Meni licno najdraze je bilo izdanje iz 1994. Imalo mi je neku posebnu car, gledao sam ga u najskromnijim uslovima dotad i odtad. Posjedovalo je sve: izbacivanje zbog droge, brdo suza, tragedije, velike obrate, po prvi put gomilu ljudi na tribinama koji su dosli tu samo zato sto se nesto dogadja....ili mozda bas zbog ovog zadnjeg razloga: ta godina je bila prelom izmedju starog pogleda na nogomet koji je odumirao i novog koji je pod SP-om podrazumijevao spektakl za mase, ultramegaturbo medijsku paznju, manekenstvo gdje mu mjesto nije itd....pa je imala ponesto od oba navedena smeka/stiha (u Evropi isto vrijedi za EP '96.). Kvaliteta same igre naravno nije bila najblistavija. Iako bolja od '90., vjerujem da je u tom pogledu bilo boljih predstava prije i poslije.
Najgrozomorniji turnir se nedvojbeno odigrao 2010. Ostale su mi u sjecanju samo vuvuzele, mucno njemacko gazenje Argentine i Maradonini satovi na obje ruke.
Bujrum
