Poezija..stihovi,biografije, knjige,video...

[ina]

Leti ko lišće što vir ga vije,
za let si, dušo, stvorena.
Za zemlju nije, za pokoj nije
cvijet što nema korijena.
Tin Ujević

[Veca]

Svjetlucanje.jpg

[Koraci_u_noci]

Svatko tko je putovao zna da se jabuke nigdje ne jedu
kao na ulici i trgu nekog stranog grada.
Vjerojatno zato što grad od vas ništa ne traži,
ništa mu niste obećali, tamo niste ni dijete ni odrasli,
bez dobi i obveza zaboravljeni ste i nepoznati,
udaljeni od vlastita jezika i događaja.
Sada je kolovoz, kraj kolovoza,
i ja mislim kako bi bilo lijepo otputovati,
možda u Firencu, možda u Sienu, svakako u Toskanu,
za tim trenutkom okrugle i sjajne slobode.

[Koraci_u_noci]

STREPNJA

Željezna je kvaka drhtnula u ruci,
Na prstima uđoh, neobično pažljiv.
U predsoblju zastah, gotovo bez daha,
Pred vratima njenim, zavodnik bojažljiv.

O, kako da uđem? Moje ruke drhte.
Popravljam kravatu. Srce ludo bije.
Ali snage nemam da otvorim vrata.
Ovladala mnome slabost ko i prije!

Pa čekam da ona moj dolazak čuje,
Mog zanosa ludog proklijali plod.
Ali iza vrata onijemio slušam
Samo njene žudnje uzbuđeni hod.

[Veca]

Koraci, odlicno

[Nice]

Šarmantno- romantična pjesmica s elementima straha

[Koraci_u_noci]

UVELO LIŠĆE

O, kako želim da ti duša pamti
dane prijateljstva, naše sretne čase.
Kad je život bio sve ono što plamti
od sunčanih zraka, koje se ne gase.

Ulice su žutim lišćem prekrivene,
sjećanja i žalost u njihovu sjaju.
K zaboravu nosi vjetar sve što vene,
premda tvoje riječi u pjesmama traju.

Prijateljstvo nađoh u predivnoj ženi.
Žaliti se neću na to, što potone.
Samo pjesme koje pjevala si meni,
još su ovdje žive i u meni zvone.

Pjesme ispjevane za mene i za te,
ti ljubljena, kojoj bijah tako mio.
Zajedno smo dane dijelili i sate,
ljubio sam tebe i ljubljen sam bio.

Razdvojit će život što ljubav napusti,
bezbolno ponekad, bez previše vike.
A more će zbrisat, kada žal opusti,
korake što pamte bivše ljubavnike.

[Koraci_u_noci]

NE OSVRĆI SE NIKAD

Ne osvrći se nikad i ne misli često
na neku davno pređenu stazu
jer sve što je bilo više biti neće
i svi smo mi ovdje samo u prolazu.

Ne plači za igračkom što je slomljena,
jer svi smo mi igračke u nečijoj ruci,
sudbina je ona koja konce vuče
i kada smo sretni, i kad smo na muci.

Ne, ne misli nikad da je moglo drugačije
ne tuguj za cvijetom što u tebi vene,
jer sve tvoje tuge, kad proleti vrijeme
bit će jednog dana samo uspomene.

Ne čeprkaj mnogo po prošlosti svojoj
i ne skupljaj po njoj mrve prošle sreće,
jer i mi smo mrve pod nebeskom kapom
i sve što je bilo više biti neće.

Ne žali za nekim koga više nema,
nego reci samo: lijepo nam je bilo
Sačuvaj ga negdje u sjećanju svome,
kao ptić što se na dnu gnjezda skrio.

Ne žali za vinom što je proliveno
i ne skupljaj stakla polomljene čaše,
jer jedino možeš da ozljediš sebe,
a vina još ima prepune su flaše…

Ne osuđuj život, ne proklinji snove,
ne teži za srećom što je nekad bila.
Tek treba sanjati! Tek treba letjeti!
A tebi još nisu polomljena krila.

I ne misli nikad da ne može bolje,
da ne može ljepše, da ne može više,
jer ti si još uvijek na početku knjige,
koju ovaj život otvara i piše.

Ne gledaj daleko i ne traži zvjezdu,
što se negdje sjaji na nebu visoko,
jer zvjezde su lijepe ali su daleko
a najljepša zvjezda sja u tvom oku.

I sve što je sada bit će samo prošlost,
niko od nas ne zna što ga sutra čeka,
a sreća je možda odmah tu, kraj tebe,
ni zauvjek prošla, ni tako daleka…

[medvjed23]

Lijepo, lijepo.

Ako smijem, kao neko ko je poprilično okrenut poetskim tehnikalijama, primijetiti: rima u predzadnjoj strofi ne funkcioniše

A internet nudi verziju sa pravilnom rimom. Pa neka i te verzije ovdje:

Ne gledaj daleko i ne traži zvijezdu,
što se negdje sjaji na nebu visoku,
jer zvijezde su lijepe ali su daleko
a najljepša zvijezda sja u tvom oku.

[medvjed23]

Slavko Mihalić

[Koraci_u_noci]

Ma ja, neko kad je prekucavao nije znao ni to pravilno

[medvjed23]

Rudarski je to poso.

[Koraci_u_noci]

Slazem se, hvala svakom ko se potrudi, mislio sam vise na pravopisne, ne na stamparske greske

[Veca]

NE OSVRĆI SE NIKAD

Ne osvrći se nikad i ne misli često
na neku davno pređenu stazu
jer sve što je bilo više biti neće
i svi smo mi ovdje samo u prolazu.

Ne plači za igračkom što je slomljena,
jer svi smo mi igračke u nečijoj ruci,
sudbina je ona koja konce vuče
i kada smo sretni, i kad smo na muci.

Ne, ne misli nikad da je moglo drugačije
ne tuguj za cvijetom što u tebi vene,
jer sve tvoje tuge, kad proleti vrijeme
bit će jednog dana samo uspomene.

Ne čeprkaj mnogo po prošlosti svojoj
i ne skupljaj po njoj mrve prošle sreće,
jer i mi smo mrve pod nebeskom kapom
i sve što je bilo više biti neće.

Ne žali za nekim koga više nema,
nego reci samo: lijepo nam je bilo
Sačuvaj ga negdje u sjećanju svome,
kao ptić što se na dnu gnjezda skrio.

Ne žali za vinom što je proliveno
i ne skupljaj stakla polomljene čaše,
jer jedino možeš da ozljediš sebe,
a vina još ima prepune su flaše…

Ne osuđuj život, ne proklinji snove,
ne teži za srećom što je nekad bila.
Tek treba sanjati! Tek treba letjeti!
A tebi još nisu polomljena krila.

I ne misli nikad da ne može bolje,
da ne može ljepše, da ne može više,
jer ti si još uvijek na početku knjige,
koju ovaj život otvara i piše.

Ne gledaj daleko i ne traži zvjezdu,
što se negdje sjaji na nebu visoko,
jer zvjezde su lijepe ali su daleko
a najljepša zvjezda sja u tvom oku.

I sve što je sada bit će samo prošlost,
niko od nas ne zna što ga sutra čeka,
a sreća je možda odmah tu, kraj tebe,
ni zauvjek prošla, ni tako daleka…

[Idi]

“Ne brini
Sve i da hoću
Ne mogu zaboraviti

Ne zaboravljaš vjetar u kosi
Radost u duši
I sjaj u oku

To zauvijek u sebi nosiš”

Marjana L.

[Shadow]

Najveća slova ljubavi:
onaj glupi septembar
kad sam se pravio važan
da nikog nisam voleo.

A jesen svima zlatna,
a samo meni bakarna.
Da, pravio sam se važan
da nikog nisam sanjao.

A samog sebe sam boleo
i sav se od sebe razboleo,
i sebe u sebi mučio,
i sebe u sebi proganjao.

Najveća slova sramote:
kada sam bez stida dovlačio
zvezdama gradska neba
u moje žedne oči.

Najveća slova tuge:
to, što sam se šegačio
i pred svima junačio,

da posle
u samoći,

nos zakivam u jastuk
čekićem umorne glave.

A noći vrtoglave.
Plave.
A ja ne mogu da zaspim,
već sanjam vreo od jave.

Najveća brbljiva slova:
sve ono što sam krio.

Pred celim svetom sam bio
baš to što nisam bio.

Najveća slova ljubavi
i slova mog dečaštva:

kad jedan namćor u meni
hrabrošću bogat pred svima,
kad ostanemo sami
preda mnom pocrveni

i drhti od siromaštva.

[Koraci_u_noci]

Ako je to taj život

Ako je to taj život –
zvaničan, jedini, stvaran –
moram priznati, nisam nimalo očaran

Ako su to ti ljudi
o kojima se toliko dobra zna –
moram iskreno reći da nisu bog zna šta

Ako su to te vrline –
nek se moj ugled ljulja;
ostao bih i dalje izrod, loš primjer i hulja

Ako je to bijelo –
ja bih se ponovo drzno
navlačeći i dalje svoje vječernje crno

Ako je to taj kralj –
zar je moj izbor čudan:
radije sam Rigoletto, čuvena dvorska luda

Ako je to ta smrt:
uz bubanj, pred strojem u zoru
onda lasciatemi morire po vlastitom izboru

Ako smo to ti mi
što smo se na proslavi našli
bolje je da smo nestajali ili da nismo rasli

Ako si to ta ti
koju sam ljubio najviše na svijetu
onda ću kao Beethoven poderati posvetu

Ako sam to taj ja:
gori, drukčiji, srozan –
zadovoljan sam sobom, a ja sam rigorozan.

[Idi]

“Što više promatram ovaj
svijet, kako realni, tako i virtualni,
jasnija mi je ova moja pjesma koja me tješi i upozorava:
Ne želim
Ne želim
sudjelovati na sceni istih - onih, kojima je dosadno i koji koriste drugo
ljudsko biće kao klauna kojem se konstantno podsmjehuju i koji im služi za vlastitu
promociju, odnosno, za vlastitu propast.
Zamisli,
uvjeriš sebe da letiš,
a ti zapravo ne letiš, ti strašno padaš?
Zamisli, da zbog tebe
netko noćima plače, a ti,
umjesto da obrišeš te suze,
ti ih ignoriraš i smiješno ti je
A što je još tužnije
Širiš podsmijeh i na druge
I ispraznosti nikad kraja

Što je smiješno, upitaš li se, ponekad?!

Dakle,
Sve mi je jasnija pjesma u mojoj
glavi,
A koju grlim cijelim
svojim postojanjem:
Ne želim se smijati na tužne stvari,
Ne želim !
Ne želim
biti dio toga.
Zbog toga sam još glasnija u svojim djelima,
u svojoj umjetnosti:
moj svijet je svijet ljubavi, moje pjesme liječe,
moja prisutnost raduje,
moja odsutnost nedostaje…
I tako će ostati.
Visoko sam i daleko od
površnosti… visoko sam
iznad nemara i gluposti…
I nije mi ugodno gledati
sve to, slušati sve to, ali
ponekad moram…
Sve je više onih koji odbijaju rasti u radosti,
U poštovanju
U Ljubavi
Sve je više onih
koji plutaju na površini,
I smiješne su im nečije tišine
Sve je više lijenosti, ogorčenosti, zavisti i
praznine..
A kako i neće, kad umjesto ljubavi svjesno
Pristaješ na nešto sitno i nebitno.
Pristaješ na podsmijeh

Ne želim
Ne želim prisustvo besmisla
Neugodno mi je
Ne želim biti dio toga

I nije smiješno uopće
Tužno je sve to.

Jako je tužno.”

Marjana L.

[Koraci_u_noci]

ČISTI PIJESAK

Prolaziš ovim svijetom kao da bosonog gaziš
vlažnim pijeskom na obali.
Za tobom ostaju jasno obrubljene tvoje stope
koje kazuju ponešto o tebi i tvom putu.
A onda nadođe val, zapljusne, izbriše stope
i više nema ničega, ni traga, ni znaka, ni
tvoga puta.
Samo čisti, ravni, netaknuti pijesak.
I oblaci u visini.

[Koraci_u_noci]

img_1_1740865161569.jpg