Na bosanski forum svi unose radost. Neko svojim dolaskom, a neko odlaskom. Vraćamo kredite, priređujemo šokiranja i ibrete. Sve znamo, sve umijemo, pomoći hocemo, a možda i nećemo. Spoznajte istinsku draž opcije "quote".
Maja wrote: 27 Feb 2024, 10:42
Ne znam ni sta bi prenijeli, zar se nije vise pretvorio u prah. Idem bas guglati koliko vremena treba da se tijelo razgradi
Strah je veliki kod Turaka, mogli bi se Bošnjaci odmetnuti.
Još veći kod bošnjaka, da se ne bi ko u narodu zapitao kako to da smo imali ovakvog silnog vojskovođu, a divi sad ove jajare i kokošare?
O Hrvatima i Srbima i njihovom strahu, da i ne govorimo.
Rahmetli Alagic i Hajrulahovic u Sa npr.
General Dudakovic.
O njima treba pricat.
Stalno.
Gradacac zna ko je i sta Zmaj od Bosne.
Prosipanje suplje da bi se neka svoja agenda il obracuni progurali.
Ybo to.
ironman wrote: 27 Feb 2024, 11:06
Rahmetli Alagic i Hajrulahovic u Sa npr.
General Dudakovic.
O njima treba pricat.
Stalno.
Gradacac zna ko je i sta Zmaj od Bosne.
Prosipanje suplje da bi se neka svoja agenda il obracuni progurali.
Ybo to.
Bosna zna ko je i sta je Zmaj od Bosna, nacionalni heroj Bosnjaka ,i neko koga su turci ubili a danas nam ga ne daju nazad jer ih strah da ce se probuditi Bosnjak.A probudit ce se i bez Gradascevica, dokaz je Tvrtko koji ce da mase Erdoganu ako ikada dodje u Sarajevo opet(a ne sultan neki kako bi on volio)
Husein-kapetan Gradaščević: 190. godišnjica smrti Zmaja od Bosne
„Ima Bosne, beglerbeže, i Bošnjaka u njoj! Bili su prije vas i, ako Bog da, bit će i poslije vas!“
Husein-kapetan Gradaščević, Zmaj od Bosne, legenda, paradigma hrabrosti i bosanskog ponosa, ne samo u svom dobu nego i danas, najveći među velikanima i jedna od najuglednijih ličnosti u historiji Bosne i Hercegovine, preminuo je u Istanbulu prije 190 godina, 17. avgusta 1834. Prema jednim pričama, otrovala ga je osmanska vlast, a prema drugim, umro je od kolere. Ukopan je na mezarju Ejup u Istanbulu.
I danas se citira Gradaščevićev odgovor osmanskom beglerbegu na njegovu konstataciju: „Nema više Bosne, a neće biti ni Bošnjaka, Huseine... Gineš za državu koja nikad nije postojala niti će“, koji je glasio: „Ima Bosne, beglerbeže i Bošnjaka u njoj! Bili su prije vas i, ako Bog da, bit će i poslije vas!“ Desilo se to u Sarajevu, 12. septembra 1831. godine, jednog od najznačajnijih datuma u našoj historiji, kada je proglašena autonomija Bosne u sklopu Osmanskog Carstva.
Begovska porodica
Husein-kapetan Gradaščević rođen je u Gradačcu, 31. avgusta 1802. godine, u bogatoj begovskoj i spahijskoj porodici. Bio je veoma obrazovan, a već sa 16 godina je naučio i arapsku kaligrafiju. Podučavala su ga dvojica derviša, pa se zbog njegove velike religioznosti i kasnijeg skromnog načina življenja pretpostavlja da je bio i član derviškog reda.
Vrlo mlad, već u 19. godini, Husein je postao kapetan Gradačačke vojne kapetanije, nakon što je njegovog brata Murat-kapetana, koji je naslijedio oca Osmana, otrovao Dželaludin-paša zbog nemira u Bosni. Također se vrlo mlad oženio Hanifom, sestrom Mahmud-kapetana iz Dervente, s kojom je imao dvoje djece, sina Muhameda i kćerku Šefiku.
Istakavši se tokom Rusko-turskog rata (1828. - 1829.), Gradaščević je od bosanskog guvernera dobio zadatak da mobilizira vojsku između Drine i Vrbasa, a do 1830. godine postao je vođa svih osmanskih kapetana u Bosni.
Zmaj od Bosne
U decembru 1830., Husein-kapetan je bio domaćin skupa bošnjačkih ajana u Gradačcu, a krajem januara 1831. održan je sastanak u Tuzli, odakle je upućen opći poziv bosanskom narodu da se diže na ustanak za odbranu Bosne. Husein-kapetan Gradaščević tada je izabran za vođu Pokreta za bosansku autonomiju te predvodio Veliki ustanak, jedan od najznačajnijih događaja u historiji Bosne i Hercegovine.
Krenuvši u Travnik, koji je tada bio sjedište Bosanskog pašaluka i vezira, Gradaščević je uputio poziv svim ajanima da se pridruže njegovoj vojsci, kao i svim Bosancima i Hercegovcima koji to žele. Hiljade ljudi mu se pridružilo, među kojima i brojni katolici i pravoslavci za koje se tvrdilo da su sačinjavali gotovo trećinu vojske. Nakon oslobađanja Travnika jedan dio vojske Husein-kapetan je poslao u Zvornik za odbranu u slučaju mogućeg upada srbijanske vojske u teritoriju, a s gotovo 25.000 vojnika uputio se prema Kosovu u susret velikom veziru Rešidu Mehmed-paši kojeg je sultan poslao s vojskom da uguši pobunu.
Bosanska vojska bila je moćna i nizala samo pobjede, zauzela Peć i Prištinu, a u bitkama u blizini Štimlja i Lipljana na Kosovu, 18. i 22. juna 1831., porazila je osmansku vojsku, ranivši velikog vezira. Nakon te značajne pobjede i pregovora s vezirom Rešidom Mehmed-pašom, Gradaščević se sa svojom vojskom vratio u Bosnu, kako bi zvanično preuzeo vlast nad oslobođenom zemljom.
U Bosni je narod pobjedničku vojsku s Kosova dočekao ovacijama, muzikom i pjesmom, a Husein-kapetana su prozvali Vitezom od Bosne, Junakom od Bosne, a najčešće nadimkom po kojem je danas prepoznatljiv – Zmajem od Bosne. Gradaščeviću se mnogo svidio nadimak Zmaj od Bosne, pa ga je stavljao ispod svakog svog potpisa.
ironman wrote: 17 Aug 2024, 11:24
A jel i u to doba vrijedio princip 1:4.
Ili npr u trgovini.
Da se u ercegovini kupe 4 konja a u bosni 1. Za potrebe vladajucih
Jedno znam, za 10 god je 200 godina i tad bi trebalo napravit turbe u gradaccu
Bosnjaci bi trebali dobar film napravit o njemu ima kvaliteta,nazalost to sto nije uspio od toga patimo dan danas.Da je uspio tada, danas bi imali skroz totalno drugu situaicju,moguce da bi Bosna bila kao Albanija(jedan narod 3 vjere)
"Pitaše tako velikoga kapetana: Svijetli Husein-beže, zašto gradiš Katolicima tolike konake, tolike čardake po Bosni tvrdom vilajetu? A odgovori im beg premudri: efendi, oni su moja braća po krvi, jeziku i povijesti!" (Sadrazam Hadžirumeli, "Povijest carstva Osmanova", Istanbul 1904.)
Kada sam bio na mezarju Ejup, tražio sam i raspitivao se da li iko zna gdje je tačno njegov mezar. Nisam uspio, iako sam pitao i neke ljude koji su vrlo dobro znali ko je on. Tvrdili su da niko danas ne zna gdje je njegov mezar. Jedan čovjek mi je pokazao jedan mezar, kaže neki iz Bosne tvrde da je ovaj, međutim ništa na njemu ne ukazuje da li jeste ili nije.
P.S.
Možda je nesreća u samoj lokaciji, gdje je po predaji ukopan, među muslimanima svijeta mnogo poznatiji čovjek, i gdje je izgleda sve sekundarno u odnosu na mjesto njegovog ukopa, i džamije koja je tu izgrađena u njegovu spomen.
Historičar Emir Demir je poslije višemjesečnih istraživanja u Istanbulu identificirao mezar Husein-kapetana Gradaščevića koji je u prvoj polovini 19. stoljeća bio na čelu pokreta za autonomiju Bosne u okviru Osmanskog carstva.
Oglas
Ranije su postojale samo pretpostavke o tome gdje se nalazi Gradaščevićev mezar. Naime, dr. Demir je utvrdio da se mezar nalazi kod Velike istanbulske džamije Ejupsultan, ali ne na mjestu za koje se prvobitno mislilo da jeste Gradaščevićev mezar.
Kako je i sam kazao, u tome mu je pomogao profesor historije na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu (UNSA) Husnija Kamberović i stručnjak za epitafe Nesip Pepić, a osnova istraživanja bili su mu spisi i radovi istaknutog historičara Hamdije Kreševljakovića.
Tim povodom, s Demirom smo razgovarali o samoj lokaciji mezara, kako ju je uspio identificirati, šta to za njega predstavlja i šta su mu sljedeći koraci. Ustupio nam je i fotografije mezara, za koje je istakao da su ekskluzivne.
Vi ste sada definitivno utvrdili gdje se nalazi mezar Husein-kapetana. Prije svega kako se ta lokacija zaboravila?
Definitivno je bez i najmanje sumnje potvrđeno mjesto na kojem je sahranjen Husein-kapetan Gradaščević. Komparacijom prethodne fotografije iz 1935. i današnjeg stanja može se zaključiti da je mjesto mezara, koje je prije bilo u prilično zapuštenom stanju, doživjelo i određene promjene.
Prvenstveno mislim da je Husein-kapetanov nišan u sadašnjem stanju pomjeren prema samom visokom zidu za oko jedan metar. Kada je hodža Mehmed Forti 1834. pronašao ovaj mezar, sam mezarluk na Ejupsultanu je bio u prilično devastiranom stanju.
Pošto se Husein-kapetanov mezar nalazi uz sami zid koji je visok pet metara, a prethodno nije bilo stepenica kojima bi se pristupilo, u jednom beogradskom časopisu navodi se da su tim povodom poduzeli veoma zahtjevan poduhvat montiranja skele, tj. samo da bi kapetanov mezar bio fotografisan.
Hamdija Kreševljaković, kako se razumije iz njegovog teksta u Narodnoj uzdanici iz 1935., dobio je upravo ovu fotografiju koju je i objavio u istom glasilu. On je naglasio u kojem se pravcu nalazi mezar, ali se iz konteksta dalo zaključiti da poduhvat fotografisanja nije lično poduzeo, već da mu je fotografija dostavljena.
Poslije ovog perioda više nema navoda o kapetanovom mezaru. Svjetski ratovi, društveno-političke prilike i interes za ovom vrstom istraživanja je sigurno strogo praćen i reduciran u socijalističko vrijeme. Također, jedan od faktora zaborava mjesta ukopa Husein-kapetana je bio i otežan pristup, kao što smo prethodno rekli, te je tako mezar bio izvan domašaja svakodnevnih pogleda prolaznika i posjetitelja.
Na koji način ste došli do otkrića lokacije?
Do posljednjeg otkrića došlo se metodom integrativne analize, odnosno prikupljanja svih podataka koji su mogli potencijalno uputiti na mjesto kapetanovog ukopa.
Oko ovog pitanja je postojala i određena skepsa jer postoji nekoliko dokumenata iz 1833. u Osmanskom arhivu u Istanbulu koji govore o carskoj naredbi o udaljavanju Husein-kapetana u Anadoliju, vjerovatno u grad Trabzon. Iz tog aspekta postojala je bojazan da mezar nije uopće u samom Istanbulu, odnosno Ejupsultanu.
Međutim, Fortina, odnosno Kreševljakovićeva fotografija iz "Narodne uzdanice", prikazala je niz nišana, a za centralni nišan, prikazan u ogradi (haziri), pretpostavljalo se da označava Husein-kapetanov mezar. Ipak, za to nije postojao jasni dokaz.
Fotografija Gradščevićevog mezara u listu "Narodna uzdanica" (Izvor: Emir Demir)
Srećom, u Gazi Husrev-begovoj biblioteci sačuvani su originalni primjerci "Narodne uzdanice" te smo uvećavanjem fotografije, iako je bila također slabe rezolucije, uspjeli prepoznati fragmente teksta tariha/apitafa koje je Kreševljaković zabilježio ispod same fotografije, iako su bili ispresijecani šipkama ograde. Time smo utvrdili o kojem je nišanu tačno riječ i dobili percepciju o njegovom obliku.
Okolina na fotografiji je pokazivala, odavala konfiguraciju zemljišta i potporne zidove, gdje smo utvrdili da Husein-kapetanov mezar sigurno nije u ravnom dijelu harema Velike džamije na Eyupsultanu.
Fokus je stavljen na brdoviti dio mezarluka s potpornim zidovima u radijusu od 200 metara te je mezar već drugi dan pronađen. Nišan je u veoma dobrom stanju. Može se reći da je odolio i da će dugo odolijevati zubu vremena jer je isklesan od veoma kvalitetnog granitnog kamena.
Epitaf je savršeno očuvan bez ijednog oštećenog slova, osim što je datum smrti ostao niže od zida (1250. po hidžretskoj godini/1835.), pa ga je teže bilo snimiti dok su dan i mjesec (11. rebiulahir/17. august) ostali na nišanu ispod nivoa zemlje, ali su sasvim pouzdano preneseni kod Krševljakovića, kao i ostali dio teksta.
Šta vama lično predstavlja, koji su sljedeći koraci?
Ovo otkriće za mene lično predstavlja sudbinsku satisfakciju za sav uloženi trud na sličnim projektima, u kojima sam već nekoliko zadnjih godina radio na prijevodu osmanskih popisnih deftera, tematiku Klek-Neuma u osmanskom periodu te prijevoda velikog broja dokumenata s osmanskog jezika i epitafa s nišana u Bosni i Hercegovini.
Najvažnije od svega da su ovim neoborivim otkrićem isključene sve moguće špekulacije i malverzacije. Potom, utvrđena je značajna historijska činjenica prema kojoj ipak sultanske vlasti nisu uspjele Husein-kapetana deportovati u Anadoliju zbog smrti koja ga je zatekla nakon samog izdavanja dekreta.
Kada je riječ o budućim inicijativama, mislim da bi najgore što bi se moglo desiti su nenaučna i neinstitucionalna djelovanja u interpretaciji i eventualnom rješavanju statusa ovog grobnog mjesta. Čak mislim da je oko ovog mjesta potrebno ponovo postaviti zaštitnu ogradu.
Apeliram da nadležne institucije procijene i putem diplomatskih predstavništava poduzmu potrebne mjere i inicijative za zaštitu Husein-kapetanovog mezara. Samo nadležne institucije trebaju utvrditi stanje i donijeti buduće odluke o njegovom statusu.
Nadam se da ćemo ovom pitanju iz aspekta očuvanja nacionalne i kulturne baštine posvetiti punu pažnju. Eventualno izmještanje mezara, o čemu sada ima još više polemike, isključivo je u nadležnosti državnih instanci koje bi morale za to angažirati stručne timove iz više oblasti. Ti procesi nisu lagani i vjerovatno će, ukoliko se krene tim putem, dugo trajati.
Posmatraču mog posta.
Jednaki smo mi skoro oba.
Ja sam juče bio takav
Ti ćeš sutra biti ovakav.
Pa ne znam bas jel junak. Gomilao bogatstvo dok mu je narod bio do kraja siromasan i onda kad je svrgnuo vezira i dosao na vlast osilio se pa su mu drugi kapetani poceli okrecati ledja.
Je li se borio za Bosnu ili svoju stolicu, je li stolacki pasa bio negativac ili pronicljiv covjek, pitanje je sad.
Mutevelija wrote: 05 Sep 2025, 19:22
Ali zašto ga vaditi iz Istanbula djeluje mi sebično neka ga gdje je tu je.
Nikad za svog života nije izjavio da želi da bude ukopan u BiH.
Nekako mi djeluje to kao da nekome hoćemo da dokažemo da BiH i Bošnjaci postoje, evo imamo u košćure donijeli smo njegove
Maja wrote: 05 Sep 2025, 18:50
Pa ne znam bas jel junak. Gomilao bogatstvo dok mu je narod bio do kraja siromasan i onda kad je svrgnuo vezira i dosao na vlast osilio se pa su mu drugi kapetani poceli okrecati ledja.
Je li se borio za Bosnu ili svoju stolicu, je li stolacki pasa bio negativac ili pronicljiv covjek, pitanje je sad.
On je simbol bosanskog otpora prema Turcima, i neko ko se prvi zalagao za prava Bosnjaka u Srbiji, a onda i za neovisnost Bosne od Turske.
Turci su Srbiji napravili državu i učinili ih regionalno bitnim.
Za sve zločine Srba od balkanskih ratova do danas krivi su Turci.
Da nije Turaka bilo ovim kaurinama bi i dalje Smedrevo bio glavni grad.
