Poezija..stihovi,biografije, knjige,video...

[Koraci_u_noci]

Mi se čudno razumemo

Mi se čudno razumemo
k’o dva bola, k’o dva vala
k’o dva mosta u otkrića:
ja te volim čudno, nemo,
ti si ona čudna mala,
mašta drevna moga bića.
O tebi su pitalice,
od vekova moje bile,
odgovor o kom se sanja.
Odgovor je tvoje lice
ti si slika one vile;
iz dečačkih nagađanja.
I stvari snovi, evo
polagano nadolaze
k’o da ide vreme tavno.
Svaki gest tvoj ja sam snev’o,
znam napamet tvoje fraze
svaku reč sam čuo davno.

[Koraci_u_noci]

img_2_1741337928560.jpg

[Koraci_u_noci]

Ne govorim ti baš u zadnje vrijeme
da te volim
i ne gasim ti svjetlo u očima prije spavanja
ne govorim ti nešto nježno
i ne grlim ti dušu
ali... ovo
ti moram reći:
previše je gorkog i ljudi su grubi
pa, ako i ne govorim
još uvijek te ono najljepše
u meni
voli i ljubi...

[Mutevelija]

U jednom mjestu živio je krojač koji je radio samo s finim materijalima, skupim, i dobro zarađivao.
Jednoga dana dođe mu čovjek i reče: “Zašto ti ne bi bio poput našeg mesara, koji nam pomaže svaki dan i udijeli 3-4 kg mesa ljudima koji ga sebi ne mogu priuštiti?”
Na ove riječi krojač se samo osmjehnuo i nije ništa odgovorio.
Ovaj čovjek to je shvatio kao uvredu, kao krojačevo loše ponašanje. Otišao je i razglasio po mjestu kako je krojač škrt, loš čovjek, ohol i kako ne želi pomoći iako je imućan.
Ljudi su od tog trenutka krojača napustili i odbacili. Nedugo nakon toga krojača pogodi neka bolest, pa on umre.
Kada je on umro, mesar je prestao dijeliti meso ljudima. Kada su ljudi dolazili po meso, a on im ne bi dao, pitali su:
“Zašto si prestao dijeliti meso? Prije si nam pomagao.”
Na to im je mesar odgovorio:
“Krojač je preselio, a on je taj koji vam je plaćao to meso. On je plaćao meni, a ja sam dijelio vama.
Nema više krojača, pa nema više ni besplatnog mesa.”
⸻
Ova priča nosi snažnu pouku o predrasudama, zahvalnosti i pravom značenju dobrote. Ljudi su olako sudili krojaču, ne znajući da je on taj koji je iz pozadine činio dobro, a kada su ga odbacili, izgubili su i njegovu pomoć.
Poruka priče je da ne treba brzopleto suditi drugima samo na osnovu onoga što vidimo ili čujemo, jer istinska dobrota često dolazi tiho i nenametljivo. Također, pokazuje koliko je lako povjerovati glasinama i kako nepravda prema jednom čovjeku može nanijeti štetu cijeloj zajednici.

[Koraci_u_noci]

Ne ruši sve mostove

Ne ruši sve mostove, možda ćeš se vratiti.
Nisi ptica ni leptir obalom što leti,
Kad nema mostova uzalud je čeznuti,
Uzalud je shvatiti, uzalud je hteti.

Ne ruši sve mostove, možda ćeš se vratiti.
Ostavi bar jedan most između srca i mene.
U samoći je lakše neshvaćeno shvatiti,
Mogle bi te nazad nagnati uspomene…

[Koraci_u_noci]

Dobra mlada vremena

Rijeke su bile bistre
more čisto
Kruh je bio dobar
godišnja doba padala kad im je doba
ratovi zaboravljeni
a ljudi su se voljeli.

[ironman]

[Shadow]

7d795f8fab6ac153f98dacad5e0fe8e9.jpg

[arzuhal]

jedan od najjačih stihova:

Pomalo si kao dunja sa ormara - mirišeš bezveze i noću i danju...

[Veca]

[Koraci_u_noci]

𝑷𝑨𝑩𝑳𝑶 𝑵𝑬𝑹𝑼𝑫𝑨

Lagano umiranje

Lagano umire onaj koji ne putuje,
onaj koji ne čita,
onaj koji ne sluša muziku,
onaj koji ne nalazi zadovoljstvo u sebi.

Lagano umire onaj koji uništava vlastitu ljubav,
onaj koji ne prihvata pomoć.
Lagano umire onaj koji se pretvara u roba navika,
postavljajući sebi svaki dan ista ograničenja,
onaj koji ne menja rutinu,
onaj koji se ne usuđuje odenuti u novu boju,
onaj koji ne priča sa ljudima koje ne poznaje.

Lagano umire onaj koji beži od strasti
i njenog vrela emocija;
onih koje daju sjaj u očima
i napuštenim srcima.

Lagano umire onaj
koji ne menja svoj život
onda kada nije zadovoljan svojim poslom
ili svojom ljubavi,
onaj koji se ne želi odreći
svoje sigurnosti radi nesigurnosti,
i koji ne ide za svojim snovima;
onaj koji neće dozvoliti,
niti jednom u svom
životu,
da pobjegne od smislenih saveta.

Živi danas, učini danas, riskiraj danas!
Ne dozvoli lagano umiranje!
Ne zaboravi biti srećan!

[medvjed23]

[Zana]

20250426_193148.jpg

[Koraci_u_noci]

Tumara gradom nedjelja,
ide od kuće do kuće,
ko da je slučajno naljegla,
pa ne zna šta će i kud će.

Zastane ispred izloga,
da tobož kosu popravi,
a otud nema nikoga
da je bar okom pozdravi.

U krčmi nađe tišinu,
na trgu, opet, tišina,
praznuju ljudi prazninu
i svud je samo praznina.

Tumara gradom nedjelja,
tek da vrijeme ubije;
ko da je greškom naljegla
pa sad bi nekud – što prije.

[medvjed23]

[medvjed23]

Opet Melida:

[ina]

Jako zanimljivo piše..
Sviđa mi se ta forma sposobnih pjesnika u nadrazavanju empatije..

[medvjed23]

Šta misliš o ovoj?

[Quds]

Šumska staza se račvala na dvije
A ja sam, putnik tek jedan,
Stao ne znajuć’ kojom bih prije
I gledao niz prvu dok se nije
Zavila u gustiš neprovidan.

Druga mi se ipak činila prava,
Zbog jasna sam je birao razloga:
Zelena me dozivala trava.
No, i prva je bila mirisava.
Mnoga je nije taknula noga.

Obje sam staze žudio jednako
I vlati gazeć’ rekao sam tad:
Prvom ću poći jednom svakako.
Ali, drugom već kad sam odmak’o,
Znao sam da se neću vratit nazad.

Priznat ću jednom život kad zađe
Ljeta prođu i tuga nijema
Izmeđ’ dva puta birao sam rađe
Onaj kojim se ide rjeđe
I osim te druge istine nema.

[Koraci_u_noci]

Ispod mog spoljnog lica
Lice je što niko ne zna
Malo se manje smije
Malo je manje sigurnije
Al mnogo više je kao ja