Čega se sjećate iz Jugoslavije?

[SaraSara]

25 maja...dan mladosti

[drugrankovic]

Sjećam se bijede.

U ono si doba vidio bjedu a u ovo si uspesan?

Za bajbok je svaki koji tako prica... i deteljnu istragu da gidimo kako si to danas posten a uspesniji no prije?

[niska grana]

Cudno. Iako je vise pozitivnih sjecanja, ovako kad je zima gotovo da se i ne sjecam nicega dobrog....od brata naslijedjen zimski skafander, od sestre sal najvjerovatnije dizajniran na Tjentistu 1942. godine, siva zimska podkapa slicna onoj koju su na glavi nosili srednjevijekovni vitezovi ispod sljema, improvizovano malo gradsko sankaliste sa smetljarnikom nebodera kao ciljem, penzioneri u grozomornim subarama s jezivim cekerima u rukama cupkaju u redu za jeftiniji polubijeli hljeb, prazne police, blatnjave ulice, komadici krompira u carapama za obaranje temperature u pauzi izmedju dvije inekcije, sivilo haustora, fasada i dimnjaka. Sivilo neba, neopisivo sivilo papira za umotavanje kifli i neobjasnjivo sivilo ambalaza prehrambenih i odjevnih artikala.
Sarajevo na kraju jos jedne mucne polusezone provedene u znaku grcevite borbe za opstanak vec od 4. minute zgoditkom Englara na stadionu za Bezigradom gubi od Olimpije sa 1:0....

[Nole]

Sjećam se bijede.

Drago mi je da sad živiš u blagostanju

[Mohr]

Nedostatka kockarnica...

[mehaning]

Sjećam se bijede.

Drago mi je da sad živiš u blagostanju

Čovjek je u pravu...

[Nole]

Sjećam se bijede.

Drago mi je da sad živiš u blagostanju

Čovjek je u pravu...

Kapitalisto ček da ti dođe naš drug

[Chloe]

Obzirom da sam odrasla u Jugoslaviji, a djetinjstvo mi bilo lijepo, logično je da imam mnogo lijepih sjećanja.
(Nisam nostalgična za Jugoslavijom.)

[Nole]

Obzirom da sam odrasla u Jugoslaviji, a djetinjstvo mi bilo lijepo, logično je da imam mnogo lijepih sjećanja.
(Nisam nostalgična za Jugoslavijom.)

[drugrankovic]

Cudno. Iako je vise pozitivnih sjecanja, ovako kad je zima gotovo da se i ne sjecam nicega dobrog....od brata naslijedjen zimski skafander, od sestre sal najvjerovatnije dizajniran na Tjentistu 1942. godine, siva zimska podkapa slicna onoj koju su na glavi nosili srednjevijekovni vitezovi ispod sljema, improvizovano malo gradsko sankaliste sa smetljarnikom nebodera kao ciljem, penzioneri u grozomornim subarama s jezivim cekerima u rukama cupkaju u redu za jeftiniji polubijeli hljeb, prazne police, blatnjave ulice, komadici krompira u carapama za obaranje temperature u pauzi izmedju dvije inekcije, sivilo haustora, fasada i dimnjaka. Sivilo neba, neopisivo sivilo papira za umotavanje kifli i neobjasnjivo sivilo ambalaza prehrambenih i odjevnih artikala.
Sarajevo na kraju jos jedne mucne polusezone provedene u znaku grcevite borbe za opstanak vec od 4. minute zgoditkom Englara na stadionu za Bezigradom gubi od Olimpije sa 1:0....

a bi ti posle rata?

med i mlijeko jel...

dobro da je glava ostala na ramenima a potom tolka sirotinja, sirocici bez roditelja, pokradena opustosena i ne razvijena zemlja...

korak se po korak islo...

ili bi ti ljepse bilo dok su ti gospoda u sarajevu nosila crnokosuljaske odore ili ss divizije jel i jeli belo ljeba...

cuj ti gluposti...

sta si ti oekivo cetrdsetih pedesetih....

expreso kafu i internet?

[niska grana]

Aman sto si se toliko primio
Ocito nisi citao sve: nisam od onih koji govore kako je sve bilo crno (a to su vec osamdesete godine), daleko od toga: mogu za tvoju ranjenu dusu do sutra pobrojavati i hrpu pozitivnih cinjenica...nego da me zima trenutno podsjeca na bijedu. U kojoj smo obitavali tada, kao i sada, kao i prije 100 godina, neovisno od rezima. Za ideologiju me ovom prigodom blago zaboli dupence, jer to nije tema.
I da - moglo je biti barem malo vise sarenila, makar ono bilo i lazno, a ne da se ponizavamo sakupljajuci limenke koka-kole i ostali veseli zapadni otpad.

[storm]

Cudno. Iako je vise pozitivnih sjecanja, ovako kad je zima gotovo da se i ne sjecam nicega dobrog....od brata naslijedjen zimski skafander, od sestre sal najvjerovatnije dizajniran na Tjentistu 1942. godine, siva zimska podkapa slicna onoj koju su na glavi nosili srednjevijekovni vitezovi ispod sljema, improvizovano malo gradsko sankaliste sa smetljarnikom nebodera kao ciljem, penzioneri u grozomornim subarama s jezivim cekerima u rukama cupkaju u redu za jeftiniji polubijeli hljeb, prazne police, blatnjave ulice, komadici krompira u carapama za obaranje temperature u pauzi izmedju dvije inekcije, sivilo haustora, fasada i dimnjaka. Sivilo neba, neopisivo sivilo papira za umotavanje kifli i neobjasnjivo sivilo ambalaza prehrambenih i odjevnih artikala.
Sarajevo na kraju jos jedne mucne polusezone provedene u znaku grcevite borbe za opstanak vec od 4. minute zgoditkom Englara na stadionu za Bezigradom gubi od Olimpije sa 1:0....

Sjećaš se onog ćelavog žuje Roberta Englara

Mislim da nam je zajedničko, da pohranjujemo strahovite količine- nebitnih podataka

[niska grana]

Ocito imamo tu sitnu paranoju (dobro, ti se sigurno najbolje sjecas Glihe )
Ali salu na stranu, stvarno je tako....a tek njihove kolege braca Vrabec, pa onda Golubica i Kuhinja iz Celika....zabrinut sam za sebe

& Imao si tu srecu da odaberes bolji tim, jer pratiti divlju ekipu poput fks tih godina na radiju je predstavljalo pravu patnju. Obavezno poderemo kod kuce nekoga od velike cetvorke, a onda tri utakmice zaredom mrka kapa....obicno ti neko tipa Englaro zabije u ranoj fazi utakmice i tako ostane do kraja. Ili na kraju, pa onda zijan na penale

[storm]

Ocito imamo tu sitnu paranoju (dobro, ti se sigurno najbolje sjecas Glihe )
Ali salu na stranu, stvarno je tako....a tek njihove kolege braca Vrabec, pa onda Golubica i Kuhinja iz Celika....zabrinut sam za sebe

& Imao si tu srecu da odaberes bolji tim, jer pratiti divlju ekipu poput fks tih godina na radiju je predstavljalo pravu patnju. Obavezno poderemo kod kuce nekoga od velike cetvorke, a onda tri utakmice zaredom mrka kapa....obicno ti neko tipa Englaro zabije u ranoj fazi utakmice i tako ostane do kraja. Ili na kraju, pa onda zijan na penale

Primož Gliha

Još bolje, kad smo kod slovenaca...Grega Židan...kada je u posljednjoj tekmi dinama i crvene zvezde zabio za 3-2 u sudačkoj nadoknadi ...1991 godina

Što se tiče dinama u FSJ ....to je bio mazohizam pratiti
Ali, kad spomenu radio prijenose- nenadmašni Ivo Tomić.... dok se u redosljedu izmjenjuju komentatori sa svih terena, bilo je pravilo- gdje padne gol ide direktno ukljućivanje... ono prekid- huk s tribina i dotični u sekundi spjesni- dinamovo med i mlijeko- Velimir Zajec Zeko i jedan nula za modre .....a mali storm se zanesviješćuje od sreće
Stari potegne onu pivu i gunđa...e sad čemo ih
Tata kad češ me voditi na maksimir?! Evo na proljeće idemo
Nikad ta zima nije završila, da mi odemo....dok nisam sa 15 pobjegao od kuće i osvanuo na maksimiru....penjem se po onim stepenicama na sjever....leptirići u trbuhu, srce lupa ...otvara se ono zdanje- snažni miris urina s wc-a koji su desetlječima stvarali navijači, onaj goli beton i masa- pjesma ...ničeg se ne sjećam, ono je bio trans
...bilo je to dobro vrijeme, pjeva neko..ali nema to veze sa nostalgijom za jugom, nego jednostavno to dijete u tom vremenu...mogle su to biti i dvadesete, tridesete ili bilo koje godine prošlog stoljeća, vjerojatno bi isto bilo...neke se stvari zasidre u mladog čovjeka.

eh danas klinci nemaju tu percepciju nogometa ni pripadnost... barca, real, bayern...na klik, svaki dan skoro i u svako doba spektakl na TV.... meni je bio praznik pogledati voljeni klub na TV ( i po običaju je bio premlaćen )

[Nole]

Otpriloke Storma sa toliko godina sam i ja kidnuo da gledam Partizan Zvezda na Marakani....fenomenalan osećaj koji se ne zaboravlja. Pobedili smo Zvezdu 3:1 .
Nostalgija je za onim vremenom jer se navijači nisu ubijali, mogli su ti oteti obeležja kluba i to bi bilo sve. Danas dok ne ubiju ne smire se

[niska grana]

Primož Gliha

Još bolje, kad smo kod slovenaca...Grega Židan...kada je u posljednjoj tekmi dinama i crvene zvezde zabio za 3-2 u sudačkoj nadoknadi ...1991 godina

Što se tiče dinama u FSJ ....to je bio mazohizam pratiti
Ali, kad spomenu radio prijenose- nenadmašni Ivo Tomić.... dok se u redosljedu izmjenjuju komentatori sa svih terena, bilo je pravilo- gdje padne gol ide direktno ukljućivanje... ono prekid- huk s tribina i dotični u sekundi spjesni- dinamovo med i mlijeko- Velimir Zajec Zeko i jedan nula za modre .....a mali storm se zanesviješćuje od sreće
Stari potegne onu pivu i gunđa...e sad čemo ih
Tata kad češ me voditi na maksimir?! Evo na proljeće idemo
Nikad ta zima nije završila, da mi odemo....dok nisam sa 15 pobjegao od kuće i osvanuo na maksimiru....penjem se po onim stepenicama na sjever....leptirići u trbuhu, srce lupa ...otvara se ono zdanje- snažni miris urina s wc-a koji su desetlječima stvarali navijači, onaj goli beton i masa- pjesma ...ničeg se ne sjećam, ono je bio trans
...bilo je to dobro vrijeme, pjeva neko..ali nema to veze sa nostalgijom za jugom, nego jednostavno to dijete u tom vremenu...mogle su to biti i dvadesete, tridesete ili bilo koje godine prošlog stoljeća, vjerojatno bi isto bilo...neke se stvari zasidre u mladog čovjeka.

eh danas klinci nemaju tu percepciju nogometa ni pripadnost... barca, real, bayern...na klik, svaki dan skoro i u svako doba spektakl na TV.... meni je bio praznik pogledati voljeni klub na TV ( i po običaju je bio premlaćen )

Ma mene je stari odvukao par puta na Kosevo samo zato da me pravovremeno uputi na ispravnu vjeru, jer sam isprva stremio ka Hajduku. Sam od sebe demonstrativno je prestao hodocastiti tekme, iz protesta sto je uprava nakon sanpionske titule rasprodala kompletan prvi tim osim golmana, pa su na nama u Kupu Sampiona komplekse lijecili marginalci iz Finske, a kola u domacem prvenstvu strmoglavo krenula nizbrdo.

Izvodjenje na pravi put ne samo da je uspjelo, nego sam kao i ti kasnije morao krisom ici na stadion i zasigurno bih zbog izostanaka i navijacke groznice ponavljao razred u skoli da se nije zaratilo....odlazak na kosarku je vec bio nesto drugo: tu je ipak boravila mnogo civiliziranija publika.

U pravu si za ekstazu odlaska na stadion - to se ne moze rijecima docarati (huk s tribina, lokalpatriotske pjesme s razglasa, tvoji heroji na zagrijavanju, masa zivopisnih likova, ucestvujes u necemu vaznom, divljenja vrijednom, prkosis necemu, dio si copora....), kao i za radio-prenose. Slusajuci ih se bez imalo pretjerivanja gubilo zdravlje i zdrav razum, narocito ako se pritom u eteru nalazio kakav teatrolog poput Ive, beogradski dramaturg ili sarajevski veseljak pod djelomicnim gasom - od cijih nadahnutih ispaljivanja besmislica ti se dizala svaka dlaka na glavi. Iako je naravno bilo i onih komentatora koji bi samo kratko i sazeto saopstavali hladne statisticke cinjenice, kao da izvjestavaju iz nekog KGB-ovskog podruma centrale u Minsku, dok im stariji kolega drzi njemacki Walther uperen u sljepoocnicu

Ali usput receno mislim da nas je zahvatilo ipak nesto losije vrijeme u kojem je doslo do dekadencije, finansijskih problema, dogadjanja naroda, nereda....gledajuci neke snimke iz perioda '75. - '83, '84. pomislis u sebi kako je to mnogo bolje i da tako kazem mondenije izgledalo (mozda i kao posljedica vece represije, izmedju ostalog). To bi mozda moglo biti nekakvo zlatno doba jugo-fudbala.

Kao ilustracija za ono sto je uslijedilo poslije i cega se sjecamo bolje, a sto spada u kako ti kazes konzerviranje besmislenih podataka, pada mi na pamet zgoda iz cini mi se pretposljednje sezone kada je suboticki Spartak dosao u Zagreb bez kopacki, pa su im Dinamovci donirali svoje rezervne, a njihovom glavnom golgeteru (cini mi se Kuntic) cak dva para

[Heidi]

Koliko emocija oko fudbala, ccc

[storm]

Ma mene je stari odvukao par puta na Kosevo samo zato da me pravovremeno uputi na ispravnu vjeru, jer sam isprva stremio ka Hajduku. Sam od sebe demonstrativno je prestao hodocastiti tekme, iz protesta sto je uprava nakon sanpionske titule rasprodala kompletan prvi tim osim golmana, pa su na nama u Kupu Sampiona komplekse lijecili marginalci iz Finske, a kola u domacem prvenstvu strmoglavo krenula nizbrdo.

Izvodjenje na pravi put ne samo da je uspjelo, nego sam kao i ti kasnije morao krisom ici na stadion i zasigurno bih zbog izostanaka i navijacke groznice ponavljao razred u skoli da se nije zaratilo....odlazak na kosarku je vec bio nesto drugo: tu je ipak boravila mnogo civiliziranija publika.

U pravu si za ekstazu odlaska na stadion - to se ne moze rijecima docarati (huk s tribina, lokalpatriotske pjesme s razglasa, tvoji heroji na zagrijavanju, masa zivopisnih likova, ucestvujes u necemu vaznom, divljenja vrijednom, prkosis necemu, dio si copora....), kao i za radio-prenose. Slusajuci ih se bez imalo pretjerivanja gubilo zdravlje i zdrav razum, narocito ako se pritom u eteru nalazio kakav teatrolog poput Ive, beogradski dramaturg ili sarajevski veseljak pod djelomicnim gasom - od cijih nadahnutih ispaljivanja besmislica ti se dizala svaka dlaka na glavi. Iako je naravno bilo i onih komentatora koji bi samo kratko i sazeto saopstavali hladne statisticke cinjenice, kao da izvjestavaju iz nekog KGB-ovskog podruma centrale u Minsku, dok im stariji kolega drzi njemacki Walther uperen u sljepoocnicu

Ali usput receno mislim da nas je zahvatilo ipak nesto losije vrijeme u kojem je doslo do dekadencije, finansijskih problema, dogadjanja naroda, nereda....gledajuci neke snimke iz perioda '75. - '83, '84. pomislis u sebi kako je to mnogo bolje i da tako kazem mondenije izgledalo (mozda i kao posljedica vece represije, izmedju ostalog). To bi mozda moglo biti nekakvo zlatno doba jugo-fudbala.

Kao ilustracija za ono sto je uslijedilo poslije i cega se sjecamo bolje, a sto spada u kako ti kazes konzerviranje besmislenih podataka, pada mi na pamet zgoda iz cini mi se pretposljednje sezone kada je suboticki Spartak dosao u Zagreb bez kopacki, pa su im Dinamovci donirali svoje rezervne, a njihovom glavnom golgeteru (cini mi se Kuntic) cak dva para

To je ta esencija strasti, danas rijetko prepoznata

hojdi

[Heidi]

U stvari, drago mi je vidjeti kad muskarac dijeli emocije. Bilo kakve.
Nastavite.

[Mala_Mu]

Nogometna liga bivše države bila je prepuna osebujnih likova, a zacijelo jedan od najvećih „frikova“ bio je čuveni napadač sarajevskog Željezničara Nikola Nikić, poznat i po nadimcima „Guto i Folcika“.

Nikić je trenutno selektor bosanskohercegovačke ženske U-19 reprezentacije, a na današnji dan slavi 60. rođendan, piše Dnevnik.hr.

Mlađim generacijama koje ne pamte Nikića teško je dočarati o kakvom se obješenjaku radi. Možda ćemo ga najbolje dočarati ako kažemo da je lako mogao biti jedan od junaka Alan Forda. Ni nenadmašni Nenad Brixy ne bi se mogao dosjetiti toga što je Nikić znao „izvaliti“.

Iako nikada nije bio reprezentativac i nije napravio neku spektakularnu međunarodnu karijeru, Nikić je bio vrlo dobar pa i odličan nogometaš, član slavne „Željine“ ekipe koja je dogurala do polufinala Kupa Uefe 1985. i tamo nesretno ispala od mađarskog Videotona, a da je prošla, u finalu bi je čekao veliki Real Madrid.

„Da sam ja igrao u polufinalu, Željo bi prošao. Ali, eto, nije se dalo“, godinama kasnije izjavio je za Oslobođenje Nikić, koji je te 1985. u zimskom prijelaznom roku prešao u grčki Aris i nije zaigrao u toj historijskoj utakmici, za čime i danas žali.

Nikića se pamti po karakterističnom pognutom trku (op.a. odatle Guto) i autentičnim proslavama golova, a još više po jedinstvenom smislu za humor i autoironiju. Zafrkavao je sve oko sebe, ali nije se libio ni šala na vlastiti račun i zato je bio omiljen u ondašnjoj sportskoj javnosti, a i dan danas je rado viđen u cijeloj Bosni i Hercegovini pa i regiji. Podjednako je izluđivao protivničke igrače i svoje suigrače, a najviše trenere. Kad bi legendarnom Ivici Osimu spomenuli Nikića, samo bi zavrtio glavom i razvukao široki osmijeh preko lica.

„Taj mi je oduzeo deset godina života“, znao bi reći Osim koji je vodio Željezničar tijekom 80-tih.

Nikić je svojim „lažnjacima“ valjao protivničke bekove, a antologijskim „provalama" cijelu bivšu državu. Anegdota ima podosta, no za ovu priliku izdvojili smo iz bosanskohercegovačkih medija neke.

„Trebao sam prijeći u Čelik. Ja se dogovorio s njima, ali sutradan Željo igrao u Brčkom. Pokojni Velija Bećirspahić dođe meni kući. Kažem mu ja: Druže Veljo ja sam dogovorio s Čelikom. A on razočarano: Nidžo, je li više voliš ići ćirom u Zenicu ili avionom u Moskvu na Željine pripreme. Do tada sam avion vidio samo kad je preletio iznad moga sela.“

Je li istina da ste jednom umjesto prema protivničkom, krenuli ka golu Želje s namjerom da date gol, upitao je novinar Nikića u jednom intervjuu.

„Igrali smo protiv Partizana i Jusuf Hatunić me loptom snažno pogodi u glavu. Iznesu mene iza Partizanovog gola i doktor Hamo Hasanbegović mi pokaže prst i pita vidiš li? Ma kako ne vidim prst. Uđem u igru, neko mi doda loptu i pođem ja pravo ka svom golu. Sreća, moj suigrač Josip Čilić, na šesnaest metara uleti mi klizeći. Sudac mu da žuti karton, a mene iznesu vani.“

Zbog ozljede glave?

„Pa, da. Doktor je poslije rekao da šest mjeseci trebam pauzirati. Ali naš fizioterapeut se nije složio: Ma kakvi, taj će za mjesec dana biti kao nov. Doktor ga upitao: Kako će tako brzo, a ovaj odgovorio: ma nema on mozga. I fakat za mjesec dana ja zaigram, a fizioterapeut pred svima kaže: Jesam li vam je rekao da nema mozga.“

U vrijeme Željine slave sigurno je bilo i mnogo djevojaka oko igrača. Kako ste rješavali probleme s obožavateljicama?

„Jedna stvar koju vi novinari ne znate, dakle zašto je Željo bio tako dobar, jeste u činjenici da smo mi bili najružniji ljepotani. Pogledaj samo tadašnju odbranu: Komšić, Čilić, Saračević i Starovlah, a napad: Bahtić, Nikić, Paprica i Baždarević... Kad ja budem pravio ekipu uslov će biti nemoj mi lijepe igrače, oni se samo ogledaju.“

„Kad se Komšić, Paprica, Fićo i ja skinemo na plaži, ha, ha, ha... Jesi vidio one izbjeglice iz Somalije? Oni su manekeni za nas.“

Nije valjda da su vas djevojke izbjegavale?

„Znaš ti onu kletvu iz tog vremena: Dabogda vam djeca ličila na napad Želje.“

Vi ste jedan od rijetkih kome je i biznis s kafanom propao?

„Jedini sam koji je imao kafanu i propala. Ovi moji, iz Modriče, dali mi kafanu Roks. Ja sam uveo recke. Ko god mi dođe, kaže napiši recku. Imao sam milion recki. Da sam za svaku uzimao fening mogao sam se obogatiti. I što je najgore kafana je bila uz magistralni put. Možeš misliti.“

„U prvoj godini gimnazije izvede me profesor pred tablu i nacrta krug. Kaže mi: Nikola dat ću ti dvicu, ako pogodiš koliko je stepeni ovaj krug? Nisam ja bio na času kad se to učilo i okrenem se oko sebe, a moj drug na dlanu napisao 360. Kažem profesoru: Dajte profesore, pa 360 stepeni. Ali onda će on: Dobro Nidžo nemoj se okretati, a ako ti neko bude šapnuo keca ćes dobiti. Joj, on onda unutar onog kruga nacrta još jedan i postavi pitanje: Koliko ovaj ima stepeni. Kažem ja sebi, hajde da malo uključim logiku: Ako ovaj veliki ima 360, onda je ovaj duplo manje. Rekoh: Duplo manje. Kad sam ja to rekao u razredu nasta lom od smijeha. Prošle godine kad su igrali veterani i novinari ovdje igrali utakmicu za večerom im ispričam ovaj slučaj. A šofer koji je dovukao novinare, kad sam to ispričao mrtav ozbiljan me upita: pa jesi li pogodio?“

Koju utakmicu biste najradije zaboravili?

„Igrali smo protiv Spartaka u Moskvi. Švabo je prije početka utakmice rekao: ti čuvaj ovog, ti ovog... A meni ti čuvaj Prostor! Kontam kakav prostor. A tada je za Spartak igrao Protasov. Tri puta mi uzmu loptu i odmah poslije toga primimo gol. Poluvrijeme 4:0 za Spartak. U svlačionici Švabo pita: Nikola šta sam tebi rekao... Rekli ste Prostor, ali niste rekli koji je broj. Osim se okrene pomoćniku i kaže: Boro, vodi ga pod tuš vidiš da je prolupo. A ja se taman navikao igrati pod reflektorima i bilo mi krivo.“

U Zagrebu pred utakmicu sa Dinamom Željina ekipa se odmara u hotelu. Bahtić i Nikić igraju stolni tenis, prolazi Osim pored njih, a Nikić se zadere:"Šefe, vidi igram ovog tenisa k'o John McEnroe."

Kad su Nikića saigrači izradili da plati turu pića: "Ja tek kasnije saznao da su hrana i piće besplatni u avionu. A onaj mangup Bahtić mi dobre pare uzeo. Još ga pitam da to nije malo preskupo, a on kaže: 'avion ti je to, tu ništa nije jeftino'.“

Kada su ga vrbovali da dođe u Želju, rekli su mu da će dobiti istog mercedesa kakvog vozi trener. Nikićev komentar: ''A šta sam ja znao tada sta je Lada.''

Kad je polagao vozački: "Došao instruktor, izašao iz auta i kaže: hajde sjedi. Ja razmišljam gdje ću i sjednem na mjesto suvozača, a on me gleda i odvali se smijati."

[media]ji7NUz3pkok[/media]