"DUŠA"

[Terasa svjesti]

PALE SU TEŠKE RJEČI

Danas su rijeći prejake

do jučer već su prošle svoj križ

Osjećaj ovaj ostat će pust u oazi rijeći

sve zbog čega se osjećam živom

nestat će poput plamena svijeće

koja gorila je žestinom sunca



Sve što sada piše požutjet će

poput cvijeta, uvelog u vazi

poput nježnog dodira varljivih očiju

osmjeha ukradenog umorenoj majci

ostat će zauvijek izgubljeno



Ne znam što pišem i osjećaj je takav

ne znam kako kroz nit snova pronaći javu

Put kroz kojeg prošle su ove rijeći

put je kojeg će potražiti kist crtan morem

zvjezdano dno s odrazom cvijeća…

[Terasa svjesti]

Sve što se otada događalo sa mnom boljelo je. Ali ako katkad nađem ključ i posve siđem u sama sebe, ondje gdje u tamnom zrcalu drijemaju slike sudbine, moram se samo nadviti nad ono zrcalo i tada vidim vlastitu sliku koja je sad sasvim nalik Njemu, mom prijatelju i vođi."


DEMIAN

[sann]

Već slutim odavno; oluja se sprema
Hladnoća tvoja probada do kosti
Oboje ćutimo da povratka nema
Ostalo je još samo zadnje: "Oprosti"

Ne želim ga čuti, ne nakon svega
Nakon što prošli smo toliko toga
Ostavi nek plačem iza ledenog brijega
Opijen još uvijek vinom poljupca tvoga

Znam, čekaju me vjetrovi i snježne kiše
Otići ćeš zajedno s komadićem duše
Kroz oluju moram, na dlanu mi piše
Ponijet ću i suze što s neverom me guše

Evo me vjetre, neka urlik ti jača
Koračam na staze što gube se u noći
Ne bojim se sudbe ni nebeskog mača
Jednom, svatko mora svojim putem poći

No, svaka oluja nekad stati mora
I svaki brod uvijek pronađe luku
Iza bljeska munja rodit će se zora
Naš anđeo čuvar vodi nas za ruku

I sretna budi, gdje god spustiš jedra
Neka te oluja odnese do obala sreće
Srest ćemo se jednom, s oba lica vedra
I pamtit naše vrijeme koje vratiti se neće..

[Terasa svjesti]

Hm dobra je gornja pjesma i nekako realna

[sann]

[Terasa svjesti]

LJUBAVNA PJESMA


ovo je pjesma sa kojom cu voditi ljubav

ljubit cu njene strofe
jednu po jednu
selektivno i strasno
prstima cu njezno
dirati njene stihove
kako one najskrivenije
tako i one najisturenije
turat cu jezik izmedu redova
drazit cu svaki zarez svaku tacku
sve dok iz svake njene rijeci
ne potece sok srece
ona ce drhtati u naletima strasti
i prevrnut ce ocima
onda cu lagano skroz lagano
(da ne moze laganije)
uci u nju u njenu sustinu
postat cu dio nje
ona ce postati dio mene
bicemo jedno
Kretacemo se kao jedno
kao pijuni u rukama strasti
kao dvije barke na olujnom moru zudnje
onda cemo eksplodirati
svrsit cemo u harmoniji pozude
zestoko
zajedno
i dovoljno dugo da ni rijec ne izmijenimo
kao pravi Ijubavnici

ovo je pjesma s kojom sam vodio ljubav

Haris Rekanović

[sann]

svi moji snovi
spavaju negdje u nekoj prici
davno ispricanoj
davno zaboravljenoj
prije beskrajnog svitanja davno pokopanoj
svi moji snovi spavaju u necijim ocima
u beskraju sretnima
u vjecnosti sklopljenima
u mojoj zori,u mom svitanju
svi moji snovi u meni spavaju
u mom buđenju
neka druga istina svoje oci otvara
moji snovi u meni ostaju
kao bol sto ne prolazi
kao tuga sto ostaje do vjecnosti...

[sann]

Primiče se neumitno,
Ruku tvojih nestanak,
dragog lika odlazak,
očiju milih dubina nestaje.

Snaga ljubavi odlazi,
miris tijela lahorom hlapi,
dodiri blagi izmakli i
nježnosti izgubljene.

Toplina srca izmiče,
o zašto sad odlazi?
I pogled u daljinu luta,
za toplinom žeđa,za
osmjehom izgubljenim snenim.

Sjeta dolazeća navire,
za srećom odlazećom,
obuzima dušu, tereti,
plavi srce ustreptalo,
slama volju i živost.

Znam gledaš me,
vidiš pogled lutajući,
gledaš korak bezvoljni,
i ćutiš zov prigušeni.
Jer slama nas grubo
odlazak bez dodira,
rastanak bez poljupca,
pozdrav bez pogleda...

[Terasa svjesti]

Dvadeset ljubavnih pjesama, 1924



Ko bijela pčela opita medom, zujiš u mojoj duši
i zavijaš u laganim spiralama dima.

Ja sam očajnik, riječ sam bez odjeka,
onaj što sve je izgubio i što je imao sve.

Posljednji vezu, u tebi škripi moja posljednja čežnja.
Ti si posljednja ruža moga pustog polja.

O šutljivko moja!

Sklopi duboke oči, tamo se noć trza.
Ah, razodijeni tijelo drhtava kipa.

Imaš duboke oči u kojima noć širi
svoje cvjetne ruke i ružične skute.

Grudi ti naliče na dva bijela puža.
Leptir sjene dođe da zaspi sred trbuha tvoga.

O šutljivko moja!

Evo samoće u kojoj nisi prisutna.
Kiši. Vjetar morski tjera izgubljene galebove.

Mokrim ulicama bosonoga voda hoda.
Kao oboljelo, lišće se tuži na stablo.

Pčelo bijela, odsutna, još zujiš u mojoj duši.
Oživljuješ u vremenu, šutljiva i krotka.

O šutljivko moja! PABLO NERUDA

[Terasa svjesti]

[ytube][/ytube]

[Terasa svjesti]

Besmrtna pjesma


Ako ti jave: umro sam,
a bio sam ti drag,
onda ce u tebi
odjednom nesto posivjeti.
Na trepavici magla.
Na usni pepeljast trag.

Da li si uopste ponekad
mislio sta znaci zivjeti?

Ako ti jave: umro sam
evo sta ce biti.

Hiljadu sarenih riba
leprsace mi kroz oko.

I zemlja ce me skriti.
I korov ce me skriti.
A ja cu za to vreme
letjeti visoko...
Visoko.

Zar mislis da moja ruka,
koljeno,
ili glava
moze da bude sutra
korjen breze
il' trava?

Ako ti jave: umro sam,
ne vjeruj
to ne umijem.

Na ovu zemlju sam svratio
da ti namignem malo.
Da za mnom ostane nesto
kao leprsav trag.
I zato: ne budi tuzan.
Toliko mi je stalo
da ostanem u tebi
budalast i cudno drag.

Nocu,
kad gledas u nebo,
i ti namigni meni.
Neka to bude tajna.
Uprkos danima sivim
kad vidis neku kometu
da nebo zarumeni,
upamti: to ja jos uvek
sasav letim, i zivim.

[sann]

Pusti...,
ma pusti me da pišem...,
da otvorim prozor i pustim zrak...,
ne zadržavaj mi riječi...,
ne guši ih
Ne topi ih u vodi svoje tišine i praznog papira...,
pusti ih...,
pusti da se u more pretvore...,
da kao ptica slobodno odlete.
I leptir šarenih krila na cvijetu budu...,
da budu kao osmijeh topao i vedar.
Oh...,molim te...,
pusti..., ma pusti da pišem...,
da svu tugu i jad istresem iz duše...,
kao prljavštinu vremena..,nakupljenu od
pogrešnih stvari..,
pogrešnih ljudi...,
pogrešnih puteva, ljubavi i nadanja.
Pa da to sve kiše tople ljetne operu..,
da vjetar s mora ih odnese,
u dušu i srce da mi dođe toplina sunca.
Miris sreće da osjetim!
okus njen da probam,
kao sočnu jabuku crvenu da ju zagrizem...
O pusti...,
ma pusti barem par riječi...,
o tome...,
da u meni neće nestati nada,
i neću prestati sanjati i maštati.
Neću prestati voljeti i nadati se...,
i sanjati neke daleke tople krajeve.
Pusti da pišem...,
da kažem kako ću podignuti glavu,
i hrabro i dalje,
Ostati i nastaviti biti,
ono jedino što mogu,
ono jedino što znam,
biti ovakav kakav sam
biti i dalje JA!

[Terasa svjesti]

Dodje mi ponekad - Dusan Bajski
Dodje mi ponekad
Da legnem kraj reke,
Da se istecem sa njom ili
Da ostanem na dnu, da mi isperu vode
Srce i dusu.
Dodje mi ponekad
Da brojim rastajuce zvezde
I da gledam plavetnilo neba kuda
Krstare namrgodjeni oblaci.
Dodje mi ponekad
Da legnem kraj reke,
Jer obuhvata me neka luckasta tuga
Onda kad stojim i pratim
zelene talase
Od obale do obale.
Dodje mi ponekad
Da se valjam po travi
Zajedno sa senkama pasa koji laju
Na duvarskom satu,
(Sat koji ne otkucava ponoc).
Dodje mi ponekad
Da pijuckam reku od izvora
do usca,
Jer hocu da sretnem
zlatnu ribicu
I da je zamolim da mi nacrta
Svoj lik, da je ne bih izgubio
U bezdanu svojih secanja.

[Biba]

Enes Kišević
I ništa te kao ne boli

Dan je kao suncan.
Ti si kao veseo.
Prolazis, kao ne vide te.

Svima je kao lijepo.
Svima je kao dobro.
Svima je kao ludo.

I ti si kao sretan.
...

[Terasa svjesti]

Tlo pod njenim nogama - S. Ruždi

Uvek je vodila ljubav kao da joj je poslednji put, tako je sve radila,
tako je živjela; ali nama ovo zaista jeste, mada nijedno od nas to ne
zna, posljednji put.
Posljednji put za ove grudi. Grudi Helene Trojanske bile su tako
zadivljujuće da kada ih je, po padu Troje, prinjela muľu, Menelaj nije
bio u stanju da joj naudi. Neodlučna ruka je ispustila mač.
Ovo je žena koju volim i ovo su njene grudi. Bezbroj puta premotavam
ovu traku u svojoj glavi.
Jesi li pokazala zemljotresu svoje grudi, Vina? Jesi li ih prinjela
Bogu oluje? Zašto nisi?
Da jesi, možda bi...ma sigurno bi preživjela.

Ovo su grudi žene koju volim. Stavljam nos između njih i udišem njihov
oštar miris, njihovu zrelost. Stavljam svoj ud među njih i osećam
dodir njihove punoće.

[KOMESAR]

Enes Kišević
I ništa te kao ne boli

Dan je kao suncan.
Ti si kao veseo.
Prolazis, kao ne vide te.

Svima je kao lijepo.
Svima je kao dobro.
Svima je kao ludo.

I ti si kao sretan.
...

[sann]

Dobro došla tugo...

Dobro mi došla, stigla si opet tišinom noći prijateljice stara
Više i ne znam bez tebe, bez ujeda tvog što biće mi para
Putnik sam stari bez cilja, sve ceste uvijek vode me k tebi
Lice ti poznam, njen posljednji zbogom nosiš u sebi

Još sve moje svjetove ruši, još je do beskraja u meni ima
Na putu znaka nema, sve je stalo, okovahu srce studen i zima
Život sam krao, osmjehom njenim od tebe sam se krio
Ostadoh sam, na pragu snova, tu gdje sam oduvijek bio

Ti mi se vraćaš, jedino ti drug si vjeran duši sanjara
Što zalud poljubac njen, u varljivom sjećanju stvara
Samo ono osta, na stazama mojim i nema ništa drugo
Putujem s tobom, u besanu tminu, dobro došla tugo...

[sann]

Uvek si bio i ostao dusa,
i to,mili,trebas da znas,
u noci ovoj dok tisina me glusa,
osmeh onaj da mi,nehotice,das.
Samo osmeh,vise ni gram,
jer tesko je,mili,kad ostanes sam.
Pa te ni srce ne slusa vise,
pocne da kuca sve tise i tise,
ni suze nema ko da brise,
samo ih,naglo,spiraju kise.
Telo se grci,usne se suse,
k'o da mi kradu deo od duse.
K'o da sam uvek sa tobom bila,
a ja sam te,krisom,samo snila,
na dlanu svom od drugih krila.
Tvoje mi oci,uporno,fale,
da se izgubim u njihovom sjaju,
za nekog su to sitnice male,
za mene secanja koja traju.
Secanja koja sam astvaram,
dok ti lagano dusu otvaram,
dok ti se predajem-odavno tvoja,
dok si,jedina,molitva moja.
Molitva sto na usnama stoji,
Pa broji dane-dane broji.
Dane duge,teske i sive,
sate bez tebe prokleto krive.
Nada se tebi svakoga dana,
dok se na grad spusta tama.
Al' ti si,mili,od mene daleko,
i znam cekace tebe jos neko.
Neko kome si od Boga sudjen,
od mene,mili,davno otudjen....

[Terasa svjesti]

Volim te za sve žene koje nisam upoznao
Volim te za sva vremena u kojima nisam živio
Zbog mirisa velike pučine i mirisa topla kruha
Zbog snijega što se topi i prvih cvjetova
Zbog plahih životinja kojih se čovjek ne plaši
Volim te zbog voljenja

Pablo Neruda

[sann]

Na drugoj strani ulice...

Jednom, kada okreneš glavu na drugoj strani ulice
Sjeti se, kako smo čitali poruke nebeskog svoda
Kad pod istinom uspomena u sjeni sakriješ lice
Ne zaboravi da naglo prekinut korak sve tajne oda

Znam, sada si žena, prerasla maštanja u noći
Daleko od dodira koji dijelili smo leđa uz leđa
No znaj, odbačena nevinost na naplatu će doći
Kada pritisnu te sumnje i ljubomorni muž koji vrijeđa

Ljubavi, samo sam ja čuo otkucaje tvoga bila
I čuvao zvjezdanu svjetlost u slapu tvoje kose
Jedino iskrena ljubav čovjeku podari krila
Da preleti močvare laži koje godine nose

Jednom, kada prođeš na drugoj strani ulice
Ostavit ćeš pločniku najvažniji od sebe dio
Još dugo pamtit ćeš kako bili smo ptice
Savršen par u letu, što iznad svega je bio..