Vjerovatno tako misliš jer živiš u Hrvatskoj, daleko od "zatrovane" sredine, daleko od uticaja drugih, pa možeš realno sagledati stvari. Kod nas je nažalost praksa da se jedan zločin pravda drugim. Ako Bošnjak spomene npr Srebrenicu, Srbi će odmah reći "a šta ste vi radili u Kravici". Isto tako Bošnjaci pravdaju svoje zločine, Hrvati svoje.titicha wrote:Cijeli dan sam mislima u Srebrenici. Suosjecam sa ljudima tamo i sram me je. Suosjecam s majkama jer majka sam. Sa silovanim ženama jer žena sam. A sram me je jer je su to napravili pripadnici naroda kojem po rodjenju pripadam. Od 1988.živim u Hrvatskoj.Iz Banjaluke sam. I samo želim reci,kao sto kaže i Josip Pejaković...ima Bosne,ima je. I Banjaluka je od nas svih. Ne samo vasa ili nasa. Vec i vasa i nasa. Treba maknuti zlocince,kazniti i pustiti napaceni narod da živi. Koliko je to uopce moguce onima koji su pretrpjeli ovakve strahote kao Srebreničani. Neka im Bog da snage
Ja sam danas, gledajući prenos, skontala koliko je sve nekako bilo službeno. Sve se vrtilo oko posjetioca, incidenta itd.
A lani kad nikom od političara nisu dali da drže govor u prvi plan su došle žrtve i bol njihove rodbine. Bilo je dobro organizovano bez ijednog jedinog incidenta i jako jako dirljivo. Više puta sam pustila suzu dok su kamere snimale stare žene kako plaču nad tabutima a kad je ona mala Stočanka zapjevala Srebrenicki inferno potoci suza.
Danas ništa.






