
Nekad su automobili bili alat pod našom kontrolom. Danas su postali tlačitelji koji nam "dopuštaju" da ih vozimo po njihovim uslovima. Kako je krenulo, automobili će nam uskoro tražiti vozačku dozvolu i ovjereno ljekarsko uvjerenje na uvid prije nego što pokrenemo motor.
Automobili su danas pametniji i sigurniji nego ikad. No, vozači sve češće postavljaju pitanje: ako su automobili toliko inteligentni i sigurni, zašto nam otežavaju život i zašto isključujemo funkcije koje smo doplatili, a trebale bi nam olakšati i štititi nas?
Moderni sigurnosni sistemi, zamišljeni kao vrhunac automobilske tehnologije, postali su paradoksalno glavni izvor opasnosti na cesti. Umjesto da povećaju sigurnost, oni je aktivno ugrožavaju.
Ko gleda cestu dok mi tapkamo po ekranu?
Konstantno pištanje, upozorenja koja prekidaju koncentraciju i neprestana potreba da se sistemi deaktiviraju stvaraju upravo ono što bi trebali spriječiti – nepažnju vozača. Dok vozač traga po ekranu tražeći opciju za isključivanje asistenta (pa čak i najobičnije paljenje kratkih svjetala preko centralnog monitora čime smo se nedavno bavili u električnom Lynk&Co 02) koji ga opsesivno upozorava na prekoračenje brzine od jednog kilometra na sat, ko onda zapravo gleda cestu?
Najžalosniji je paradoks sigurnosti. Sistemi koji teoretski štite – pomoć za držanje vozila u voznoj traci, asistenti za brzinu, automatsko kočenje u nuždi – u praksi stvaraju nove, daleko ozbiljnije probleme. Automobil koji iznenada snažno zakoči sa 130 na 50 km/h, slučaj koji nam je zaledio krv u žilama s prvom generacijom Citroena C5 Aircross, zato što je ispod autoceste detektovao naseljeno mjesto i ulicu s tim ograničenjem nije sigurnosna funkcija. To je mobilna bomba koja čeka da vas "stigne" šleper koji vozi iza vas.
A odgovornost? Niko je ne preuzima, čak ni onaj neuvjerljivi Euro NCAP, koji je strukturalnu sigurnost gurnuo na marginu, a u prvi plan stavio sigurnosne sisteme koji dolaze u seriji.
Jučer pet, danas tri: Kad Volkswagen postane Dacia!
Ko će ljubiteljima Volkswagena objasniti da T-Cross ima svega tri zvijezdice kao Dacia modeli. VW T-Cross je 2019. godine dobio pet zvjezdica. U 2025. godini, isti automobil je ponovo testiran i tada je ocijenjen sa samo tri zvjezdice - ne zato što je postao manje siguran, već zato što Euro NCAP neprestano podiže kriterije. Tako je T-Cross ocijenjen sa samo 57 posto u kategoriji Safety Assist, prvenstveno zbog loših performansi AEB (Autonomous Emergency Braking) sistema u novim testovima uvedenim 2023/2025, koji se tiče zaštite ranjivih učesnika u saobraćaju: motociklista, biciklista i pješaka.
Dakle, u sudaru ćete vjerovatno preživjeti, ali automobile "kažnjavaju" jer nema dovoljno napredne tehnologije koja (teoretski) treba spriječiti sudar s motociklistima. Euro NCAP prisiljava proizvođače da ugrađuju sve više ovih sistema, ili auto pada na tri zvjezdice - što obara reputaciju i prodaju. Regulatori stvaraju pritisak za sve više tehnologije, koju vozač zbog stalnih upozorenja i dekoncentracije gleda da isključi. I tako sve ide ukrug.
Možda je najuvredljiviji aspekt cijele priče pretjerana zaštitnička briga koja prožima svaki segment moderne automobilske tehnologije. Asistenti u vožnji nas tretiraju kao nesigurne tinejdžere koji nisu u stanju donijeti vlastite odluke. Vozač s 10 i više godina iskustva mora se boriti protiv automobila koji misli da zna bolje. Svako ko je sposoban položiti vozački ispit sposoban je voziti više sati i držati auto u traci. Bar je tako bilo otkako postoje automobili i vozači.
Sistemi koji nas štite od nas samih
Ironija dostiže vrhunac kada se u priču uključi vještačka inteligencija. Proizvođači se hvale kako njihovi sistemi uče ponašanje vozača i prilagođavaju se navikama. Na papiru zvuči fascinantno. Ali ako vještačka inteligencija zaista uči i prilagođava se našim vozačkim navikama, zašto nakon par desetina puta ne zapamti da vozač isključuje određene funkcije (start-stop) ili asistente u vožnji (lane assist, inteligent speed assist itd.) prije svakog putovanja?
Zar nije to najočitiji obrazac ponašanja koji bi trebala naučiti? Ili vještačka inteligencija zapravo nije tu da služi vozaču, već da provodi politiku proizvođača i regulatora?
Kakva je to vožnja ako te stalno nešto opominje i ispravlja? Kakvi su to inteligentni sistemi, kada opet mi koji vozimo odgovaramo za incidente koji su izazvali upravo oni, jer smo morali upaliti svjetla u čak četiri koraka tapkanja po ekranu.
Nostalgija obično nije dobar argument, ali teško je ne sjetiti se vremena kada ste jednostavno ušli u automobil, lijeva noga bi "po defaultu" već bila na kvačilu, desna na kočnici, a desna bi ruka (uglavnom) kresnula motor i spustila se na palicu mjenjača. Sve u 10 sekundi i već ste krenuli bez minute provedene u menijima i podmenijima, bez borbe protiv sistema, koji nas žele "zaštititi" od nas samih.


![Forum [Bot] Forum [Bot]](./images/ranks/s.png)
