Veca wrote: 23 Apr 2025, 19:05
Masamune wrote: 23 Apr 2025, 19:00
Tad će te mnogo više poštovati vjeruj mi. Čim dobiju svoju djecu.
ako vjerujes, nije mi zbog mene, neka shvate zbog sebe, u medjuvremenu mi je skoro, pa svejedno.
Shvatiće. I to je jedan proces sazrijevanja.
Ja mogu npr. u ime sebe i mog brata govoriti. Mati nam je vazda govorila ja i da pužem i da ne mogu hodati opet bih skupila snage da vam pomognem nekako. Ne kažu džaba mati je mati. Onako u tinejdžerskim danima i kasnije to se uzima zdravo za gotovo... ono famozno joj de mama molim te, pa te sramota popiti kafu s njom u javnosti sve gledaš hoće li te ko vidjeti, jer se brineš da će komentarisati i ismijavati ono tipa "onaj pije sa mamom kafu". Ovo se više odnosi na nas muškarce mada ima toga i kod žena u tim fazama. Bar se o tome znalo nekad pričati.
E kad moji nisu imali unuke dešavalo se nekad da se ne javimo po par dana... posao, obaveze, cure tamo ovamo. Ja sam čak jednom rekao ženi (tad mi je još cura bila) de je ba ti nazovi jer sam bio u nekoj frci. Ona me napala apsolutno opravdano da je to sramota što se materi ja ne javljam i da ona to za mene uradi. Mi smo ba vrlo često drveni po tom pitanju i nemamo osjećaja. Bilo je tu još nekih situacija, ali ta mi je ostala urezana. Iako gore rekoh da mogu u svoje ime govoriti, pa i bratovo, kod prijatelja je to bilo skoro pa identično kroz te faze sazrijevanja.
Kad su unuke došle na svijet nema dana da se roditeljima brat i ja nismo javili. Svaki dan, svako jutro. Tamam i 5 rečenica samo da su dobro. Pogotovo njoj.