Post
by Terasa svjesti » 04 Sep 2015, 17:25
U seoskoj trgovini mi čovjek kaže: "Hoćes li poteguti. Pogledam ga, čovjek je srednjih godina u polu pijanom stanju, poznajem ga od prije. Kažem mu: "Hvala ti, ja ne pijem pivo". On mi drsko odgovori: "Pa šta me gledaš, šta si zin'o"?
Razmišljam da ga nisam ni pogledao dok mi se nije obratio. Ne znam da li bi bilo pametno da ga izvedem i odvalim mu jednu iza ušiju, vjerovatno bi se otrjeznio.
Onda skontam da je on mene gledao i čekao da nam se pogledi sretnu i da započne "paljbu po meni" Znam ga, siguran sam u to, kako se naša verbalna komunikacija sve više širi još sam sigurniji, jer vračam film unazad i sjećam se čovjeka.
Nudi mi da potegnem iz jedne od dvolitarskih piva iz svoje kese u kojoj se nalaze još dvije do tri velike pive - klipače.
Ustvari provocira, kako bi me pred par ljudi osramotio, izazvao ili već šta?! Poznajem ga. Izbjeglica je iz manjeg entiteta. Protjeran, tj. pobjegao je ,kao ona stvar ispred neprijatelja.
Sada mu smetaju ljudi koji su ga primili u svoj grad kao muhadžira, smetaju mu ensarije, vjernici,bivši vojnici i patrote.
Kad se jednom u godini vrati u svoj popaljeni dom, na komad zemlje koji visi u gruntu da li je njegov ili od drugog naroda , tamo se grli sa "kumom" i iste one pive iz one kese iznosi na sto i časti se .
Naravno, nije bitno što mu je "kum" neposredno pobio pola familije, a ovaj to komentariše kao niz nesretnih okolnosti i kao nešto što moramo što prije zaboraviti i nastaviti živjeti kao nekada prije kako se živjelo u bivšoj državi.
Kada se kum i pivopija napiju, kum mu mu psuje Balijsku majku i pljuje ga i opet ga tjera iz njegove avlije.
Naravno, pivopija nema snage i srca ništa prigovoriti kumu.
On se pripit i uriniran bez imalo ponosa i trunke časti vrati u čaršiju, gdje ga jednako gledaju i tu svoj bijes iskali na nekom tamo koji ne želi sa njim piti.
Čudi me i sve me više čudi kako ti "pojedini" nesretnici protjerani iz svojih domova, sa demetom smrtovnica svoje familije pod pazuhom, dođu iz Amerike i Zapadnih zemalja na godišnji odmor i prave vatromet u prirjeatnim domovima i baščama za kumove i prijatelje a nakon masovne dženaze, zaljevaju pivom kurbane dok se okreću na ražnjevima.
Čudi me zaista da pameti nema u čovjeku i da mu je svaki dan neka opomena za vratom, a on i dalje ohol hudnjak prsi se i busa u već osramoćena prsa
Bošnjo, dokle bolan dokle . .
Ipak ne izdurah i pozvah pivopiju van da porazgovaramo ,ako se ima šta porazgovarati i razjasniti.
Pogađate, nije izašao i počastio me sokom ili nečim drugim, što sam uljudno odbio .
Pivopija se onda prebaci na drugu "žrtvu" koje je upravo ušla u trgovinu.
Isti scenario i isto odstojanje . Mislim da će mu ipak netko svezati uši u "mašnu"
Pametan čovjek vidi onoliko, koliko mu treba, a ne koliko može vidjeti.
(Michael de Montaigne).
Malo vas ovaj puta ne kontam. Mislim da kad se kaže to - dva tijela , jedna duša - to je ljubav...prijateljstvo mislim nije to...Prijateljstvo je kad nekoga prihvaćaš baš onakvim kakav jest i nikad ga nećeš iznevjeriti...ma može se posvađati, ali uvijek ćeš za njega učiniti onoliko koliko možeš i nećeš stavljati na vagu tko je učinio više...ali, ak te iznevjeri pa ne čini baš ništa - hbga onda ti i nije prijatelj
...možda i jest istina da je prijateljstvo iznad ljubavi ...ne znam..ne bih baš mudrovala...
..lako tudzom guicom u trnje...na nekoga drvlje i kamenje a nekome ulizivanje umguicu..jah 
...kakav papir ba? ......................de,i ja sam autor ovog texta! 
i vjeruje ti! 
