Teatar izgubljenih snova-bijeg u internet-forumska apokalipsa

[Rum]

Nekad je muž bio centar svijeta. Danas?
Centar je login, notifikacija, nova tema, citiran si.
Dok muž priča o poslu, ona čita postove.
Dok on hoće razgovor, ona odgovara – ne njemu, nego korisniku “DarkShadow87” koji je postavio sliku mačke i pita je li slatka.

Večera zagorjela?
Nije važno, tema o “toksičnim vezama” ima 143 komentara.
Muževa rođendanska torta?
Naručena online, jer se nije stiglo pravit – bila je drama u jednoj ženskoj temi, a to se ne propušta.
Vikend izlet?
Ne može, zakazana je “forum igrica” – neko mora pogađat pjesmu iz filma iz 80-ih.

Muž pita: “Jesmo li mi uopšte više bliski?”
Ona misli da je to pasivno-agresivni komentar i stavlja ga u temu “muževi koji ne razumiju moderne žene”.

Jer forum razumije.
Forum je tu 0-24.
Forum sluša.
Forum lajka.
Forum ne prevrće očima kad napiše da je retrogradni Merkur utjecao na njen PMS.

A muž?
On ide sam gledat seriju.
Možda otvori i on profil.
Ali džaba – ona već ima 12k postova, 3000 reputacije i nadimak “Kraljica mišljenja”.

[Rum]

Kad su se tek upoznali, sjećala se, nije ni znala šta je forum.
Njegov glas joj je bio važniji od bilo čije poruke.
Ali vremenom…
On je postao predvidiv. A forum? Forum je svaki dan druga drama.

Na forumu ima svega:
– žene koje prolaze isto što i ona
– muškarci koji slušaju (ili bar glume da slušaju)
– podrška, savjeti, slike kolača, horoskop, čak i igrice

Muž joj je jednom rekao:
"Ti više pričaš s forumašima nego sa mnom."
A ona – nije ni poricala.
Jer šta da kaže? Da joj je zanimljivije čitat kako se neka iz Tuzle razvodi nego slušat njegove komentare o utakmici?

Navečer u krevetu – on okreće leđa, ona ekran.
Svjetlo telefona joj obasjava lice, a prst brzo skroluje kroz teme:
"Koga biste blokirali da možete?"
"Koliko vam muž pomaže?"
"Ko vam je najiritantniji forumaš?"

On leži, ćuti. Ona se smije na komentar neke forumašice.
Kaže sebi: "Bar me ovdje neko razumije."

Muž ustaje, uzdahne, ode u drugu sobu.
Ona nastavi – odgovara na citate, piše novi post:
"Žene, kako se izboriti s emocionalno odsutnim partnerom?"
– i zna da će dobiti desetak odgovora do jutra.

[Skin]

jao ruma. forum-shaming.
pazi da ne budes cancelovan.

[Koteljubi_kadnisamtu]

"Više si na forumu nego u braku, druže moj"

Znaš da je došlo do tačke bez povratka kad žena uđe u sobu, a muž, bez da digne pogled s ekrana, promrmlja:
— "Evo me, samo da završim post."
A post? Rasprava sa likom iz Doboja o tome je li bolje grijanje na pelet ili na drva. Osmi odgovor u nizu. Forum tema duga 34 stranice.

Nekad je bio čovjek. Sad je nick. Ime zaboravljeno, ali forum zna – Slavko74, BurekMaster, RealnoBrate. I dok žena već treći put pere suđe, on piše dubokoumnu analizu o tome zašto je bivši trener Borca bio saboter, a današnji je "babo".
— "Vidi ovu sliku", kaže žena, "slatka nam mala u vrtiću danas."
— "Mhm, kasnije, imam quote da odgovorim ovom levatu što mi piše gluposti."

Navečer u krevet, ona se okrene prema njemu, možda tražeći razgovor, možda samo da osjeti da je tu.
On, naravno, još jednom u mobitel:
— "Samo da refresham temu o asfaltiranju naselja."

I šta se desilo?
Odnos se pretvorio u tišinu, a tišina u... notifikacije. Žena govori s frižiderom više nego sa mužem. Djeca se igraju da im je tata admin pa ga zovu preko lažnih profila. A on?
On misli da je još prisutan jer lajka njenu sliku jednom u mjesec. Ponekad.

Ali istina je jednostavna.
Forum mu je postao nova dnevna soba. Tamo se ne mora truditi. Tamo ga niko ne pita gdje su mu čarape. Tamo ne mora objasniti zašto nije promijenio sijalicu od prošle zime.
Tamo ga zovu legendo.
Kod kuće — "jesi blesav više?"

I tako, žene sjede u tišini, same, dok muževi pišu po 103 puta dnevno da nije sve do para, nešto je i do karaktera, dijele GIF-ove i glasaju u anketama ko je najzgodnija forumuša.

A brak? Pa... brak je tema koja se više komentira nego živi.


---

E ovoga sam se najvise bojao buraz
Tih novina a sad virtuelnih

[Rum]

Zvao ju je.
Pitao je: “Hoćemo kahvu?”
Rekla je: “Evo samo da završim nešto.”
To “nešto” je bio odgovor nekom liku koji je napisao da su žene danas razmažene.
Odgovarala mu je 15 minuta, s citatima i dokazima.
Njega zaboravila.

Nekad joj je on bio oslonac, rame, šala, plan za vikend.
Danas?
Čovjek koji hoda po kući kao duh dok ona piše roman po forumima.

Ima osjećaj da dijeli ženu s virtualnim svijetom.
Ponekad se pita: je li to prevara? Ne fizička, nego emocionalna.
Jer ona je više dušom tamo, nego ovdje.
Njene misli, brige, smijeh – sve ide tamo.
Njemu ostane tišina.

Gledao ju je sinoć.
U pidžami, sklupčana, telefon joj osvjetljava lice, kucka po tastaturi k'o da vodi pregovore u UN-u.
On šuti.
I zna: ako sad nešto kaže, odgovorit će mu nervozno.
Ako šuti – isto neće primijetit.

Ponekad joj poželi reći:
"Znaš li da ja više nemam s kim pričat?
Ti jesi tu – ali nisi sa mnom."

Mislio je: možda je samo faza.
Možda joj treba društvo.
Ali sad vidi – nije faza.
To joj je postao svijet.

I možda najgore:
Taj svijet ima dugme "block".
A on nema.

[Rum]

"Forum mu važniji od žene"

Kaže ona:
“Ti više razgovaraš s tim tvojim forumašima nego sa mnom.”
A on – ne odgovara.
Jer zna da je možda i u pravu.

Na forumu ga zovu “Realist_Balkan”. Ima 9.482 posta.
Na zidu mu piše: "Poštovan, direktan, zna s riječima."
A kod kuće?
Šuti. Ili gunđa. Ili sluša – napola.

Počne dan s kafom i forumom.
Završava ga isto.
Dok ona priča šta je bilo na poslu – on čita temu “Jesu li žene danas previše razmažene?”
Kad ga pogleda – sakrije telefon, k'o klinac.

Ne vara je.
Ali to joj ne znači mnogo.
Jer dok ona gleda film – on je u prepirci s “ShadowQueen87” oko muško-ženskih odnosa.
Dok joj treba zagrljaj – on dijeli smajliće podrške nekoj forumašici koja se žali na brak.

Ima tamo sve:
– rasprave gdje uvijek ima pravo
– ekipe što mu govore “legendo”
– žene što ga citiraju i pišu: “Bravo kralju, konačno neko normalan!”
– teme gdje on ne mora da sluša, samo da piše

A kod kuće?
Sve teže gleda u oči.
Sve više koristi riječi: “Sad ću… Evo samo da završim nešto…”

Ponekad misli:
Šta to uopće tražim tamo?
Potvrdu? Razumijevanje? Bijeg?

A onda dođe notifikacija. Neko ga citirao. Napisao mu:
“Respect za komentar. Pogađa u srž.”

On se nasmije.
Jer tu ga barem neko vidi.

A žena u drugoj sobi – gasi svjetlo.
Bez riječi.
Bez foruma.

[Koteljubi_kadnisamtu]

Mi nemamo takvih forumašica.

Izgleda ovaj Rum samo zene blati, e svasta

[Koteljubi_kadnisamtu]

Rumić odličan si. Iako će neko na kraju da ponese tu titulu Kralja Gluposti

[Rum]

U početku nisam ni primijetio. Samo sam slučajno naletio – njen profil, njen nadimak, i njene slike. Ne one obične, s djecom ili porodicom. Nego one "posebne". Namještene poze, malo više šminke, pogled u kameru onako kako mene već odavno ne pogleda.

Kaže – "To je samo forum. Nije ništa."
Ali kad žena objavljuje slike samo za tuđe oči, a ne za mužev pogled – nešto tu nije u redu.

Vidim komentare: "Prelijepa si", "Uh, kako zračiš", "Da si moja..."
A ona? Smješka se u ekranu, tipka zahvalnice, voli pažnju.
I ja sam nekad tako gledao u nju, tako joj pisao. Sad gledam kako nepoznati muškarci to rade, a ona... prima sve kao da joj pripada.

Ne smeta mi što se sređuje. Smeta mi što se sređuje za njih.
Što mene gleda bez osmijeha, a ekran s ushićenjem.

Možda smo oboje otišli na forum tražiti ono što smo izgubili jedno u drugome.

[Naseef Mushroom]

“Dođi dragi. Tako sam se napalila!”

Ne mogu sad, tek mogu za 40 minuta dok hitno odgovorim Masamuneu i Havani vezano za FGR. Ond moram Rocka pet puta citirati da mu nešto objasnim vezano za velikog Trumpa

[Rum]

Žena koja kači selfie na forumu…

Možda traži pažnju. Možda potvrdu. Možda joj fali osmijeha u stvarnosti, pa ga lovi u komentarima ispod slike. A možda joj je jednostavno dosadno dok muž sjedi ispred TV-a i šuti kao zid.

Na slici – blagi osmijeh, filter taman da sakrije umor, ali ne i pogled. U opisu nešto "slučajno", kao "dosada u 3 ujutro" ili "bez šminke", a svaki ugao biran pažljivije nego mjesto za godišnji odmor.

Forum nije Facebook, nije Instagram – to je prostor gdje se čita između redova, gdje se zna ko je kad koga citirao, gdje lajk nije samo lajk. Svaki selfie je mala poruka. "Evo me. Postojim. Primijetite me."

[Morgen]

Cek cek
A mi sto kacimo selfije a nemamo muza??

[Rum]

Žena kači selfie na forum. Naravno, sasvim slučajno. Nije ni planirala, eto, samo je kamera "slučajno" okinula baš kad je bila savršeno namještena frizura, ispeglana košulja i onaj polu-umorni pogled koji kaže: "Baš me briga", a zapravo znači: "Pogledaj me, vidi me, potvrdi da sam još uvijek 'top'.

Opis slike? Nešto skromno:
"Neispavana. Bez šminke. Oprostite na haosu u pozadini."
Pozadina, naravno, temeljno očišćena. Više se na slici vidi šolja za kafu iz Ikeine nove kolekcije nego lice.

A onda komentari:
– "Ma ti si prirodna ljepotica."
– "Ne treba tebi šminka, kraljice."
– "Ko god da je tvoj muž, sretan je čovjek."
(E tu već pada lažna skromnost, srce joj poskoči.)

Muž u dnevnoj sobi? Nema pojma da je cijeli forum upravo podijelio njegovu ženu među bookmarkse. On misli da igra Candy Crush. A zapravo… ona igra pažnju. I pobjeđuje svaki put.

I tako, dok on zalijeva paradajz u avliji, ona skuplja lajkove na forumu. On brine o zemlji, ona o imidžu.
Balans.

[Matan]

Jebes lajk, da su to euri i ja bi ih sakupljao..
ovako ih pisaj..

[Laser]

Rume, nemoj više nayebaćaeš.

[Rum]

Zora sviće, ptice pjevaju, djeca još spavaju... a ona već u ogledalu.
Ne zbog muža – on ju je posljednji put pohvalio kad je prestala soliti supu.
Ne zbog sebe – odavno je zaboravila kako to izgleda kad se sredi „bez razloga“.
Već zbog foruma.

Jer forum zna cijeniti.
Forum je objektivan.
Forum ima oči.

Oblači se kao da ide u shopping u Milanu, iako zapravo ide baciti smeće.
Ali ne možeš ti u vreći po kontenjer, a da slučajno naiđeš na dnevnu svjetlost –
ne dao Bog da to ne ovjekovječiš!

Tri fotke:
– Jedna s vrata
– Jedna „slučajno“ u retrovizoru auta
– Jedna ispred zrcala s komentarom:
"Izvinjavam se na neredu u pozadini, fokus je na sako "

U komentarima – sve žene pune podrške.
Tako to ide:
„Predivna si! “
– iako su dvije od tih žena već u inboxu pisale trećoj:
„Vidjela si novu sliku od one što misli da je Instagram model? “

Forum je čudo.
Na forumu nema ljubomore – samo pasivno-agresivne emotikone.
Nema ogovaranja – samo poruke tipa:
„Draga, sve je super, ali ja bih možda ipak malo dužu suknju uz to…“

A muž, mučenik, gleda sve to sa strane.
Pokušava se sjetiti kad ga je zadnji put pitala kako mu je prošao dan.
Zadnji put kad joj je rekao da je lijepa – ona je odmahnula rukom.
Jer šta on zna? Nije forumaš.

Njega ne zanima "koji uzorak ide uz pepito".
Njega zanima gdje mu je punjač.

Ali zato forum zna.
Forum vidi.
Forum lajka.

Jer dok realni život curi kroz prste,
ona ima savršen kadar.
Savršen filter.
I „outfit dana“ koji ide uz emocionalnu prazninu.

[Rum]

Dok djeca čekaju da im otac pokaže kako se peca, a žena već treći put podgrijava ručak, on se smije u ekran. Ne zbog porodice, ne zbog uspomene, već zbog foruma. Tamo ga zovu "duhoviti vuk", "harizmatični lav" ili "gospodin zagonetni". Tamo je neko. Tamo je zabavljač. Kralj gifova, gospodar smajlića.

Kod kuće – šutnja. "Samo da pročitam još jednu temu", kaže, dok prođe i večera i cijeli vikend. Žena mu više ne piše poruke, nego taguje. Djecu ne zna više ni po rasporedu – a zna kad koja forumašica ide na pauzu, kad se budi, šta voli da jede i koju emotikonu najčešće stavlja.

Ponekad se i žena zapita – je li on u braku sa njom ili sa temom "Šta sad mislite o ljubavi?".

Kad mu kaže da pretjeruje, on se naljuti: "Ne možeš ti to razumjeti. To je samo opuštanje." A ona sve više misli da je to bijeg. Od odgovornosti. Od nje. Od djece. Od stvarnosti.

Na forumu je šarmer, daje komplimente ženama koje nikad nije vidio. Kući više ne kaže ni "lijepa si", ni "kako si". Samo "nemoj mi sad, pisao sam post".

A žena... gleda ga i razmišlja: možda će i ona otvoriti profil. Možda će i nju neko tamo primijetiti. Jer čini se da na forumu svi bolje vide, bolje čuju... i bolje cijene – nego kod kuće.

[Julia-Klara]

sta bi od onakvog momka

[Rum]

Objavila je sliku. Nije to bio običan selfie – ne, ovo je bio arsenal. Usne u prvom planu, sjajne, napućene taman toliko da izgledaju kao slučajno, a ustvari... precizno naciljano zavodljivo.

Opis ispod slike?
"Puk'o ruž, al' ne i ja "

Forum je poludio.

Reakcije su krenule:
– "Uf, te usne pričaju bez riječi..."
– "Kakav ruž, kakva žena!"
– "S kim ti to pucaš, ljepotice?"

A ona... svaka notifikacija joj je titrala kao da joj neko šapuće na vrat.

[Rum]

Postavila je sliku bez mnogo teksta. Samo kadar – zamućena pozadina, svjetlo palo taman gdje treba, a u prvom planu: usne. Sjajne, poluotvorene, kao da će nešto reći... ali neće. Nek' zamišljaju.

Forum je stao.

Odjednom svi postaju pjesnici.
– „Te usne… kao grijeh pred zoru.”
– „Ako poljubac ima lice – to je ovo.”
– „Zabranjeno voće, ali slika je javna .”

Ona ne odgovara odmah. Nek' gori. Kad se javi – samo jedno srce. I to onome što najmanje očekuje. Nagradi pogledom, nikad obećanjem.
Jer ona ne zavodi da bi bila osvojena – zavodi da bi bila obožavana.

I svaki put kad se neko zalijepi za njene slike, ona zna: više ne mora govoriti pametno, duhovito, ni istinito. Dovoljno je da postavi sliku svojih usana i svijet joj se stvori pod postom.

A forumaši… gube glavu. Uveče pišu ženama hladno: „Umoran sam, idem leć.”
A onda…
– „Jesi li ovdje? Slikica ti mi ne izlazi iz glave.”
– „Zamišljam kako bi bilo da te poljubim... bez riječi.”

Usne su postale mit. Tema. Inspiracija.
A iza njih? Možda žena u pidžami, s viklerima, koja se smije jer zna – dok kuha supu, neko na forumu želi samo da je ljubi do zore.