutak traje
dugo.
Žvaćem polako
svaki svoj san
ne gutam,
pljunem si ga u dlan.
I gledam kako
nestaje.
Nečujno sakupljam ostatke želja,
stavljam u džep jednu po jednu,
i uvijek ima mjesta
za još jednu.

sann · Post by **sann** » 13 Jul 2015, 00:19

ZABLUDE

Danas opet izvlačim slamke
moja je najkraća
kao i svakog puta do sad

bacam šibice
ne bih li srcem
zapalila vatru

ponovo mi je pijesak bačen u oči
samo da okrenem glavu
i ne vidim

jama je iskopana
ali nitko u nju neće pasti
samo će je prekrit
talog vremena

još posljednji put trčim
ovaj put idem do kraja
nije važan tron
nego osjećaj da je trka istrčana

vrijeme je
da obučem kaput
i odem u noć
tkati snove zvijedanim koncem...

Slučajni prolaznik · Post by **Slučajni prolaznik** » 13 Jul 2015, 00:30

sann wrote:Naravno advokat foruma se javlja....DAMN???

to ti je računaj kao kompliment za tekst koji je išao

sama riječ ko riječ nema dobro značenje,al u ovom slučaju je dobro

sann · Post by **sann** » 13 Jul 2015, 00:32

Slučajni prolaznik wrote:
sann wrote:Naravno advokat foruma se javlja....DAMN???

to ti je računaj kao kompliment za tekst koji je išao

sama riječ ko riječ nema dobro značenje,al u ovom slučaju je dobro

Ma tako nekako,samo nek je veselo...

Terasa svjesti · Post by **Terasa svjesti** » 15 Jul 2015, 00:10

Na svijetu postoje samo četiri važna pitanja: Što je sveto? Od čega je napravljen duh? Za što vrijedi živjeti? Za što vrijedi umrijeti? I na sva četiri pitanja, odgovor je isti: Ljubav!“ - „Don Juan de Marco“

Bosanski forum

"DUŠA"

Re: "DUŠA"

Re: "DUŠA"

Re: "DUŠA"

Re: "DUŠA"

Re: "DUŠA"

Re: "DUŠA"

Re: "DUŠA"

Re: "DUŠA"

Re: "DUŠA"

Re: "DUŠA"

Re: "DUŠA"

Re: "DUŠA"

Re: "DUŠA"

Re: "DUŠA"

Re: "DUŠA"

Re: "DUŠA"

Re: "DUŠA"

Re: "DUŠA"

Re: "DUŠA"

Re: "DUŠA"