Čemu djeca?

[HAVANA]

Cemu ikako pitanje cemu djeca? Za sta tacno sluzi? Ako neko nece djecu ,ne mora.Niko ga ne sili.Treba sad neko nekom objasnjavat zasto zeli i voli djecu,kao braniti taj stav il sta? Nidje veze.

[Masamune]

Cemu ikako pitanje cemu djeca? Za sta tacno sluzi? Ako neko nece djecu ,ne mora.Niko ga ne sili.Treba sad neko nekom objasnjavat zasto zeli i voli djecu,kao braniti taj stav il sta? Nidje veze.

Mislim da je pokretač teme izrevoltiran pitanjima kad će imati djecu od našeg svijeta, pa je koncipirao takav naslov i otvorio temu.
Al jeste da naš svijet nema mjeru u tome jer su to intimna pitanja. X puta sam dobio pitanje kad ćete ba ganjati dijete ovo ono... nije to u redu. Neko možda ne može imati djecu.
Ima ih ne žele djecu, pa kad to kažu ovima koji ih pitaju dođe podpitanje kako ba tako čuj ne želiš djecu, pa ih smatraju nekim divljacima i slično... naša posla.

Tako da Havana nije to jednosmjerna ulica, već dvosmjerna. I s jedne i druge strane treba poštovati nečije odluke. Kod nas je problem što se uveliko podrazumijeva da svi žele imati djecu i da je samo to normalno.

[immuno]

U zivotu imas 3 pitanja koja nikad i nikome ne postavljas

1 kad ces zavrsiti falultet
2 kad ces se udati / zeniti
3 kad ce djeca

[Masamune]

U zivotu imas 3 pitanja koja nikad i nikome ne postavljas

1 kad ces zavrsiti falultet
2 kad ces se udati / zeniti
3 kad ce djeca

E hajd to našem narodu usadi u glavu pogotovo starijem svijetu i pogotovo ta zadnja dva pitanja.

Nemoguća misija. A ako im slučajno ukažeš kako je to nekulturno pitati i slično dignu nos do nebesa.

[medvjed23]

Egoistične su odluke i da ne želiš djecu i da se želiš ostvariti kao roditelj. Prvo je apsolutno jasno, a drugo se zasniva na tome da se JA (i moja partnerica) hoćemo da ostvarimo kao roditelji. To je također egoistična odluka za ostvarenjem kao roditelj, da stvorimo potomka koji bi se kasnije o nama brinuo itd. (svjesna odluka) sa dozom prirodne potrebe za repliciranjem i širenjem vlastitog DNK (više nesvjesna odluka što je utkano u našu biologiju), tako da mi kao roditelji nemamo šta da pametujemo onima koji ne žele da imaju djecu.

Neka svako živi svoj život kako hoće i želi i, što medo reče, najbitnije je da osoba bude iskrena prema samoj sebi i da zna šta hoće, pa da onda u skladu s tim traži partnera koji se poklapa s tim.

Mogu se složiti. Polazeći, opet, od proste činjenice da dijete koje nije začeto ne postoji i da, kao takvo, ne posjeduje interese.

Ako hoću dijete, to je moj interes, nije djetetov, jer djetetov interes ne postoji.

Ako neću dijete, to je moj interes, nije djetetov, jer djetetov interes ne postoji.

Sljedstveno, priča o sebičnosti i nesebičnosti u kontekstu pravljenja djece mogla bi biti deplasirana. A kontekst gdje sebičnost i nesebičnost dolaze do izražaja je - usvajanje. U slučaju usvajanja, postoji dijete sa interesom. Postoji neko dijete koje ima interes za sigurnim domom, za finansijskom podrškom, za ljubavlju. Udovoljiti tom interesu = nesebičnost. Ne udovoljiti = sebičnost.

Cemu ikako pitanje cemu djeca? Za sta tacno sluzi? Ako neko nece djecu ,ne mora.Niko ga ne sili.Treba sad neko nekom objasnjavat zasto zeli i voli djecu,kao braniti taj stav il sta? Nidje veze.

A čemu forum, ako ne da pričamo o stvarima koje su nam zanimljive? Bitno je jedino ostati u granicama pristojnosti i ne vrijeđati. A pravdati se i objašnjavati ne mora niko. Može svako zaobići temu koja mu nije interesantna. Doduše, to je malo teže kad ljudi sipaju uvrede. I zato je, kao što rekoh, bitno da rasprave ostanu okvirima pristojnosti.

[Masamune]

Egoistične su odluke i da ne želiš djecu i da se želiš ostvariti kao roditelj. Prvo je apsolutno jasno, a drugo se zasniva na tome da se JA (i moja partnerica) hoćemo da ostvarimo kao roditelji. To je također egoistična odluka za ostvarenjem kao roditelj, da stvorimo potomka koji bi se kasnije o nama brinuo itd. (svjesna odluka) sa dozom prirodne potrebe za repliciranjem i širenjem vlastitog DNK (više nesvjesna odluka što je utkano u našu biologiju), tako da mi kao roditelji nemamo šta da pametujemo onima koji ne žele da imaju djecu.

Neka svako živi svoj život kako hoće i želi i, što medo reče, najbitnije je da osoba bude iskrena prema samoj sebi i da zna šta hoće, pa da onda u skladu s tim traži partnera koji se poklapa s tim.

Mogu se složiti. Polazeći, opet, od proste činjenice da dijete koje nije začeto ne postoji i da, kao takvo, ne posjeduje interese.

Ako hoću dijete, to je moj interes, nije djetetov, jer djetetov interes ne postoji.

Ako neću dijete, to je moj interes, nije djetetov, jer djetetov interes ne postoji.

Sljedstveno, priča o sebičnosti i nesebičnosti u kontekstu pravljenja djece mogla bi biti deplasirana. A kontekst gdje sebičnost i nesebičnost dolaze do izražaja je - usvajanje. U slučaju usvajanja, postoji dijete sa interesom. Postoji neko dijete koje ima interes za sigurnim domom, za finansijskom podrškom, za ljubavlju. Udovoljiti tom interesu = nesebičnost. Ne udovoljiti = sebičnost.

A vidi, ako bismo išli baš duboko u tu materiju kad dodaš pro life poziciju i filozofski aspekt tom priči onda se tu uopšte ne radi o sebičnosti.
Po pro life i nekim filozofima stvaranje života samo po sebi ne može nikad biti sebična odluka.

[medvjed23]

A idem ja počesto u filozofski aspekt. Ima kutak filozofije koji se zove antinatalizam. I on postavlja suprotnu tvrdnju. Stvoriti život je nemoralno. Uzdržati se od reprodukcije i tako prevenirati patnju kroz koju bi dijete prošlo kad bi bilo rođeno - moralno. Ja sam takvom viđenju sklon. Ali mogu razumjeti i iskreno poštovati drugačija mišljenja.

[Masamune]

Ja sam to naveo samo kao primjer da ima x pozicija, a ima i ta koju spominješ naravno koja mi je dobro poznata.

Za mene lično to su sebični stavovi/odluke i sa jedne i druge strane kao što sam već obrazložio.

[medvjed23]

Da. Složili smo se da jesu. Eh sad, različite su posljedice jedne i druge sebičnosti.

Ako neko, iz sebičnih razloga, ne napravi dijete, nikom ništa.

Ako neko, iz sebičnih razloga, napravi dijete, to dijete će patiti.

[Naseef Mushroom]

U zivotu imas 3 pitanja koja nikad i nikome ne postavljas

1 kad ces zavrsiti falultet
2 kad ces se udati / zeniti
3 kad ce djeca

Tri najčešća pitanja koja se najčešće postavljaju na našim prostorima

[Naseef Mushroom]

U zivotu imas 3 pitanja koja nikad i nikome ne postavljas

1 kad ces zavrsiti falultet
2 kad ces se udati / zeniti
3 kad ce djeca

E hajd to našem narodu usadi u glavu pogotovo starijem svijetu i pogotovo ta zadnja dva pitanja.

Nemoguća misija. A ako im slučajno ukažeš kako je to nekulturno pitati i slično dignu nos do nebesa.

Hajd što je nekulturno, već ta pitanja mnoge bole.
Zamisli pitaš bračni par koji jadni pokušavaju da imaju djecu a jedno je od njih ili obadvoje neplodno. Gledaju druge parove sa djecom i plaču u sebi i onda dođe neki papak i to pita.
Znači ne njihov otac ili majka koji imaju intiman razgovor pa to pitanje u četiri oka privatno postave, već to pita neki papak u kafani pred svima koji te zna 15 minuta.

Ili ženidba. Ne znamo nikada ko ima neki zdravstveni problem ili psihičke probleme pa ima problem da nađe partnera, i onda sjedne neki konj prvi put kraj njega u taksi, sluša razgovor da momak ima 25 godina i ne pominje da je oženjen, i ovaj ga pita kao da mu je prijatelj od djetinjstva “Kaš se ženit?”

[ina]

Govori se i o egoizmu. Po cemu su to manje egoisti oni koji djecu ne zele ili nemaju od onih koji su postali roditelji?
I zasto se egoizam najcesce gleda kao nesto sugavo i nevaljalo?
Pravi egoista moze biti nevjerovatno generozna osoba.
Ako se concentriras/koncentrises najprije na sebe nece ti biti tesko isto uciniti i prema drugima.
Radices sve najprije zato sto to stvarno volis. Bez nekog drustvenog pritiska. Zato sto zelis biti sretan i podijeliti tu srecu.

S druge strane stoji jos jedna istina: Vec u prvom trenutku kad otvorimo oci prisiljeni smo voljeti iz potrebe. Majka nam je potrebna za prezivljavanje a voljeli bismo bilo koju drugu zenu s istim namjerama: Ljubav, paznja i hrana. Poslije rastemo, ucimo itd. Sazrimo pogotovo u trenutku kad pocnemo voljeti iz nepotrebe. Kad pocnemo davati, dijeliti. Postane ti bitno da razmnozis tu ljubav koja se u tebi sagradila. Ako ti usput, kroz zivot, tvoj potomak na neki nacin pomogne (sta li ima tu lose?) ponadas se da ce to biti iz ljubavi a ne iz duznosti. Puno je rzlicitih razloga zbog kojih pozelis (ne)roditi i dati zivot.

Pa jednostavno je. Dijete koje ne postoji niti je ikad postojalo neće osjetiti glad. Neće osjetiti žeđ. Neće biti žrtva krađe. Neće mu biti hladno. Neće mu biti prevruće. Neće biti bolesno. Neće mu prijetiti fašisti. Neće ga lomiti težak rad. Neće mu biti slomljeno srce. Neće umrijeti. Neće doživjeti nikakvu patnju. Nikad.

S druge strane, dijete koje je rođeno, doživjeće, sigurno, nemalo patnje.

I eto, to je jednostavna, ali bitna razlika.

I da, slažem se. Nije egoizam nužno nešto šugavo i nevaljalo. Svi smo mi počesto egoisti. Samo, poželjno je da, s tim u vezi, budemo iskreni.

Ako sam napravio dijete, napravio sam ga zato što sam JA tako želio. A ne zato što je dijete to željelo. Ne može neko ko ne postoji imati želje. To je prosta istina koju rado zanemarujemo.

Vjerujem da su obim i fleksibilnost egoizma (u humanom svijetu bilo kakvih aspekata življenja) bitna suština..
a i (ne)dostižna tajna za mnoge.

Ja primjer mislim da sam se željela roditi.. i da to nije, na neki način, bila samo odluka (temeljena naprije iz ljubavi) mojih roditelja.

Dijete koje je rođeno hoće i može doživjeti i boli i patnje. A i svega onog toliko lijepog što daje smisao boljoj i ljepšoj čovječjoj strani.

Poznajem dosta ljudi koji nemaju djecu.
Iz raznih motiva. I to poštujem.
A za neke od njih baš mislim da je i šteta, za cjelokupno ljudstvo zemaljskih prostora.

[Naseef Mushroom]

Govori se i o egoizmu. Po cemu su to manje egoisti oni koji djecu ne zele ili nemaju od onih koji su postali roditelji?
I zasto se egoizam najcesce gleda kao nesto sugavo i nevaljalo?
Pravi egoista moze biti nevjerovatno generozna osoba.
Ako se concentriras/koncentrises najprije na sebe nece ti biti tesko isto uciniti i prema drugima.
Radices sve najprije zato sto to stvarno volis. Bez nekog drustvenog pritiska. Zato sto zelis biti sretan i podijeliti tu srecu.

S druge strane stoji jos jedna istina: Vec u prvom trenutku kad otvorimo oci prisiljeni smo voljeti iz potrebe. Majka nam je potrebna za prezivljavanje a voljeli bismo bilo koju drugu zenu s istim namjerama: Ljubav, paznja i hrana. Poslije rastemo, ucimo itd. Sazrimo pogotovo u trenutku kad pocnemo voljeti iz nepotrebe. Kad pocnemo davati, dijeliti. Postane ti bitno da razmnozis tu ljubav koja se u tebi sagradila. Ako ti usput, kroz zivot, tvoj potomak na neki nacin pomogne (sta li ima tu lose?) ponadas se da ce to biti iz ljubavi a ne iz duznosti. Puno je rzlicitih razloga zbog kojih pozelis (ne)roditi i dati zivot.

Pa jednostavno je. Dijete koje ne postoji niti je ikad postojalo neće osjetiti glad. Neće osjetiti žeđ. Neće biti žrtva krađe. Neće mu biti hladno. Neće mu biti prevruće. Neće biti bolesno. Neće mu prijetiti fašisti. Neće ga lomiti težak rad. Neće mu biti slomljeno srce. Neće umrijeti. Neće doživjeti nikakvu patnju. Nikad.

S druge strane, dijete koje je rođeno, doživjeće, sigurno, nemalo patnje.

I eto, to je jednostavna, ali bitna razlika.

I da, slažem se. Nije egoizam nužno nešto šugavo i nevaljalo. Svi smo mi počesto egoisti. Samo, poželjno je da, s tim u vezi, budemo iskreni.

Ako sam napravio dijete, napravio sam ga zato što sam JA tako želio. A ne zato što je dijete to željelo. Ne može neko ko ne postoji imati želje. To je prosta istina koju rado zanemarujemo.

Tuži svoje roditelje jer su ga rodili bez njegovog pristanka

Rafael Semjuel, 27-godišnji antinatalista iz Mumbaja tuži svoje roditelje jer nisu imali njegov pristanak da ga donesu na svet.


Antinatalizam je sistem verovanja koji počiva na tome da je u moralnom smislu pogrešno razmnožavati se, te da bi ljudska patnja bila daleko manja kada mnogi ne bi ni postojali, to jest da nisu nastali, piše Gardijan.

„Volim svoje roditelje i imam odličan odnos sa njima, ali na ovaj način želim da pokažem da je roditeljstvo zapravo jedna veoma sebična stvar. Slična je kidnapovanju i ropstvu. Vas niko ne pita da li želite da se rodite, a roditelji vas na svet donesu samo da bi sebi učinili zadovoljstvo“, objašnjava Rafael.

Prema njegovoj oceni, „deca imaju probleme zato što ste ih rodili“.

Svojim roditeljima Rafael se, na neki način, zahvaljuje: „Dragi mama i tata, sve što jesam i sve što ću ikada postati je vaša zasluga. Vidimo se na sudu“.

[medvjed23]

A iznos koji traži tužbom je jedan dolar. I jasno je da ni taj dolar neće dobiti, jer tužba nema šanse za uspjeh.

Stvar je, dakle, samo na površini pravne prirode. Radi se, u suštini, o odličnoj fori da antinatalizam dobije bar malo medijskog prostora.

[Zanki]

Nemamo djecu, tako je kako je...
Nikad mi nisu smetala ta pitanja, niti će.
Prvo je bilo kad će te se uzet, mrcvarenja
Pa kad će dica, pa sad je faza teleći pogled, uz
A nemate djecu i još da dodaju a jadni li ste...
Šta ćeš
Da nie za dicu bilo bi za nešto drugo sigurno...
Volimo djecu jako al kako je tako je...
Neka pitaju, kunu, sažaljevaju s gađenjem, šta ću im...

Djeca su nešto najlipše i mi ih volimo i male i velike mucice
Iako nisu naša

[Anestzijaaa]

Kas se zenit sasuo bi u koljena 7.62

[Naseef Mushroom]

A iznos koji traži tužbom je jedan dolar. I jasno je da ni taj dolar neće dobiti, jer tužba nema šanse za uspjeh.

Stvar je, dakle, samo na površini pravne prirode. Radi se, u suštini, o odličnoj fori da antinatalizam dobije bar malo medijskog prostora.

Pa dobro, zamisli ti da si se rodio kao totalni invalid, da si takav od rođenja i da sad imaš 50 godina. Znaš li koliko je to vremena patnje?

Evo primjer ako neko tvrdi da nisu roditelji to mogli znati.
U mene rođak oženio ženu koja je imala ozbiljne probleme sa očima. Rekao im doktor da će dijete imati probleme ako se rodi.
2 godine kasnije dobiše sina. Sin nosi naočale kao tegle. Oči mu sa naočalama velike kao da gleda kroz lupu. Kada je bez naočala, kada se umije ili tek ustane, pipa po stolu kao da je slijep da nađe naočale.
Jer to nije sebičnost roditelja? Dijete hoda kao ćorav kroz život samo što su roditelji htjeli ono “vjenčali smo se pa moramo imati djecu” i dijete se pati 30+ godina jer su oni htjeli da je njima lijepo, da drže dijete u rukama

[medvjed23]

Ma dobro. To su samo gradacije. Svaki život sadrži znatnu patnju. I meni, kad napravim poređenje sa tim nesretnim primjerima koje si ti naveo, moj život djeluje odlično.

Al zamisli da nas sad posmatraju neki vanzemaljci koji žive po tri hiljade godina, kojima nikad nije hladno, kojima nikad nije prevruće, koji rade pola sata sedmično, koje nikad ništa ne boli, koji su uvijek savršeno zdravi, koji se nikad ne svađaju već sve rješavaju ljubaznim razgovorom itd. Njima će moj život izgledati loše. I jeste loš. Svaki ljudski život je objektivno loš. Ta loša strana života je jača od dobre. Ljudski život može izgledati dobro jedino u komparativnom kontekstu, kad se porediš sa ljudima koji kubure sa problemima većim od tvojih.

[HAVANA]

Da. Složili smo se da jesu. Eh sad, različite su posljedice jedne i druge sebičnosti.

Ako neko, iz sebičnih razloga, ne napravi dijete, nikom ništa.

Ako neko, iz sebičnih razloga, napravi dijete, to dijete će patiti.

I pored svega i svaceg prozivljenog pjevusim hvala ti majko sto si me rodila sto si sa ocem ljubav vodila…

[Komshija]

U zivotu imas 3 pitanja koja nikad i nikome ne postavljas

1 kad ces zavrsiti falultet
2 kad ces se udati / zeniti
3 kad ce djeca

E hajd to našem narodu usadi u glavu pogotovo starijem svijetu i pogotovo ta zadnja dva pitanja.

Nemoguća misija. A ako im slučajno ukažeš kako je to nekulturno pitati i slično dignu nos do nebesa.

Pa kad nije njima nekulturno zadirat u tudji zivot ne vidim problem da im se odgovori sa zaboli te kurac bolje sebi gledaj grobno mjesto,ha ja.