KNJIŽEVNI CAFFE BAR

[Nice]

Po pola.... zato se i zove Rat i mir

[numka]

Počela sam čitati Sidartu.
Koji brat

[Koraci_u_noci]

DA LI STE ZNALI:
NAJVEĆA RUČNO IZRAĐENA KNJIGA NA SVETU
U Mađraskoj malo selo Szinpetri, sa oko 300 stanovnika, poznato je po tome što je dom najveće na svijetu tradiconalnim tehnikama ručno izrađene (napravljene) knjige …
Koristeći tradicionalne tehnike izrade knjige, knjigu su dovršili 2010. godine, otac i sin 71-godišnji Bela Varga i njegov sin Gabor Varga, dva majstora čija je umjetnost izrade uvezivanje knjiga
Najveća ručno izrađena knjiga na svijetu ima dimenzije 4.18 metara dužine x 3.77 metara širine, napravljena je od kože 13 argentiskih krava, teži ukupno 1.420 kilograma i sadrži 346 stranica štampanih informacija o lokalnoj flori i fauni.
Industrijska dizalica korišćena je za spuštanje džinovske knjige u položaj u kome se sada nalazi u fabrici papira Szinpetri . Samo za okretanje jedne od njenih džinovskih stranica potrebno je šest ljudi, kako bi se izbjeglo slučajno cjepanje stranice!
Pod nazivom “Naše krhko prirodno nasljeđe“, knjiga Bele Varge bila je najveća knjiga na svijetu do 2012. godine, sve dok kompanija u Dubaiju nije napravila knjigu od skoro 5 metara sa 8,5 metara. U pitanju je tekst o proroku Muhamedu a knjiga je svrstana u „Ginisovu knjigu rekorda“ kao najveća knjiga na svetu.

[Koraci_u_noci]

Stari zanati: KNJIGOVEZAC
Knjigovezački zanat je završni deo grafičke proizvodnje, koji obuhvata proizvodnju knjižnog bloka i korica kao i njihovo povezivanje u gotov grafički proizvod, kakav je knjiga, časopis, brošura, kalendar, rokovnik i slično. Zanatlija koji se bavi ovim zanatom zove se knjigovezac ili ređe mudželit.[1] Osim povezivanja novih, knjigovezac se bavi i restauracijom i popravkom antikvarnih i vrednih knjiga. Moderni knjigovezački zanat često podrazumeva i izradu fascikli, kutija, kesa i drugih sličnih proizvoda, kao i koričenje diplomskih, maturskih, doktorskih i drugih radova, sa zlatotiskom i srebrotiskom.
Knjigovezački zanat često se približava umetnosti. Knjigovesci ne uvezuju samo nova izdanja, već njihov posao uključuje i ojačavanje poveza starih knjiga, restauratorske radove, restauraciju knjiga sa kožnim povezom, ručno uvezivanje starih knjiga, izradu ekskluzivnih publikacija, kutija za zaštitu vrednih knjiga i sličnih predmeta.
Knjigovezački zanat je stari, ali specifičan zanat koji ne izumire. Tražen je i izučava se u mnogim školama.

[Koraci_u_noci]

Učimo zajedno
Šta je to: FABULA
Fabula je prepričano, kraće i sažeto književno djelo. Prijevod s latinskog jezika riječi fabula znači priča ili pripovijest.
Fabulom prepričamo književno djelo te opisujemo sve one događaje koje su temeljne ili važne za radnju kako bi je onaj tko čita fabulu mogao razumjeti. Ne smiju se izostaviti niti važni detalji na temelju kojih možemo dobiti bolji uvid u karakter likova važnih za fabulu, možemo razlikovati glavne i sporedne likove, mjesto i vrijeme radnje te na kraju možemo zaključiti koja je tema te ideja dijela. Prilikom analize djela iz fabule možemo saznati i koja je poruka djela što je jedno od glavnih pojedinosti koju ne smijemo izostaviti prilikom analize djela iz književnosti.
Na temelju fabule moramo odrediti kompoziciju cijele radnje, odnosno uvod, zaplet radnje, njezin vrhunac te rasplet i kraj radnje. Fabula mora biti prepričana jasno i kratko te na kraju moramo znati razlikovati koje radnje su bitne, a koje manje bitne da bi ih znali spomenuti.
U fabuli se osim puke radnje opisuju i događaji koji su doveli do određene radnje. Opisuju se oni glavni, ali i sporedni ili manje bitni za radnju.
Fabulom se najčešće opisuju kraći tekstovi, dok se za prepričavanje onih dužih služimo sižeom koji se usredotočuje samo na opis radnje i likova. Često mnogi misle da je fabula jednaka sadržaju radnje što u pravilu nije u potpunosti točno.

[Koraci_u_noci]

Festival u Torontu, 'rijeka knjiga', svako moze uzeti koliko zeli

img_2_1738665788908.jpg

[Nice]

Rijeku ispune donatori, oni kojima te knige više ne trebaju?

[Koraci_u_noci]

Moguce, ne znam detalje. Mozda je i neka mjesavina novih i starih knjiga

[Koraci_u_noci]

img_1_1739612187631.jpg

[Koraci_u_noci]

Šta je to: ŠUND LITERATURA
Šund literatura je ono što još nazivamo i trivijalnom književnošću. To je kičasta književnost koja ima nisku umjetničku vrijednost, ali je zbog svog sadržaja zanimljiva, nekada i zabavna širem čitateljstvu. Šund literatura vrlo je jednostavno napisana i lako čitljiva forma, najčešće napisana kao roman. Romani koji spadaju pod ovu kategoriju služe samo kako bi kratkoročno, na jednostavan način, okupirali čitatelja, zadovoljavajući samo njegove površne emocije, ali ne i intelekt.
Kvaliteta šund literature je niska jer se njihov sadržaj temelji na stereotipima. Radnja je često postavljena unutar zadanih okvira, rasplet se može lako pretpostaviti, nema značajnih obrata niti ideja u djelu, likovi su plastični i već mnogo puta viđeni. U ovoj vrsti književnosti vidimo mnogo klišeja koje umjetnička književnost nastoji izbjeći, a svojim sadržajem donijeti neko novo iskustvo ili ideju.
Šund literaturom se, između ostalog, smatra i ona književnost koja se može iščitavati bez posebne koncentracije. Kod distribucije ovog tipa važna je kvantiteta knjiga, a ne njihova kvaliteta. Za industriju ovog tipa književnosti važno je natiskati što više sličnog materijala i prodavati ga po niskoj cijeni, kako bi bio dostupan što široj publici.
Trivijalna literatura dijeli se na “visoku” i “nisku”. Dok se pod visokom trivijom smatraju romani koji tek u nekom svom dijelu imaju karakteristike šunda, “niska” trivija je onaj pravi šund o kojem ovdje govorimo.
Pojam šund dolazi od njemačke riječi Schund, a doslovno se prevodi kao otpadak, prnja ili neko djelo bez ikakve vrijednosti.

[Morgen]

Koji ti je najdrazi šund?

[Julia-Klara]

Hm
Ja taman zinula da kazem Nesbo, ali on vala nije sund nikako.
Moras razmisljat, moras se skoncentrisat, moras svasta znati i razumjeti.


NajNenajdrazi sund mi je Mir-Jam kad sam bila tinejdzerka nagovori me prijateljica koja je voljela njene knjige da procitam, i ja uzmem Isto ljubavni vikend romani sto su se nekad prodavali. Vise nego limunada.

Ali nas 3 najbolje drugarice, vazda se svadjale ko je najbolji:
Ja zagovornik i obozavatelj Zagorke
Ivana zagovornik i obozavatelj Mir-Jam
Lejla zagovornik i obozavatelj Andjelike

Andjelika mi je bila uzasno dosadna, ni prvu knjigu nisam uspjela procitati

[Shadow]

Ovaj poeta nosio se mišlju da je i u ljubavi više davao nego što je dobijao.
Žene su brzo osjetile da zanos nije dovoljan za brak.
Da je to predigra, a za igru su potrebne realne stvari.
Neka vrsta racija u svemu, pa i u osjećanjima.
Poeta se sa time nije mirio.

Raskidao brakove čim su zapali u krizu.
I uvijek se novom snu predavao.
I tako bi to trajalo, da nije došla opaka bolest.
Pa i nju je pjesnički prihvatao. Kao neumitnost.
A to je umio, ponekad i sa ciničkom opaskom.
Iako je dijagnoza bila crna, nije prestajao da piše.
I da igra šah.
Sa ljekarom koji ga je liječio, tražio je crne figure,
koje su, govorio je, u dosluhu sa njegovom bolešću i sudbinom.
Kad bi odnio pobjedu nad protivnikom, likovao je:
Još se ne spušta moja zastavica!

Majka Melanija doživjela je sinovljevu smrt.
Za života ga nije opominjala da umjerenije živi.
Znala je za njegovu boemiju, rastave.
Nikad ni riječi prigovora.
To je Antić s ponosom isticao.
To bi mu poništilo punoću života.
Kako je majci bilo u srcu, druga je stvar.
Utjeha joj je bila što je iza njenog Mike ostalo šestoro djece.

Roditelji su bili učitelji i stalni selidbenici:
Mokrin, Kikinda, Pančevo.
U Pančevo se porodica doselila 1941. godine.
Tu proživjela tamne okupacijske dane.
Tu je napisao i prve stihove, prvi se put zaljubio.

Poslije slijede gimnazijski dani, fakultet,
rad u listu "Pančevac" gdje je pored novinskih tekstova
i uređenja dječje strane pravio i strip, sa naslovom "Bata iz Banata".
Poslije se na životnoj traci smjenjuju različita zaduženja i obaveze.
U Beogradu i u Novom Sadu,
gdje je proveo punih trideset godina kao slobodni reporter "Dnevnika".

U njegovom biću bio je usađen gen da se živi brže od života,
ne ispuštajući iz vida same dubine života, koje je u pjesništvu otkrio.
Antić se brzo od trauma oporavljao i pribrao.
Poslije njih imao je veće nalete na stvaralačkom planu.
Kad se njegova ličnost sagleda iz blizine, iz životnog i stvaralačkog ugla,
uočavamo da je tempo strasti prelazio u nagle fortisime,
u intenzitet najjače vrste.
To je moralo naći odraza i na njegovo zdravstveno stanje.

U trenucima njegove bolesti, kada je stvarnost bila odveć maglovita,
Antić se osvrnuo, u posljednjim časovima, na svoje vrijeme i njegove vrijednosti.
To je bilo pri uručenju jedne književne nagrade u Novom Sadu.
Evo doslovno tih riječi: "Srećan sam što sam dobio pravo crveno priznanje.
To je nagrada koja se dobija za čuvanje revolucije obrazom kao bombom,
čašću kao puškom, dostojanstvom, slobodom i pameću.
Ima jedna revolucija u kojoj sam živio u toku rata i u posleratnim godinama.
Ovo naše danas je deo te revolucije. Čuvajte je."

Kad je umirao rekao je da mu niko ne drži govor.

Tako je i bilo.
Jedino u njegovom rodnom Mokrinu,na dan njegove smrti, održali su pisci književno veče u čast preminulog pjesnika.



Žarko Đurović o Miki Antiću

[Koraci_u_noci]

Zene ga znaci dosle glave. A ni Ivi nije bilo lako

Ljubavni životi poznatih književnika
IVO ANDRIĆ
Oženio se tek u 66 godini života
Andrićev ljubavni život dugo je bio tajna. Kada se oženio, tek u 66. godini, kostimografkinjom Narodnog pozorišta iz Beograda Milicom Babić, udovicom svog prijatelja Nenada Jovanovića, tajna je otkrivena. Naime, bio je cijelog života zaljubljen u Milicu, zabranjenu ljubav, jer je ona bila udata žena.
Pretpostavlja se da su se upoznali i prije nego što je Andrić kao ambasador Kraljevine Jugoslavije u Berlinu zaposlio njenog supruga Nenada u Ambasadi, a Milicu zamolio da mu bude domaćica na prijemima, jer je bio neženja. Ne mogavši joj javno izjavljivati ljubav, pisao joj je tajna pisma koja je završavao potpisom “Tvoj Mandarin, koji te nježno grli”.
Kada je Nenad preminuo, 1957. godine, Milica i Ivo priznali su svima svoja osjećanja i naredne godine se vjenčali. Njihov brak, u kojem nisu imali djece, bio je skladan, ali, nažalost, trajao je kraće od čežnje i čekanja. Lijekovi koje je Milica uzimala zbog artritisa oslabili su joj srce i umrla je 16. marta 1968. u njihovoj porodičnoj kući u Herceg Novom.
U vrijeme dok je čeznuo za Milicom Ivo je napisao jednu od svojih najpoznatijih pripovjedaka „Jelena, žena koje nema”, a dugo je nagađano da li postoji i ko je Jelena. Sam Andrić je razriješio tu misteriju, priznavši da je Jelena, ustvari, Milica, te da je njoj posvećena pripovijetka.
Nakon Milicine smrti Andrić se potpuno zatvorio u sebe, a i zdravlje ga nije služilo pa je često boravio u bolnicama i banjama na liječenju. Preminuo je 13. marta 1975. godine na Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu, a njegova urna položena je u Aleji zaslužnih građana, pored groba voljene Milice.

[Morgen]

Znaci svalerisali se

[Koraci_u_noci]

Srljali iz nesrece u nesrecu

[Morgen]

Nemoj da bi neko romantizovao ovu pricu ive i milice

[Koraci_u_noci]

Il da bi se zenio. u 66.oj

[Morgen]

I onda jos 7 godina zivio kao udovac i patio se.. pff

A od cega umro onaj nesrecnik Nenad?
Odoh da procackam to

[Nice]

Srljali iz nesrece u nesrecu

Predali se osjećajima...