Post: # 1038726Post
Vladimir RUS
13 Oct 2016, 17:38
U globalu, Savu Kovačevića teško je svrstati u neku kategoriju. Bio je borac protiv okupatora, ali i borio se na prljav način. Ubijao je i ljude koji se nisu htjeli oprijedijeliti ni na jednu stranu. Čitavu jednu porodicu zbog toga je ubio. To znaju svi koji su iz njegovog kraja i okoline. Što se tiče komunista u globalu, konkretno u Trebinju, više su lokalnog stanovništva pobili komunisti 1945 nego ustaše tokom WW2, ako je suditi po izjavama nekih ljudi iz tog kraja. Zato Partizani u tom kraju, koliko jesu toliko i nisu dobro-došli, baš kao i u svim drugim krajevima bivše Jugoslavije. Što se tiče Dragice Pravice, ona je takođe se borila protiv okupatora, ali baš kao i mnogi drugi komunisti (već sam spomenuo "primjer" Save Kovačevića), borili su se prljavo. Konkretno, Dragica Pravica je mrtvim ljudima pucala u glavu i to ljudima koje je Savo Kovačević prethodno ubio. Savo Kovačević je na Radačkom brijegu ubio jednog čovjeka koji je, nakon prvog plotuna, dok je još uvijek io živ i dok mu je šikljala krv iz grudi uzviknuo "Živjela Rusija". Tog čovjeka Savo Kovačević je, uz ružnu psovku, upucao u glavu, a onda je Dragica Pravica poslije njega krenula po ostalim ubijenim ljudima da puca u glavu. Riječ je o ljudima koji su, sadašnjim riječnikom, bili "slobodni" ljudi, dakle puki narod koji nije bio na ničijoj strani. Ni na stranih okupatora, ni Četnika, ni Ustaša, ni Italijana, ni Partizana, a koji su ubijeni samo zato što su odbijali da se priključe bilo kakvoj vojsci. I takve ljude su Partizani ubijali. Taj dio istorije nećete pronaći u istorijskim čitankama, ali je zabilježen u kolektivnom sjećanju naroda tog kraja, kao i naroda krajevima širom bivše Jugoslavije. Ono što je zanimljivo za komuniste jeste i to da oni nisu prekrajali istoriju već su "samo" prećutkivali i zabranjivali javno da se priča o onom dijelu istorije nepovoljnim za njih. Dolazi vrijeme da se i o tome priča. To će isto najvjerovatnije biti dio reformske agende, mada ja mislim, da je suočavanje sa ružnom ili realnije govoreći sivom, niti crnom niti bijelom, već zapravo i jednom i drugom komunističkom istorijom, trebalo da dođe tokom 90-ih da nije bilo rata no s obzirom da se mi bavimo uvijek dnevnopolitičkim previranjima, podmetanjima i natkurčenjem, mi sve što je normalno u Evropi (anti-fašizam i anti-komunizam), radimo decenijama kasnije. Ja se samo nadam da će doći uskoro vrijeme kada ćemo da na jedan demokratski, civilizovan način da pričamo i o komunističkim zločinima, zatim da se dovede zakon koji će zabraniti veličanje fašizma, komunizma i ratnih stradanja iz prethodnog rata, bilo čijeg. To bi bio prvi korak ka pomirenju, a do tada, da se zabrane postavljanje spomenika komunističkim zločincima, ne i komunistima uopšte, jer komunizam kao komunizam nije neprijatelj ni sadašnjeg poretka, već ljudi koji su u ime partije i partijske ostrašćenosti ubijali i nedužne ljude, seljake zemljoposjednike, imućne ljude, intelektualce, unutarpartijske ljude koji se nisu slagali sa pojedinim odlukama partije, kao i mnoge druge slobodne ljude koji nisu pripadali nikom. Što se tiče likova poput Dragice Pravice, Save Kovačevića, kao i Jove Kapičića koji je po nekim podacima odgovoran za ubistva preko 10000 ljudi na Golom otoku, takvim ljudima je, za sada, u najmanju ruku, mjesto u kolektivnom zaboravu, baš kao što se još od pada socijalizma ne slave praznici koji su bili u tom periodu. To je dobro za početak, a kasnije, kada dođu neke još pametnije generacije, da se definiše sve to na način da se izbaci sve ono što nije valjalo u komunizmu. Ova tri lika su sigurno dio te negativne strane medalje ili crno-bijele, neko manje neko više. Treba odvojiti žito od kukolja mada i to je teško s obzirom da, kao što sam rekao, teško će biti staviti konkretno Savu Kovačevića i Dragicu Pravicu u isključivo jednu kategoriju, dok Jovo Kapičić, čovjek je bio monstrum ravan nacističkim monstrumima.
poremecen il ne poremecen, niejsam tetovirana vancaga ii ko prostituka s ulice prepuna grafita po tjelu, nijesam luto po svjetu i ko jel naivna francuska sobarica zavrsio pa placenickim formacijama za ubijanje... samo zato sto si osto bez para... cudnog mi cuda... i to govori o nesposobnosti da se izdignes, vratis i nastavis dalje...
