Islam

[Mutevelija]

"Imam Ahmed od El-Esveda ibn Kajsa navodi da je rekao: /644/ “Čuo sam Džunduba da je rekao: ‘Vjerovjesnik, s.a.v.s., se jednom prilikom razbolio pa nije noćni ibadet provodio jednu ili dvije noći, pa mu je jedna žena došla i rekla: ‘Muhammede, mora da te je tvoj šejtan ostavio.” Na to je Uzvišeni Allah objavio: ”Tako mi jutra i noći kad se utiša, Gospodar tvoj nije te ni napustio ni omrznuo!'” Ovaj hadis prenose Buhari, Muslim i Et-Tirmizi.

“Tako mi jutra” /1/ “i noći kad se utiša”, /2/ “Gospodar tvoj nije te ni napustio ni omrznuo!” /3/ “Onaj svijet je, zaista, bolji za tebe od ovog svijeta”, /4/ “a Gospodar tvoj će tebi sigurno dati, pa ćeš zadovoljan biti.” /5/ “Zar te siročetom ne nađe, pa ti utočište dade”, /6/ “i zalutalim te nađe, pa te uputi”, /7/ “i siromahom te nađe, pa te bogatim učini?” /8/ “Zato siroče ne ucvili”, /9/ “i onoga ko traži ne odbij”, /10/ “i o blagodati Gospodara svoga kazuj!” /11/

Neki raniji učenjaci, među njima i Ibn Ishak, navode da je ovo poglavlje Džibril Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., objavio kada mu se pokazao u liku kakvom ga je Allah stvorio. To je bilo kada mu se Džibril približio i nadnio, dok je bio u dolini El-Ebtah “…i objavio robu Njegovu ono što je objavio”, tj. objavio mu ovo poglavlje: “Tako mi jutra i noći kada se utiša.” Ibn-Abbas kaže: /645/ “Kada je Allahovom Poslaniku počela objava Kur’ana, Džibril mu je neko vrijeme prestao dolaziti pa se zbog toga zabrinuo. Idolopoklonici su tada rekli: “Gospodar njegov ga je ostavio i omrznuo.” Na to je Allah objavio: “Gospodar tvoj nije te ni napustio ni omrznuo!” Uzvišeni se zaklinje jutrom i svjetlom koje je u njemu dao “…i noći kada se stiša”, tj. kada se smiri i tamom obavije, kao što Uzvišeni na drugom mjestu kaže: “On čini da zora sviće, On je noć odredio za početak, a Sunce i Mjesec za računanje vremena; to je određenje Silnog, Sveznajućeg” (6:96)

Riječi Uzvišenog: “Onaj svijet je, zaista, bolji za tebe od ovog svijeta.” Iz životopisa Allahovog Poslanika, s.a.v.s., poznato nam je da je on bio najskromniji čovjek na ovom svijetu. Imam Ahmed od Abdullah ibn Mesuda navodi da je rekao: /646/ “Allahov Poslanik, s.a.v.s., je jednom prilikom ležao na hasuri pa su mu od nje na tijelu ostali tragovi. Kada se probudio, počeo sam ga brisati rekavši mu: ‘Božiji Poslaniče, kad bi nam dozvolio da ti nešto prostremo preko hasure?’ Allahov Poslanik, s.a.v.s., odgovori: ‘[ta će meni ovaj svijet? Ja i ovaj svijet smo kao putnik i hlad nekog drveta u kome se putnik odmori, a onda dalje nastavi i hlad ostavi.'” Ovaj hadis prenose Ibn-Madže i Et-Tirmizi. Za njega Et-Tirmizi kaže da je dobar i vjerodostojan /hasenun sahihun/. Riječi Uzvišenog: “…a Gospodar tvoj će tebi sigurno dati, pa ćeš zadovoljan biti”, znače da će mu na onom svijetu dati da se zauzima za svoj ummet dok ne bude zadovoljan. Ebu-Amr el-Evzai od Abdullaha ibn Abbasa prenosi da je rekao: /647/

“Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., pokazano je kakve će sve pobjede, poslije njega, njegov ummet postići, riznicu po riznicu, pa se tome obradovao. Na to mu je Allah Uzvišeni objavio: “…a Gospodar tvoj će tebi sigurno dati, pa ćeš zadovoljan biti!” Nabrajajući blagodati kojima je obasuo svoga roba i poslanika, s.a.v.s., Uzvišeni dalje kaže: “Zar te siročetom ne nađe, pa ti utočIšte dade”, tako što mu je otac umro dok je on još u utrobi majke bio. Zatim mu je umrla i majka Amina bint Vehb kad je imao šest godina, nakon čega je brigu o njemu preuzeo djed mu Abdul-Muttalib, dok i on, kad je Muhammedu, s.a.v.s., bilo osam godina, nije umro, nakon čega je brigu o njemu preuzeo amidža mu Ebu-Talib. On će ga paziti, pomagati, odgajati i uvažavati, a kasnije, kada će ga Allah u četrdesetoj godini života poslati kao poslanika, braniti od njegovih sunarodnjaka, iako je sam Ebu-Talib i dalje ostao u vjeri svoga naroda, idolopoklonstvu.

Ovako je trajalo Allahovom voljom i određenjem sve dok Ebu-Talib, na malo prije Hidžre, nije umro, kada su se protiv njega podigli drski kurejšijski prvaci i neznalice, nakon čega mu je Allah naredio da se preseli u grad ensarija (Medinu). Kad se kod njih preselio, oni su ga, neka je Allah sa svima njima zadovoljan, lijepo primili, pružili mu utočište, pomagali ga, brinuli se o njemu i uz njega se borili. Sve su ovo bili znaci Allahovog čuvanja, pažnje i brige o njemu. “I zalutalim te nađe, pa te uputi.” U tom smislu na drugom mjestu Uzvišeni kaže: “Na takav način Mi i tebi objavljujemo ono što ti se objavljuje. Ti nisi znao šta je Knjiga niti si poznavao vjerske propise, ali smo je Mi učinili svjetlom pomoću kojeg upućujemo one robove Naše koje želimo.” (42:52) “…i siromahom te nađe, pa te bogatim učini”, tj. sa puno čeljadi si bio siromašan, pa te je Allah od drugih, osim od Sebe, učinio neovisnim, čime mu je omogućio da zasluži nagradu i za strpljenje i za zahvalnost.

U Buharijinom Sahihu i Muslimovom Sahihu se od Ebu-Hurejrea prenosi da je rekao: ” Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /648/ ‘Nije bogatstvo u mnoštvu robe, nego je bogatstvo u bogatstvu duše.'” U Muslimovom Sahihu se od Abdullaha ibn Amra prenosi da je rekao: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /649/ ‘Uspio je onaj ko primi islam, kome bude dato ono što mu je dovoljno od nafake i kome Allah da pa je zadovoljan sa onim što mu je dao.'” “Zato siroče ne ucvili”, tj. kao što si ti bio siroče pa ti je Allah pružio utočište, ni ti nemoj siroče cvjeljati, tj. ponižavati i odbijati, nego prema njemu budi dobrostiv i nježan! “…i onoga ko tražI ne odbij”, tj. kao što ti za pravu vjeru nisi znao pa te je Allah uputio na pravi put, nemoj ni ti onoga ko traži znanje odbijati! “…i o blagodati Gospodara svoga kazuj!”, tj. kao što si bio siromašan pa te Allah imućnim učinio, tako i ti o Njegovim blagodatima kazuj. U tom smislu u dovi naslijeđenoj od Vjerovjesnika, s.a.v.s., stoji: /650/ “Učini nas zahvalnim na Tvojim blagodatima…” Ebu-Davud prenosi od Ebu-Hurejre da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: /651/ “Ko nije zahvalan ljudima nije ni Allahu.”

Tefsir: Ibn Kesir
"

[Rum]

Ali je isto i granica, jer berzah sa arapskog na bosanski znači granica
Sura El mumin

12
A koliko ste godina na Zemlji proveli?' – upitaće On.
113
'Proveli smo dan ili samo dio dana' – odgovoriće – 'pitaj one koji su brojali.'
114
'Pa da, kratko ste proveli' – reći će On – 'da ste samo znali!
115
Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da Nam se nećete povratiti?'
116
I neka je uzvišen Allah, Vladar istiniti, nema drugog boga osim Njega, Gospodara svemira veličanstvenog!

da, granica izmedju smrti i prozivljenja.

[Mutevelija]

Screenshot_2025-03-29-17-20-41-009_com.android.chrome.jpg

Potrefila se vaktija IZ sa prognozama iz Saudije.

El-Kamer
Mjesec
U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog!

1. Bliži se čas i Mjesec se raspolutio!
2. a oni, uvijek kada vide dokaz, okreću se i govore: 'čarolija neprestana!'
3. Oni ne vjeruju i povode se za prohtjevima svojim, a sve je već određeno.
4. I dolaze im vijesti koje treba da ih odvrate

5. - mudrost savršena - ali opomene ne koriste.

[Mutevelija]

[Mutevelija]

Tradicionalni mevlud o preseljenju Allahova Miljenika, s.a.v.a.



Neko viče: “Sveta kućo onoga

što je ljepši i najbolji kod Boga!”

Tad Fatima sa prozora pogleda

nepoznata dva mladića ugleda.

Obojica pred vratima čekaju,

oba stoje i preda se gledaju.

Tad Pejgamber kćer Fatimu poviče,

ko je to, kćeri, na vratima što viče?

Dragi babo, ja ih vidim dvojicu,

mladi ljudi, ali ih ne znam koji su!

Tebe viču, ispred vrata ne idu,

možda žele malo tebe da vide?!

Draga kćeri, zar ih ne znaš koji su

ja ću, kćeri, tebi kazat ovi su.

Jedan jeste koji ljude umara,

koji kuće ovog svijeta obara.

Koji milo od dragoga rastavlja,

i sirote bez matera ostavlja.

Taj će mladić kćeri doći svakome,

pa je došo sad i meni ovome!

I tome je ime melek Azrail,

a drugom je ime melek Džebrail.

Džibril došo, kćeri, da me obiđe,

a Azrail da mi dušu poište!

Sad im reci neka meni uniđu,

jer su oba došli da me obiđu!

Džibril uđe, prvi izun dobijo,

a Azrail pred vratima ostao!

Kada Džibril Pejgamberu pade,

selam nazva kod Resula on stade.

Merhaba ti, o Džibrile, brate moj!

Tebe nema, svenatan je život moj!

Kad je Džibril u Resula pogledo

smrtne znake na licu mu ugledo.

Poče vikat: “Muhammede!” – zaplaka,

“Ej moj dostu, ti si hasta velika!“

Nikad Džibril nije plako do tada,

nit će više zaplakati od tada.

O Džibrile, smrtna gorač teška je,

ko je proba, taj sam znade kako je!

Više dana ovu bolju ja imam,

a sve tebe, dragi dostu, pogledam.

O Džibrile, kakvu v'jesti nosiš,

kakvu milost ti od Boga donosiš?

Muhammede! – Bož'ji rahmet na tebe,

sve Božije milosti su na tebe!

Radi tebe sve je Allah stvorio,

svemu svijetu s tobom sreću donio.

Evo sada Dragi Allah odredi,

melekima svima sada naredi.

Da nebeske sve kapije otvore,

i sva vrata džehennemska zatvore!

Sva nebesa sada će se okitit,

i džennetske sve hurije nakitit.

Svi meleki u red stati moraju,

čiste duše tvoje da pogledaju.

Takve časti više nema nikome,

samo tebi i ummetu baš tvome.

Muhammede, eto šta sam donio,

takve v'jesti od Boga sam dobio.

O Džibrile sve te v'jesti dobre su,

Bož'jega milosrđa pune su.

Vidiš brate moju bolest kakva je,

opet briga za ummetom teža je!

Dragi brate šta mi imaš kazati

za moj ummet ima l’ kakve milosti?

Jer moj ummet poslje mene ostaje,

pa se bojim da vjerski ne propadne!

Muhammede, za ummet se ti ne boj,

ako bude on pripadnik pravi tvoj!

Tvoja milost kod Allaha kakva je,

kazo sam ti i ummetu takva je.

Ti ne žali što ti ummet ostaje,

pravu stazu kazo si im, dosta je.

Sa njima će sveti Kur'an ostati,

koj’ će ih pravim putem voditi.

Na mahšeru kad svi tamo budemo,

i svi skupa kad pred Boga dođemo.

Sve narode Bog će Dragi pitati,

a najprije tvoj će ummet pozvati.

Tvoj će ummet tada tebe potražit,

svi će tebe, Muhammede, povikat!

Ti ćeš tudeh, vel'ko pravo imati,

ummet će se oko tebe sabrati.

Ko je dobar, za toga se ti ne boj,

ko je grješnik ti za toga posreduj!

Tvoju molbu Bog će dragi primiti

i njima će grijehe oprostiti.

Prvi na red ti ćeš unić u Džennet,

a za tobom slijedi odmah tvoj ummet.

Sad si dostu s mene brigu podigo,

o Džibrile, Bog ti Dragi pomogo!

Džibril sada od Resula odlazi,

a Azrail sada njemu dolazi.

Selam nazva Pejgamberu, znak dade

na nogama s pram Resula on stade.

Milosnik je vel'ka hasta gledao

na koljenu Ajišinom ležao.

Azrail ga viče: “Ej Latif!”

Kako si ti, jesi l’ odviše da'īf?!

Dobro došo Azraile, merhaba,

sjedi brate šta je tvoja naredba!

Il’ si došo, dostu, da me obiđeš,

ili moju dušu da ti oduzmeš?!

Muhammede, da te vidim došo sam

i za dušu hoćeš da te zapitam.

mali Allah ovo meni naredi:

“Bez dozvole Mom Resulu ne idi!”

I veli mi: “Uzmi dušu Resulu

i to ako njemu za volju!”

“Moj milosnik ako duše ne dadne,

hajde na trag ne govori ni jedne!”

Ja sam takvu zapov'jest dobio,

volja tvoja, eto sam ti kazao.

Tad Pejgamber Azrailu povika:

“Ja sam odan Dragu Bogu zavjeka!”

“Ja sam brate Božji sluga nemoćan,

a Bog Dragi u svemu je Svemoćan!”

Naredbi se Bož'joj mora odati,

volja Bož'ja da ja moram mrijeti.

Kad si došo moju dušu da primiš,

gledaj nemoj da me plaho napatiš!

Vidiš brate moje t'jelo jest’ hafif,

smrt je gorka, a vudžud je moj da'īf!

Dobro, dobro, Muhammede, tako je,

ja ću gledat sve najbolje kako je.

Sad’ Azrail Muhammedu poviče:

“Tvom životu već vrijeme ističe!”

Poče Resul s Dunjaluka da ide,

slatke riječi razgovarat prekide.

Vedro lice smrtni znoj mu poklopi,

on mubarek svoje oči zaklopi.

Mirisavi vjetrić tada zapiri,

tad Fatima se halijom zacvili.

Glas žalosni puče po svoj Medini,

mre Pejgamber, sav se narod uzbuni!

Staro, mlado suze roni, dohodi,

zadnji puta još Resula da vidi.

Tad je Resul još po malo disao,

čiste duše ne bijaše predao.

Al’ mu lice smrtne znake kazuje,

i disanje sve pomalo nestaje.

Čista duša u grlo se već penje,

poplaviše njemu usne rumene.

Al usnama neprestano on miče,

glasa nema, ne čuje se šta viče.

Hazret’ Ali preletivši taj veli,

vrže uho da presluša šta veli.

Kad presluša on spominje: “Ummetī!”

spominjući čistu dušu on pusti.

I preseli s ovog svijeti onaj zāt,

amin Bože nek nam šefā'at.

Kad je Bilal salavat zaučio,

mnogi narod tada se je spremio.

Svi meleki sa nebesa sašli su

i sve duše pejgamberske došle su.

Pejgamberu svi dženazu klanjali,

čisto tijelo na ahiret spremili.

"

[Mutevelija]

Dobročinstvo je lijep ahlak, a grijeh je ono što ti ne da mira u duši, a prezireš da to ljudi saznaju." (Hadis bilježe Muslim, 2553, i Tirmizi, 3289.)

“Svima iz moga ummeta bit će oprošteno, osim onima koji javno čine grijehe. Od javnog činjenja grijeha jeste i da čovjek grijeh počini noću, Allah mu ga sakrije, a on kada osvane kaže: ‘O ti i ti, ja sam sinoć učinio to i to.’ Zanoćio je i Allah ga sakrio, a on osvane i otkriva Allahov zastor sa sebe.” (Buhari)

[Rum]

Kada čovjek na kraju života sam sebi kaže: 'E, da sam bio pametniji, pa da sam Bogdom više ulagao u vječnu kuću.'

[Mutevelija]

Kada čovjek na kraju života sam sebi kaže: 'E, da sam bio pametniji, pa da sam Bogdom više ulagao u vječnu kuću.'

Ja kad sam rahmetli sa nenom pričao i ona imala 86 godina, i kažem ja njoj , eto neno dosta si godina živjela, i ispričala si događaje o Švabama i zapamtila i drugi svjetski rat i ovaj, i gladne pedesete , kaže ona meni, sine moj život je kao da si na jedna vrata ušao a na druga izašao, a u predajama se govori da je to Nuh a.s poslanik rekao.

[Jahja83]

Dejan Dragojevic iz Srbije

[Mutevelija]

Sura Ya sin

58


'Mir vama!' – biće riječi Gospodara Milostivog –
59
'a vi, o grješnici, danas se odvojite!'
60
O sinovi Ademovi, zar vam nisam naredio: 'Ne klanjajte se šejtanu, on vam je neprijatelj otvoreni,
61
već se klanjajte Meni; to je Put pravi.
62
On je mnoge od vas u zabludu odveo, kako niste pameti imali?!
63
Ovo je Džehennem kojim vam se prijetilo,
64
pržite se sada u njemu zato što niste vjerovali!'
65
Danas ćemo im usta zapečatiti, njihove ruke će Nam govoriti, a noge njihove će o onome što su radili svjedočiti.
66
Da smo htjeli, mogli smo ih vida njihova lišiti, pa kad bi na put pošli, kako bi vidjeli?
67
A da smo htjeli, mogli smo ih na mjestu na kome su zgriješili u nešto pretvoriti, pa ne bi mogli nikuda otići niti se vratiti.
68
Onome kome dug život damo, Mi mu izgled nagore izmijenimo. Zar oni ne razumiju?
69
Mi poslanika nismo pjesništvu učili, to mu ne priliči. Ovo je samo pouka – Kur'an jasni,

[Lavlje_srce]

Kakav dragulj je ovaj covjek bio, mogla bih ga slusati danima. Rahmet mu plemenitoj dusi.

[Mutevelija]

Kakav dragulj je ovaj covjek bio, mogla bih ga slusati danima. Rahmet mu plemenitoj dusi.

Ja sam ga gledao kad je bio živ jer je živio po Kuranu i Sunnetu.

[Mutevelija]

[Lavlje_srce]

Kakav dragulj je ovaj covjek bio, mogla bih ga slusati danima. Rahmet mu plemenitoj dusi.

Ja sam ga gledao kad je bio živ jer je živio po Kuranu i Sunnetu.

I ja sam, ali mislim da nisam dovoljno.

[Mutevelija]

Ja sam ga gledao kad je bio živ jer je živio po Kuranu i Sunnetu.

I ja sam, ali mislim da nisam dovoljno.

Pa dobro bitna je Muhammed a s kao uzor od kojeg je on crpio izvor kako je i sam govorio.

[Mutevelija]

[Mutevelija]

Komentar ajeta:


Uzvišeni, dakle, kaže da je s mukom last, a zatim to, ponovno, potvrđuje. Ibn Ebi-Hatim od Aiza ibn Šurejha prenosi da je rekao: "Čuo sam Enesa ibn Malika da je rekao: /652/ 'Vjerovjesnik je jednom prilikom sjedio naspram jednog kamena i rekao: 'Kad bi muka došla i ušla u ovaj kamen, za njom bi došla i ušla last da je iz njega istjera.'" Na to je Allah, dž.š., objavio:

" Ta, zaista, s mukom je last, zaista, s mukom je last!" Pjesnik kaže: "Često nesreća pritijesni mladića, ali Allah, svaki put, iz nje da izlaz, I kad se učini da je ona neizbježna, dođe olakšanje kad mu se najmanje nada.

[Rum]

Opet prazne dzamije par nas na aksamu

[Pleše S Vukovima]

Ipak, budimo fer.
Bošnjaci imaju povijest i prije islama.
Zašto i to ne smije biti prisutno u identitetu ?

[ElTriconi]

Ipak, budimo fer.
Bošnjaci imaju povijest i prije islama.
Zašto i to ne smije biti prisutno u identitetu ?

Cuj, nisam znao. Mislio sam da su svi muslimani zarasli ko cetnici i hodaju u haljama, nema obrijanog coeka, alkohola nemres nac ni za obloge