Mali je ovo grad,u njemu sve se zna.

[gejsha]

Živim u malom gradu i već odavno sam se navikla da svak svakoga poznaje,pozdravljaš u prolazu svaku drugu osobu,a sa svakom trećom staneš bar minutu dvije.Pola grada ti je neko od rodbine.To sve ponekad izgleda lijepo,dobro je to što te skoro niko ne može prevariti,
ko je loš čovjek odmah je na lošem glasu,tako da se s takvim ljudima i ne trebaš petljati..
Ali često mi ide na živce što za skoro sve što uradiš cijeli grad odmah mora da zna,odmah krenu tračevi,svako jedva dočeka da neka djevojka zatrudni pa se priča o njoj,ili neko prekine vezu,odmah cijeli grad ispituje šta se zaboga desilo sa njima...i tako niz tih događaja,od kojih ti se smuči i želiš odseliti negdje daleko gdje te niko ne poznaje,gdje se niko neće okrenuti za tobom,gdje nikoga ne zanimaju tvoji problemi.
Ne znam je li još neko ovo sve doživljava ovako kao ja?
Da li baš u takvim situacijama možeš reći:ma baš me briga šta drugi kažu..
Ipak gledaš da ne osramotiš ni sebe ni svoju porodicu pa htio ne htio dosta stvari sam sebi moraš uskratiti..

[Luna.]

tako ti je to... kod nas se uvijek zna ko je prdno, na zapadu je zato sve nebitno. nikome nista ne smeta niti se brine. zato ne mozes ni od koga nikakvu pomoc ocekivat. kod nas je to ipak drugacije...
a sto se tice toga koliko ti je stalo sta ce drugi rec´... mene licno ne zanima ni najmanje. sve sto sam ostvarila, ostvarila sam sama. tako i ono sto je negativno za mene je moja stvar... za mene... ali nisam ja sama - tu je familija i nisu svi mog shvatanja pa se cesto moram obazirat na stvari, koje mene uopste ne tangiraju, vodeci racuna da drugima ne bude neugodno...

[komsija]

Zivio sam u maloj sredini i zaista se sve znalo jer "radio mileva" je radio neprekidno
Zalosno je sto se ljudi vise brinu o drugima nego o sebi
Ovdje u USA zaboli svakoga briga sta radis i drago mi je zbog toga
Cak nemam pojma nista o komsijama, mislim ovo ili ono hahahaha

[Ideja]

Ako živimo u maloj sredini važno je da imamo svoj stav ali i da znamo komunicirati sa masom ljudi koji nas manje ili vise poznaju. Iz iskustva znam - onoliko koliko sami dopustimo - toliko će drugi zadirati u našu privatnost. Često nas neke stvari znaju izbaciti iz takta ali vremenom se ogugla.
Rodjena sam i odrasla u malom mjestu ali sam rano shvatila da mi drugi "ne daju kruh" i da nema smisla nervirati se zbog tudjeg mišljenja ili bilo čega relkla- kazala, tudje radoznalosti i sl.. Jednom sam pokušala ispravljati krivu Drinu ali sad kad pomislim - samo smijem se, smijem seeeee
[media]8y29E2tZvt0[/media]

[Bahra]

Ja nisam nikad zivjela u malom gradu, ali sam 4 god. rata provela u 'mahali'. Ispocetka sam bila k'o krme u Teheranu,mame su branile onim finim curicama da se druze samnom, jer sam bila 'anamona' koja nosi poderane hlace,maice naizvrat,ima vise od dvije mendjuse i slusa divljacku muziku.
Nisam se obazirala na to,niti mi je sta znacilo...uglavnom nisam se nervirala zbog toga, ja svoje oni svoje a mati me opravdavala

[Ledena]

i Zenica je mala, zato sam se uvijek trudila da sto manje radim neke belaje, da mi niko ne moze reci ona ovakva onakva..
prije me brinulo sta drugi pricaju o meni, a danas bas me briga, jer ja znam da nista lose ne radim,
trudim se da roditeljima obraz ne ukaljam, i time se vodim.. i danas niko ne moze uperit prst u mene i recu ona je uradila to i to..

[niska grana]

Nisam iz maloga grada ali sjećam se kratkog životnog momenta u kojem je zainteresovanost za to šta će neko pomisliti ili reći degenerisala do te mjere da bih na javnom mjestu gotovo razmišljao o tome kako da se ponašam i u kojoj pozi da sjednem. Kako da položim ruku na stol, da li ovako ili možda ipak onako.
Brzo mi je sinulo da sam iskompleksiran i glup i da ljude i cijelu planetu Zemlju u suštini potpuno zaboli briga za mene i moj ili bilo čiji život.
Niko nema vremena da se zaista posveti tebi izuzev roditelja zato što te jedino oni vole više od sebe i eventualno ako imaš sreće bračnog druga. Za ostatak svijeta si samo statistika, statistika rođenih, umrlih, vjenčanih, zaposlenih, besposlenih, poginulih, bolesnih i ranjenih. Svako svoju muku vuče i svakom je njegovo dupe najpreče da bi se ozbiljno posvetio nekom drugom, ostaje tek toliko vremena za mahalanje na koje zaista nikad ne treba obraćati pažnju i koje realno može naškoditi samo onome ko ga proizvodi.

[mohikanka]

i samoj mi je ponekad mozda zasmetalo isto, u vrijeme kada sam odrastala u svom malom, voljenom gradicu... zanimljivo ali danas, kada sam taj mali grad zamijenila velikim, upravo mi sve to nedostaje...
znas kako se kaze, dobar glas daleko se cuje, losi jos dalje...

[String]

ma kakav mali grad?...danas je fb "mali grad" u kojem se sve sazna...cc

[Krokodil Behko]

Mene apsolutno ne zanima,ko sta zna o meni u malom gradu ili na malom internetu.. Slobodno nek me proucava i tumaci kako hoce.. Bitno je to,da se ja,sasvim sigurno,necu okrenuti za tim pricama (vako-nako) Ionako ne znam,kud sam posao i jos mi samo fali,da me ludi komsiluk zbunjuje

[Katja]

Mene nitko ne trača, nisam uopće zanimljiva.

[Johny]

ja svoje oni svoje

najbolji odnosno najpametniji nacin borbe protiv primitivizma

[Luna.]

najzalosnije mi je kad s nekim o necemu prica a on kaze, sta ce svijet reci ... toliko je to meni bez veze

[Zagorka]

mali je ovo forum,na njemu sve se zna

[Blackhawk]

Dobrodosli u ... . Grad koji zna o vama vise nego vi sami

[Julia-Klara]

mali je ovo forum,na njemu sve se zna

a dje da znam kad nista ne znam (ne zanima me)

kod nas je svaki grad dovoljno mali da nas svi znaju... mene su licno nervirali neki komentari jer nisu imali sta pricati o meni, ali nemam ja ovdje sta traziti...moje vidjenje svijeta se znatno razlikuje od vidjenja svijeta "nasih ljudi" tako da-put pod noge

ne znam koliko je zahebancija,ali stalno piskaranje po forumu sta radimo, sta smo uradili, koliko nam narasla kosa u posljednjih 10 minuta mi je previse...i onda pricamo o cuvanju privatnosti...de ba...
i kao sto prezident String rece najveca mahala je FB

jos samo da pocnu pisati kad odu u wc i kakva im je stolica bila

[POSAVLJAK]

hahahah ovo mi je nekako poznato. Kad sa ekipom dođem na odbojku ponedjeljkom, sve znam, gdje je ko bio, šta se radilo i bla bla bla. I onda kad mene pitaju : Pa zar ti nisi čuo??? Naravno da nisam kad me ne zanimaju tuđi životi.

Jednom se desilo : Bio je prvi maj, dođe lik ispred kafića i poče da se rasprema, Orašje vrvi od ljudi. Čovjek se skine gol i ide, a eto, baš ja slučajno prolazim uz njega. Svi bleje a on šeta, ja samo pogledah i nastavi, pa jebe mi se, hodaj brate kako ti se ćefne. Svi vade mobitele i snimaju, ima to i na tu jube, samo mrsko mi sad tražit hahaha.

A što se mene tiče, ja sam jedan od onih koji ne jade, ne jade da nemaju love i ne kukaju kako je teško, ja sam jedan od onih što je shvatio da je život borba i boli me ona stvar za druge ljude. Ono što se meni sviđa to i uzmem. Onu koja se meni sviđa sa tom i stanem. A onda, sutradan kolaju razne priče : stao sa tuđom ženom, izvodio kurve, čak sam čuo da imam i dijete sa nekom, čak sam čuo i da se ženim buhahahaa, svašta ja čujem od naroda o sebi a zapravo su ljubomorni. Al eto, nekako i volim da budem glavna tema, neka bar pričaju o meni kad nemaju ništa pametno za pričat.

[dacina_curica]

i kao sto prezident String rece najveca mahala je FB

jos samo da pocnu pisati kad odu u wc i kakva im je stolica bila

Pozovi koju novopecenu mamu u FB prijatelje Pa da vidis statusa o koliko i sta djeca jedu, sta od toga ostane u peleni, pa inda ispod 75 komentara o boji stolice itd. . Isto vazi i za povracanje itd...

[dacina_curica]

On topic: odrasla u Zvorniku koji je inace skolski primjer mahale. Svi sve znaju i svi u svaciji posao zabijaju nosine. . Ovi sto su mi i dan danas u komsiluku (preko bare) nisu ni malo promijenili mentalitet i svaki skup je samo jedna velika trac partija. Ne vjerujem da sam iole zanimljiva da bi im bila tema na skupovima a i da jesam nesto se ne cesem plaho zbog toga. Meni moj zivot, njima njihov. Zakolutam i ja ocima na neke stvari ali nije moje da guram nos gdje mi nije mjesto, pogotovo ako tudje ponasanje nema nikakve veze sa mnom ili uticaja na moj zivot. Iskreno ki se *ebe ko sta radi u svojoj kuci i tako dalje i tako to....sto/ko mi se ne svidja preskocim/zaobidjem, kako u svakodnevnici tako i na netu.

[Peggy Sue]

Mislite ako radite svoja posla da ste manje zanimljivi?? Eeee, pa tek tad, tako nedokučivi, nepoznati, mistični postajete tema raznih tračeva. Tj. nagadjanja. I mislim da niko nije potpuno imun na traceve.
Mozete ih VI ignorisati, ali sta kad oni dodju do vasih najmilijih? Vasa mama cuje, vas muz cuje... Ok, oni vas poznaju, znaju razlikovati laz od istine, ali svejedno - prica ostavlja gorak okus.

Ne ovlim zapadnjacki nacin zivota. Umres i tvoj prvi komsija tek nakon 8 dana skonta da te nema, jer se sazalio na macku koja gladna hoda oko kuce (na macku, ali nije primijetio da TEBE nema). Ja sam za sijela, muhabet, posudjivanje solje secera i kahve... Samo treba znat mjeru (Ne secera i kahve) nego mjeru price. Ne tracaj, ne ogovaraj i to bi moglo biti to. Kazem moglo, jer uvijek ima izuzetaka.

Nedavno sam sasvim neduzno prenijela pozdrav osobi A od osobe B. A to se pretvorilo u mali gradjanski (ili seljacki) rat. Ko je koga kad sreo? kako se ko poznaje? Vidi joj slika, vidi joj lustera...

Mozda zato sto toliko izbjegavam traceve, zasmeta mi kad me trpaju u iste. A dok dokazes da nit si luk jeo nit' lukom mirisao - prodje voz.