Može li se ''postati'' Bošnjak

[gusti1337]

Očito si se predoziro, pa promašio i forum i temu.
Ovo nije forum srpskih katolika aka škutori.
Haj sad prepričaj mi, o čemu sam ja pisao u tom postu?
Znači, na šta i na koga se post odnosio i u kakvoj je vezi to s tim što si okačio, a okačio se izjave nekog lokalnog popa o nečemu u Carigradu

Nema potrebe za emocionalnim reakcijama, ovo je tipična forumska rasprava. Ti pišeš laži(ili si duboko dezinformiran, što me ne bi iznenadilo), ja te demantiram.

Laž koju si napisao je da su katolici na prostoru BiH postali Hrvati, nešto što nikada nisu bili - a onda si na temelju toga krenuo u naknadne konstrukcije. Na to sam ti dao izvore od prije 5 stoljeća, i katoličke i turske - davno prije narodnog preporoda - koji narod i jezik Bosne nazivaju hrvatskim.

To je to. Što se mene tiče, rasprava je završena.

[Krokodil Behko]

Očito si se predoziro, pa promašio i forum i temu.
Ovo nije forum srpskih katolika aka škutori.
Haj sad prepričaj mi, o čemu sam ja pisao u tom postu?
Znači, na šta i na koga se post odnosio i u kakvoj je vezi to s tim što si okačio, a okačio se izjave nekog lokalnog popa o nečemu u Carigradu

Nema potrebe za emocionalnim reakcijama, ovo je tipična forumska rasprava. Ti pišeš laži(ili si duboko dezinformiran, što me ne bi iznenadilo), ja te demantiram.

Laž koju si napisao je da su katolici na prostoru BiH postali Hrvati, nešto što nikada nisu bili - a onda si na temelju toga krenuo u naknadne konstrukcije. Na to sam ti dao izvore od prije 5 stoljeća, i katoličke i turske - davno prije narodnog preporoda - koji narod i jezik Bosne nazivaju hrvatskim.

To je to. Što se mene tiče, rasprava je završena.

I šta kažeš, neki pop tvrdio da se u Carigradu govori hrvatski?
Jel to taj izvor?

[Krokodil Behko]

Kad smo već kod jezika, ne znam kojim su jezikom govorili Turci na sultanovom dvoru, ali Hrvati su u to doba garantovano u crkvama čitali bosanski jezik

[Krokodil Behko]

[Krokodil Behko]

[Krokodil Behko]

Konstantin Filozof (pisac s kraja 14 i poc.15 v.) u spisu "Skazanie izjavljeno o pismeneh" spominje BOSANSKI jezik uz bugarski, srpski, slovenski, ceski i hrvatski. (Konstantin Filozof je taj koji je pisao zivotopis srpskog despota Stefana Lazarevica).
Jedan od najstarijih pisanih spomena bosanskog jezika imamo u notarskim knjigama grada Kotora: 3.jula 1436, mletacki knez u Kotoru kupio je petnaestogodisnju djevojku "BOSANSKOG roda i hereticke vjere, zvanu BOSANSKIM jezikom Djevena".
Ninski biskup u Peri pisao je 1581. g.fra J.Arsenigu "BOSANSKIM jezikom";
U djelu Jeronima Megisera "Thesaurus polyglotus" (Frankfurt na Majni, poc. 17v.) spominju se uz ostale nase govore: BOSANSKI, dalmatinski, srpski, hrvatski.
Bosanskim jezikom su ga zvali mnogi pisci od 17 v. naovamo: Matija Divkovic, "Bosnjak rodjen u selu Jelaskama sjeverno od Varesa koji je pisao dobrim narodnim jezikom svoga kraja"; Stjepan Matijevic, Stjepan Margitic, Ambroz Matic, Luka Dropuljic, Ivan Frano Jukic, Martin Nedic, Anto Knezevic...
Duvanjski biskup fra Pavle Dragicevic 1735, pise da u Bosni ima devet svecenika koji u vrsenju vjerskih obreda ispomazu "BOSANSKIM jezikom", jer ne razumiju dobro crkvenoslavenski.
Dodaje da je ucenim katolicima u razgovorima sa pravoslavcima dovoljno da poznaju BOSANSKI jezik.
Evlija Celebija, turski putopisac iz 17 v., u poglavlju "jezik bosanskog i hrvatskog naroda" svoga cuvenog putopisa hvali Bosnjake, za koje kaze: "kako im je jezik, tako su i oni cisti, dobri i razumljivi ljudi". Govori o BOSANSKOM jeziku koji je po njemu blizak latinskom, a spominje i BOSANSKO-turski rijecnik M.H.Uskufije.
Jedan od prvih gramaticara, Bartol Kasic (Pag 1575-Rim 1650), rodjeni cakavac, odlucuje se za stokavstinu BOSANSKOG tipa, kakva je Divkoviceva, te se u svom "Ritualu rimskom" (Rim, 1640) istice da je za stvaranje zajednickog knjizevnog jezika (lingua communis) u juznoslavenskim krajevima potrebno izabrati jedan govor (on se zalaze za BOSANSKI slijedeci na taj nacin preporuke Kongregacije za propagandu vjere i svojih poglavara iz Rima).
Isusovac Jakov Mikalja (1601-1654) u predgovoru "Blagu Jezika slovinskoga" iz 1649 zeli kako kaze da uvrsti "najodabranije rijeci i najljepse narjecje" dodajuci da je "u ilirskom jeziku BOSANSKI jezik najljepsi", i da bi svi ilirski pisci trebali nastojati da njim pisu.
Dubrovacki dramaticar J. Palmotic, opredijelio se za govor "susjednih Bosnjaka", isticuci ljepotu toga govora.
Hrvatski pjesnik Andrija Kacic Miosic (1704-1760) autor "Razgovora ugodnog", snazno afirmise stokavstinu;svoju je "Korabljicu" " prinio iz knjiga latinskih, talijanskih i hronika Pavla Vitezovica" u "jezik BOSANSKI".
BOSANSKI jezik spominje, pored srpskog, hrvatskog, ceskog i poljskog i spisatelj Matija Antun Reljkovic (1732-1798).
Ivan Popovic (kojemu je BOSANSKI govor medju slavenskim isto sto i anticki medju grckim), u nastojanju da Juzni Slaveni oforme jedinstven knjizevni jezik, zalazu se za usvajanje BOSANSKOG govora jos mnogo prije Beckog dogovora iz 1850. godine.
Mula Mustafa Baseskija u svome Ljetopisu spominje Mula Hasana Niksicanina (1780),koji govori pola turskim, pola BOSANSKIM jezikom.
Naziv BOSANSKI jezik upotrebljavaju i Slavonci Ivan Grlicic (zupnik u Djakovu,1707) i Matija Petar Katancic (1831 u Budimu objavio u sest knjiga prevod Svetog pisma "u jezik Slavno-Illyricski izgovora Bosanskog").
Prema svjedocenju Matije Mazuranica ("Pogled u Bosnu ucinjen 1839-1840", Zagreb, 1842, str. 54), sarajevski pasa, iako "dobro znade turski, arapski i arnautski", ne voli da neko pred njim govori turski i istice "da je nas slavni BOSNJACKI jezik od svih najljepsi na svijetu". U Putopisu se kaze da se u Bosni "eglendise Bosnjacki".
Svoj jezik naziva BOSANSKIM i Stocanin Halil Hrle, prevodilac sa arapskog ("Kasidei burdei bosnevi", Stolac, 1849).
Hercegovacki srpski prvaci, medju kojima i Prokopije Cokorilo, traze od Ali-pase Rizvanbegovica da se za vladiku postavi covjek vican BOSNJACKOM jeziku.
Bosanski biskup Vujicic jos je 1881 g. nas jezik zvao BOSANSKIM.
I hercegovacki ustanici su ga tako zvali : Pero Tunguz, jedan od njihovih vodja, znao je reci: "Razumi me, coece ,BOSANSKI ti govorim!".
Autor prvog naseg stampanog alhamijado teksta, s prvim pokusajem stvaranja stabilnijeg arabickog pravopisnog uzusa za stampanu praksu jeste Mustafa Rakim (1868 g. objavio je u Istambulu djelo "Ovo je od virovanja na BOSANSKI jezik kitab"). Autorstvo tog djela inace je pripisivano Mehmedu Agicu iz Bosanskog Broda.
Mostarac Omer Humo (umro 1880), narodni prosvjetitelj, koji se borio za uvodjenje narodnog jezika u skole, na kraju svoga Ilmihala ("Sehletul vusula", Sarajevo 1875.g., ovo je prva knjiga pisana arebicom a nasim jezikom, objavljena u Bosni) kaze: "Ah da je Bog do meni bio avaki BOSANSKI pisani citab", a u pjesmi "Stihovi zahvale na BOSANSKOM jeziku":
"Brez suhbe (sumnje) je babin jezik najlasnji,
Svatko njime vama vikom besidi,
Slatka braco, Bosnjaci,
Hak (istinu) vam Omer govori".
/Autor je i pjesme "Dova na bosanskom".
"Gramatika BOSANSKOG jezika za srednje skole" autora Frane Vuletica, prva je gramatika u Bosni i Hercegovini za interkonfesionalno skolstvo. Zemaljska vlada BiH stampala ju je 1880 g. Dozivjela je vise izdanja i bila u upotrebi do 1911, s tim sto od 1908 g. nosi naziv "GRAMATIKA SRPSKO-HRVATSKOGA JEZIKA".
Salih Gasovic, rodom Niksicanin, autor je Mevluda ("Casni mevlud na BOSANSKI jezik ", Sarajevo 1878; zapravo je to prepjev Mevluda Sulejmana Celebije) za ciji nastanak kaze:
"Molise me kolasinski prvisi,
Mevlud nami daj BOSANSKI napisi".
Ibrahim Edhem Berbic stampao je "BOSANSKO-turski ucitelj" (1893 u Carigradu); Ibrahim Seljubac (1900) "Novu BOSANSKI elifnicu", a u tom duhu radili su i drugi autori vjerskih udzbenika (npr. Junuz Remzi Stovro).
Sejfudin Proho izdao je 1907 u Sarajevu "Tedzvidi-inas (na najlaksi i najkraci nacin BOSANSKI jezik.)".
1908 u Sarajevu se pojavljuje djelo M.Dz.Causevica "Bergivija", koje je urednistvo "Tarika" prevelo na BOSANSKI jezik, "radi opcenite koristi".
Arif Sarajlija takodjer je dao svoju verziju prevoda Mevluda S.Celebije, ("Terdzuman mevludski na jezik BOSANSKI",Carigrad 1909).
Franjevci su 1894 g. otpisivali M.P.Desancicu da ne govore srpski nego BOSANSKI.
Gradonacelnik Mostara I.Kapetanovic ne jednoj sjednici 1895 g. zabranjuje da gospodin Stagner nesto kaze na njemackom jeziku; u zapisniku je navedeno kako je rekao "da mi ovdje nismo u Becu niti Gracu, vec u Mostaru i da treba da se govori BOSANSKI, da svi razumimo".
U doba austrougarske uprave naziv BOSANSKI jezik (Kallay ga je forsirao svojom nacionalnom politikom da suzbije hrvatski i srpski nacionalni pokret) postaje i sluzbeni, ali ga ta uprava poslije i napusta, akceptirajuci ime srpskohrvatski jezik (baron Burijan ga je forsirao cime je napustao Kallayevu nacionalnu politiku). Potiskivanje bosanskog jezika u stranu jasno je vidljivo i po datumima. Od 1.1.1879 upotrebljavan je naziv BOSANSKI jezik, kao sluzbeni jezik u Bosni i Hercegovini. Od 23.1.1879 na sjednici Bosanske komisije bilo je zauzeto stnoviste da se naziva "BOSANSKI ZEMALJSKI jezik". Ali u provizornom poslovniku za organe vlasti u BiH od 16.2.1879 vec je upotrebljena oznaka "SRPSKO-HRVATSKI jezik".
!!!! Naredbom Zemaljske vlade od 4.10.1907 g. odredjeno je da se "ima posve napustiti naziv 'bosanski jezik' i da se imade zemaljski jezik nazivati 'srpsko-hrvatski jezik'.!!!!
Prvi stampani kalendar "Tursko-BOSANSKI rjecnik" (Bitolj,1912) sto ga je sastavio Ahmed Kulender,
//Zapazanja pojedinih autora i pisana o jeziku Bosne:
Petar Kocic usprotivio se uticaju njemackog jezika i stila austrougarske administracije, jer to dovodi do "varvarstva naseg velikog, silnog, sjajnog i slobodnog jezika"; To nas kao stare i dobre BOSNJANE mora boleti, jer je nas jezik i u najstarijim vremenima bio neobicno lijep i zvucan, mnogo ljepsi i narodniji od jezika u istocnim srpskim zemljama koji se razvio unekoliko pod uticajem vizantijske kulture i grcke sintskse".
^Navedeno prema: M.Sipka, jezik Petra Kocica, Radovi Instituta za jezik u sarajevu, knj.XIII, Sarajevo, 1987, 92.
Isidora Sekulic: "Jezik Bosne, to je jedna kolektivna umetnost ciste genijalnosti, od ranga narodnih umotvorina, ali koja nije samo cudo proslosti, nego cudo sadasnjosti"
Aleksander Belic: "Nema nikakve sumnje da je BOSANSKI jezik, zajedno sa Vukovim hercegovackim i Danicicevim vojvodjanskim, narodna osnovica naseg knjizevnog jezika".
Mesa Selimovic : "Najsublimniji izraz cjelokupne nase narodne poezije, a mozda i naseg jezika uopste nalazi se u baladi ´Omer i Merjema':
"Djul mirise, mila moja majko,
cini mi se Omerova dusa".
Skender Kulenovic u "Ponornici" kaze: "Jos pet stotina godina turska vlast ovdje da je ostala, ovi negdasnji PATARINI govorili bi BOSANSKI."
Bosanski jezik nije djelo pojedinaca: stvarali su ga Bosanci, stoljecima.
Jezik se odvajkada u Bosni nazivao Bosanski.
Austrijanci nas jezik zovu Bosanski i Zemaljski. 1907 god. prvi put se uvodi termin srpsko-hrvatski, pored bosanskog. Dolaskom kraljevine SHS bosanski se ukida. 1954 god. na Novosadskom dogovoru bilo je dosta polemike oko naziva srpsko-hrvatski, jer su tadasnji lingvisticari bili svjesni da se radi o nepostojecem tj. vjestackom jeziku. Medjutim tadasnja politika je bila da jezik spaja a ne razdvaja narode a Bosna je bila idealna polazna tacka.

[gusti1337]

Identitet je višeslojan, a značenje "Bošnjak" je često označavalo regionalni a ne nacionalni identitet. Ja mogu biti Splićanin, i Dalmatinac, i Hrvat, i Europljanin, ti identiteti nisu međusobno isključivi. Isto vrijedi i za "katolike Bošnjake grada Sarajeva". Pitaj Augusta Vlastelinovića, Sarajliju.

I šta kažeš, neki pop tvrdio da se u Carigradu govori hrvatski?
Jel to taj izvor?

Aali je bio osmanski povjesničar, i živio je u Bosni prije pet stoljeća - on narod u Bosni naziva Hrvatima. U isto to vrijeme Trubar, Kristek i Pigafetta kažu da se u turskim krajevima - u Bosni dakle - govori hrvatskim jezikom. Tada nastaje i "Hirvat türkisi" stanovitog autora Mehmeda, pjesma pisana arapskim pismom na štokavskoj ikavici(tipičnoj za ondašnju Bosnu) - koju Mehmed naziva hrvatskom pjesmom.

Kad smo već kod jezika, ne znam kojim su jezikom govorili Turci na sultanovom dvoru, ali Hrvati su u to doba garantovano u crkvama čitali bosanski jezik

Piše ti da je jezik ililički - što bezbroj autora izjednačuje sa hrvatskim jezikom (Albert Szenczi Molnár, Gabor Pesti, Lovro Šitović, Ardelio Della Bella, Jakov Mikalja, Joakim Stulli, Ivan Belostenec, itd...) bosanskog izgovora. Drugim riječima, Katančić ga naziva bosanskim dijalektom hrvatskog jezika. Osim toga, ne osporavam ja da su pojedini franjevci sebe ili svoj jezik nazivali bosanskim - osporavam pridodavanje nacionalnog značenja tom pojmu, i njegovu anahrunu interpretaciju. Jer termin "Bošnjak" danas nosi nasvim drugačije značenje i impikacije nego li je prije 300 godina, to je sasvim jasno.

Nemam vam namjeru govoriti da pričate hrvatskim jezikom, niti da ste Hrvati(iako bez ikakve sumnje dio jest)- već samo demantirati glupost da katolici u BiH nikada nisu bili Hrvati - jer i više nego dovoljno izvora govori upravo suprotno. Koliko god vam se to kosilo sa nacionalnim narativom, Hrvati su na prostoru današnje Bosne od samog početka - i tu će i ostati.

[Melek]

Ma kakvi ba ostati. Poješće prvo po jednu dvokrišku pa će onda otpepati zrakomlatom a kad stignu javit će se putem svemrežja. Bezbeli. A nakon toga će na McDonalds na brzogriz. A onda će da pogledaju jedan gej bludoslikopis pa će nataknut udnu tuljicu, na karanje pa spavanac.

[Krokodil Behko]

već samo demantirati glupost da katolici u BiH nikada nisu bili Hrvati - jer i više nego dovoljno izvora govori upravo suprotno.

Koji konkretno?
Po mogućnosti nešto teže od izjave nekoh popa o zbivanjima u Carigradu i Turčina o zbivanjima u Bosni.

Na predmetnim slikama, nigdje se ne pominju nikakvi Hrvati i nije jasno iz čega izvodiš zaključak o hrvatskom jeziku i bosanskom izgovoru.

Bosanski izgovor, pojam je koji ima smisla samo ako ćemo govoriti o jezičkim reformama unutar njega, ali u tom slučaju trebamo progovoriti i o hrvatskom izgovoru pa i srpskom.
Da budem jasniji, u Hrvatskoj je mnogo izgovora i neki od njih (dalmatinski, zagorski) veze nemaju s onim što ti nazivaš hrvatskim jezikom. Sjećam se one stare serije "Gruntovčani" Ono ja ništa nisam rahzumio i treba je titlovati. Već u Srbiji, pola stanovnika muku mući "sa padeži".

Ovdje je i budali sve jasno.

[ironman]

Pitanje iz naslova.
Moze naravno.
Nakon 10 000 postova ovdje kod nas.
Certifikat je besplatan

[gusti1337]

već samo demantirati glupost da katolici u BiH nikada nisu bili Hrvati - jer i više nego dovoljno izvora govori upravo suprotno.

Koji konkretno?
Po mogućnosti nešto teže od izjave nekoh popa o zbivanjima u Carigradu i Turčina o zbivanjima u Bosni.

Ako je itko u tom slučaju nepristran, onda bi to bio Turčin. No dobro, evo Nikola Drenovački, 1563.





Nikola za sebe kaže da je rodom Bošnjanin i pregledom knjiga zaključuje da su pisane "čiste i prave hervacke reči", i "dobro istumačena i razumna vsem Hervatom".

Na predmetnim slikama, nigdje se ne pominju nikakvi Hrvati i nije jasno iz čega izvodiš zaključak o hrvatskom jeziku i bosanskom izgovoru.

Jezik naziva ilirskim, a izgovor bosanski. Izvodim zaključak na temelju činjenice da je u to vrijeme "ilirski" često bio sinonim za "hrvatski".

Bosanski izgovor, pojam je koji ima smisla samo ako ćemo govoriti o jezičkim reformama unutar njega, ali u tom slučaju trebamo progovoriti i o hrvatskom izgovoru pa i srpskom.
Da budem jasniji, u Hrvatskoj je mnogo izgovora i neki od njih (dalmatinski, zagorski) veze nemaju s onim što ti nazivaš hrvatskim jezikom. Sjećam se one stare serije "Gruntovčani" Ono ja ništa nisam rahzumio i treba je titlovati. Već u Srbiji, pola stanovnika muku mući "sa padeži".

Ovdje je i budali sve jasno.

Itekako imaju veze, samo su stoljećima bili pod različitim utjecajima i kulturno-civilizacijskim krugovima. Mletački/talijanski utjecaj je oblikovao dalmatinski govor, austro-ugarski utjecaj je oblikovao zagorski govor, a turski utjecaj je oblikovao bosanskohercegovački govor Hrvata.

[Matan]

Postojanje Bosnjaka katolika ne iskljucuje postojanje Hrvata..
postoje i Bosnjaci muslimani, pa zasto ne bi bilo i katolika..

[Masamune]

Ono što meni neće nikad biti jasno jeste negiranje i svojatanje.

Negiranje drugom da ima svoju historiju, svojatanje drugog, njihove kulture, jezika itd.

I ono što je najizraženije u svemu jeste selektivni pristup. Uskufija neće niko ni da pogleda, ali zato je tamo neki Domagoj Bog i batina za tumačenje historije, kulture i jezika drugog ili Milivoje s druge strane... nemojte me zajebavati.

I koga na kraju boli kurac ko je najstariji na Balkanu? Mijenjaju se ljudi, miješaju se plemena između sebe, razvija se nacionalna svijest i sve ostalo što ide s tim... Srbi naravno prednjače u tome, jer oni su došli sa Marsa, a ostali su došli nakon njih. Čak i stari Sumeri/Sumerani kao prva prava civilizacija.

[Masamune]

Eto, recimo da su Hrvati bili prvi. U BiH se govorilo hrvatskim jezikom oduvijek.

I šta ti gusti imaš od toga i ovog trabunjanja? Jesi li ti ovdje po zadatku sa HercegBosne i slično, pa si svjesno udario odmah na ovu temu?

[gusti1337]

Postojanje Bosnjaka katolika ne iskljucuje postojanje Hrvata..
postoje i Bosnjaci muslimani, pa zasto ne bi bilo i katolika..

Postojanje katolika koji su se smatrali Bošnjanima a ne Hrvatima uopće nije predmet rasprave, već moderatorova lažna tvrdnja:

Katolici su postali ono što nikad nisu bili - Hrvati.
Katolici su napali i popalili rođenu zemlju u ime susjedne i realno, njima tuđe zemlje.

[gusti1337]

Eto, recimo da su Hrvati bili prvi. U BiH se govorilo hrvatskim jezikom oduvijek.

Ne znam što te muči, nigdje nisam ni spomenuo tko je gdje bio prvi.

I šta ti gusti imaš od toga i ovog trabunjanja?

Demantiranje neistina me ispunjava.

[Masamune]

To nije laž, već istina. Postajali su Hrvati nakon pada Gradaščevića jer je narod u BiH bio obezglavljen, a Hrvatska im je ponudila sigurnost i garancije. Od tad je to počelo.

Do tad su bili Bošnjaci katolici ili Bošnjani što su bili prije Osmanlija. Čak i za vrijeme Austrougarske imaš razne spise o "Die Bosniaken kommen" u kojem se navodi dalje da su to katolici, pravoslavci, muslimani i ostali.

Znam ja dobro kakvo štivo čitaš. Možeš s tim samo obrisati stražnjicu.

[gusti1337]

Ono što meni neće nikad biti jasno jeste negiranje i svojatanje.

Negiranje drugom da ima svoju historiju, svojatanje drugog, njihove kulture, jezika itd.

[Masamune]

Šta je tu čudno? Ne negira niko ovdje Hrvate, Hrvatsku i ostalo.

Priča je o Bosni.

[Krokodil Behko]

Koji konkretno?
Po mogućnosti nešto teže od izjave nekoh popa o zbivanjima u Carigradu i Turčina o zbivanjima u Bosni.

Ako je itko u tom slučaju nepristran, onda bi to bio Turčin. No dobro, evo Nikola Drenovački, 1563.





Nikola za sebe kaže da je rodom Bošnjanin i pregledom knjiga zaključuje da su pisane "čiste i prave hervacke reči", i "dobro istumačena i razumna vsem Hervatom".

Na predmetnim slikama, nigdje se ne pominju nikakvi Hrvati i nije jasno iz čega izvodiš zaključak o hrvatskom jeziku i bosanskom izgovoru.

Jezik naziva ilirskim, a izgovor bosanski. Izvodim zaključak na temelju činjenice da je u to vrijeme "ilirski" često bio sinonim za "hrvatski".

Bosanski izgovor, pojam je koji ima smisla samo ako ćemo govoriti o jezičkim reformama unutar njega, ali u tom slučaju trebamo progovoriti i o hrvatskom izgovoru pa i srpskom.
Da budem jasniji, u Hrvatskoj je mnogo izgovora i neki od njih (dalmatinski, zagorski) veze nemaju s onim što ti nazivaš hrvatskim jezikom. Sjećam se one stare serije "Gruntovčani" Ono ja ništa nisam rahzumio i treba je titlovati. Već u Srbiji, pola stanovnika muku mući "sa padeži".

Ovdje je i budali sve jasno.

Itekako imaju veze, samo su stoljećima bili pod različitim utjecajima i kulturno-civilizacijskim krugovima. Mletački/talijanski utjecaj je oblikovao dalmatinski govor, austro-ugarski utjecaj je oblikovao zagorski govor, a turski utjecaj je oblikovao bosanskohercegovački govor Hrvata.

Dosadan si pravo.
Okačio sam gore hrpetine hrvatskih književnika ( nijedan iz Bosne), koji su rekli da su izabrali bosanski jezik, jer on im je bio "najilirskiji". Uopšte je bezobrazluk oglušiti se o sve to i potom tvrditi nešto što nijedan iole ozbiljan hrvatski leksičar ne bi rekao.

Niko normalan ne poriče da je bosanski jezik bio osnova za savremeni hrvatski jezik, al eto, napokon se našao neko takav. Pa ovo je stvarno i za suze i za smijeh

Posebna bi priča bila tvrdnja, da u nekim "znamenitim" dokumentima piše ( a ne piše) nešto u korist nečeg nevjerovatnog, čemu od sinoć svjedočimo na stranicama ove teme.