Koliko bi čovjek trebao imati očiju da spozna sreću?

[Melek]

Znam jednog pun onih kurijih ociju, a srece ni na vidik.

[Biba]

Znam jednog pun onih kurijih ociju, a srece ni na vidik.

Ovo ti sad baš nije nimalo duhovito.
U prvom postu je autorica konradiktorna...Navodi Tolstojeve riječi - Tolstoj je jednom rekao: Ako želite biti sretni, budite. a poslije kaže da je sreća kratkotrajna. Pa koji bi to čovjek želi biti sretan samo na tren...Biti sretan je veliko umijeće

[Melek]

Znam jednog pun onih kurijih ociju, a srece ni na vidik.

Ovo ti sad baš nije nimalo duhovito.
U prvom postu je autorica konradiktorna...Navodi Tolstojeve riječi - Tolstoj je jednom rekao: Ako želite biti sretni, budite. a poslije kaže da je sreća kratkotrajna. Pa koji bi to čovjek želi biti sretan samo na tren...Biti sretan je veliko umijeće

Biti sretan nije umijece nego splet okolnosti. "Ako zelite biti sretni, budite" zvuci tako digitalno za takvu jednu slucajnu stvar. Srecu ne mozemo stvoriti niti je prizvati. Ili imamo srece da smo sretni ili nemamo. To jedna stvar a druga - o mojoj duhovitosti - idi bre grickaj beton..

[Biba]

Znam jednog pun onih kurijih ociju, a srece ni na vidik.

Ovo ti sad baš nije nimalo duhovito.
U prvom postu je autorica konradiktorna...Navodi Tolstojeve riječi - Tolstoj je jednom rekao: Ako želite biti sretni, budite. a poslije kaže da je sreća kratkotrajna. Pa koji bi to čovjek želi biti sretan samo na tren...Biti sretan je veliko umijeće

Biti sretan nije umijece nego splet okolnosti. "Ako zelite biti sretni, budite" zvuci tako digitalno za takvu jednu slucajnu stvar. Srecu ne mozemo stvoriti niti je prizvati. Ili imamo srece da smo sretni ili nemamo. To jedna stvar a druga - o mojoj duhovitosti - idi bre grickaj beton..

Kojeg poznatog psihologa si pročitao...i tumačenje sreće, pa ja to studirala bona... Sreća ovisi i o našim sposobnostima i o našem karakteru a ne o količini ugodnosti... SREĆU UPRAVO MI SAMI STVARAMO Christa Meves...provjeri ak oćeš

[Melek]

Znam jednog pun onih kurijih ociju, a srece ni na vidik.

Ovo ti sad baš nije nimalo duhovito.
U prvom postu je autorica konradiktorna...Navodi Tolstojeve riječi - Tolstoj je jednom rekao: Ako želite biti sretni, budite. a poslije kaže da je sreća kratkotrajna. Pa koji bi to čovjek želi biti sretan samo na tren...Biti sretan je veliko umijeće

Biti sretan nije umijece nego splet okolnosti. "Ako zelite biti sretni, budite" zvuci tako digitalno za takvu jednu slucajnu stvar. Srecu ne mozemo stvoriti niti je prizvati. Ili imamo srece da smo sretni ili nemamo. To jedna stvar a druga - o mojoj duhovitosti - idi bre grickaj beton..

Kojeg poznatog psihologa si pročitao...i tumačenje sreće, pa ja to studirala bona... Sreća ovisi i o našim sposobnostima i o našem karakteru a ne o količini ugodnosti... SREĆU UPRAVO MI SAMI STVARAMO Christa Meves...provjeri ak oćeš

Ti studirala ?!? Pa nema vece analfabete na forumu. Skoncentrisi se malo. I promijeni nick u Anal Fabette..

[Biba]

Ej ti gore, dosta tvoga serendanja...sad je previše..nemaš pojma o čemu govorim a samo vrijeđaš. Ja znam da sam u pravu. Ja znam da znam, i ja sam sretna. Odhebi...

[Melek]

Manje poklapaj i bices manje poklopljena.

[Terasa svjesti]

Čitam pomenuto. Zdrava diskusija je Ok .

Moderna znanost definira čovjeka kao životinju sa posebnim svojstvima. Onda se formalno-logicki postavlja pitanje:
Da li postoji uopšte razlika izmedju čovjeka i životinje?

Mudri Aristotel je davno besjedio da životinje ne posjeduju spoznaju opšteg , nego isključivo poznavanje i memoriju pojedinačnog, tj. nečega konkretnog.

Evo jedne po meni realne definicije čovjeka i vezana je naravno i za spoznaju sreće : Čovjek je životinja koja komplikuje
stvari i često ide protiv prirode, a priroda je jednostavna i dobronamjerna!

Još nešto čovjek ima spol, pa je muškarac ili žena , samo je pitanje kako ispoljava i prihvata osjećaje.

[Melek]

Moderna znanost definira čovjeka kao životinju sa posebnim svojstvima. Onda se formalno-logicki postavlja pitanje: Da li postoji uopšte razlika izmedju čovjeka i životinje?

Ima raznih definicija covjeka danas i ne moze se govoriti o opcenitoj definiciji istog od strane "moderne nauke". A meni najbliza je ona po kojoj je covjek - zivo bice (zivi organizam). A u ista spadaju i mikroorganizmi i zivotinje i biljke. Zasto da se sad covjek svrstava u grupu zivotinja (kreatura) kad se od njih izuzetno puno izdvaja s obzirom na nivo (terasu) svjesti koju posjeduje.

Mudri Aristotel je davno besjedio da životinje ne posjeduju spoznaju opšteg , nego isključivo poznavanje i memoriju pojedinačnog, tj. nečega konkretnog.

Mozda je bio mudar ali vrlo vjerovatno nije bio prvi s tom konstatacijom. Evo, da jedan manje mudri Melek na to doda da na primjer jedna srna ima duboku memoriju svega oko 4 sata. Na primjer, kad joj jedan lovac ulovi lane, ona tuguje prvi sat, da bi vec 4. sat zaboravila da ga je ikad imala. Ljudi pamte s generacije na generaciju.

Evo jedne po meni realne definicije čovjeka i vezana je naravno i za spoznaju sreće : Čovjek je životinja koja komplikuje
stvari i često ide protiv prirode, a priroda je jednostavna i dobronamjerna!

Gledaj ovako: priroda je stvorila covjeka, dakle vrlo vjerovatno priroda hoce da je covjek takav kakav je i vjerovatno priroda ima neku nakanu stvaranjem covjeka kao takvog.

Summa summarum: niti su Jevrej Auschwitza, niti Srbin Jasenovca a niti Bosnjak Dretelja kreatori svoje srece, jer da jesu ne bi bili tamo. Jednostavno nisu imali srece, jer da jesu...

[Veca]

...samo jedno,ito ono trece!

[Terasa svjesti]

Pročitao sam one Melokove komentare i dojmilo me je ono sa srnu .

Interesantno je jedno , ružne stvari nikada ne zaboraviš - mislim na čovjeka naravno .

Čovjek se protivi prirodi i uništava je . Sad bi mogli malo i o svjesti jeli . Onda bi uzgred otišli i na kloniranje recimo .

Mislim da je recept za sreću recimo eliksir i za dugovječnost , jer čovjek kada nije sretan ,običnim rječima razjeda se iznutra .

[Biba]

Moderna znanost definira čovjeka kao životinju sa posebnim svojstvima. Onda se formalno-logicki postavlja pitanje: Da li postoji uopšte razlika izmedju čovjeka i životinje?

Da je čovjek životinja, imao bi isti takav naziv a nema

Gledaj ovako: priroda je stvorila covjeka, dakle vrlo vjerovatno priroda hoce da je covjek takav kakav je i vjerovatno priroda ima neku nakanu stvaranjem covjeka kao takvog.

Jesi li ti siguran da mrtva priroda može stvoriti inteligenciju. Prirodom vladaju zakonitosti ali neživo ne može stvoriti nešto živo

Summa summarum: niti su Jevrej Auschwitza, niti Srbin Jasenovca a niti Bosnjak Dretelja kreatori svoje srece, jer da jesu ne bi bili tamo. Jednostavno nisu imali srece, jer da jesu...

Malo si ti čitao o Auschwitzu...neki ljudi su i tamo uspijevali biti sretni u duši iako ćeš ti sad doletjeti i reći da ja pišem nebuloze...znam ja jako dobro što pišem možeš ti mene poklapati ali ne možeš me poklopiti...
Dobro se sjećam priče jednog koljača koji je zaklao puno ljudi. Ispričao je o jednom starcu koji je bio tako neobično smiren da je to koljača zaprepastilo...dugo je i poslije razmišljoa o tom starcu i nije mogao odgonetnuti...

[Terasa svjesti]

Bibo idemo sa savjest . Mislim da ista proradi pa i kod najvećih krvnika .
Ljudski um je zamršen i u zlu isplivaju nažalost kreature i anunimusi .

[Melek]

Jedna stvar je interesantna a to je nasa percepcija "Prirode". Nelogicno bi bilo od strane covjeka podcjenjivati istu, jednostavno zato sto je covjek sam plod prirode. Nelogicno je isto tako smatrati i samog sebe za nekakvu tamo gresku prirode, jer se to kosi sa mnogim stvarima. Priroda je superiornija u odnosu na covjeka, ona je inteligentnija, perfektnija i ona upravlja stvarima koje stvara. Ona ima najvisi nivo svijesti. Ona zna zasto nas je stvorila ovakve kakvi jesmo i tu sigurno postoji nekakva svrha i cilj. E sad, zasto covjek nije zivotinja? On iako danas ima i oblik i fizionomiju koji podsjecaju na neke zivotinjske vrste on to ipak nije. Jednostavno zato sto posjeduje ogromnu dozu fleksibilnosti. Danas-sutra covjek moze totalno da modifikuje samog sebe, bilo genetski bilo mehanicki ili elektronski, sve u cilju da tezi ka vecem cilju, da olaksa svoju egzistenciju i stvori put ka sopstvenoj sreci. Danas je covjek ovakav - a sutra onakav. Covjek se konstantno mijenja. E, sad, klasificirati covjeka medju kreature zbog zlih postupaka je isto tako nelogicno. I zivotinje, i ljudi i mikroorganizmi pa cak i biljke pokazuju ogromnu dozu okrutnosti a ta neracionalnost po kojoj sve okrutno ima da radi sa zivotinjama - to je vise stvar semantickog karaktera a ne logickog rasudjivanja. Zasto? Zato jer ako nam se maternji jezik razvio u pravcu nastajanja sinonima okrutno-zvjerski-zivotinjski onda nam je isti izvitoperio percepciju logike. A logika govori nesto sasvim drugo. Prema njoj je okrutno-prirodno, isto tako sto je i altruisticno-prirodno a ne samo zvjerski i ne samo zivotinjski. I svi mi u principu povrsno gledamo na stvari oko sebe. Ograniceni smo svojim culima, ogranicenoscu svoj jezika koji u principu kroji i ogranicava same nase misli itd itd. Dakle, sve je stvar nivoa (terase) svijesti koji posjedujemo.

[Terasa svjesti]

Svar je percepcije i tvoga okruženja Melek . Kada navikneš na neke ružne stvari, postaješ ravnudušan i "tup" .

Asimiliraš se da bi opstao . Boriš se da traješ . Ideš na čula recimo i lovac si . Uočio si kako pas ima razvijena čula .

Ista se sa vremenom i iskustvom razviju i kod čovjeka . Naravno uvjek pronicljivo analiziraš neku situaciju i na oprezu si .

Mislim na negativnosti i okruženje oko tebe .

Onda dolazi ispušni ventil i opet tražiš zadovoljstvo i sreću. Ideš dalje .

[Melek]

Pogledaj ovu scenu (absorbiraj svaku rijec):
[ytube][/ytube]

[Terasa svjesti]

Nemam pristupa ovome isječku u BIH druže. Hej u filmovima je drugačije nego u stvarnosti.

Tamo su filmski efekti , muzika .U istima se nastoji dojmiti gledateljstvu a u stvarnosti .

Imam obaveza i veoma mi je drago na ugodnom ćaskanju. Budite pozdravljeni.

[carobnjak N]

sreća je postavljena na pijedestal kao nešto najbitnije, a da se pri tome ne ulazi u rirodu tog stanja
Prvo, ona ne može zadržati intenzitet zbog ljudske prirode i prirode same želje koja nas motiviše u beskonačno kretnje ka apsolutnoj sreći (koju niko nije dotigao) jer ono što želiš, kad dobiješ brzo oćejfiš, i onda tvoj sreća (i nesreća isto) zavisi od dizanja ljestvice zadovoljstva koja te čine sretnim
Druga stvar je da uz sreću mora ići i tegoba, da bi uopće mogao da doživiš intenzitet sreće, kao što noć pojačava doživljaj dana
inače dan, dnevna svijetlost bez tmine, ne bi uopće bila primjećena
Sama sreća je po meni precjenjeno stanje , i puno više cijenim neki duboki mir, spokoj u kojem svaki strah iščezava

[Biba]

Bibo idemo sa savjest . Mislim da ista proradi pa i kod najvećih krvnika .
Ljudski um je zamršen i u zlu isplivaju nažalost kreature i anunimusi .

Nije tome čovjeku proradila savjest već ga je šokirala smirenost čovjeka...rijetki su takvi....mnogi ljudi ne znaju što je sreća pa zbog toga i jesu nesretni.....Društvo je nametnulo materijalističko poimanje sreće i sve je svedeno na količinu...

[Biba]

i puno više cijenim neki duboki mir, spokoj u kojem svaki strah iščezava

... ...To je to, spokoj unatoč svemu ružnom što nas zadesi i stvara patnju...