Mitovi,legende i obicaji nasih prostora

Poznate ličnosti, ratovi, važni događaji

Moderator: Krokodil Behko

User avatar
storm
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 74128
Joined: 16 Oct 2013, 12:19
Status: Offline

Re: Stari balkanski običaji: LAPOT

Post by storm » 10 Oct 2014, 20:29

i godine prilagoditi nekim testovima....čim počne osoba pričati ili pisati pizdarije...KLAP :888
Habibti, ya nour el - ain... :srce

User avatar
Julia-Klara
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 80782
Joined: 02 Dec 2011, 23:48
Location: u gajevima
Has thanked: 9955 times
Been thanked: 6802 times
Status: Offline

Re: Stari balkanski običaji: LAPOT

Post by Julia-Klara » 10 Oct 2014, 20:42

:sok
ko crnogorci nevjerne zene

[ytube][/ytube]
ju mast lov jor femili end bi najs tu komsija :djed

User avatar
Zagorka
Žena, majka, forumašica
Žena, majka, forumašica
Posts: 34535
Joined: 05 Oct 2011, 11:33
Location: Pije kahvu s podzidom.
Has thanked: 424 times
Been thanked: 623 times
Status: Offline

Re: Stari balkanski običaji: LAPOT

Post by Zagorka » 10 Oct 2014, 22:12

Jao jeze ebo te zivot :sok

Kud iscitah tekst :lupa
Jednom sam gledala neki dokumentarac o nekakvom plemenu pa odnose stare i onemocale da umru negdje,i zn am za ono u indiji kad gladuju da umru pa su biva sveci ali za ovo nisam znala.
Ako kazem da ne cudi ko je zadnji ukinuo obicaj znam reci ce kucka.Neka.
Gospode, gdje li pronalaze, ovoliku đubrad i mamlaze.

User avatar
Krokodil Behko
Globalni moderator
Globalni moderator
Posts: 120145
Joined: 21 Apr 2010, 22:40
Location: nesto u čevljanovićima
Has thanked: 6889 times
Been thanked: 7762 times
Status: Offline

Re: Stari balkanski običaji: LAPOT

Post by Krokodil Behko » 10 Oct 2014, 22:52

Obratiti pažnju na lokaciju zadnjeg ovakvog slučaja. Istočna Srbija, a mislim da nije slučajnost obzirom da se navodi, da se to činilo u nekim dijelovima BiH, Srbije, CG i Makedonije. Ne navode se dijelovi ali mislim da je ovo običaj vlaha. Ne mislim ja sad tu na Srbe, nego baš na vlahe.
online

User avatar
Biba
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 16577
Joined: 12 Feb 2015, 12:12
Location: Zemlja Nedođija
Status: Offline

Re: Mitovi,legende i obicaji nasih prostora

Post by Biba » 17 May 2015, 15:40

:ovaj Ajde da ne mudrujem puno.Legende može svatko naći ...Ma i moja tetka je stavljala u prozor hranu poslije majčine smrti...da duša jede :lupa ...Ama svijet je bio zatucan i praznovjeran.
Ta moja tetka i ostali članovi tatine familije bi cijelu godinu čuvali suhovinu za uskršnje blagdane, nosili u crkvu na posvećenje ..i naravo prežderavali se tih dana...a onda bi optužili komšinicu Stevku da ih je uvračala ---jer im bude muka i pozlije im... :bua a moja tetka je i lagala da je u trenutku majčine smrti vidjela bijelu golubicu..k... je ona vidjela. :p .moju baku su inače zvali Golubica jer je bila svijetle puti

:ovaj Ima jedan smiješan običaj kod Šokaca...Kad žene kopaju luk ne smiju puštati "vjetriće i vjetrove"..jer će inače luk biti jako ljut...eto bedastoća...dobro pa je moj susjed gluh ko topina :valja :pusi
Počeo sam pušiti otkad su se moji snovi pretvorili u dim. :pusi

User avatar
Terasa svjesti
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 6580
Joined: 08 Mar 2015, 15:23
Location: Big nothing
Status: Offline

Re: Mitovi,legende i obicaji nasih prostora

Post by Terasa svjesti » 17 May 2015, 19:48

:ha U nekim Bosanskim krajevima žene i djevojke imaju navodne zapise i čarke u vidu traka i konaca na rukama. Naime dok sam kao vojnik prolazio Bosanskim Krajevima i "vukojebinama" uzduž i naširoko, bio sam pokupio jednu takvu djevojku jer sam trčao za dobrim guzovima i živio od danas do sutra .
Jedna stara nena,inače moja gazdarica pojasnila mi je da se kanem djevojke i objasnila mi kako izgledaju i kako ću prepoznati Bosanske koje praktikuju crnu magiju .Naravno da sve prenešene tajne nisam nikome otkrio i čuvam ih za ne daj bože .
Pametan čovjek vidi onoliko, koliko mu treba, a ne koliko može vidjeti.
(Michael de Montaigne).

User avatar
Terasa svjesti
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 6580
Joined: 08 Mar 2015, 15:23
Location: Big nothing
Status: Offline

Re: Mitovi,legende i obicaji nasih prostora

Post by Terasa svjesti » 17 May 2015, 19:51

:D Evo jedne za cure sa foruma :


Ova priča je zasnovana na izjavama onih kojima se ovo dogodilo i obistinilo. Neko će odmah reći, ma to je bez veze. Možda, ali tako je bilo. Ovako ide.

Nekada je to bilo normalno provjeriti, ko bi mogao biti taj suđeni/a. Većinom su djevojke te koje su koristile ovaj trik, koji bi svaki put upalio. Navečer kada se treba ići na spavanje, oguli se cijela jabuka, ali tako da se kora nigdje ne prekine. Jabuka se pojede, a ona kora(oguljina)se zamota u papir i stavi pod jastuk. Zatim se poželi da se u snu vidi onaj suđeni, onaj za koga će se ta djevojka udati. Ovo mogu i momci da urade, isto ide.

Kada ujutro ustane ona prvo razmišlja koga je sanjala, jer se san može zaboraviti. Ako se sanja osoba koja se ne zna, nema veze upoznat će se nekad kada bude vrijeme, ali to je ta osoba. Tu nema greške. Zašto? Svi slučajevi koji su do sada poznati da su ovo probali bili su istiniti i ostvarili su se.

Nekoliko djevojaka koje su ovo uradile i san im se obistinio, postao je java. Kao i mjesto i ono što se dešavalo u snu u kojem su vidjele svoje suđene muževe, sve je poslije bilo java. Jedna djevojka je sanjala svog poznanika, i mislila je :"ma nema od toga ništa, to je laž", ali poslije nekoliko mjeseci su počeli da se zabavljaju i vjenčali su se. Vrijedi probati, ako ništa, može biti dobra zabava. A kasnije šta će biti, bit će.
Pametan čovjek vidi onoliko, koliko mu treba, a ne koliko može vidjeti.
(Michael de Montaigne).

User avatar
Terasa svjesti
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 6580
Joined: 08 Mar 2015, 15:23
Location: Big nothing
Status: Offline

Re: Mitovi,legende i obicaji nasih prostora

Post by Terasa svjesti » 17 May 2015, 21:03

Ja ću još malo pisati u ovoj temi ne zamjerite mi :

Ljubavne čini

Ovo su priče ljudi koji su živjeli prije 100-tinjak godina,a koji su ih prenoslili s koljena na koljeno,i tako su stigle na ovaj blog.
Pa da krenemo:Ulovi djevojka slijepog miša ,zakolje ga srebrenim novčićem i odreže mu krila.Pogleda kroz njega momka kojeg želi za sebe,od tada će i on nju željeti i voljeti.

Ako bi pak momak htio da djevojka za njim ludi,ode kod hodže i ovaj mu napravi sedam zapisa od papira i sedam od bakarnog lima.Momak svako jutro baca po jedan zapis papira i lima iu vatru i govori:"Kako ovaj pleh gorio,ovako i NN gorila i srcem i dušom,dok za mene ne dođe.

Evo ova dva primjera a ima ih još dosta,su pokazatelji kako se to otprilike u narodu vračalo i bajalo.

Ali ima li toga i danas?Naravno da ima,ima i hodža,ima i slijepih miševa koji se koriste u iste svrhe.Jedan čovjek iz BiH je bio i na TV, govoreći kako se ženio više puta i svaki put on izabere "mladu" pomoću krila slijepog miša.Iako je čičica neizgledan,imao je puno sreće sa ženama pa mu treba i vjerovati na riječ.
Pametan čovjek vidi onoliko, koliko mu treba, a ne koliko može vidjeti.
(Michael de Montaigne).

User avatar
Biba
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 16577
Joined: 12 Feb 2015, 12:12
Location: Zemlja Nedođija
Status: Offline

Re: Mitovi,legende i obicaji nasih prostora

Post by Biba » 18 May 2015, 18:26

Dobro pa kod mene vec dugo nema tih sljepih miseva :sok ...vragbaba bi carala ... :jk
Ma pricala je baba da je njezinnsin ozenio drugu zenu i dacsuvdaleko otputovali...a mi nismo vjerovali...i pricala baba da je isla nekommhodzi i da je on nesto preporucio...ne znam tocno u kakvoj, ali u nekoj vodi da sinabtrebaokupati pa ce se vratiti prvoj zeni...ma sigurna sam da je baba lagala... ja, bas bi se sin dao kupati...onpoludio ko cuko... :pusi
Počeo sam pušiti otkad su se moji snovi pretvorili u dim. :pusi

User avatar
Terasa svjesti
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 6580
Joined: 08 Mar 2015, 15:23
Location: Big nothing
Status: Offline

Re: Mitovi,legende i obicaji nasih prostora

Post by Terasa svjesti » 23 May 2015, 11:23

:djed Da bi zarađeni novac volio Vašu kuću, onoga dana kada dobijete plaću ne treba trošiti niti jednu marku . Cijela plaća mora prenoćiti kod kuće. Neki čarobnjaci životne mudrosti savjetuju da treba sačuvati godinu dana krupnu novčanicu, koja će se, tvrde oni, “napuniti” vašom energijom i počet će privlačiti prema sebi novac.

- Novca neće biti: ako zviždite u sobi i mrvice sa stola čistite rukom. Ne valja posuđivati susjedi kruh i sol – sigurnost (u novcu) tada može napustiti vašu kuću i otići u drugu. Da bi u kući bilo novca, metlu treba postaviti ručicom na dolje. Povišicu plaće najbolje je tražiti u srijedu po danu. Ne posuđujte od drugih novac u ponedjeljak, nemojte posuđivati drugima u utorak i ne vraćajte dug u petak. Davati i uzimati posudbe obvezno ujutro, zato što bilo kakve operacije s novcima u večernjim satima vode u propast. I trudite se nikada ne tražiti posudbe, a češće dajte jer vi tada “kao” da programirate novce da vam se vrate.

- Džepove odjeće koja se van sezone ostavlja u ormar, napunite sitnim papirnatim novčanicama. Novac ne voli probušene džepove ili otpalu dugmad. Nikada ne držite novčanik prazan, neka u njemu bude makar sitniš u kovanicama. Sav novac mora biti glavnom stranom okrenut prema gazdi. U najmanjoj pregradi čuvajte najsitniju novčanicu savijenu u trokut. Također u novčaniku treba biti i “sretna novčanica” (prva zarađena ili dobivena od dobrog čovjeka ili od nekog uspješnog posla i sl.). Tu novčanicu ne valja potrošiti – ona je amajlija sigurnosti. Inače novac neće dolaziti u vaše ruke.

- Novac zarađen kockanjem ili igrama na sreću, zarađen nepošteno, nađen, pocijepan itd. ne donosi sreću i zato ga ne treba zadržavati u novčaniku. Podijelite ga sirotinji ili brzo potrošite.

Kocka je haram.
Pametan čovjek vidi onoliko, koliko mu treba, a ne koliko može vidjeti.
(Michael de Montaigne).

User avatar
Terasa svjesti
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 6580
Joined: 08 Mar 2015, 15:23
Location: Big nothing
Status: Offline

Re: Mitovi,legende i obicaji nasih prostora

Post by Terasa svjesti » 23 May 2015, 11:25

:ok Gospodar života i svoga dara

Mnogi običaji se menjaju i prilagođavaju novim uslovima i shvatanju, drugi potpuno nestaju sa mape nacionalne kulturne baštine, a jedan predmet, najveće otkriće čoveka, kojim započinjemo i završavamo našu svakodnevicu, tome odoleva. Štaviše, potvrđuje i afirmiše svoj pestiž u personalnim ritualima, ljudskim navikama i potrebama. Da li je taj predmet, koji nam znači mnogo više od impresije o njemu, postao ljudski identifikacioni marker i svetski brend bez konkurencije, uprkos tome što na njega nikad ne pomislimo dok nam ne zatreba?

Otkako je vakta i zemana, zahvaljujući svom daru, peškir je gospodario životima naših predaka, to čini i nama, a bez ikakve sumnje, nastaviće da verno služi i budućim pokoljenjima. On se ponosi time, jer je posvećen životu običnog čoveka, u miru i ratu, prošlosti i sadašnjosti, bez trunke straha da će mu neko buduće vreme oduzeti funkciju i svakodnevni značaj. Nastao iz potrebe da služi ljudima, on vremenom postaje čuvar, miljenik, sluga, simbol svakoga pojedinca, svodeći svoju funkciju, ponajviše, na estetsku i upotrebnu, zbog čega je postao svetski fenomen i najintimnija ljudska čarolija.

U istorijskom, etnološkom i kulturološkom smislu, govoreći samo o onome što je u njegovom formatu, modelu ili veličini karakteristično i različito, pojam peškira postaje relevantna tema, koja otvara jedno široko istraživačko polje za bolje i preciznije razumevanje ovog fenomena. Sem u doživljaju, peškir, kao ljudska sudbina, kao oslonac životu, ima univerzalnu primenu i funkciju, ali i neke svoje specifike i karakteristike, taman kao što i svaka zajednica na planeti, koja ga koristi, ima svoju posebnost, običaje i rituale.



U našoj, kao i najčešće u tradiciji ostalih naroda Balkana, svih veroispovesti, peškir prati gotovo sve običaje; to je vrednost koja se daruje; ukras u domu; prvi dar novorođenčetu (povojnica); deo dovojačke spreme. Kao takav on pokazuje simboličku identifikaciju i duh zajednice: jednostavnost, estetičnost, funkcionalnost, integraciju, bliskost, intimnost, prosvećenost, berićet. Tradicionalno ili moderno, urbano ili ruralno, siromašno ili bogato, veselo ili tužno, čisto ili prljavo, peškir je svedočanstvo kontinuiteta ljudskog života ali i smrti (poznata su samoubistva davljenjem ili vešanjem na peškiru). On se ponavlja u beskonačnost, zavetno komunicirajući sa precima i budućim naraštajim. U dodiru sa njim, oseća se svemoćni mir vekova; oseća se tišina i veličanstvena energija prošlih vremena, sadašnjosti i budućnosti.

Čime je toliko peškir zaslužio čovekovu pažnju?

Peškir se ne može izmestiti izvan najvećih ljudskih vrednosti i života. On je njegov simbol i čovekov odgovor na prolaznost. Bez njega, život bi bio greška, jer ko ima obraz, mora imati peškir. Uzajamno poštovanje peškira i života je neprikosnoveno. To je njihovo bogatstvo. U peškiru se generiše identitet, kako individualni tako i nacionalni. On je svojevrsna sublimacija života, spokoja, nemira, bure i mirne luke. Podseća, opominje, ali i uzdiže do najvećih visina: glorifikuju život; pruža otpor konačnom kraju. Njegova otmenost, značaj, dostojanstvo i ponos, otimaju se svakom prostoru, granici, svakoj zatvorenosti. Njime se izražava radost i tuga, ali i zahvalnost. On nije život, ali bez njega života nema.

Najbolji svedoče o dramama, veselju, radosti, tragedijama, o lepoti i surovosti života, o najintimnijim trenucima pojedinaca. Gotovo da nije bilo nekog važnijeg događaja na selu ili u gradu u koji nisu bili uključeni. Oni su svojevrsni dnevnici sećanja i uspomena na ljude, ali i posrednici između prolaznosti života i spoznaje večne istine. Peškiri su vam kao bajke: svaki ima svoju priču nikad ispričanu, svoju tajnu i zagonetku, koje ljubomorno čuvaju. Oni su nemi junaci i najveći prijatelji života.

Bez ikakve sumnje, peškir spada u predmet koji se najčešće daruje na planeti, izuzev u Jekaterinburgu, gradu u podnožju Urala, gde žene ne žele peškir kao dar. »Od tetki, ujni do kuma, na babine i slave,/ u obravnice se uvijek spremali isti dari: sapun, ratlokum, peškir i deset deka kafe/ i gurabija žuta, mirisni kolač stari».( M. Grbović, Gurabija.) Bili oni mali, skupi, jeftini, izvezeni, svi su dragi, lepi, dragoceni. Poklanjaju se od beznačajnog povoda, preko darova najvećih svetskih korporacija, sa skupoceno vezenim obeležjima kompanija, do razmene državnih znamenja. Svaki peškir, kao dar, nosi određenu poruku: prijateljstvo; mir; spokoj; nadu i veru u budućnost. Iako govore individualnim izrazom, oni komuniciraju univerzalnim kodom, razumljivim svim ljudima na planeti.

Nemoguće je pobrojati zašta se sve mogu upotrebiti: svečani, obredni, svatovski, ukarasni, slavski, plažni, tradicionalni, magijski, kozmetički, sportski, peškiri za bebe, za svakodnevnu uporebu… Što bi Adams Daglas rekao: «Peškir je najkorisnija stvar na svetu». Peškir se javlja kao obeležje u običajima najznačajnijih trenutaka u životu svakog pojedinca i porodice: rođenje, krštenje, svadba, venčanje, izgradnja kuće, slave, molitve, sport.. Na svadbenim veseljima glavni je simbol svečanosti: peškir dobija pozivar svatova, mladoženja, svekar i svekrva, kumovi, deveri, počesto svi svatovi; njime se na svadbama kite konji, fijakeri, danas automobili, daruju muzičari; veže se na koplje barjaktara, a u svadbenom ritualu sastavljanje ruku mladenaca pokriva se peškirom, što označava početak braka; obavezan je deo devojačke spreme; njime se pokrivala škrinja, u kojoj je sprema. Sa njim se nazdravlja za novi život, tuguje, sneva; sa njim se jede i radi, a kada se nekome prispava njime se pokrije ili na njemu legne. Prvo šišanje deteta obavlja kum, koji na poklon dobija peškir. On je simbol samodivljenja, pokazivanje ženske nežnosti. Svojom lepotom služi kao pohvala i ponos devojci i snaši, koja je njime kitila, pokrivala, ulepšavala, ukrašavala. U svadbenim veseljima imaju svoje značenje, zbog čega na sebi imaju različite kompozicije, šare i motive.

Tkanje i izrada veza smatralo se prestižnim. Vez na peškiru je bio izraz znanja ili talenta ženskog stvaralaštva na selu. Vez je rađen vunenim, pamučnim i srmenim koncem. »Šta se ono na tarabi beli?/ To su moji laneni peškiri!/ Ja ih prela i izatkala sama./ To me moja naučila mama./ Lepo me naučila mati: presti, tkati i ašikovati!». Kod nas, peškiri su izrađivani u kućnoj radinosti od lana, konoplje i vune, sirovina dostupnim našem čoveku. Bitno je da materijal od koga je izrađen, lako upija vodu.

Začuđujuće je koliko su peškiri koje su tkale i vezle naše bake, bili jednako lepi kao ovi današnji, satkani od boja i šara najvećih majstora dizajna. Svojim vezom one mu davale dostojanstvo, stvarajući od njega kultni predmet i dragocenost. Vezilje su u svoj rukotvor najčešće ugrađujivale emocije, sa željom da svoje devojaštvo okončaju brakom («Peškir je jedini mladoženja za koga se devojke udaju a da to i ne znaju»). Na izvezenim detaljima ukrštaju se, u najvećem broju, svetovni i duhovni motivi (o raznolikosti izvezenih šara i samoj kompoziciji, mogla bi se napisati podebela knjiga). I danas se, u nekim našim krajevima ručno izrađuju peškiri. Ukrašavaju se raznim zanimljivim motivima, čak i ćilimskim šarama, od skupocenih materijala, a koriste se kao simboli starih vremena i običaja.

Najlepši i najskuplji peškiri prenošeni su u nasleđe, dok se u pojedinim krajevima Balkana čuvaju, jer se smatra da predstavljaju majčinu dušu./»Pred očima mi slika, koje ću pamtiti celog života: ciča zima, zašla mi u nokte hladnoća, ja u džemperu i debelim vunenim čarapama /jer jakna smeta/, prostirem na desetine peškira. Usput sanjam toplu peć i šolju čaja. Na žici, isped naše kuće, po veličini poređani, okačeni, vise oprani peškiri. Zrače, škripe od hladnoće, mirišu lepotom i čistotom: beli, zeleni, žuti, šareni, prugasti, kockasti, sa resama i ornamentima. Svi dobro zategnuti i zakačeni sa tri štipaljke, da se ne bi peglali, jer, kako majka kaže, od peglanja izgube mekoću. Ako nisu postavljeni po njenoj volji, gunđajući bi izlazila, da sve to popravi i dotera. Govorila je i upozoravala: «Kad neko pored kuće prođe i vidi kako su peškiri okačeni, znajte, stiče sliku o domaćici, njenoj urednosti, vrednoći i čistoći».

Kao svaki dom, tako i peškiri imaju svoj miris. Oni upijaju i čuvaju mirise kože, parfema, deterdženta, kuhinje, lavande.., ali ne i onaj po kome se dozivaju i pronalaze jeleni i košute, srne i srndaći. Naravno, postoje i oni koji su izbledeli, izgužvani, skoro pocepani, koji su nam dragi i dragoceni.

Peškir se javlja kao obeležje slave, verskih obreda, izgradnje kuće, doček gostiju. »Majka: «Sutra moram kupiti 3-4 peškira, izlizali su se ovi stari». Otac: «Ma, što bi kupovala? Evo ti, sutra je Božić, položajnik sam kod Dragana, dobiću jedan. Posle toga idemo na slavu kod Žarka, tu lomim kolač, eto i tu jednog. A onda svadba kod Jove, tu smo svatovi, računaj, najmanje, još jedan». U islamu se verski obredi obavljaju na peškiru. Postoje dokumenti koji potvrđuju da su vojnici uoči rata uzimali vezene peškire svojih devojaka, i sa njima se vraćali sa bojišta svojim kućama. Danas su to velike muzejske vrednosti. Jedan takav, koji se nalazi u postavci Narodnog muzeja u Beogradu, prošao je u nedrima srpskog vojnika dve bitke (Cer i Kolubara), prešao Albaniju i preživeo solunski front. U nekim krajevima Balkana, njime se skida (crveni i zeleni) magija. Peškirom su se darivali svi učesnici mobe na kopanju temelja za porodićnu kuću, pa zidari, i na kraju tesari koji su podizali krov na novoizgrađenoj kući.

Domaćice su, posebno vezenim peškirima, ukrašavale svoj dom. I danas, ponegde, iznad ogledala i starih porodičnih fotografija, stoje peškiri. U danima veselja, verskih i drugih praznika, vezeni peškiri, kao ukras vise na vešalici ili zidu. Svečani peškiri se upotrebljavaju samo u izuzetnim prilikama. Kao izraz poštovanja, gostoprimstva i dobrodošlice i danas gosta na na pragu domaćinske kuće čeka devojka sa peškirom na kome su pogača i so. On je, između ostalog, obavezan predmet u protokolu najviših državnih poseta, ali i predmet koji se najčešće krade iz najekskluzivnijih hotela.

Jovan Dragašević, objavio je 1891. godine u časopisu Preodnica tekst pod naslovom «Peškir», u kome iznosi zanimljiv slučaj jednog peškira, kojeg je izvezla čuvena beogradska vezilja Savka. Na sajmu u Pešti, na kojem je bio izložen, izazvao je sveopšte oduševljenje svojom lepotom. Mnogi uticajni ljudi toga vremena želeli su da ga kupe, ali uzalud, jer nije bio na prodaji. Kada je na pomenutu manifestaciju došao i car iz Beča upitao je:»A gde je taj srpski peškir, što ga svi od reda tako mnogo hvale? Kad ga je video, car ga je uzeo u ruke, dugo ga gledao i glavom mahao, pa reče: »Zaista je osobito lep. Nisam mislio da taj narod tako lepo i vešto ume da radi».

Peškiri su izraz ekonomskog stanja porodice, kraja, pojedinca. Ranije, u nedostatku uslova, posebno na selu, jedan peškir su koristili svi ukućani. Istina je da su ljudi na selu, u svom svakodnevnom i običajnom ritualu, više pridavali značaj peškiru, nego oni koji žive u gradovima. Upravo ta činjenica govori sama za sebe više od bilo kakvog naglašavanja, da su naši seljaci jako vodili računa o svom zdravlju i održavanju lične higijene, iako su bili izloženi prljavim poslovima. Danas, svaki član domaćinstva ima svoj set: za lice, ruke, noge, tuširanje… Za njihovo pranje i sušenje postoje pravila koje znaju domaćice.

U trgovinama se, danas, mogu kupiti najraznovrsniji peškiri, izuzetno kvalitetne tehnološke sofisticiranosti u svakom pogledu: ekskluzivan dizajn; visokokvalitetan pamuk; prijatni na dodir; velika moć upijanja; sa vezom u izvanrednim bojama i motivima. Što bi se reklo – čoveku pamet da stane od njihove lepote. Jedan australijski ljubitelj plaže, napravio je peškir otporan na vodu i pesak: jedna strana je napravljena od kombinacije pamuka i frotira, a druga od najlona i sloja vodootpornog materijala. Inače, najveći peškir su napravili Španci: pokriva površinu od 2240 kvadrata.

Marame, ručno izrađene, sa vezenim motivima nacionalne kulture, koje podsećaju na naše svadbene peškire, danas koriste podjednako i muškarci i žene u Africi i Aziji, posebno u Indiji. Te marame mogu biti deo odeće, umesto bluze i laganog džempera, ali i atraktivan i dragocen modni detalj.

Bez dileme: peškir se nametnuo kao prestižan predmet i u savremenom društvu. Koliko god ostaju bez neke funkcije, toliko novo vreme i savremena shvatanja, ukazuju ovom predmetu novu šansu i novu namenu.

Peškiri se koriste kao ukrasi na raznim kulturnim, turističkim, modnim i sportskim manifestacijama, ali i kao vrlo tražena, skupocena i atraktivna roba. Danas, veliki svetski sportski klubovi imaju ogroman prihod od prodaje peškira sa svojim obeležjima. Na poznatom turniru Vimbldon, čast i zadovoljstvo svakog tenisera je da bude vlasnik peškira sa te manifestacije. U borilačkim veštinama, posebno u boksu, bacanjem peškira u ring prekida se neravnopravna borba, čime se jedan takmičar spasava daljih iskušenja. Za svakog galaktičkog auto stopera peškir je praktično jedini rekvizit za uspešno preživljavanje, zbog čega je Udruženje autostopera proglasilo 25 maj za Dan peškira.

Peškiri spajaju porodice, pojedince, brojne kolektive, a njihovim darivanjem uspostavljaju se bliske i srdačne veze. Peškir figurira i kao simbolični prolaz iz jednog ambijenta u drugi. Zagledani u svoje patnje, pritisnuti životnim mukama, ljudi u njemu pronalaze utehu i radost, saosećanje i ćutanje.

Između peškira i ljudi postoji dostojna veza, tajni dogovor i zavisnost. Pred svakim peškirom su izazovi koje on skoro uvek rešava na zadovoljstvo njegovog vlasnika. Kakve on sve torture preživi za života: od brisanja najlepših devojaka do autostopera. Zato u sebi sublimira optimizam, nadu, konfor, raskoš, strast, emocije, istinu, nemaštinu, glad..Neke peškire nikada ne upotrebimo, druge veoma retko, dok znatan broj koristimo redovno. Oni koji se nikad ne upotrebe, žive svoj život, možda srećniji što su bez nas. Njima je dozvoljeno da maštaju umesto nas. Uglavnom, oni godinama, pa i decenijama, besprekorno ispeglani stoje naslagani jedan na drugi u ormanima, plakarima, regalima, kredencima, čekajući na svoj red. Dakle, loša osobina peškira je što znaju lako i dugo da zaborave na same sebe.

Divljenje i nemoć muškarca da do kraja upozna ženu, navodi ga na fantazije sa njihovim peškirima: da bar jedne noći bude peškir nekoj lepotici; da joj se obesi oko struka; da posle tuširanja, stoji na njenoj glavi, kao najlepša kruna; ili, da joj na jedan dan bude plažni peškir. Zato su damski peškiri nedosanjana muška želja. Ono što muškarci vešto kriju, a peškir odmah prepozna jesu suze. Nebrojano puta, kad duša i srce zaplaču, peškir priskoči u pomoć i sve to ostaje njihova večna tajna.

Peškiri su kao misli: zaboravljaju, raduju se, tolerišu mane, priznaju zablude, hrabre smele, otmene i strpljive, ali i sujetne; suočava se sa snagom strasti i sukobom zabrana i nagona. Peškir ima prednost i vrlinu što pamti suštinu. Ako sve stvari poseduju određena memorijska svojstva, ako ljudska koža sve pamti, onda peškir u tome nije nikakav izuzetak ili, što bi Markes rekao: «Predmeti imaju svoj lični život – stvar je u tome da im probudiš dušu». Oni se beskrajno raduju životu, ali i svakoj individualnoj i kolektivnoj radosti; ne mare za vreme niti za mere. Koliko puta je peškir sačuvao obraz, ponos, dostojanstvo ali i spasio život. Nije bez razloga ona čuvena narodna mudrost. «ponesi peškir, zlu ne trebalo». Oni su nevidljivi junaci koji osećaju bol srca; lako se nose sa ljudskim manama, ali i vrlinama; puni su harmonije suprotnosti energije, ljubavi i mržnje. Savremen čovek je ostao bez tajne, jedino još tome odolevaju peškiri, koji su posvećenici tajnog života i sudbine. Kao što svemir ili izvor kriju najveće tajne, tako i peškiri, koji pate od ljudske sudbine i karaktera, koliko god žudeli za ispovestima, kriju ljudske mane, najveće ljubavi, uprkos tome što su izloženi raznoraznim iskušenjima. U tome oni imaju neograničenu moć prećutanih priča.

Naše prabake, bake i majke, odlagale su u peškirima vredne dragocenosti, predmete ostavljene u amanet, ali i poneku kocku šećera, gurabiju, mirišljavu dunju. Naša ljubav prema peškirima je tolika da ponekad i ne vidimo njihove mane. Inače, kad ne bi bilo tako, ne znam ko bi o nama više, detaljnije i istinitije govorio. Oni nam pružaju šansu i mogućnost da ne povredimo Peskir 8nijedan zakon najboljeg vaspitanja. Plene lepotom i postojanošću, zadivljuju neprolaznošću. Navikli su da ih ljudi gledaju pravo u oči. Ponosni su na sebe jer se mogu upotrebiti i vodoravno, uspravno, horizontalno, pa čak iako su isečeni u više komada. Kako god prespavali noć, peškir nam svakodnevno poželi dobro jutro, taman kao što nas isprati na spavanje.

Kada bi u nekoj kosmičkoj kataklizmi nestalo sve što postoji, ostao bi poneki peškir. Iskreno verujem da će uskoro dospeti i na nekoj najbližoj planeti, taman kao što ćemo i sami u neki novi život, za kojim žudimo ili od koga zaziremo. Bilo kako, život na ovoj, ili nekoj drugoj planeti, bez peškira, koji poseduju duh neprolazne otmenosti, definitivno je besmislen.

Bela Hamvaš bi rekao:«Kako je budućnost daleko odmakla», a ja dodajem – ne dalje od peškira!


Peškir - Ramiz Hadžibegović
Pametan čovjek vidi onoliko, koliko mu treba, a ne koliko može vidjeti.
(Michael de Montaigne).

User avatar
Krokodil Behko
Globalni moderator
Globalni moderator
Posts: 120145
Joined: 21 Apr 2010, 22:40
Location: nesto u čevljanovićima
Has thanked: 6889 times
Been thanked: 7762 times
Status: Offline

Ne kupajte se u Neretvi na ovaj dan

Post by Krokodil Behko » 22 Jul 2015, 09:48

Image
Stara legenda kaže da jednom godišnje, u noći između 1. i 2. augusta, rijeka Neretva svojim čudnim šumom, neki se zaklinju da je to rika, doziva svoje žrtve. Iz dubokih virova i brzaka tada dopire glas čudesnih podvodnih bića, koja se okupljaju i biraju svoju žrtvu.

Postoji više predanja o tome zašto se čuju tako užasni krici. Jedna od njih je priča o “Žutom”. Evo ko je on!

Danima poslije utopljeništva Žutog, vješti plivači s Neretve tražili su njegovo tijelo u virovima, po pećinama uzduž i poprijeko smaragdne reke. Uzaludno. Stranac je nestao kao što je i došao.

Jedini trag njegovog boravka bila je odjeća, pažljivo složene na stijeni. Nisu ih dirali. Zazirali su od njih, osjećajući neku čudnu tajnovitost, kao da su u to upleteni prsti neke nerazumljive više sile.

Nekoliko dana prepričavalo se po kafanama, po kućama, na ulicama kako se “Žuti”, tako su ga nazivali po boji njegove kose i obrva, utopio i kako je to neka čudna rabota.

Neki su se čak zaklinjali da svake noći oko njegovih haljina neka čudna bića igraju kolo, vesele se, a već s prvim znacima zore nestaju u rijeci. Oni učeniji su na to samo odmahivali glavama, ali se niko nije usuđivao to protumačiti.

I dosadilo narodu prepričavanje, a i svakog čuda za tri dana dosta, pa se već zaboravio taj događaj.

A onda, iznenada, jednog jesenjeg dana, “Žuti” se pojavio na ulicama grada. Ljudi su se u strahu sklanjali pred njim. On je samo tumarao bez određenog cilja i ništa nije govorio. Najodvažniji mu priđoše, pitajući ga što mu se to dogodilo, ali ne dobiše nikakav odgovor.

Stranac je samo šutio i kao da ih nije ni vidio, gledao je u prazno. Bio je obučen u istu onu odjeću, koja ga je čekala na obali rijeke. Danju je tumarao ulicama grada, a noću se skrivao po špiljama uz rijeku.

I tako prođe nekoliko godina, a onda se jednoga dana zaputi negdje prema sjeveru uz rijeku i niko ga više nikada nije vidio. Ostao je samo prisutan u pričama na selima, i to u onim kasnim satima, kada se i započinju prepričavati one najzagonetnije stvari.

Jedan od mudrijih i viđenijih građana jednom dade objašnjenje čitavog događaja. “Žutog” su – prema toj priči – podvodna bića, vilenjaci, povukli u svoje dubine i tamo ih je služio kao rob sve dok se jedna od vila nije zaljubila u naočitog došljaka.

Doznavši od njega da je bio stranac u gradu, i da nije znao za pravila rijeke, jer bi ih inače poštovao, sažali se nad njegovom sudbinom. A iako ga je voljela, znala je da ne pripada njenom svijetu. Zato zamoli svoga oca da ga vrati među ljude, gdje i pripada.

Ovaj na to pristade, ali pod uslovom da mladić ostane nijem kako ne bi odao tajnu rijeke i njenog vilinskog svijeta. Kažu da je iz toga doba nastala i izreka: “Nadrljao je k’o Žuti”.
online

User avatar
Konsultant
Legenda foruma
Legenda foruma
Posts: 11187
Joined: 22 May 2011, 10:40
Been thanked: 1 time
Status: Offline

Re: Ne kupajte se u Neretvi na ovaj dan

Post by Konsultant » 22 Jul 2015, 09:50

Vazi li ovo za njene pritoke?

User avatar
Melek
Deer Hunter
Deer Hunter
Posts: 29042
Joined: 20 Jun 2013, 23:18
Has thanked: 3593 times
Been thanked: 2420 times
Status: Offline

Re: Ne kupajte se u Neretvi na ovaj dan

Post by Melek » 22 Jul 2015, 09:57

Ja sta sve ti hercegovci nece izmisliti, tc tc tc..
Weak people revenge.
Strong people forgive.
Intelligent people ignore.

User avatar
greeneyes
Hadžija
Hadžija
Posts: 90760
Joined: 19 Jan 2013, 21:17
Location: Ispod šljive na sred njive.
Has thanked: 6125 times
Been thanked: 6701 times
Status: Offline

Re: Ne kupajte se u Neretvi na ovaj dan

Post by greeneyes » 22 Jul 2015, 10:12

Baš su maštoviti. :valja
Samo sabura

User avatar
Rum
Sebijin pulen
Sebijin pulen
Posts: 95673
Joined: 17 Oct 2010, 17:29
Mood:
Has thanked: 33888 times
Been thanked: 20667 times
Contact:
Status: Online

Re: Ne kupajte se u Neretvi na ovaj dan

Post by Rum » 22 Jul 2015, 21:33

Mit je cudo
Neka si nam Živa I Zdrava Sultanija 💚

User avatar
Pasaga
Hadžija
Hadžija
Posts: 37666
Joined: 09 Dec 2012, 16:58
Location: NORDPOL
Has thanked: 2865 times
Been thanked: 2204 times
Status: Offline

Re: Ne kupajte se u Neretvi na ovaj dan

Post by Pasaga » 22 Jul 2015, 21:42

Sad, u ovom mjesecu Neretva obicava uzeti svoj danak.
Po obicaju,i statistici,tad se najvise raje utopi.
Ev jos jedna iz naroda....to se prepricava...
Kazu,kad u ovom mjesecu Neretva nebi imala utopljenika,pocela bi da rice ko krava
i tekla bi krvava voda.
Koliko je tome vjerovat...?????
Cinjenica jest,u toj rjeci se najvise utapaju dobri plivaci.
Nevjerovatno,samo malo nepaznje,i vec si u viru....spasa nema.
Ja,koji sam se tu ucio plivat,znam njene ...neke...cudi.
Ne obracaj mi se:
Lavlje_srce

"Ne uzimaj hranu iz tanjira brata svojeg, jer će oslabiti, i ma koliko te volio, tako slab ti neće biti od pomoći, i ostaćeš sam".

User avatar
Nela
Aktivni forumaš
Aktivni forumaš
Posts: 4897
Joined: 25 Mar 2010, 18:18
Been thanked: 1 time
Status: Offline

Re: Ne kupajte se u Neretvi na ovaj dan

Post by Nela » 22 Jul 2015, 23:18

Joj, ja mogu da shvatim da ljudi prepricavaju ali da se novine ovim bave, nikako :lupa
Nervira me kad je covjek govno a ponasa se k'o Rafaelo kuglica

User avatar
greeneyes
Hadžija
Hadžija
Posts: 90760
Joined: 19 Jan 2013, 21:17
Location: Ispod šljive na sred njive.
Has thanked: 6125 times
Been thanked: 6701 times
Status: Offline

Re: Miloduh

Post by greeneyes » 28 Jul 2015, 12:02

Image
Samo sabura

User avatar
Julia-Klara
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 80782
Joined: 02 Dec 2011, 23:48
Location: u gajevima
Has thanked: 9955 times
Been thanked: 6802 times
Status: Offline

Re: Miloduh

Post by Julia-Klara » 28 Jul 2015, 12:06

ovo je bokvica.ali miloduh? :ovaj jel to isto?
ju mast lov jor femili end bi najs tu komsija :djed

Post Reply

Return to “Historija”

Who is online

Users browsing this forum: No registered users and 16 guests