Sirija

[drugrankovic]

Mickey the faca

[Bla]

Oko 18 miliona stanovnika a od toga 4 miliona izbjeglo izvan zemlje, te između 7 i 8 miliona interno raseljenih.

[storm]

Objašnjenje rata u Siriji za sve koji žele znati



Matija Lukač
globalcir.com

Ljudi me često pitaju da im ukratko objasnim rat u Siriji. Teško, gotovo nemoguće. Ljudi kojima je Sirija tek vijest iz medija i kojima je Sirija samo još jedna od dalekih država u kojima se ljudi ubijaju iz njima malo poznatih razloga. Ukratko objasniti rat u Siriji je doslovno nemoguće, a da se ne spomenu neki vrlo bitni podaci koji datiraju još iz Prvog svjetskog rata i sporazuma Sykes-Picot o podjeli interesnih sfera na Bliskom istoku, zatim oslobođenja od francuskog kolonijalnog utjecaja, ratova s Izraelom nakon Drugog svjetskog rata i okupacije Palestine, intervencije Sirije u libanonski građanski rat, gušenje pobune Muslimanskog bratstva u Hami, američke invazije na Irak...

Cijeli rat u Siriji je jedna dobro smišljena zavjera ponajprije skrojena u Washingtonu uz veliku podršku židovskog lobija. Njima Sirija kao moderna i jaka država u kojoj nije bilo nikakvog Zapadnog neokolonijalnog utjecaja i utjecaja globalnih korporacija, jednostavno nije odgovarala. Uz to, treba napomenuti da su plin, kao i mogući putevi plinovoda kroz Siriju sekundarni razlog rata što je najviše odgovaralo petromonarhijama Kataru i Saudijskoj Arabiji. Zato ću pokušati "ukratko" objasniti sirijski rat bez mnogo stručne i povijesne terminologije držeći se nekih nepobitnih činjenica i pomalo banalizirati stvari, jer građa koju treba obraditi i procesuirati je uistinu ogromna.

O Basharu Al Assadu

Sirijska povijest je uistinu turbulentna u zadnjih sto godina, prepuna raznih dešavanja, političkih previranja i ratova, i svi ti gore spomenuti događaji su direktno utjecali na današnje stanje. Spomenuti bilo koji podatak nekome neupućenom je čisto gubljenje vremena jer se čovjek vrlo brzo izgubi u svim tim podacima. Ali, za onoga tko je upućen u rat u Siriji, sve je kristalno jasno.

Najčešće pitanje je u vezi sirijskog predsjednika Bashara Al Assada. Većina ljudi ima uvriježeno mišljenje o njemu kao brutalnom diktatoru, jer eto, tako kažu na televiziji i u novinama. Iako je njegovo predsjedavanje potvrđeno nacionalnim referendumom, na pitanje da li je predsjednik Al Assad diktator, odgovaram - "ne u pravom smislu riječi". Zašto tako kažem? Moramo jednom zauvijek shvatiti da se temelji europskog rukovođenja država ne mogu u potpunosti implementirati u druge države koje su kulturom i mentalitetom drugačije od europskog. Mi govorimo o nekakvim civilizacijskim normama i postavljamo vlastite interpretacije civilizacijskog ponašanja području koja je kolijevka civilizacije. Nije li to malo paradoksalno?

Bashar Al Assad je nevoljko preuzeo predsjedničku funkciju nakon smrti njegovog oca, Hafeza Al Assada 2000. godine, a sve na prijedlog i inicijativu vrha vladajuće stranke Ba'ath. Na Bliskom istoku obitelji su jako bitne. Ugled obitelji još bitniji. Poput Grčke gdje već desetljećima vladaju dvije obitelji Karamanlis i Papandreou. Ali to je Grčka, pa je onda to u redu. Bashar Al Assad je doktor stomatologije, ima i vojno iskustvo. Sirija je do 2000. godine bila zatvoreno društvo. Hafez je vladao čvrstom rukom što ne bi trebalo čuditi zbog iskustva koje je Sirija imala kako s Izraelom, tako i s radikalnim islamističkim elementima unutar Sirije. To je mnogo puta prelazilo granice, pa su nevini ljudi često stradavali zbog čiste paranoje službenih vlasti ili iz obijesti radi nekih osobnih nesuglasica. Sirija je još od ''šestodnevnog rata'' s Izraelom 1967. godine u stanju rata pa je cijelo vrijeme bilo na snazi izvanredno stanje, a u izvanrednom stanju pravila su drugačija. Da li je takvo stanje pogodovalo Hafezu Al Assadu da učvrsti svoju vladavinu, sigurno jeste, ali imati krvnog neprijatelja poput Izraela zahtijevalo je izvanredne mjere. Da ne govorimo o islamističkoj prijetnji u obliku Muslimanskog bratstva koje ionako nikada nije gledalo na Izrael kao prijetnju, već baš naprotiv.

Preuzeti državu u takvoj situaciji ne samo da je bio veliki izazov za Bashara Al Assada, već je bio kako bi smo mi to rekli, "vrući krumpir". Bashar se obvezao da će postepeno uvoditi reforme u društvu i da će otvoriti Siriju svijetu. Tako je i počelo, mada ne brzinom kojom je narod želio, ali reforme su počele. Najveći problem na cijelom putu uvođenja reformi je bio kadar koji je ostavština pokojnog Hafeza, a koji se nije dao samo tako smijeniti. Bez njih Bashar niti ne bi preuzeo predsjedavanje, pa se može slobodno reći da je njegovo predsjedavanje, ili ako baš hoćete da iskoristim termin vladavina, uvelike ovisilo o njihovoj volji. S takvim kadrom i predsjednik mora paziti što radi. Ali, jasno se znao pravac politike partije Ba'ath i od toga se nije odstupalo.
© Desconocido
Napad na Svjetski trgovački centar 09. rujna 2001. je prikladno omogućio SAD-u agresivan upad na Bliski istok.
Napad na World Trade Center 09.11.2001. godine nakon kojeg je uslijedila invazija na Afganistan, a zatim i invazija na Irak 2003. godine, utjecalo je na usporavanje provođenja reformi, pogotovo nakon što je američka administracija pod predsjedavanjem, ili da kažem vladavinom Georgea W. Busha svrstala Siriju u takozvanu osovinu zla sa S. Korejom, Iranom i Irakom.



Iako je prema navodima raznih diplomata postojao zahtjev za suradnjom pri invaziji na Irak, Sirija nije dopustila korištenje svojeg prostora za invaziju na Irak niti općenito bilo kakav oblik suradnje iako sirijske vlasti nisu bile baš sklone Sadamu Huseinu.

Istočni dio Sirije je oduvijek bio usko povezan s Irakom, tako da su neke veze ipak bile neraskidive, čisto zbog obiteljskih, etničkih, ali i kulturoloških razloga. Naravno, Bashar Al Assad je donio odluku da se ne upliće u taj sukob, mada je činjenica da je iz prostora Sirije jako puno pomoći išlo snagama otpora okupacijskim snagama. Nadalje, atentat na bivšeg libanonskog premijera Rafika Haririja dovele su Siriju u vrlo nezgodan položaj jer se između ostalog optuživalo Damask za atentat. Zbog pritisaka na Siriju slijedilo je okončanje okupacije Libanona i povlačenje Sirijske vojske. Za atentat na Haririja je bio optužen i Hezbollah, mada je DNA metodom dokazano da je atentator bio bombaš samoubojica, što se nije uklapalo u optužbe protiv Hezbollaha i Damaska.

Izraelski zračni napadi na Siriju 2003. i 2007. godine, kao i invazija Izraela na jug Libanona 2006. godine u kojem su izraelske snage potučene do nogu, sve je to utjecalo na usporavanje reformi i općenitom nezadovoljstvu dijela građana Sirije. Kada desetljećima imate "za vratom" velesilu poput SAD-a i ratno stanje s Izraelom, mislite da je moguće voditi državu na neki normalan način pod konstantnom vanjskom i unutarnjom prijetnjom?

Zato se čekao pogodan trenutak da se započne s planom razaranja Sirije i pokušaja da se svrgne sirijski predsjednik, a sve preko leđa izmanipuliranih građana koji su tražili promjene. Bashar Al Assad je 2012. godine i uveo ustavne promjene koje su tražene na prvim prosvjedima i samom sebi onemogućio da bude doživotni predsjednik, niti da ga može naslijediti njegov sin koji će ionako biti premlad i preneiskusan da ga zamijeni po isteku sedmogodišnjeg mandata, pa čak i u slučaju isteka drugog mandata. Izbori su održani sredinom 2014. godine uz tri kandidata, te je Bashar Al Assad pobijedio na njima. Naravno da Zapad nije priznao te izbore, ali smiješno je da nekakve monarhije koje su najgori i najprimitivniji oblici diktature uopće idu spominjati legitimitet sirijskih izbora. Kolika je bila izlaznost na sirijske izbore neću vam očarati u brojkama kojima ionako nitko ne želi vjerovati, makar bile i istinite. Građani su satima čekali u redovima da daju svoj glas pa se zbog toga zatvaranje birališta pomaklo sa 19 sati na 21. To već govori samo za sebe. Danas Bashar Al Assad svakako nema apsolutnu podršku i mnogi kritiziraju njegovo predsjedavanje, ali da ima podršku većine, to je stvarna činjenica. A nije li to bit demokracije? U nastavku ću pokušati ukratko objasniti uloge država koje su najodgovornije za sadašnje stanje u Siriji.

O Kataru

Geostrateški položaj Sirije je predmet interesa već tisućama godina. Dovoljno je samo spomenuti Put svile. Danas su drugi interesi u pitanju, nafta i zemni plin. Sirija je bogata naftom i plinom, ali ipak ne toliko bogata da bi mogla konkurirati najvećim svjetskim proizvođačima tih resursa. Sirija svakako ima količine ne samo dovoljne za vlastite potrebe, već i za poprilično veliki izvoz. Ali, u cijeloj toj priči najbitniji su plinovodi.

Katar, kao jedan od najvećih proizvođača zemnog plina, imao je veliki interes u izgradnji plinovoda koji bi preko Sirije išao u Europu. Sirija je odbila suradnju s Katarom po tom pitanju oslanjajući se na vlastite nacionalne interese i težnje ka većem utjecaju na globalnom tržištu prirodnih resursa. Također, međudržavnim sporazumima Sirije, Iraka i Irana o povezivanju plinovoda, katar se nije uklapao u te projekcije. Zato baš u toj činjenici sirijskog odbijanja katarskog plinovoda, Katar je među najvećim sponzorima terorizma u Siriji. Jer, govoriti o nekakvoj financijskoj podršci "prodemokratskim sirijskim pobunjenicima" od strane jedne brutalne petromonarhije u kojoj demokraciji nema mjesta je stvarno tragikomično.

http://hr.sott.net/article/104-Americki ... ba-ubijeno

O Saudijskoj Arabiji

Saudijski interes u Siriji je ponajprije u širenju vlastite poganske vjerske ideologije koja ne samo da je anticivilizacijska, nego je i odraz najprimitivnijih i iskvarenih oblika tumačenja Kur'ana. Ta monarhija koja je dno dna u svijetu po pitanjima ljudskih prava dala si je za pravo da se svrsta na čelo cijelog islamskog svijeta provodeći svoje izopačeno učenje. Srećom, nailazi na otpor većine muslimana u svijetu koji ne žele u vlastitim životima implementirati njihovo heretičko učenje. Njima je Sirija poseban trn u oko baš iz vjerskih razloga, a ne ekonomskih, jer Saudijska Arabija je uistinu izuzetno bogata država, dakle njima novac ništa ne znači. Sada dolazimo do paradoksa u činjenici da Saudijska Arabija ima dva najvažnija saveznika u SAD-u i Izraelu. Saudijskoj Arabiji je bitna moć i prevlast na Bliskom istoku. Zbog svega toga, jako puno Saudijaca sudjeluje u sirijskom ratu sa svojim obavještajnim i zapovjednim kadrom.

O Turskoj

Utjecaj Turske na Sirijski rat je najprljaviji, ne samo zbog činjenice da su direktno uključeni, nego zato što su članica NATO pakta. Sve što je Turska napravila Siriji je direktno vezano za NATO. Turska granica je od samog početka rata 2011. godine otvorena za protok ljudstva, tehnike i ostalih vojnih potrepština. Turska je glavna tranzitna zemlja terorista gdje se nalaze javna okupljališta terorista uz podršku samih vlasti i posebno novog turskog kvazisultana Erdogana, a također i kampovi za obuku terorista i logističke baze.

Ono što se na Zapadu naziva ''umjereni pobunjenici'' su ništa drugo nego naoružane terorističke skupine pod raznim nazivima poput Al Nusra fronta ili Islamskog fronta, a sve pod krinkom takozvane Slobodne sirijske vojske (FSA). Ranjenici se prebacuju u Tursku i tamo primaju svu potrebnu medicinsku pomoć. Ista stvar je i s teroristima ISIL-a.

Njegova stranka AKP jeste jedan oblik Muslimanskog bratstva koje je toliko omraženo u Siriji. Osim savezništva s takozvanom Slobodnom sirijskom vojskom, Turska je također saveznik takozvane Islamske države (ISIL). Zašto kažem saveznik? ISIL je okupirao dijelove Sirije i Iraka na području nalazišta nafte i plina. Po samim podacima Zapadnih tajnih službi i medija, ISIL zarađuje na nafti i plinu. Možda više ne, ali jeste. I svi plinovodi i naftovodi su usmjereni u pravcu Turske, kao i cestovne rute. Nema kamo ići sva ta nafta i plin nego preko Turske, a dalje u Europsku uniju. Krvožedna želja kvazisultana Erdogana da se makne Bashar al Assad je domena psihijatrije i teško je laiku medicinski dijagnosticirati patološko-psihološku opsesiju jedne primitivno obskurne neintelektualne osobe. Mišljenja sam da bi i stručni psihijatar imao problema u dijagnosticiranju Erdoganove psihoze i mentalnog statusa.

Komentar: Odgovore na pitanja o prirodi Erdogana i mnogim njemu sličnim individuama na položajima od moći možete naći ovdje.
http://hr.sott.net/article/330-Osnove-p ... i-psihopat#

Kolika je upletenost Turske u Siriji govori i činjenica da su cijele tvornice iz industrijske zone Aleppa, koji je bio centar sirijske industrije, prebačene u Tursku. Naravno, u redovima svih terorističkih skupina u Siriji nalaze se i turski obavještajci, kao i sami borci.


ISIL
O Jordanu

Što je Turska za sjever Sirije, to je Jordan za jug. Ta marionetska monarhija se ponaša točno onako kako njihovi saveznici SAD i Izrael zahtijevaju od njih. Brojni kampovi za obuku terorista u Jordanu te slobodan protok ljudstva i tehnike u Siriju samo su dokaz tome. Podsjetimo, naoružanje koje je Republika Hrvatska poslala teroristima Al Qaede u Siriju je išla preko Jordana. Tu je već puno rečeno. Jordanski kralj Abdullah je jedna smiješna figura koja pati od kompleksa manje vrijednosti te je i njemu jako stalo da se dodvori svojim saveznicima, jer će se i on onda osjećati da je neki važan faktor. Jordan je također odigrao veliku ulogu u kreiranju ISIL-a baš zbog poroznosti vlastite granice i sve prijetnje patuljastog jordanskog monarha nakon spaljivanja jordanskog pilota da će poslati kopnene snage u Siriju su više nego tragikomične.

O Izraelu

Sada dolazimo do posebne kategorije pokvarenosti rata u Siriji. Izrael je neprijatelj Sirije još od okončanja Drugog svjetskog rata i okupacije Palestine, te njemu najviše odgovara nastali kaos u Siriji. Sirija se od svih država najviše suprostavljala Izraelu, a da ne govorimo koliko je palestinskih izbjeglica prihvatila i dala im gotovo jednaka prava kao i vlastitim državljanima. Sirija u stanju rata nije nikakva prijetnja tom entitetu, vrlo jednostavna računica. Nije li zanimljiva činjenica da Sirija nakon tolike borbe protiv Izraela i njihove zločinačke cionističke politike ima za neprijatelje države koje bi u stvari trebale biti protiv okupacije Palestine i arapske zemlje?

Okupirana Golanska visoravan je oaza za teroriste Al Nusre gdje dobivaju direktnu vojnu pomoć od Izraela, kao i medicinsku. Koliko je savezništvo između tog terorističkog entiteta i terorista Al Nusre govori i događaj kada je Benjamin Netanyahu posjetio ranjene teroriste u izraelskim vojnim poljskim bolnicama na Golanu. Uz to, desilo se nekoliko zračnih napada na položaje Sirijske vojske i Hezbollaha kao direktna podrška teroristima Al Nusre, ali i zračni napadi duboko unutar granica Sirije, čak i napad na Damask. Kod ubijenih terorista Al Nusre se gotovo svakodnevno pronalazi izraelska oprema, pa čak i kod terorista ISIL-a. S druge strane, utjecaj Irana u Siriji se s ratom povećao pa je i to još jedan razlog direktne uključenosti Izraela u Siriju. Zbog svoje pogrešne i zločinačke politike ne samo prema Siriji nego i općenito prema Bliskom istoku, izraelski entitet sada na svojim granicama ima Iran. A trebalo je biti obrnuto.

Komentar:
Izrael više ne skriva svoju agresiju nad Sirijom
http://hr.sott.net/article/116-Izrael-v ... ad-Sirijom
Ekskluzivno na SOTT-u: Tko financira "Islamsku državu"?
http://hr.sott.net/article/43-Ekskluziv ... sku-drzavu#

O SAD-u i NATO-u

Znate li da u Siriji ne postoji nikakav utjecaj globalnih korporacija i banaka, pogotovo američkih? Kako sam već spomenuo da se Sirija nalazi na vrlo bitnom geostrateškom položaju, ona je oduvijek bila predmet raznih imperijalističkih interesa. NATO interes je ujedno i interes SAD-a i kako je sam Barack Obama rekao da treba malo ''zavrnuti ruku'' neposlušnim saveznicima, to jasno govori kako se stavio u poziciju apsolutnog gospodara Zapadnog svijeta. Postavljanjem marionetske vlade u Damasku, SAD bi u svakom slučaju ne samo proširio svoj utjecaj na Bliskom istoku, nego bi u tom slučaju mogao iskoristiti Siriju kao odskočnu dasku prema - Iranu. I to je ono što SAD nije prebolio još od islamske revolucije u Iranu 1979. godine. Američki utjecaj u Siriji automatski povlači i izraelski i tu nema dileme, kao što bi povuklo i ostale petromonarhijske saveznike. Zauzimanjem Sirije, Zapadu bi apsolutno nestala potreba za ruskim resursima, te bi izgradnjom naftovoda i plinovoda preko Sirije pa prema Europi sve okrenulo prema Kataru i Saudijskoj Arabiji.



NATO članice u Siriji igraju ulogu poslušnika, ali bi im također odgovaralo da se zbog narušenih odnosa s Rusijom okrenu petromonarhijama i da se oslobode ovisnosti o ruskom plinu od kojega mnoge članice Europske unije uvelike ovise. Zato, što im američka administracija naredi, tako i naprave, mada ima već dosta otpora raznih europskih političkih snaga u vezi politike prema Siriji, jer gle čuda, Bashar Al Assad nije pao nakon dva mjeseca kao što se predviđalo. Može se slobodno reći da američka administracija, a pogotovo razni ratohuškački ''sokoli'' poput senatora McCaina pate od sirijskog kompleksa, jer eto, nisu bombardirali Siriju i postavili svoju marionetsku vladu. Mada, treba se zapitati da li bi to uistinu bilo moguće ili bi se Sirija zbog svojeg mulitkulturalnog bogatstva pretvorila u još jednu Libiju u kojoj nitko ne bi imao svoj utjecaj.

Komentar:
Imperijalni nacrti
http://www.sott.net/article/291316-Imperial-Designs
Predstava za javnost? "Sukob" Obame i Netanyahua isplaniran ranije
http://hr.sott.net/article/541-Predstav ... ran-ranije

Lažna revolucija

"Arapsko proljeće" je bila dobrodošla situacija da se napokon počnu ostvarivati planovi stvaranja kaosa i dominacije na Bliskom istoku. 2011. godine prosvjedi u Siriji su počeli diljem zemlje, negdje u većem broju, negdje u manjem. I samo u jednom gradu i istoimenoj provinciji su doživjeli podršku veću od one koje su imale službene državne vlasti - Dara. Prosvjedi u ostalim gradovima sigurno nisu na ulice privukle kritične mase ljudi, pa su se u isto vrijeme počeli održavati skupovi podrške službenim sirijskim vlastima koji su bili ako ne i deset puta veći. Krenula je smišljena kampanja Zapadnih medija i katarske Al Jazeere koji nisu djelovali propagandom, nego čistim lažima, jer u propagandi se može i naći neke istine, kampanja demoniziranja predsjednika Assada.

Na primjer, u Damasku je održan prosvjed protiv predsjednika Assada na kojem se skupilo ne više od četrdesetak ljudi. Policija i prolaznici su sa strane gledali taj smiješni prosvjed i nitko nije reagirao. Prosvjednici su sve snimali kamerama i u jednom trenutku su se ničim izazvani razbježali, mada ih nitko nije gonio niti dirao. Sutradan, ili dva dana kasnije na TV kanalu Al Jazeere pojavio se prilog o velikim ''demonstracijama'' u Damasku u kojemu je sudjelovalo tisuće, deseci tisuća ljudi koje su snage sigurnosti napale, te je bilo čak i mrtvih i povrijeđenih. Možete zamisliti koju su gorčinu osjetili ljudi koji su tome svjedočili kada su vidjeli taj TV prilog.

Nadalje, u Hami su "mirni prosvjednici" bili naoružani sačmaricama i raznim mačetama, ali također u jednom stvarno skoro pa beznačajnom broju. U Homsu su prosvjedi bili brojniji, kao i u Aleppu, Deir Ez Zoru i Idlebu. U mnogim gradovima su se pojavili razni sumnjivi likovi govoreći strane dijalekte te nudeći 20 dolara za sudjelovanje u prosvjedima. Prosvjedi su prerasli u veliko nasilje prema snagama sigurnosti koji su u prvih nekoliko tjedana brojali oko 1100 mrtvih policajaca. Kasnije se nasilje nastavilo sa državnim službenicima i namještenicima koje su poubijali u još većem broju, pa čak i cijele obitelji samo zato što su radili u vladinim uredima i službama.

Zapitajmo se ovdje malo kakva bi reakcija vlasti trebala biti kada snage sigurnosti i državni službenici ginu u tolikom broju? Kaos je počeo, kao i žešća reakcija vlasti koji su na nasilje odgovarali nasiljem, ništa drugačijim nego koji možemo vidjeti po američkim, a pogotovo europskim ulicama. Kada je vojska izašla na ulice, tada su "mirni prosvjednici" već bili naoružani automatskim oružjem i protuoklopnim ručnim bacačima. To se nije moglo samo preko noći stvoriti u Siriji i dokazuje da je sav taj kaos bio puno prije planiran. Naravno, mnogo ljudi u Siriji nije bilo sklono vlastima i Basharu Al Assadu, a pogotovo njegovom pokojnom ocu Hafezu, te je bilo dovoljno ljudi da se pokrene nekakav oružani otpor uz slogane, poput jednog vrlo značajnog iz Homsa od strane "umjerenih pobunjenika" i "prodemokratskih" snaga - "Alavite u grob, Kršćane u Beirut". Također, izlaskom vojske na ulice desili su se brojni prebjezi na stranu "pobunjenika" zajedno s naoružanjem i tehnikom. U takvom stanju kaosa prosječnom građaninu je bilo jako teško snaći se, jer bi svaki javni oblik podrške Basharu Al Assadu nerijetko završavao otmicom, a zatim i brutalnim ubojstvom. Cijele generacije nekih poznatih i uglednih sirijskih obitelji su jednostavno zbrisane s lica zemlje. Muški, žene, djeca, starci, hladnokrvno pobijeni. Također, podrška pobunjeničkim skupinama je bila sankcionirana, često puta i brutalno, te je mnogo ljudi nastradalo od strane vlasti, kao što bi nastradali i na Zapadu u pokušajima rušenja ustavnopravnog poretka. Nemojte misliti da bi naše vlasti bile manje brutalne, svjedočili smo tome prije četvrt stoljeća.

Veliki sigurnosni problem u počecima je bio i taj da se jednostavno nije moglo fizički zaštititi sve građane. Taktike zastrašivanja su bile vrlo uspješne. Nitko nije želio da mu usred noći dođu i odvedu, pa ubiju voljene ili jednostavno ako bude sreće, zatraže otkupninu. Otmice zbog otkupnine su se dešavale u ogromnom broju, kriminal je zavladao ulicama. Stanje kaosa u pravom smislu riječi. Bilo je i mnogo izdaja u cijelom sustavu pogotovo od ljudi koji su potpali pod utjecaj lažnih Zapadnjačkih obećanja, ali i petromonarhijskog novca. Mnogi su povjerovali da je pad "režima" Bashara Al Assada samo pitanje vremena. Umalo se i to desilo prije nekih dvije godine, možda čak i tri, ali cijeli sistem se uspio održati uz velike žrtve i veliki otpor. Naravno, treba naglasiti da je uključivanje Hezbollaha u sirijski rat uvelike doprinio ravnoteži stanja na terenu, jer je porozna libanonska granica bila jedna od najvećih opasnosti za sami Damask, te je njeno osiguranje bilo od velikog značaja za razvoj stanja na terenu.

Sukobi se nastavljaju diljem Sirije, ali se danas jasno znaju područja kontrole i sigurnosti, a to svakako nisu mjesta pod kontrolom "pobunjenika" koji vrše javna smaknuća zbog trivijalnih stvari. Jedan ogledni primjer kakva je situacija u Siriji se može vidjeti na gradu Aleppu. Na području grada pod kontrolom službenih sirijski vlasti nalazi se više od 1,5 milijun ljudi, dok na dijelovima pod kontrolom "pobunjenika" najviše 200 000. I sada idemo realno promotriti situaciju i iskreno reći koga u toj situaciji podržati? I koga građani u svojem najvećem dijelu podržavaju? Stvari su kristalno jasne.

Komentar: ISIL nije "mitska nepobjediva vojska": Irak, Iran i Sirija vode uspješne vojne ofenzive
http://hr.sott.net/article/605-ISIL-nij ... e-ofenzive

Predsjednik Sirije Bashar al-Assad (desno na slici)

Epilog

Danas, četiri godine nakon izbijanja prvih prosvjeda i samoga rata, stvari su se jasno postavile na svoja mjesta. Strane su jasno određene i više nema nikakvih tajni. Ono na čemu je Zapad inzistirao, a to je svrgavanje "režima" i postavljanje demokratske vlade nekakvog nacionalnog jedinstva (čitaj marionetske vlade) nikad nije uspjelo zaživjeti među većinom sirijskih građana niti dobiti njihovu podršku. Danas je kristalno jasno da "pobunjenici" nisu nikakve prodemokratske snage koje se bore protiv represije "režima", nego su ništa drugo do samoproglašene "džihadističke" skupine kojima je jedan jedini cilj uspostava najrigoroznijih šerijatskih zakona po uzoru na pogansku Saudijsku Arabiju i Katar koje, ruku na srce, da nemaju naftu i plin, bile bi nekoliko stada ovaca, nekoliko deva i četiri do pet šatora. Bez tekuće vode i struje.

Zavjera protiv Sirije nije uspjela, ali još uvijek postoji velika prijetnja, jer i dalje ne staje podrška stranih elemenata u naoružanju, ljudstvu i financijskoj potpori. Rat je u punom jeku, mnogo je patnji, stradanja i razaranja. Ako se nešto drastično ne promijeni u vezi Zapadnjačkoj podršci teroristima, sve bi moglo potrajati još godinama. Za ljude kojima je Sirija tek vijest iz medija i kojima je Sirija samo još jedna od dalekih država u kojima se ljudi ubijaju iz njima malo poznatih razloga, koliko će taj rat još trajati je najmanje bitno. A trebalo bi biti!

Sirija nije ničija marioneta. Nadajmo se da će tako i ostati.

Osim SAD-a (NATO) i Velika Britanija je desetljećima duboko umiješana u širenje kaosa u svijetu, a posebice na Bliskom istoku u zadnjih 10-15 godina: Odredi smrti, pedofili i psihopati: Unutar britanskog establišmenta.
http://hr.sott.net/article/2839-Odredi- ... ablismenta#

[Krokodil Behko]

Pa dobro, kompilacija stvari koje smo znali ili nagađali, a sve u jednom tekstu koji je odličan. Akcenat bih stavio na KSA, jer da oni nisu dio ovoga, to se ne bi ni dešavalo. Eto ih, daju milijarde dolara zadnjih godina naoružavajući se kod Amerikanaca i vjerovatno žele da još više prošire svoje reakcionarno viđenje Islama. U ime njihovog viđenja Islama, u zadnjih petnaestak godina, izginuli su milioni muslimana širom svijeta, jer je KSA učestvovala u stvaranju haosa i u Libiji i u Tunisu i u Egiput i u Siriji, potom Irak, Talibani su njihovi i ko zna kakvi sve ne pokreti u muslimanskim zemljama.

Stvarno bih predložio svim muslimanima, da napokon prestanu upirati prst u USA (istina, krivi su i oni) nego da prvo urede svoju avliju, a to može samo ako se dinastija Saud eliminira, nebitno ko i kako. Da nije njihove političke i novčane podrške, ne bi se Jenkiji ni usudili ovako ponašati na Bliskom istoku, stvar je jasna.

[KOMESAR]

koji je turski interes?
Protiv su Assada, protiv Kurda i protiv islamske države... Ima li tu još opcija?

Da dodam.. .Ako intervencija nije pomoć nekoj opciji onda je cista teritorijalna težnja

Jedini turski interes je uništenje Kurda.

[Krokodil Behko]

Rusija započela direktnu vojnu akciju u Siriji, čeka se reakcija Obamine administracije

Rusija je započela vojnu intervenciju u Siriji raspoređivanjem zračnog kontingenta u trajnoj sirijskoj bazi. Prema diplomatskim izvorima, jedan je kamp već uspostavljen u zračnoj bazi na području Damaska koju kontroliraju snage odane predsjedniku Bašar al-Asadu.

Očekuje se da će Rusija u predstojećim sedmicama rasporediti nekoliko hiljada vojnog osoblja, uključujući savjetnike, instruktore, logističare i tehničare.

U ovom trenutku nema konkretnih podataka o sastavu kontingenta, ali je Rusija ranije pregovarala o prodaji višenamjenskih MiG-ova 29 i podzvučnih naprednih aviona za trening Yak-130. Ynetnews piše kako nema sumnje da će ruski piloti uticati na postojeću dinamiku bliskoistočnih sukoba.

Službeno, Rusija nema ofanzivnih namjera prema Izraelu i drugim državama, a glavni cilj razmještanja je zadržavanje Assada na vlasti i borba protiv IS-a.

Diplomatski izvori tvrde da su Rusija i Iran nedavno donijeli stratešku odluku da će učiniti sve kako bi spriječili širenje i infiltraciju IS-a i drugih islamista na područja bivših sovjetskih republika s muslimanskom većinom.

Američka administracija je potpuno svjesna ruske namjere da direktno intervenira u Siriji, iako još nije ponudila službenu reakciju.

Obama je od nedavno suzdržan u pozivima na rušenje Assadovog režima, iako SAD izvodi zračne napade kako bi zaštitio pobunjenike protiv kojih će se boriti ruske snage.

Iran i Rusija, uz znanje SAD-a, namjeravaju osnažiti sirijsku vojsku uvježbavanjem ali i tehnikom. Rusija od početka civilnog rata Assadu postojano šalje brodove s oružjem, municijom i rezervnim dijelovima.

Rusi nisu jedini koji koordiniraju bliskoistočnu politiku s Iranom. Američki dužnosnici također sudjeluju u intenzivnim razgovorima s Teheranom kako bi osnažili zajedničku borbu protiv IS-a. Čini se da američka vlada Iran trenutno prihvaća kao neophodnu silu u kampanji protiv IS-a u Iraku, navodi Ynet.

(Fena/md)

[Pasaga]

Ova je počela nešto pametovati...
Kome ona, ba, drži predavanje?

....rekla bi vecina.....


Djevojka iz Sirije objasnila tko su lažne izbjeglice

Na prosvjedu koji su u nedjelju u Beogradu organizirale dvije srpske udruge, govorila je i državljanka Sirije Rima Darious. Ona je pred okupljenim građanima otvoreno govorila o situaciji u Siriji, valu imigranata i odnosu Zapada prema tom problemu.
“Dragi prijatelji, ovdje sam danas ispred vas kao ponosni državljanin Sirije, kako bi vam prezentirala situaciju u mojoj zemlji koja se tiče i vaše zemlje. Nekada smo bili narod u kome su se ljudi međusobno voljeli i poštovali. Prije ovog rata naš najveći problem bila je Palestina. Željeli smo riješit male probleme u odnosu na ono što imamo danas, problem u birokraciji i korupciji u nekim državnim sektorima. Nismo poznavali nepravdu, terorizam niti kriminal. Naporno smo radili posljednjih 10 godina prije ovog rata i napravili smo velike korake. Najvažnije je prije svega da prije ovog rata nismo imali Sirijce kao izbjeglice.
Imali smo jak nacionalni identitet. Ono što vi trebate znati jest da osobe koje možete vidjeti danas na ulicama Beograda na cestama prema Njemačkoj ili Nizozemskoj, nisu pravi Sirijci. Nemojte me pogrešno razumijete, ja volim svoj narod, ali moji ljudi su oni koji se bore za Siriju, za našu domovinu.
Točno, jesu izbjeglice patile, ali tko nije propatio tijekom ovog rata? Zbog čega ostatak Sirije ostaje u zemlji i nastavlja boriti? Ako su oni zaista izbjeglice onda bi izabrali otići u prvo najbliže sigurno mjesto, a ne se tući sa mađarskom policijom, zato što žele stići u Njemačku.Dopustite mi da postavim pitanje: je li to Zapad ne želi izbjeglice ili želi izbjeglice, ili ne želi da umiru na moru? Zašto onda ne zaustavi svoje sankcije protiv sirijskog naroda? Njihove sankcije su Siriju koštale 143 milijarde dolara!
Zbog čega Zapad ne pomogne Sirijcima da ostanu, zašto ne daje potpore sirijskoj vojsci da se riješi terorista i da Sirija ponovo bude sigurno mjesto? Zašto oni ne pomognu da se obnove uništene kuće s novcem koji troše na izbjeglice? Oni odvode ljude koji mogu obnoviti ovu zemlju. Oni žele slomit Siriju i sirijski narod. Oni otimaju sirijske doktore i najbolje studente što će izazvati odljev mozgova s ​​jedne strane, a s druge strane multinacionalne kompanije žele jeftinu radnu snagu kako bi smanjili plaće ljudima.
Naš narod je izgubio preko 100.000 vojnika u borbi protiv ekstremista, do sada nismo čuli da zapad plače za njima, onima koji su položili svoje duše u obrani nacije ostavljajući iza sebe ponosne obitelji, oni zaslužuju pomoć, dok se s druge strane zapadni mediji sažaljevaju samo na osobe koje su poginule pokušavajući pobjeći i napustiti svoju zemlju, među kojima su i džihadisti, aoni imaju novac za platiti više tisuće eura za takav put.
Dopustite mi da vam kažem da je novac koji će obitelj od 5 osoba platiti da dođe u Europu dovoljan da se u Siriji kupi kuću u zaštićenoj zoni gdje nema rata, da se započene novi posao i živi u dobrom životnom standardu. Oni nisu izbjeglice već su imigranti s ekonomskim motivima. Nakon 5 godina rata naša mornarica i dalje ispunjenjava svoje međunarodne obveze. Naša obala je dobro čuvana, odatle nijedan imigrantski brod ne ide za Europu.
Još jedan trend ovih dana je da se u Europi prihvaćaju kršćani iz Sirije, što predstavlja pražnjenje prvih kršćanskih zemalja od kršćana… Zapad napada naš identitet, naše jedinstvo i suverenitet.
Dragi prijatelji sve što tražimo od vas je da stojite uz nas jer smo mi narod koji se brani. Pokažite podršku našoj vojsci i našoj pravednoj borbi, jer ukoliko izgubimo ovaj rat džihadisti neće zaustaviti nakon Sirije. Zajedno ćemo se opirati do pobjede.”

[storm]

Rusi tvrde da su u Siriji koristili novo oružje, a to potvrđuju i zastrašujućom snimkom. Naši sugovornici sa "ratnim stažom", kao i brojni poznavatelji oružja, ne mogu se složiti...

Ruska vojska navodi kako je novim oružjem selo puno ISIL-ovaca uništila u svega nekoliko sekundi. Većina hrvatskih branitelja kaže kako nije u pitanju “novo oružje” već kiša svijetlećih metaka ispucana iz protuavionskog topa. Ipak, jedan od njih, bivši pripadnik komandosa, potvrđuje riječi Rusa i kaže: “Da, riječ je o laserskom oružju novog doba”. Jedan od naših sugovornika sa ratnim iskustvom, sljedećeg je mišljenja: “U početku jesu svijetleći meci, ali ovo što je jednolična svjetlost, nisu sigurno. Nema šanse da tako brzo ispaljuje metke i da se dobije jedna neprekinuta linija. Po zvuku bih rekao da je nešto na bazi struje ili slično”. Jedan vukovarski branitelj komentirao je ovako: “Ovo izgleda kao obojan mlaz vode. Ne vidi se kakvu štetu nanosi. Protuavionac ipak ima isprekidan rafal i vidi se razmak. Ne znam što je ovo….” Znate li vi?



Odoše ovi po djevice u par sekundi

[Krokodil Behko]

Pa i nije nešto efikasno.
Vatre su tu prije tog lasera, a sam laser (ako je laser) nije zapalio ništa.
Laseri u vojsci postoje odavno.

[Mohr]

Kak'i su hrvatski branitelji... u Siriji

[Vjetar]

Rusi tvrde da su u Siriji koristili novo oružje, a to potvrđuju i zastrašujućom snimkom. Naši sugovornici sa "ratnim stažom", kao i brojni poznavatelji oružja, ne mogu se složiti...

Ruska vojska navodi kako je novim oružjem selo puno ISIL-ovaca uništila u svega nekoliko sekundi. Većina hrvatskih branitelja kaže kako nije u pitanju “novo oružje” već kiša svijetlećih metaka ispucana iz protuavionskog topa. Ipak, jedan od njih, bivši pripadnik komandosa, potvrđuje riječi Rusa i kaže: “Da, riječ je o laserskom oružju novog doba”. Jedan od naših sugovornika sa ratnim iskustvom, sljedećeg je mišljenja: “U početku jesu svijetleći meci, ali ovo što je jednolična svjetlost, nisu sigurno. Nema šanse da tako brzo ispaljuje metke i da se dobije jedna neprekinuta linija. Po zvuku bih rekao da je nešto na bazi struje ili slično”. Jedan vukovarski branitelj komentirao je ovako: “Ovo izgleda kao obojan mlaz vode. Ne vidi se kakvu štetu nanosi. Protuavionac ipak ima isprekidan rafal i vidi se razmak. Ne znam što je ovo….” Znate li vi?



Odoše ovi po djevice u par sekundi

Snimak nije iz Sirije, već iz Kentakija

[ytube][/ytube]

Američko je i oružje

[ytube][/ytube]

[storm]

koje močno oružje

Ok, moguće su manipulacije i čitao sam o ovom šestocijevnom čudu ali to je još uvijek balističko oružje... Tamo mi se čini, da se radi o laseru... Na početku sa strane kao da puca protuavionski sa svjetlećim mecima, onda krene show
Malo moram to istražiti

[Krokodil Behko]

Uglavnom se pod pojmovima balističkog oružja, podrazumijevaju projektili većih dometa.
Zvanično, prvi balisatički projektil je ispalila Njemačka (V-2), u 2.w.w.

[Nole]

Jel ovo neka novinarska patka ili preokret u politici Evrope prema Siriji?

http://webtribune.rs/neverovatan-zaokre ... uz-rusiju/#

[storm]

Uglavnom se pod pojmovima balističkog oružja, podrazumijevaju projektili većih dometa.
Zvanično, prvi balisatički projektil je ispalila Njemačka (V-2), u 2.w.w.

Balistika je nauka o projektilima ispaljenima kroz cijev pod utjecajem barutnih plinova.. Stoga več najobičniji tetejac spada pod balistiku... E sad jel lagana ili teška to je druga stvar.

[Nole]

Rusi tvrde da su u Siriji koristili novo oružje, a to potvrđuju i zastrašujućom snimkom. Naši sugovornici sa "ratnim stažom", kao i brojni poznavatelji oružja, ne mogu se složiti...

Ruska vojska navodi kako je novim oružjem selo puno ISIL-ovaca uništila u svega nekoliko sekundi. Većina hrvatskih branitelja kaže kako nije u pitanju “novo oružje” već kiša svijetlećih metaka ispucana iz protuavionskog topa. Ipak, jedan od njih, bivši pripadnik komandosa, potvrđuje riječi Rusa i kaže: “Da, riječ je o laserskom oružju novog doba”. Jedan od naših sugovornika sa ratnim iskustvom, sljedećeg je mišljenja: “U početku jesu svijetleći meci, ali ovo što je jednolična svjetlost, nisu sigurno. Nema šanse da tako brzo ispaljuje metke i da se dobije jedna neprekinuta linija. Po zvuku bih rekao da je nešto na bazi struje ili slično”. Jedan vukovarski branitelj komentirao je ovako: “Ovo izgleda kao obojan mlaz vode. Ne vidi se kakvu štetu nanosi. Protuavionac ipak ima isprekidan rafal i vidi se razmak. Ne znam što je ovo….” Znate li vi?



Odoše ovi po djevice u par sekundi

upravohteo da postavim linkza nekoliko minuta unistili celo selo ISILa
http://www.dnevno.hr/vijesti/svijet/sok ... deo-829939

[Krokodil Behko]

Ovdje vam donosimo 12 malo poznatih činjenica o Siriji onakvoj kakva je bila dok nije buknuo strašni građanski rat koji traje već četiri i pol godine. Tamo su u slozi živjeli kršćani i muslimani, vjerske zajednice su se uzajamno poštovale, Sirija je bila država bogata i kulturna te ugodna za život

1. Sirija je oduvijek otvoreno društvo okrenuto zapadnoj kulturi kao nijedna druga arapska država
2. Sirija je jedina arapska država sa sekularnim sistemom. Islamski zakon je protuustavan
3. Prije građanskog rata koji je počeo 2011. Sirija je bila jedina zemlja u regiji bez ratova i unutrašnjih sukoba
4. Sirija je jedina zemlja koja je prihvatila iračke izbjeglice bez ikakve diskriminacije bilo političke, vjerske ili društvene
5. Porodica sirijskog predsjednika Bashara al Assada pripada alavitima, tolerantnoj grani islama (ogranku šijitskog islama). Alavita u Siriji ima oko 12 posto.
6. Čak pet papa je bilo sirijskog porijekla. Vjerska tolerancija je jedna od temeljnih vrijednosti Sirije.
7. Oko 10 posto sirijskog stanovništva pripada jednoj od mnogih kršćanskih crkava u zemlji. Do početka rata u sekularnoj Siriji kršćani, šiiti, suniti, alaviti i židovi su živjeli u miru. Islamski fundamentalizam je bio zatiran. Kršćani su mogli kupovati zemlju i graditi crkve. U ostalim arapskim zemljama kršćanska populacija broji manje od 1 posto.
8. U Siriji se žene nisu obvezne pokrivati velom niti nositi burke
9. Sirijske žene imaju isto pravo kao i muškarci na zdravlje i obrazovanje
10. Sirija je jedina mediteranska zemlja koja je još uvijek vlasnik svojih naftnih kompanija. Vlada ih nije htjela privatizirati i otuđiti jer ta bogatstva pripadaju narodu Sirije
11. Sirija ima naftne rezerve od 2.500 miliona barela, a eksploatirati mogu samo državne kompanije.
12. Sirija je jedina zemlja koja ništa ne duguje Međunarodnom monetarnom fondu.


(24sata.hr)

[Melek]

13. Sirije vise nema.

[storm]

IZ PRVE RUKE
Imao sam ekipu iz ulice u Latakiji, Sirijci su po mentalitetu slični nama Dalmatincima


Ivan Kalaica, Solinjanin kojemu je majka Sirijka, napisao je tekst kojim želi približiti čitateljima stanje na Bliskom istoku
Veza mene i Sirije počinje i prije mojeg rođenja. Otac, tada mladi inženjer Pomgrada, odlazi na teren u Siriju gdje je ta splitska tvrtka radila lukobran u Latakiji, gradu na mediteranskoj obali. Tamo upoznaje moju majku, Sirijku armenskog porijekla i 'long story short' vjenčaju se nakon nekog vremena i rodim se ja, a kasnije sestra Marina i brat Petar. Rođen sam u Splitu, ali uvijek sam bio razapet između dva grada, dvije države.
Od našeg rođenja majka je s nama govorila arapski, a u Siriju smo išli svako ljeto. Majka dolazi iz velike obitelji, ima tri sestre i četiri brata, tako da rođaka ne manjka, šira obitelj bi napunila omanji stadion, a prijatelja i poznanika je nemali broj. Arapi, a pogotovo Sirijci i Libanonci, su jako društven narod, uvijek spremni na druženja, posjete i zabavu. Mentalitet im je jako sličan dalmatinskom, sve je polagano, kafići i restorani su puni i stalno je neki 'moving'. Tako je i u Latakiji, ali Damaščani su još luđi, jer Damask je grad koji nikad ne spava. Za najvećih vrućina parkovi su puni ljudi koji sjede na travi i guštaju u pikniku u tri ujutro. Od svih arapskih zemalja Sirija, kolijevka civilizacije, uvijek se isticala kao primjer međuvjerske i međuetničke tolerancije, ekumenizma i multikulturalnosti. Tako je bilo.
Zapaljiva sredina

Onda se iz nekih geopolitičkih razloga pretvorila u poligon na kojem će svjetske velesile odmjeravati snagu. Sraz koji će odlučiti čiji će plinovod tim teritorijem proći, a sve preko leđa nacije koja je izgubila četvrt milijuna stanovnika u četiri i pol godine. Kad sam zadnji put bio dolje, u studenom 2010., nisam ni slutio što se sprema. Već dugi niz godina pratim zbivanja na Bliskom istoku i svaki sam put sa strepnjom gledao da se neko sranje ne dogodi i u Siriji, a kad je krenulo znao sam da se sprema totalni kaos. Zemlja s populacijom od 22 milijuna stanovnika čija je srednja dob niti 21 godina, u kojoj dosta mladih ima problema sa zapošljavanjem, bila je poprilično zrela za potpaljivanje. Da ne spominjem etničku podjelu u kojoj sunitski muslimani čine 75 posto stanovništva, a zemljom vlada predsjednik koji dolazi iz manjinske alavitske (šiitske) sekte koja čini niti 12 posto, ostalo spada na kršćane 10% (grčka pravoslavna, grkokatolička, armenska, maronitska), Kurde i Druze. Usprkos činjenici što 70 posto sirijske vojske čine suniti i što imaju visoke pozicije u vojsci i vladi i što su najbogatiji Sirijci upravo suniti iz Alepa, bilo je dovoljno onih kojima je smetalo što im predsjednik dolazi iz manjinske skupine koja ima bliske odnose s Iranom. To je ponajviše smetalo, a i dalje smeta, zaljevske monarhije koje su potrošile milijarde (petro)dolara na uvođenje 'demokracije' u Siriju. Države koje su stasale nakon otkrića nafte kroje sudbinu države koja na svom tlu ima povijest staru nekoliko tisuća godina prije Krista. Sirija je prije svega bila sređena država u kojoj su se stanovnici osjećali sigurno. Zaposlenje mladih je bio problem jer generiranje novih radnih mjesta nije moglo pratiti rapidan rast stanovništva, stoga je veliki broj mladih odselio trbuhom za kruhom na zapad i u bogate zemlje Zaljeva. Tako danas imam prijatelje i rođake diljem svijeta, pola ekipe iz ulice je ili u Zaljevu (UAE, Saudijska Arabija, Kuvajt, Katar...) ili su na zapadu (Francuska, Njemačka, SAD...), svi redom visokoobrazovani. Naposljetku će se pokazati da je egzodus mladih i obrazovanih puno veći gubitak nego razaranje tisućljetnih hramova Palmire, jer na kraju krajeva zemlju čine ljudi.
Priča o 70 djevica

Rat mijenja sve, kaos koji unosi u živote ljudi je neizdrživ i oni odlaze u potrazi za boljim životom. Prije nije bilo bitno iz koje etničke ili religijske skupine dolaziš, svi su bili Sirijci i kao takvi su se identificirali, a danas svaka ptica svome jatu leti. Društvo se podijelilo i ljudi čekaju kakvu takvu naznaku ishoda kako bi se priklonili 'pobjedniku'. Mislio sam da će sve biti gotovo kroz dvije godine, ali evo nas u petoj godini sukoba gdje se više ne zna tko pije, a tko plaća. Kako je vrijeme odmicalo politički i teritorijalni vakuum je privukao najradikalnije elemente iz cijelog svijeta, pa tako pola države (onaj pustinjski dio) drži samoproglašena 'država', koju nitko tko je pri zdravoj pameti neće priznati. Ali zdrava pamet je nešto što je odavno napustilo Siriju, dolje su se odavno otvorila vrata pakla i događaju se zvjerstva kakva su bila nezamisliva. U prašini eksplozija nestaju spomenici stariji od dvije tisuće godina, brišu se tragovi civilizacije, nestaju pred neznanjem ljudi ispranih mozgova. Pojedinci upitne intelektualne sposobnosti brišu tragove zdravog i kreativnog. Zemlja na čijem je tlu nastalo jedno od prvih poznatih pisama postala je magnet za divljake koji ne znaju ništa drugo nego ratovati u ime nekog svog boga koji će ih nagraditi sa 70 djevica nakon što se raznesu ispred škole ili bolnice. Da su nešto povalili za života možda bi bili manje isfrustrirani pa im ne bi palo na pamet odrubljivati glave i razapinjati ljude. Možda bi imali svoje obitelji i možda bi živjeli normalan život. Najgore od svega je što sudbinu i budućnost sirijskog naroda kroje stranci koji sa Sirijom nemaju apsolutno ništa.
Sve ovo što se događa nema nikakve veze s mojom Sirijom, onom koju sam zavolio i koja mi je uvijek bila 'happy place', mjesto na koje bi mislima pobjegao kad god bih bio potišten. Sada mi je najljepši san postao najgora mora i svaki dan pratim što se događa u nadi da ću jednog dana opet vidjeti svoje. Čujemo se mi s njima svaki dan priko Skypea i Vibera, ali nije to to, nisam tamo, nismo na okupu. Tako sam pišući ove retke saznao da mi je umro djed. Čovjek koji je proživio 96 godina (od kojih je 84 radnog staža), naradio se za dva života i umro u snu, a imao je još samo jednu želju koja mu se nažalost nije ostvarila - da nas još jednom vidi. I u trenutku kad sam mislio da ne mogu biti tužniji po pitanju Sirije život me još jednom iznenadio. Svaki se dan pitam što će biti kada jednog dana sve ovo završi.
Sirijci imaju svoj đir

Hoću li imati koga posjetiti? Hoće li kuća biti na mjestu? Hoće li ekipa iz ulice biti na broju? Hoće li se ljudi vratiti na staro i hoće li vrijeme zacijeliti rane? Teško je to očekivati, previše je krvi proliveno da bi se zaboravilo. Pravo čudo je da se život uopće odvija koliko-toliko normalno u dijelovima zemlje koji su pod vladinom kontrolom. Plaće i mirovine zaposlenih u javnom sektoru stižu redovito, usprkos abnormalnoj devalvaciji sirijske lire. I u najmirnijim područjima uz obalu redukcije struje i vode su svakodnevna pojava, ali ljudi se snalaze. Ipak je teško očekivati da će Sirijci ostati doma i pustiti kafiće i klubove da zjape prazni, nije to njihov đir, pa makar i koja raketa pala na grad, ispaljena nasumično od onih kojima predstavlja svetogrđe nepokrivena žena zapadnjački odjevena.
Svaki rat prije ili kasnije završi, tako će biti i s ovim. Smrad baruta će zamijeniti opojni miris nargile i ljudi će se vratiti normalnom životu. Ostaje samo pitanje koliko će svoje kulturne baštine Sirijci izgubiti i hoće li na kraju Sirija ostati bez najvećeg blaga, svojih ljudi.
Ivan Kalaica | 25. 09. 2015. | 19:21

[Biba]

Ama negdje sam xitala da je to upravo xilj svjetske elite...stvoriti pobune protiv svojih vladara...a onda ce doci jedan koji ce naizgled stvoriti mir i blagostanje....a bit ce to velika obmana...vladat ce svijetom..antikrist...

Ha ja, bila sredjena zemlja i tolerancija na visini...kome je to smetalo...vragu...mislim politickom