Druže Salko, prvo je naziv neuobičajen; trebalo bi da je reforma, men'ščini 

  Reformacija je nešto što je (uglavnom brzo) okončano (kao što je to recimo npr. Restauracija francuske monarhije nakon uspostave pa ukidanja republike) a reforma je kontinuiran proces. Inače, ja i nisam bogzna oduševljen reformom, jer se ona bavi isključivo (dakle) formom, dok sadržaj i suština ostaju isti. Mijenjamo samo pojavni oblik i interpretaciju 100 milijardi puta izrečenih stvari, tako da se tu nema bogzna šta novo ka'sti. Ništa kritički ne dohvatamo, ništa ne osporavamo, ništa ne dovodimo u pitanje, ništa ne pokušavamo osmotriti sa drugog, trećeg... aspekta. Čini mi se da je poenta svega toga da se cijela stvar samo drugačije upakuje kako bi bila primamnija i prihvatljivija, umjesto da je pokušamo na sasvim nov način shvatiti i tumačiti. Nema dakle tu nikakvog revolucionarnog obrata, nego samo ponavljanje prastarih priča (teza, hipoteza, pretpostavki, ličnih uvjerenja) i uporno ponavljanje, nabacivanje nove žbuke na oronulu građevinu... Kad ovo kažem, ja prije svega mislim na (ljudsko, dakako) poimanje i tumačenje božjeg bića, i cijelu nadgradnju (doista besmislenim i iracionalnim) konstrukcijama. Pritom, smatram da je islam u tom smislu najbolji, sa aspekta teološkog poimanja boga kao apsolutnog bića, kojemu nije bilo potrebno da žrtvuje sina (što implicira da je bog bio ucijenjen od strane nekog višeg bića) za spas svojih nesretnih i neposlušnih, odmetnutih robova. Dabome, to je bilo i za očekivati pošto se ljudska misao i mentalna sposobnost uzdigla nad tim kršćanskim anahronizmom, pa i logičkim apsurdom, da bog čini upravo onakvu žrtvu (prema ljudima!?! svojim robovima) kakvu zapravo od njih zahtijeva tj. zahtijevao je, pa je (valjda uvidjevši da je odveć drastična) preinačio u žrtvovanje hajvana. To nije kult života, naprotiv. Umjesto da nam zabrani tu našu slabost, obijest i životinjsku (ubilačku) strast, on nam, dapače, to izričito zapovijeda.
Da poentiram, sa moje (skromne) točke gledišta, nemam nikakvih simpatija prema bogu kom se odanost (između ostalog) dokazuje i žrtvovanjem živih stvorenja tj. proljevanjem (makar i životinjske) krvi. To je za me potpuno neprihvatljivo, makar zanavijek gorio u Džehennemu. Inače, imam mnogo simpatija za socijalnu dimenziju religioznih narativa, međutim su oni, neosporno, ponajviše zapostavljeni.