"DUŠA"

[Biba]

NEKAD I SAD

U mlađim danima bijah veseo jutrom..
U veče plakah.Sada kad stariji sam,
Sa sumnjom počinjem dan svoj, ali
Svet mi je i vedar njegov svršetak.

Friedrich Hoelderlin

[sann]

Prošapći mi ime...

Noćas, poći ću tamo, gdje putuju svi snovi
Zatraži me srcem, moje ime dozovi
U predgrađu raja, tvoju ću ruku pronaći
U svoju je stavit', još jednom nebo dotaći

Ništa nam ne mogu oluje, stvarnosti plime
Znaš čarobnu riječ, samo prošapći mi ime
Ja čut ću ti poziv, negdje, na rubu samoće
Znaj, srećo moja, prolazi sve, i ovo proć' će

Opet, svjetlost će naša porazit' sve tame
Spojit će nas ceste, nikada ostavit same
Samo prošapći mi ime, nek duša zna kuda
Ne bojim se daljina, nit Božjeg suda

Noćas, poći ću tamo, gdje putuju svi snovi
Zatraži me srcem, moje ime dozovi...
NN..

[sann]

Nema kraja....

Ne, za nas nikada nema kraja
Malen je korak do zvjezdanog sjaja
On je već tu, u čaroliji oka
Odraz je duše što je svemire duboka

Od samog postanka ona milenije broji
Rađa se i umire, al' zauvijek postoji
To je ono Božansko u nama
Što seže u nebo i sve strahove slama

To je glas koji tiho šapuće: "Kreni"
Ostavi zaborav i uvijek vrati se k meni
Zajedno ćemo svladati obzore daljina
Vodi nas sila stvaranja, čarobna, fina

Ne, za nas nikada nema kraja
Duša nas zauvijek s izvorom spaja
Okrenimo se unutra, povjerujmo sebi
Naš put je svrha, kako nikad prestao ne bi

Sretan je onaj koji vjeruje svojoj duši
Za njega zapreke nema, sve zablude ruši..NN

[sann]

Staza k vječnosti...

Protekle su godine stazama od slutnji
Poneke u radosti, a poneke u ljutnji
Jer čovjek je ptica što k vječnosti leti
Ponekad uz pjesmu, ponekad u sjeti

No, staza ne čeka nikog, putuje u sutra
Kroz magle i svjetlost, kroz noći i jutra
Sve putnike sudbe uvijek naprijed nosi
Ponekad tiho, ponekad s vjetrom u kosi

Možda se sretnemo jednom, na putu
Stvorimo zauvijek koje trajat će minutu
Stazi to ne smeta, ona kroti vrijeme
Ne brinu je sreće, ne skreću dileme

Zato, drug mi budi, suputnik i nada
Nek' staza odmiče, zaustavimo sada
Jednom, kad lutanja napokon nas spoje
Ljepše je k vječnosti krenuti u dvoje

[Pasaga]

Staza k vječnosti...

Protekle su godine stazama od slutnji
Poneke u radosti, a poneke u ljutnji
Jer čovjek je ptica što k vječnosti leti
Ponekad uz pjesmu, ponekad u sjeti

No, staza ne čeka nikog, putuje u sutra
Kroz magle i svjetlost, kroz noći i jutra
Sve putnike sudbe uvijek naprijed nosi
Ponekad tiho, ponekad s vjetrom u kosi

Možda se sretnemo jednom, na putu
Stvorimo zauvijek koje trajat će minutu
Stazi to ne smeta, ona kroti vrijeme
Ne brinu je sreće, ne skreću dileme

Zato, drug mi budi, suputnik i nada
Nek' staza odmiče, zaustavimo sada
Jednom, kad lutanja napokon nas spoje
Ljepše je k vječnosti krenuti u dvoje

[sann]

TAJNA VOLJENJA
Tajna voljenja,
davno, davno na nebesima zapisana:
"Bića koja prepletu duh i dah,
bit će zauvijek povezana".
Ne trebaš ništa reći,
ponekad tišina kazuje više,
čujem tvoj dah kako diše.
Slutim te u zlatnim jesenjim krošnjama,
ćutim te u tihim riječnim šaputanjima.
slušam to tajanstvo tišine,slušam rijeke tihi glas.
U meni plamsaj još uvijek tako živo gori ,
kao da nisu prošla stoljeća nakon nas.
Zove me rijeka što grgolji,znam to drhtaj je tvoj,
sunce zlatno u kose mi se plete,
znam to ruke su tvoje,
i nesvjesno se pitam, iako odgovor znam,
od kuda u grudima ona čudesna nejasna toplina
čim pomislim na nas.
Kao da zastalo je vrijeme,
sunce prostrlo je zlatni trag ,
sapleo se jedan list u kosi,
i od nekud naiđe onaj osjećaj tako drag i znan.
Osjetih tek nestvaran pokret ruke tako mil i blag,
i usne zatreptaše, osjetiše i one tvoj dah.
Šutim s tišinom i pitam se je li to java ili san.
Čudesno je to tajanstvo pripadanja,
čudesna je tajna voljenja,
nedodiriva, nemjerljiva,nestvarna,
a opet tako jasna, tako bliska,tako blistava,
tako stvarna, tako postojana
poput biljega vječnosti u nebeskim laticama...

[Biba]

UTRNI

Utrni majko, svjetla-
stadoše ponoæni hati.
U mrak se ruše i nestaju:
beznadni, bolesni sati.

Podaj mi cjelov, neka mi
na blijedim usnama snije;
do tebe, majko, nitko ih
jošte poljubio nije....

Usnut æu tako s posmjehom
ko miris jesenjih ruža...
Poljubac tvoj je najslaði,
i ljubav je tvoja najduža.

A jutrom, kad sunce crveno
na krevet moj æe pasti-
na mrtvim usnama mojima
bijela æe ruža cvasti.

A ti æeš misliti, da se to
poslijednja nada smije
i djete tvoje nesretno
jošte da umrlo nije

*
Utrni, majko, svjetla-
stadoše ponoæni hati
U mrak se ruše i nestaju:
beznadni bolni sati

Sudeta Đuro

[sann]

Lutkar...

Nečujno, i od nebeske suze padam tiše
Dokle to sudba prstom zakletve seže
Kad pomislim: "Neću!", tad te volim još više
Tko je taj lutkar što me koncima veže?

Nekako, uvijek te sretnem u knjizi života
Kad uvjeren sam kako konci sad drugog stežu
U ponor me surva ta..."TVOJA" ljepota
Iznova lutkar zatvori izlaz, splete mi mrežu

Imam li izbor, il' tlapnje o slobodnim snima?
Bira li čovjek stopu svog zemaljskog puta?
Nekako, i kad ne želim , na svakoj te ima
Za mene vječnost, za lutkara minuta

Tko je taj lutkar što duše nam spaja
Vidi li obzor i kad nama skriju ga tuge
Njegovu igru moram slijedit' do kraja
Nebeske suze su za te, nikada za druge..

[Terasa svjesti]

TAJNA VOLJENJA
Tajna voljenja,
davno, davno na nebesima zapisana:
"Bića koja prepletu duh i dah,
bit će zauvijek povezana".
Ne trebaš ništa reći,
ponekad tišina kazuje više,
čujem tvoj dah kako diše.
Slutim te u zlatnim jesenjim krošnjama,
ćutim te u tihim riječnim šaputanjima.
slušam to tajanstvo tišine,slušam rijeke tihi glas.
U meni plamsaj još uvijek tako živo gori ,
kao da nisu prošla stoljeća nakon nas.
Zove me rijeka što grgolji,znam to drhtaj je tvoj,
sunce zlatno u kose mi se plete,
znam to ruke su tvoje,
i nesvjesno se pitam, iako odgovor znam,
od kuda u grudima ona čudesna nejasna toplina
čim pomislim na nas.
Kao da zastalo je vrijeme,
sunce prostrlo je zlatni trag ,
sapleo se jedan list u kosi,
i od nekud naiđe onaj osjećaj tako drag i znan.
Osjetih tek nestvaran pokret ruke tako mil i blag,
i usne zatreptaše, osjetiše i one tvoj dah.
Šutim s tišinom i pitam se je li to java ili san.
Čudesno je to tajanstvo pripadanja,
čudesna je tajna voljenja,
nedodiriva, nemjerljiva,nestvarna,
a opet tako jasna, tako bliska,tako blistava,
tako stvarna, tako postojana
poput biljega vječnosti u nebeskim laticama...

Sann

[sann]

Ne smijem vise,jos cu zatvora zaglaviti

[greeneyes]

Čije sad tekstove kradete?

[Terasa svjesti]

Vidi šikucije

[greeneyes]

Ccc.

[Terasa svjesti]

Ponekad:

Ponekad poželim da me nema
da zaspem i nikad se ne probudim,
i nitko mi ne može pomoći,
a ja samo trpim, i ludim...

kao da se tamni oblak približava
i prilazi sve tiše tiše
a ja ga gledam i puštam da dođe
jer mrzim se sve više i više...

koliko to još mogu izdržati
pitam se, al ne znam ni sama
al tješi me pomisao o kojoj mislim
da neće me biti jednoga dana

Dobriša Cesarić- Ova je za sann i ne odustaj

[Terasa svjesti]

HEMISFERA U KOSI


Dopusti mi da udišem dugo, dugo,
miris tvojih kosa,
da uronim u njih svoje lice
kao što žedan uranja glavu u vodu izvora
i da mašem njima
kao mirišljavom maramicom
istresajući iz njih uspomene.
Kad bi samo mogla znati šta sve vidim
šta sve osećam
šta sve čujem u tvojim kosama
moja duša lebdi na mirisima
kao što duša drugih lebdi na muzici.
Tvoje kose kriju ceo jedan svet
pun jedara i jarbola,
u njima leže velika mora
čiji me monsuni nose prema
blaženim podnebljima
gde je prostor plavetniji i dublji
gde je vazduh mirišljav
od plodova lišća i ljudske puti
U okeanu tvojih kosa
nazirem luku
punu tužnih pesama
krepkih ljudi
svih nacija
lađa svih oblika
koje ocrtavaju svoju tananu složenu arhitekturu
na beskrajnom nebu
gde počiva večna toplota.
U milovanju tvojih kosa
ponovo nalazim malaksalu tugu
dugih časova
provedenih na divanu
u kabini neke lepe lađe
koju jedva primetno ljulja zanjihana voda bure
izmedju saksija sa cvećem
i praznih posuda iz kojih struji svežina
u toplom domu tvojih kosa
udišem miris duvana izmešan s opijumom, šećerom
u noći tvojih kosa vidim
blistavo plavetnilo tropskog neba.
U maljavim pribežjima tvojih kosa
opijam se mirisima sačinjenim od šumske smole, mošusa i kokosovog ulja.
Dopusti mi da ujedam
tvoje crne teške pletenice,
Kada grickam tvoje gipke i nepokorne kose
čini mi se da jedem uspomene...

Charles Baudelaire

[Terasa svjesti]

Halil Džubran - Mej Zijadi

"Kažeš mi da se bojiš ljubavi. Zašto se bojiš, malena moja? Bojiš li se sunčeve svetlosti? Bojiš li se plime? Bojiš li se zore!? Bojiš li se dolaska proleća? Zašto se bojiš ljubavi? Znam da Te malo ljubavi neće zadovoljiti! Isto tako znam da malo ljubavi neće zadovoljiti ni mene. Ti i ja se ne zadovoljavamo, niti ćemo se zadovoljiti malim. Mi želimo mnogo. Mi želimo sve. Mi želimo potpuno. Kažem, Mari, da je u želji ispunjenje, i ako je naša želja jedna od božijih senki, doseći ćemo sigurno nešto od Božje svetlosti.

Ne boj se ljubavi, Mari. Ne boj se ljubavi, saputnice moga srca. Treba da joj se predamo, i pored bola, žudnje i potištenosti koje nosi. Slušaj Mari: Danas sam ja u zatvoru želja. to su želje rođene sa mnom. Danas sam ja vezan starom idejom, starom koliko i godišnja doba. Možeš li biti sa mnom u mom zatvoru, dok ne izađemo na svetlo dana. Hoćeš li biti pored mene, dok se ne raskinu ovi okovi pa ćemo slobodno ići do vrha. Sada približi čelo. Približi svoje ljupko čelo, tako, tako bog Te blagoslovio. Bog Te sačuvao, voljena saputnice moga srca.

Njujork 26.februar 1924. godine.

[KOMESAR]

U slutnji, u čežnji daljine, daljine;
u srcu, u dahu planine, planine.

Malena mjesta srca moga,
spomenak Brača, Imotskoga.

I blijesak slavna šestopera,
i miris (miris) kalopera

Tamo, tamo da putujem,
tamo, tamo da tugujem;

da čujem one stare basne,
da mlijeko plave bajke sasnem;

da više ne znam sebe sama,
ni dima bola u maglama.

[KOMESAR]

Opomena

Čovječe pazi
da ne ideš malen
ispod zvijezda!
Pusti
da cijelog tebe prođe
blaga svjetlost zvijezda!
Da ni za čim ne žališ
kad se budeš zadnjim pogledima
rastajo od zvijezda!
Na svom koncu
mjesto u prah
prijeđi sav u zvijezde!

[STEPSKI VUK]

Noćas htjedoh biti sjenka,
tih i proziran
da me ne vidiš ali da čuješ
kad te dozivam

Noćas htjedoh biti svjetlost
obojena ljubavlju
da te obasjam i da se smjestim
na tvom ramenu

Noćas htjedoh biti zrak
da me udahneš
da ti svježinom izmamim osmijeh
kada ustaneš

Noćas htjedoh biti san
da me zapamtiš
i da ti se ostvarim
kad se probudiš

[sann]

Noćas htjedoh biti sjenka,
tih i proziran
da me ne vidiš ali da čuješ
kad te dozivam

Noćas htjedoh biti svjetlost
obojena ljubavlju
da te obasjam i da se smjestim
na tvom ramenu

Noćas htjedoh biti zrak
da me udahneš
da ti svježinom izmamim osmijeh
kada ustaneš

Noćas htjedoh biti san
da me zapamtiš
i da ti se ostvarim
kad se probudiš