Velika Srbija

[drugrankovic]

borbenih okrsaja?

pokupljeni seljaci, civili... zarobljenici, pa sprdanje sa njia uz maltretiranje, i potom klanje , vadjenje ociju...

katolickim fratria su naredili da gledaju... pa ih terali da ljube te odsjecene glave...

vi zaista nemate granicu u lazima i licemerju...

[drugrankovic]

a da se razumijeo tu pricate vazda o planu... rat je, sta ste ocekivali da godinama skoknete kad vam se prohte koljete i nikom nista?

i to hiljade rtvijeh tamo...

znas, ne bi ja planski u tuzli da sam se pitao tj kao sto aludirate na srebrenicu... a ne

ranko ne cini to tako, te gluposti, da kad zarobis onda odvodis, pa onako ubijas i ko nista zgresio nije...



tuko bi ranko dok je potpuo ne izbrise sa lica zemlje...

za onu svinjariju a onog snimatelja koji nudi pivu...

[KOMESAR]

Ranko ,samo nastavi,kolji i samo kolji!

[Krokodil Behko]

Učestvovao sam u mnogim okršajima,bio na raznim zadacima i nikad ,znači nikad, nisam dobio naređenje da ubijam nedužne,žene ,djecu,zarobljenike...

Nisi jedini. Pisano naređenje, od nekog više rangiranog komandanta ARBiH, a o zločinu, niko nikada nije pronašao. Ni sva tužilaštva, ni sve obavještajne službe svijeta. Čak ni presretnuti telefonski razgovor.

[drugrankovic]

Ranko ,samo nastavi,kolji i samo kolji!

preteruješ


u pitanju je tuzla, i ljige... pružanje ruke, u oči pogled, a iza ledja po ulicama, krovovima, na svim mjestima spremna ekipa za orgijanje...

i snimatelj: "postovani gledaoci je li ko za pivu, vruce je"


a danas? danas su u tuzli neki drugi ljudi, nova djeca, mladici... nemaju veze s tim, pa je sve to proslo.. zato rekoh, eh da sam tad imo neku vlast... proslo je... i koliku god bes osjecao zbog onog kurvanjskog napada na jna orgijanje na vojnicima, srebrenica je opomena, da nikad ne skrenemo u osvjetu... na dobro ne zavrsi...


bez obzira na sve i nasu bjes oko tuzle ono granatiranje one mladezi poslije... pazi mogli smo s ozrena kad god smo htjeli... nesto tu opasno smrdi...

[drugrankovic]

Učestvovao sam u mnogim okršajima,bio na raznim zadacima i nikad ,znači nikad, nisam dobio naređenje da ubijam nedužne,žene ,djecu,zarobljenike...

Nisi jedini. Pisano naređenje, od nekog više rangiranog komandanta ARBiH, a o zločinu, niko nikada nije pronašao. Ni sva tužilaštva, ni sve obavještajne službe svijeta. Čak ni presretnuti telefonski razgovor.

u bugojnu je bilo i zlocina, uz temeljno organizovano ciscenje ne muslimanskog zivlja... pogrom na hrvatima... o toe se cuti... to ije planski?

to ispalo slucajno, izasli mujo i haso popili sljivu i rekli: ajmo uje magla...

[carobnjak N]

da su bosanski muslimani imali jna na svojoj strani i da su imali arsenal oružja koji je predat srbima, možda bi se dogodilo nekih zločina, ali 100 % sam siguran da nebi uradili ono što su srbi uradili njima
Jednostavno nebi ....ono što su srbi uradili je bio odraz krajnje sirovosti i surovosti ali i nemoći
Rat u BiH je dobrim djelom bio sukob između ruralnog (seljaka, primitivizma) i urbanog dijela BiH, koji je tek kasnije (kraj 93)
poprimio oblike nacionalnih sukoba
Sama činjenica da je većina gradova bila opkoljena od strane srba četnika , a u gradovima su većinom bili bošnjaci i jedan
značajan dio srba koji je bio antinacionalan, tj komunistički
Tek nakon dvije godine divljanja srba sa artiljerijom , rušenja svih muslimanskih bogomolja do kojih su došli, silovanja
i masovnih ubijanja civila , kod bosanskih muslimana se pojavila ta neka nacionalna svijest ili bolje reći mržnja prema onima
koji im to rade. Srbi su se teško osramotili u ovome ratu , jer su ta ubijanja civila i granatiranja gradova , rušenje vjerskih objekata, bila vojno i strateški , potpuni promašaji
Srbi danas neće da priznaju (osim rijetkih) tu sramotu i nastavljaju bolesno da ponavljaju ratnu propagandu i čak šta više
i dalje su dominantno divljački , jer je od 98 do danas ubijeno preko 100 povratnika u rs
S druge strane , u jeku rata , 94. godine , Arbih se sukobila sa svojim Arkanima (Cace, Ćele) i pobila ih po kratkom postupku
dok se Arkan vjenčavao sa Cecom i dan danas srbi svršavaju na njega

[Nole]

A sta su radili mudzahedini u Bosni?
Informaciju da su u BiH tijekom rata organizirane prve skupine Al-Kaide koju je ovih dana potvrdila američka obavještajna agencija CIA još prije nekoliko godina želio je otkriti samozvani član Al-Kaide, zapovjednik satnije u odredu El Mudžahid, organizator bombaškog napada u Mostaru Ali Ahmed Ali Hamad. On je tvrdio da je Osama bin Laden, utemeljitelj i vođa Al-Kaide, početkom devedesetih slao “svete ratnike” u BiH, što je dospjelo na naslovnicu njemačkog tjednika Der Spiegel. Svoju tezu ponovio je i tijekom svjedočenja na Haaškom sudu u postupku protiv ratnog zapovjednika Armije BiH generala Rasima Delića. Prije deportacije iz BiH Ali Ahmed Ali Hamad ostao je pri tvrdnji kako u BiH djeluju skupine Al-Kaide u kojima značajnu ulogu igraju muslimani iz BiH.

[Nole]

Ispovesti srpskih logoraša koji su preživeli pakao u muslimanskom logoru "Čelebići" kod Konjica

A sad, posle svega, mi ispadosmo zločinci...


Milojka Antić: Hazim Delić me silovao tri puta. Mile Kuljanin: Brata su mi, od 17 godina, ubili, za njegovim kostima i danas tragam. Velibor Mrkajić: Bili su i sa neke strane televizije da nas snimaju, ali smo tek posle saznali da su to prikazali kao da je srpski logor. Vaso Kuljanin: Samo čuješ udarce, kukanje, pa nestane glas. Kao u jame da bacaju

- Nekada sam mislio, muško kad plače, da je pizda, a sad, kad god se sina setim, ne mogu da ne plačem. Neću ga prežaliti dok sam živ. Ali, sjutra da mi dovedu tog što mi je sina ubio, ja mu ne bih mogao presuditi. Nek ga sudbina kazni. I, danas kažu da zajedno živimo. Neka, ludi nismo - nek žive oni na svoju stranu, a mi ćemo na svoju - boreći se sa suzama, počeo je svoju ispovest Vaso Kuljanin iz Bradine kod Konjica ovog vikenda, u Centru "Sava", na konferenciji "Čelebići '92-van svake sumnje".

Skup, posvećen zločinima u muslimanskom logoru Čelebići organizovali su Fond za humanitarno pravo i Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju, a popodnevna sesija bila je posvećena upravo "glasu žrtava".
- Imao sam sina, učitelja, u kog su se svi kleli. Kad, najednom, kad se ovo zlo trefilo, dobar čovek postade četnik. Kad su napali selo, ranjenog smo ga jedva pred kuću izveli. Pitaju me da li da streljaju mene ili sina. Reko', ljudi, ni mene ni sina, šta smo vam mi skrivili. Na kraju, javi se jedan vojnik grdan, s žvakom u ustima, kaže, bolje sina. A on se jadan drži za ogradu, stoji na jednoj nozi. Odvedoše nas, a kad sam se vratio, sin mi mrtav leži pred kućom - seća se Vaso, sve zastajkujući, uzdišući.

Sutradan je, kaže, kroz selo prošao kamion koji je kupio mrtve, ali je njegovog sina žena sakrila u podrumu, pa ga posle ponoći krišom sahranila u bašti.
- Poćeraše nas u Čelebiće, počeše nas skidati s onog kamiona. Samo čuješ udarce, kukanje, pa nestane glas. Kao u jame da bacaju. Razmišljao sam čime da se ubijem i onda nađem neka tri stara eksera u bluzi, pa se udarim njima šakom u glavu. Ne znam gde su me i kako, svog krvavog s kamiona svukli. Kad su me otud pustili, imao sam 39 kila i tek sutradan sam se osetio da sam živ. A sad, posle svega, mi ispadosmo zločinci, kod celog sveta - kaže Vaso.

Boreći se sa suzama, Milojka Antić počinje svoju priču o 77 dana provedenih u logoru Čelebići, ponavljajući sve ono što je, bez ikakve zaštite, svedočila i pred sudom u Hagu.
- Naoružani, moje prve komšije su me pozvale da iziđem, a onda počeli da prebiraju po kući i sve što je bilo vredno uzeli. Posle su ušla trojica vojnika i naredila nam da se popenjemo na auto. U Čelebićima su razdvojili muškarce i žene, stavili nas u malu sobu blizu prijavnice, sa još pet žena.

- Kad se smračilo, došao je stražar i odveo me u komandu. Tu sam zatekla Hazima Delića, koji je počeo da me ispituje, a onda mi rekao da se skinem, jer ću tu noć tu spavati. Počeo je da me maltretira, stavio mi cev od puške na grlo. A, kad sam počela da molim, da se opirem, počeo je on da me skida. Tu noć sam bila silovana prvi put. Drugi put kad su me odveli u Delićevu sobu, opet sam se branila, a on se razljutio, bacio me na krevet...

- Taj put sam silovana u čmar. Danima posle toga nisam mogla na noge... Treći put mi je došao u sobu, opet smo se hrvali, a onda mi je naslonio pušku na čelo i opet me silovao. Kad su 12. jula 1992. godine doveli žene iz Zukića, izubijane, sve u krvi, četiri dana nismo ništa jeli. Bila sam tol'ko slaba, da sam tražila da me ubiju, ili da me nahrane, na šta mi je stražar podrugljivo rekao:"Neka, da vidiš kako je postit ramazan".

- To jutro smo dobili po šnitu hleba, a neka devojka iz komande donela mi je krišom dve kocke šećera i to me je u život povratilo. Teško mi je, ali, ovo ću pričati kad god i gde god bude trebalo - priča, uz duboke uzdahe, Milojka Antić, dok Borislav Gligorijević svedoči o stradanjima u selu Bradina, koje je, tokom muslimanskih napada, sravnjeno sa zemljom i do dana današnjeg nije obnovljeno.

Zgrada u logoru "Čelebići"


- Zločin u Bradini je bio strašan. Muslimanske snage su napale selo, zaredali po kućama i pokupili sve muško i žensko. Jedino su decu i starce ostavili. Tu su nas odma' opljačkali, uzeli nam dokumenta i sve ih pobacali... Rekli nam - "neće vam ni trebati". Devojke su odvojili i iživljavali se na njima, a nas poredali uz ogradu i tu su i pale prve žrtve.

- Doterani smo u taj hangar, nekadašnji objekat JNA u Čelebićima. Beton dole, a naokolo lim. Tad su nas tukli čim su stigli. Tu je samo pobijeno njih 19 - troje vatrenim oružjem, a sve ostalo batinama. Ja sam bio u "šestici", u kojoj je, u proseku, bilo i po 260 zarobljenika. U Bradini ni danas nema žive duše, ali, o tome nigde nema ni reči. Nama je 15 godina trebalo da našu priču ispričamo u Beogradu - priča Gligorijević.

Velibor Mrkajić pad Bradine je posmatrao iz obližnje šume, ali, pošto se bez hrane nije moglo dugo izdržati, završio je u SUP-u Konjic, a potom u Čelebićima.
- Tih šest kilometara od Konjica do Čelebića vozili su nas sat vremena, tol'ko su nas tukli usput. Tu su nas maltretirali, i na kraju nas stavili u "devetku". To je, u stvari, bio ulaz u atomsko sklonište, sa dva ogromna ventilatora, pored kojih se vršila mala nužda. Veliku nismo ni vršili, pošto nismo ništa ni jeli.

- Bili su i neke strane televizije da nas snimaju, ali smo tek posle saznali da su to prikazali kao da je srpski logor, i da smo mi muslimani. A kad sam sredinom avgusta pušten, na 40 stepeni mi, ni u dugim gaćama, nije bilo vruće - priča Mrkajić, dok njegov sapatnik iz "devetke", Mile Kuljanin iz sela Blace, priča kako u njegovom, čisto srpskom selu, odbrana nije čak ni organizovana.

- Počeli su da pucaju već na ulazu u selo, sve što su našli u kućama su pouzimali, a 12 muškaraca i devet žena su tada poubijali, zatvorili u jednu kuću i onda ih zapalili. Brata su mi, od 17 godina, ubili, za njegovim kostima i danas tragam - kazuje Kuljanin, dok opisuje kako se, posle nekoliko dana skrivanja u šumi, predao i kako je, već na kamionu kojim su ih u Čelebiće vozili, ubijen jedan mladić, ostavivši dvomesečnog sina za sobom.

- Kad smo ušli u "devetku", nije bilo dela zida koji nije bio krvav. I nas su odmah za kosu, pa o zid. Proveo sam u Čelebićima 90 dana, pa posle još četiri meseca u logoru Trnovo, pa u Hrastici 27 dana. Tu je bilo još gore. Svaki dan su tukli. Zato i ne verujem mnogo u ovu pravdu, jer za zločine u mom selu nikad niko nije procesuiran u Hagu - ogorčeno priča Mile Kuljanin.

Zora Kuljanin je u vreme napada na Bradinu imala devetomesečnog sina.
- Metak je svetinja - ubij ga, nemoj ga patit, pomislila sam sto puta, dok sam gledala kako ranjeniku užarenu kamu kroz ranu okreću, kako su jezike rezali, kako su Sretenu Kuljaninu glavu odsekli, pa posle na mostu šutali. I, svi su ćutali. Srebrenica se stalno pominje, a gde je Bradina.

- Bili smo posle četiri godine tamo, sa međunarodnom pratnjom, da mrtve sahranimo. Nijedne kuće nema, džamija nikla na temeljima kuće čoveka kog su muslimani ubili, a na ulazu u selo tabla, na kojoj piše datum kad je Bradina "oslobođena od četničkih okupatora" - priča Zora i s mukom se priseća dana kad je pala Bradina, doturanja hrane mužu Rajku, koji se u to vreme krio u šumi, ispitivanja u lokalnoj školi, batina...

- U ponedeljak, 13. jula, opet me zovu. Vidim u sobi flaše od "kole", metalne stolice, sve izlomljeno. Prvo sam kontala, reću da ne znam, kad kreće šamar, flaša, pretnja pištoljem. Napada me onaj, viče, "Zora, kriješ četnike, uzećemo ti dete". I stvarno, posle pet minuta, vidim sedaju u belog "golfa" i kažu pozdravi se sa sinom, nikad ga više nećeš vidit. Posle sam tek saznala da ih je taj Zdravko Mucić pitao čije je dete, a kad je čuo da je iz Bradine, naredio je da se dete vrati - priseća se s gorčinom tih dana Zora.

Strahinja Živak, autor knjige "Logor Čelebići", dočekao je pad Bradine na traumatologiji u Sarajevu, a onda su ga, onako na štakama i u kratkim gaćama, odveli u zatvor. U ćeliji je i dobio vest da dece više nema.
- Tad sam rekao sebi - hoću da živim, da o svemu ovome svedočim. I, naziv moje prve knjige je bio upravo taj, "Živim da svedočim"...

TROJICA OSUĐENA, JEDAN OSLOBOĐEN

U Čelebićima kod Konjica, sredinom maja 1992. godine, snage bosanskih muslimana i Hrvata formirale su logor u kome su bili zarobljeni, mučeni i ubijani srpski civili. Međunarodni sud za ratne zločine optužio je 1996. godine, a zatim i osudio samo tri osobe odgovorne za ubistvo Srba u logoru Čelebići. Iako žrtve svedoče da je u logoru stradalo više od 100 ljudi, priznato je samo 14 ubijenih. Haški tribunal je na 18 godina zatvora osudio Hazima Delića, bivšeg zamenika komandanta logora, na 15 godina robije stražara Esada Landžu, dok je Zdravko Mucić, komandant logora Čelebić, osuđen na devet godina zatvora. Oni su osuđeni za ubistva, mučenja, seksualna zlostavljanja, premlaćivanja i okrutno i nečovečno ponašanje. U istom procesu, Zejnil Delalić, komandant Prve taktičke grupe armije BiH, koja je bila nadležna za logor Čelebići, oslobođen je optužbi.

[Nole]

Zlocini koje su Srbi pocinili priznajem i istih se stidim, ja samo zelim pisati o zlociniima nad Srbima jer se stvara slika da ih nije bilo...
Nemojte misliti da sam cetnik ili ko zna kakvo strasilo jer pisem o zlocinima nad Srbima.

[Pasaga]

Učestvovao sam u mnogim okršajima,bio na raznim zadacima i nikad ,znači nikad, nisam dobio naređenje da ubijam nedužne,žene ,djecu,zarobljenike...

Nisi jedini. Pisano naređenje, od nekog više rangiranog komandanta ARBiH, a o zločinu, niko nikada nije pronašao. Ni sva tužilaštva, ni sve obavještajne službe svijeta. Čak ni presretnuti telefonski razgovor.

u bugojnu je bilo i zlocina, uz temeljno organizovano ciscenje ne muslimanskog zivlja... pogrom na hrvatima... o toe se cuti... to ije planski?

to ispalo slucajno, izasli mujo i haso popili sljivu i rekli: ajmu uje magla...

Rankec....
Trebao bi znati jednu vrlo bitnu cinjenicu.
Armija ih je preduhitrila za samo jednu noc....
Samo jednu noc.......

[Krokodil Behko]

TROJICA OSUĐENA, JEDAN OSLOBOĐEN

Eto, rečeno je sve. Procesuirano.
Ukoliko je malo za nekoliko desetina premlaćenih i pobijenih, de mi reci koliko bi Srba trebalo ići u zatvor zbog Srebrenice, ili zbog više nego brojnih srpskih konc logora?
Nije da je pravda provedena savršeno, ali u konačnici broj sudskih procesa možda nije najvažniji, kao što je važna svijest o počinjenim zločinima na svim stranama.

Pod tim pojmom podrazumijevam ono kad se kaže "jeste, bilo je" i bez onog ofirnog ALI.

Ne reče ti meni ima li kakvih pisanih naređenja, sistematskih zločina itd?

[carobnjak N]

Zlocini koje su Srbi pocinili priznajem i istih se stidim, ja samo zelim pisati o zlociniima nad Srbima jer se stvara slika da ih nije bilo...
Nemojte misliti da sam cetnik ili ko zna kakvo strasilo jer pisem o zlocinima nad Srbima.

Zločina nad srbima je bilo, samo što moraš znati cjeli kontext događaja oko ubistava srba u sarajevu i kako su završili zločinci iz Ar BiH, koji su u stvari bili pod ničijom komandom ali ih se tolerisalo zbog učešća u odbrani grada
Prvo, zločine su počinile te kriminalne skupine i nije bilo zapovjedne odogovornosti , što je i dokazano u Hagu (Delić je oslobođen) Drugo, zločine su činili kad su imali gubitke u svojim redovima, što ih uopće ne opravdava ali to navodim samo zbog kontexta ...i zločine su činili jer je među srbima u sarajevu bilo špijuna koji su navodili granate na mjesta koja su bila potpuno izvan vida srpske artiljerije , ali onda su ovi ubijali nedužne srbe
Kako su završili?
Piše detaljno u knjizi Sefera Halilovića kad je vojna policija 94. prov od njih zatražila da se predaju , a onda ih , nakon što su odbili, pobila većinu u 2 dana. To je , ako postoji pravda i najveća pravda, jer recimo u Hagu u kojem je većina optuženih
Srbi, nema smrtne kazne. Dok se Armija obračunala sa svojima, Srbi su decenijama i dan danas , sakrivala svoje zločince
Dakle postoji razlika u tretmanu i pokušaji da se vojske izjednače ne uspijevaju i zbog samih simbola , recimo pravoslavnih
crkava u Federaciji i muslimanskih džamija u rs- koje su zbrisane s lica zemlje
Realno, jesu li sarajlije imale više razloga da pobijesne i zapale crkvu (umjesto što su je čuvali da je nebi neki ludak slučajno i zapalio) jer su ih srbi ubijali svaki dan sa okolnih brda ....ili su razlog da sravne sa zemljom Ferhadiju imali banjalučani
u kojoj nije bilo nikakvih borbi niti su stradali civili , a kamo li 1600 djece , kao u Sarajevu ?
Ljudi koji to ne žele da vide i hoće da sramotu svog naroda speru izjednačavanjem, svjesno ili nesvjesno stvaraju
ideologiju da je tako nešto ok ili eto jbg nešto što se toleriše radi viših ciljeva

[drugrankovic]

e kad ti kazes onda je to tako jel

[drugrankovic]

Učestvovao sam u mnogim okršajima,bio na raznim zadacima i nikad ,znači nikad, nisam dobio naređenje da ubijam nedužne,žene ,djecu,zarobljenike...

Nisi jedini. Pisano naređenje, od nekog više rangiranog komandanta ARBiH, a o zločinu, niko nikada nije pronašao. Ni sva tužilaštva, ni sve obavještajne službe svijeta. Čak ni presretnuti telefonski razgovor.

u bugojnu je bilo i zlocina, uz temeljno organizovano ciscenje ne muslimanskog zivlja... pogrom na hrvatima... o toe se cuti... to ije planski?

to ispalo slucajno, izasli mujo i haso popili sljivu i rekli: ajmu uje magla...

Rankec....
Trebao bi znati jednu vrlo bitnu cinjenicu.
Armija ih je preduhitrila za samo jednu noc....
Samo jednu noc.......

hoces rec bili brzi od kolega federativnih u istom pouhvatu etnickog ciscenja... lepo drustvance s lijepim idejama

a fino je to priznat

i onda to nije planski vec je o neposredan odgovor na planski poduhvat koji je trebao uslijediti...

pa da

[Terasa svjesti]

Bio je još jedan problem u Sarajevu htjeli mi priznati ili ne . Stanje opsade je odgovaralo radi bogaćenja pojedicaca i šverca sa svime pa i ljudskim životima . Pojedine teritorije su ustupljene i prodate za jebeno Sarajevo .

[drugrankovic]

to je tacno a kontrolu u tunelu i ko smije izac i uc, a da ne pricamo unjet nesto imali su alijini mafijasi...

i te kako im je odgovaralo... mogli su sve civile lijepo pustit i ajde nek se brani onaj kome je to i dolici, vojska... a ne, ovako je to sve imalo svoju ulogu i korist... sverc komerc ala bakir izetbegovic, savjetnik svoga babe

[Terasa svjesti]

Svega je bilo . Dođeš demililzirati njihovu zonu , ideeš u izviđanje i akciju a mještani ti psuju majku jer ih druga strana navodno ne dira .

Dođu ti "pizde" i šminkeri kopati rovove ili izvlačiti ranjenike kada ih pokupi racija . Gledaš ih momak sa postefa lafa , na njemu nova meklaudovka, farmerice 501 u džepu Rejban naočale a plače ko malo djete sa oproštenjem .

Kažeš mu kratko da pripazi jaknu jer će se isprljati i gledaš ravnodušno šta se dešava oko tebe i gdje je dostojanstvo kod istog tipa . Uh što sam danas nadrkan, još kad se sjetim da mi isti ljudi prospaju priču i o nekim piramidama i dan danas jednako švercaju .

[Nole]

Zlocini koje su Srbi pocinili priznajem i istih se stidim, ja samo zelim pisati o zlociniima nad Srbima jer se stvara slika da ih nije bilo...
Nemojte misliti da sam cetnik ili ko zna kakvo strasilo jer pisem o zlocinima nad Srbima.

Zločina nad srbima je bilo, samo što moraš znati cjeli kontext događaja oko ubistava srba u sarajevu i kako su završili zločinci iz Ar BiH, koji su u stvari bili pod ničijom komandom ali ih se tolerisalo zbog učešća u odbrani grada
Prvo, zločine su počinile te kriminalne skupine i nije bilo zapovjedne odogovornosti , što je i dokazano u Hagu (Delić je oslobođen) Drugo, zločine su činili kad su imali gubitke u svojim redovima, što ih uopće ne opravdava ali to navodim samo zbog kontexta ...i zločine su činili jer je među srbima u sarajevu bilo špijuna koji su navodili granate na mjesta koja su bila potpuno izvan vida srpske artiljerije , ali onda su ovi ubijali nedužne srbe
Kako su završili?
Piše detaljno u knjizi Sefera Halilovića kad je vojna policija 94. prov od njih zatražila da se predaju , a onda ih , nakon što su odbili, pobila većinu u 2 dana. To je , ako postoji pravda i najveća pravda, jer recimo u Hagu u kojem je većina optuženih
Srbi, nema smrtne kazne. Dok se Armija obračunala sa svojima, Srbi su decenijama i dan danas , sakrivala svoje zločince
Dakle postoji razlika u tretmanu i pokušaji da se vojske izjednače ne uspijevaju i zbog samih simbola , recimo pravoslavnih
crkava u Federaciji i muslimanskih džamija u rs- koje su zbrisane s lica zemlje
Realno, jesu li sarajlije imale više razloga da pobijesne i zapale crkvu (umjesto što su je čuvali da je nebi neki ludak slučajno i zapalio) jer su ih srbi ubijali svaki dan sa okolnih brda ....ili su razlog da sravne sa zemljom Ferhadiju imali banjalučani
u kojoj nije bilo nikakvih borbi niti su stradali civili , a kamo li 1600 djece , kao u Sarajevu ?
Ljudi koji to ne žele da vide i hoće da sramotu svog naroda speru izjednačavanjem, svjesno ili nesvjesno stvaraju
ideologiju da je tako nešto ok ili eto jbg nešto što se toleriše radi viših ciljeva

Ja sam totalno nekopetentan da komentarisem rat u BIH,kad su me 1991.mobilisali za rat u HR sve mi se zgadilo pa sam 92.napustio i Srbiju. U SA sam bio pre 6-7 godina jos se na zgradama videlo gde su udarale granate. Pisem sta sam cuo od ljudi koji su iz BIH doselili u NS. I trudim se da nikako ne preterujem.
E sad o SA pre nekoliko godina,odvede me drugarica iz SA u neki riblji restoran kod NATO baze na Butmiru i napijemo se ufff,prvo promasim stranu pa krenem autom prema bazi vojniik nas vrati i cim sam izasao na put zaustavi me saobracajna policija Prve reci saobracajca: Al si se ti napio izlazi iz kola...izadjem i mislim sta cu, te mu rece:Ako mi sad uzmes dozvolu nece mi se dici pa necu kresnuti ovu trebu... A ona pijana lezi na prednjem sedistu...Pandur me pogleda i rece mi...Pa da ceo zivot mene proklinjes da nisi jebo zbog mene, evo ti dozvola, jebala te ona al za 300m su ti muslimani, ako te zaustave najebo si...Imao sam srece pa me vise niko nije zaustavio, a dok se treba tusirala ja zasp'o
Inace auto je bio NS tablice

[drugrankovic]

sta ti zena rece na to?