Šta trenutno čitate?

[Koraci_u_noci]

Ja ga, iskren da budem, nisam bas skontao, al mislim da je do mene

[Masamune]

Nismo. Glupi smo.

[ironman]

Ja ga, iskren da budem, nisam bas skontao, al mislim da je do mene

Pa navela te da kazes da ima dobrih pisaca zena ,sunce mu poljubim..smisleno rekla da nema ni jedan dobar pisac a zena

[Koraci_u_noci]

Pa dobro, mogao sam joj se i pridruziti

[ironman]

Masa i dalje ne konta

[Masamune]

Skontao sam ba

[Zanki]

Ja mislila zajebavaš

Bgm nisam.
Daleko od toga da zene nisu vjeste u pisanju ali nema tu neke ozbiljne tematike. To su obicno knjige za procitati jednom i zaboraviti.
Pa vidimo koliko na forumu stavljate citata od spisateljica a koliko od pisaca.
Ako je zena, to je nesto ljubavno, neki porodicni odnosi, neka poema ili self help šit.

Ok, provat ću ti preporučiti neke žene
možda ti se svide

Lidija Dimkovska

Lidija Dimkovska, rođena 1971. u Skopju, pjesnikinja je, prozna spisateljica i prevoditeljica rumunjske i slovenske književnosti na makedonski jezik. Živi u Ljubljani. Objavila je šest pjesničkih zbirki, četiri romana, američki dnevnik i zbirku kratkih priča. Uredila je i četiri antologije. Njezine su knjige prevedene na sedamnaest jezika. Njezini romani Skrivena kamera i Rezervni život dobili su nagradu Društva pisaca Makedonije za najbolje prozne knjige, a Rezervni život i Nagradu za književnost Europske unije. Dobitnica je i njemačke nagrade za poeziju Hubert Burda, rumunjskih pjesničkih nagrada Tudor Arghezi i Poesis, Evropske nagrade za poeziju "Petru Kurdu" u Vršcu, slovenske pjesničke nagrade Čaša besmrtnosti – Velenjica, albansko-makedonske pjesničke nagrade Naim Frasheri, makedonske nagrade Braća Miladinovci za najbolju pjesničku knjigu godine i drugih. Bila je nominirana i za njemačku nagradu Brucke Berlin, dva puta, za prozu i poeziju, za američku The Best Translated Book Award, za poljsku nagradu Europski pjesnik slobode, za slovensku nagradu MIRA i za međunarodnu Balkaniku. Sudjelovala je na književnim festivalima i čitanjima diljem svijeta i boravila na književnim rezidencijama u Iowi, Berlinu, Londonu, Tirani, Beču, Grazu, Salzburgu, Okinawi, Kremsu i Splitu.

Njezin posljednji roman Jedinstveni matični broj (2023.) dobio je najveću makedonsku nagradu Roman godine i regionalno priznanje Štefica Cvek. Prevodi se na više jezika, a u Makedoniji je u kratkom vremenu doživio tri izdanja i postao bestseler.

Na hrvatskom su joj objavljeni romani Skrivena kamera, Rezervni život i Non-Oui, zbirka kratkih priča Kad smo napustili Karla Liebknechta i zbirka izabranih pjesama Kako je to.



Svi imamo jedinstveni matični broj. On je formalni dokaz da postojimo, da imamo identitet, da smo stanovnici, građani, da pripadamo nekoj državi ili naciji. No najgore što se čovjeku može dogoditi jest ono što se dogodilo glavnom junaku romana Jedinstveni matični broj Lidije Dimkovske – da postane samo taj broj, redak u evidenciji, ne samo izbjeglica iz svoje domovine nego i stranac u vlastitom domu i obitelji.
Kroz povijest obitelji Avram autorica preispituje jednu od sudbinskih situacija tako karakterističnih za naše doba: situaciju egzila. U njezinu romanu ta kolektivna trauma postaje nam vrlo individualna i osobna jer je proživljavamo s obitelji formiranom brakom jedne Makedonke i jednog Grka s Cipra koji se, zahvaljujući dijelom i zlostavljačkoj naravi svoje žene, nikad nije ukorijenio u novu sredinu. Njegova kći, koja preuzima svu težinu očeve šutnje, umjesto njega tragat će i za njegovim i za svojim identitetom i korijenima. U toj potrazi na umu će sve vrijeme imati rečenicu koju otac, u rijetkim trenucima kad uopće progovori, stalno ponavlja: “Da je čovjeku pobjeći u neku zabit.” Na toj rečenici Katerina Avram, odnosno autorica, koja kao da je odjenula kožu svoje junakinje, izgradit će cijeli jedan izmaštani prostor zabiti u kojoj otuđenost postaje životni izbor i pravilo jer je to jedini način da se otuđenost preživi. Jedinstveni matični broj dirljiva je priča o dehumanizaciji čovječanstva, ali i o našem neuništivom nagonu za bliskošću, pripadnošću i ljubavlju. Lidija Dimkovska svojim nas snažnim a nježnim rukopisom opominje da dom, čak i kad smo ga geografski izgubili, uvijek čine ljudi s kojima ga dijelimo i da je najteže i najbolnije biti stranac u vlastitoj kući.

[Zanki]

Meni je prijateljica i poklonila mi je knjigu priča
Kad smo napustili Karla Liebknechta



“U Spomen-domu Karla Liebknechta u Leipzigu, u Njemačkoj, tridesetak ljudi raznih nacionalnosti sjedi oko improviziranog stola na pozornici u dvorani za društvene događaje, iza njih prevoditelji, neki s tekstovima pred sobom, neki bez njih, i na prvi se pogled čini kao da su na nekoj sjednici, dok zapravo nazoče jednome nesvakidašnjem susretu, ili bolje rečeno, predstavi. Naime, sudjeluju u pilot-projektu Udruge poštovatelja Karla Liebknechta iz Leipziga koja je 19. siječnja 2018. povodom 99. obljetnice smrti velikoga njemačkog ljevičara i suradnika Rose Luxemburg Karla Liebknechta pozvala sve emigrante koji su nekad živjeli na adresi koja nosi njegovo ime ili su na neki drugi način povezani s njime.”

U ovaj izmišljeni, no itekako realistični okvir najbolja suvremena makedonska spisateljica Lidija Dimkovska smješta svojih 27 sjajno napisanih kratkih priča. Prelazeći tisuće kilometara, od Beča i Sankt Peterburga, preko Skopja i Soluna, do Karagande i Bagdada, životne sudbine njezinih likova tvore uzbudljivu kroniku prošlog, za neke još nesvršenog vremena.

Kad smo napustili Karla Liebknechta istinska je potraga za mjestom na kojem se – čak i nakon odlaska sa svoje dugogodišnje adrese – čovjek osjeća kod kuće.

“Naš životni vijek ima čudne puteve i Lidija Dimkovska posve je svjesna toga. Zato, sve ove priče koje su nečije, koje su tuđe, doživljavamo kao svoje, kao proživljene i na neki način za nas katarzične. Kad smo napustili Karla Liebknechta odlazak je iz svijeta za kojim smo čeznuli, a koji nam se nikada nije dogodio, na putovanje s kojeg, kako smo možda na tren pomislili, nema povratka.” – Sašo Ognenovski, www.kritika.mk

“Na mahove smiješna, ponekad tužna. Poistovjetit ćete se s likovima u knjizi ili ćete ih prepoznati u osobi pokraj sebe. Pravo malo remek-djelo za ljubitelje kratke priče.” – www.crnobelo.com

“Ova knjiga Lidije Dimkovske fascinantna je kao i sve što je ova autorica napisala. Najjači glas suvremene makedonske književnosti, podjednako moćan u poeziji i u prozi, a ovog puta u području priče. I to kakve priče! Dimkovska je u pričama, uostalom kao i u svojim romanima, majstorski precizna, potresno realistična i pronicljivo analitična. Svaka od priča je mininovela, roman, pa i besprijekoran materijal za film. Jasna slika, atmosfera koja se istinski osjeća. Zvuci, mirisi, boje koji se lako prenose na čitatelja. To je umijeće Lidije Dimkovske, to je magija njezina pisma.” – Aleksandra Jurukovska, http://www.reper.net.mk

“Svi likovi i sudbine u knjizi Lidije Dimkovske govore o intimi u kojoj dominiraju tegobna, bolna iskustva. I takva tegobna i bolna svakodnevica ima svoju ‘divlju crtu’ u spontanosti s kojom likovi izgovaraju svoje ispovijesti.” – Atanas Vangelov, www.plusinfo.mk

[Masamune]

Latinka Perović je npr. gigant, a ne piše ništa o ljubavi.

[Morgen]

Ima smisla to sto kazes, s tim da ja generalno ne citam puno knjiga koje su napisale zene, pa ne mogu to 100% potvrditi. Spontano jedino bih u sirinu mogao, a da nisu krimici i trileri, preporuciti Marinu Vujcic, ona po meni pise odlicno. Njen zadnji roman, Sigurna kuca, je nedavno izasao i u Njemackoj

zvuci odliicno
tek 02/2026 moze da se poruci

[Julia-Klara]

naskidala knjiga u poslovni laptop, a zaboravila da ne smijem koristiti USB stick, i sad ih prebacujem emailom, 3-4 komada spakujem i posaljem na privatni mail a naskidala jer su nam ugasili grupu na FB sto je najgore, sad se knjige mogu skinuti sa mediafire ali ne ide telefonom nikako, nego moram na svoj privatni laptop

belaj

Ne znam, meni se cini da i dalje skidam ne telefon s mediafire. Svi su oni otvorili nove grupe, ima ih isto k'o i prije. Jedino mozda nisu stare baze prebacili, al stalno izbacuju nove

Da,da, ali ja na poslovnom telefonu imam neke blokade koje mi ne pustaju skidanje sa mediafire, for whatever reason.
I sve se bojim da vise necu pronaci ove koje sam skinula, pa polako prebacujem

Da imam 5 zivota necu uspjeti procitati naskidano, a jos uvijek skidam Znas vec kako to ide

[Bego]

Ne znam, meni se cini da i dalje skidam ne telefon s mediafire. Svi su oni otvorili nove grupe, ima ih isto k'o i prije. Jedino mozda nisu stare baze prebacili, al stalno izbacuju nove

Da,da, ali ja na poslovnom telefonu imam neke blokade koje mi ne pustaju skidanje sa mediafire, for whatever reason.
I sve se bojim da vise necu pronaci ove koje sam skinula, pa polako prebacujem

Da imam 5 zivota necu uspjeti procitati naskidano, a jos uvijek skidam Znas vec kako to ide

Mogla si na google disk uploadovati.

[uvijek_kontra]

Od zenskih.. preporucujem moju Slovenku, Bronju Zakelj - Â Bijelo se pere na devedeset.

To je autobiografski roman, u kojem opisuje svoje djetinjstvo, odrastanje, gubitke u porodici, borbu s bolescu i zivot u Jugoslaviji tokom 70-ih i 80-ih godina. Knjiga je vrlo emotivna, napisana jednostavno, ali snazno i postala je regionalni bestseller.

Bice i film.

[tuzlak1212]

ako se pisanje fantazije takodjer racuna onda JK Rowling

[Julia-Klara]

Da,da, ali ja na poslovnom telefonu imam neke blokade koje mi ne pustaju skidanje sa mediafire, for whatever reason.
I sve se bojim da vise necu pronaci ove koje sam skinula, pa polako prebacujem

Da imam 5 zivota necu uspjeti procitati naskidano, a jos uvijek skidam Znas vec kako to ide

Mogla si na google disk uploadovati.

Blokirani svi Google servisi na poslovnom.

[immuno]

20251103_133746.jpg

Napokon dodje na red ...pocinjem

[Julia-Klara]

joj

Svidja mi se Kobo Elipsa 2E

sestrin stari Kobo Glo poceo kociti opasni, i kontam joj kupiti novi ili sebi novi a njoj Kobo Clara koji kupih sebi prije par mjeseci Sad vagam i razmisljam

[Maja]

ako se pisanje fantazije takodjer racuna onda JK Rowling

Tu si me namjerno uhvatio jer znS da volim pottera

[Koraci_u_noci]

Tomislav Markovic - Velika Srbija za male ljude
Odlicna, preporucujem

[Rum]