Antidepresivi i psihološko stanje

[Čupava]

Odlučila sam da Otvorim ovu temu, radi se o meni a i čisto da čujem vaša mišljenja i mozda pokoji savjet. Posto ovu temu smatram ozbiljnom, molim bez sprdanja, ako ikako može.
Psihološki problemi tj kad neko ima problema u psihi, to je neshvatljivo stanje, pogotovo kod nas iako se sve vise i vise o tome počinje pričati jos uvjek je nekako "tabu" tema i pomalo sramotna.
Ta bolest je kao i fizička samo sto se nevidi, u nekim slučajevima. Npr. kao u mom slučaju.
Nitko osim mene je razumjeti nemoze, osim liječnik ili neko ko je slično/isto doživjeo.
Dug niz godina borim se sa psihom i raznim strahovima, ispočetka sam ih držala pod kontrolom i niko nije znao, dok nisam počela da izmičem kontroli. Bijes me obuzeo, strah postajao sve veći i veći, i nisam vise mogla da se obuzdam, sama sa sobom se vise nisam mogla boriti, a pokušavala sam i sve radila bez stručne pomoći dok nisam došla do zida. Nema dalje. !Stop!
Počela sam biti depresivna, dobijati panične napade u kojima sam svaki put završavala u nesvjestici i na podu.. Postali su moja svakodnevnica. Dobijem paniku dok si reko keks i nemoguce je obuzdati.
Potražila sam stručnu pomoć i na moju sreću dobila sam našeg čovjeka kao psihologa, ipak je lakse na svom jeziku iznijeti sve ma koliko dobro vladala stranim.
Išla bi cesto na terapiju, priča, priča i priča.. Nakon nekog vremena bi se osjećala lakšom ali strah je bio jos uvjek tu i panika i sve ostalo.
Došli smo do zaključka da bi trebala pokušati sa antidepresivima, jer pričom bi potrajalo par godina a zajedno sa tabletama bi išlo brže. I to mi je dalo dodatni problem. Imam strah i od tableta, strah od nuspojava. Pokušavali smo mjesecima, ali nisam uspjela.. Jos sam na netu čitala o njima i onda pogotovo nisam smjela. I dalje sam išla na terapiju ali uvjek isto..
Do jednom....

Polovinom decembra prošle godine se nesto desilo i tako sve do polovine Januara.
Odjednom sam osjetila malaksalost, nula energije, apetit nestao, postala sam depresivna, imala zelju da umrem, nisam htjela vise da živim...kao da je neko izronio zivot iz mene, bila sam živi mrtvac. Danima sam živjela na vidi i grožđu, nista vise nisam mogla da jedem.
Nazor sam živjela... Isla sam kod dva različita doktora, sve uredu fizički, oboje su rekli da je problem u glavi.. Ima ona....kad dođe čovjeku iz dupeta u glavu.. I odlučila sam da dalje neide tako, jer svaki dan je bio gori i gori.. Rekla sam sebi...: ma krenut cu sa tabletama, pa sta bude da bude, ovako vise neide.. Posto moja druga polovina radi noćnu, nisam smjela biti sama u kuci noću.. Moji su mi izasli u susret, pa sam kod njih nocila a ujutru bi svojoj kuci otišla.
Evo peta sedmica kako pijem tablete. Pomognu mi da zaspem, umiruju mi misli i smiruju me a strah drže pod kontrolom. Osjećam se bolje, nisam vise depresivna, izlazim vise vani, apetit se vratio, i osmjeh na lice.. Nisam tužna i ne plačem, kao prije ali me nekad nesto uhvati pa zacmoljim.. Ovih pet sedmica sam kod mojih bila, i to mi je puno pomoglo, dalo mi je kuveta da lakse izdržim. Kuci sam bila prekodana ili kad je dragi slobodan.
Sad nastupa šesta sedmica i imam jos uvjek osjecaj da nisam spremna da se jos osamostalim noću i neznam odgovor. Dali da budem jos par noći kod svojih ili je to to? Nemam nekako hrabrosti da pitam mamu, jer dosta su mi pomogli i osjećam da bi im teret bila. Iako nije tako, ali svako ima neke svoje obaveze i redoslijede a i mir.
Po prvi put se osjećam nekako tuzno, nakon nekog vremena.
Mozda bi mi bilo lakse kad bi mi neko dao savjet, mišljenje..?
Jos bi bila a sramota me pitati...mozda zvučim kao neodrasla ali u svima nama čuči dijete ma koliko stari bili...i ponekad neznamo odgovor na nesto najjednostavnije a ja sam dobra u tome da za sebe komplikujem najjednostavniju stvar..sto drugima ne stvara nikakav problem ili pitanje meni da...čudno?



Ima jos nesto...
Imam brata koji je oženjen i ima dvoje predivne djece..godinama žive 200m od mojih..nekad smo svi zajedno živjeli, pa je snaha živjela za dan da se osamostale..odselili su malo dalje, pa nakon par godina kupili kuću blizu mojih, i sada su stalno zajedno..ručaju stalno kod mojih, djeca iz škole dođu kod nane jel', idu na odmore zajedno..ma bratu je odlično!!
Meni je to stalno smetalo, sto i sa nama nisu tako, barem malo...valjda sto nemam djece..Ilije drugih razloga meni neznanih..nismo bliski kao oni..počela sam osjećati da me manje vole, da sam manje vrijedna, sta god, nikako nisam mogla da obuzdam te osjećaje.. Isplakala sam toliko suza da bi mogle more postati. Tražim i priželjkujem njihovu blizinu, trebaju mi, čak sam planirala kuću blizu njihove da kupim koliko mi je potrebna njihova blizina.
Mrzim sebe sto sam takva, sto takve osjećaje imam. Sto nemogu da se pomirim sa tim da je tako i da ja to promjeniti nemogu. Pokušala sam ojačati u smislu tih osjećaja ali jedno vrijeme i opet oslabim, opet popustim.. Zivot bi svoj za njih dala, uvjek im pomažem koliko mogu..ali nekako to je to..na tome ostane. Boze, kako čudno... Kad sam bila mlađa, da sam sto dalje i nisam imala potrebu za njima..a sada mi toliko trebaju da opisati nemogu.. Da me zagrli i pita kako sam..
O psihičkom stanju sa njima nisam pricala, znaju da se liječim i to je to..A i da pričam, nebi shvatili, nebi razumjeli.. A danas svako ima svojih briga jos da ja opterećujem sa svojima..
Ponekad mami se Otvorim i pričam o tome, ali imam osjecaj da joj se ne priča pa promjenim temu..mislim ona misli da su ove moje tablete kao Imovane, iako sam bezbroj puta objasnila da su ovo tablete za psihu. Ne zamjeram joj, nikada..
I evo sad sjedim tu i mislim dali su sa njima ili su sami.. To mi najvise smeta, i nemogu nikako da smirim niti obuzdam te svoje misli..

Sta mislite vi o svemu ovome?
Zvučim glupo ili sebično? Mozda neko ima sličnog iskustva pa može da mi udjeli savjet?

Ne zvučiš uplate glupo, a ni sebično ..

Ne znam jesi li zaposlena, radis li posao koji volis ?imas li neki Hobby, prijatelje ???

Porazgovaraj sa mamom, reci joj otvoreno osjecaj koji imas, reci sve otvoreno, bas sve ne štedi osjećaje a ni emocije ..

Pokušala si sa tabletama, nekada su jedina solicija kada depresija zauzme maha, ne znaci da ces ih morati uzimati uvijek- a stanje ce ti se poboljšati ..nadam se, pokusaj sto vise biti u drustvu tebi dragih ljudi u prirodi također .. Priroda je odličan anti depresiv.. Mlada si, ne smijes i ne trebas se predati depresiji..

Budi jaca od depresije, ne predaji se..mozes je pobjediti samo uz jaku volju koju ti od srca zelim!

[Biba]

Divlja, kolko vidim tebi je sda puno bolje...apetit, osmijeh
Ma ja sam prosla pakao nekoliko puta...
Tablete pijem tek unazad 5 godina...
Od Zolofta mi je bilo jos gore...dobro mi je bilo raspolozenje ali sam jako omrsavila....

Ti si jako osjecajna.
Ne znam jesam li napisala da su depresivce prije smatrali slabicima..
Sadaanje tumacenje je sasvim suprotno...to su osobe koje sebi nikad ne postavljaju granicu...uvijek misle da sve moraju moci...zbog toga se slome...
Kod depresije je gadan osjecaj krivnje....naravno bezrazlozne krivnje...
Ja sam cesto mislila da sam kriva i za ono sto nisam..

Moras nauciti biti zadovoljna cak i onda kada ne mozes uraditi sto si zamislila...
Sve su ti dobro rekli...umjerena fizicka aktivnost, zrak, sunce...radi nesto sto volis...bilo sto..
Ja volim rucno prati ves...
Meni obicno tusiranje puno pomogne...

I ja godinama nikom nisam govorila..
Nemoj ocekivati da te svatko razumije...
Imas dobrog i razumnog supruga...ja imam kolegice neke pametne i dovoljno mi je nekoliko recenica s njima popricati
Et vidis kako si napisala pametan post..znaci da je i koncentarcija

I zapamti -Sve prođe...pa tako i tuga i bolest..
Ako ja nisam "poludila" onda nece niko...Ne daj se...

[kuplung]

Otklanjaju li tablete bas pravi uzrok depresivnosti ili samo zaljece prividno?

[Chloe]

Onog momenta kad si se pomirila sa cinjenicom da ti treba pomoc ti si stala na put la ozdravljenju. Vjera cini cuda u takvim situacijama, uz Allahovu pomoc i ti ces biti dobro.

[Biba]

Otklanjaju li tablete bas pravi uzrok depresivnosti ili samo zaljece prividno?

Uzroci mogu biti razni..
Neki ljudi pate od sezonske depresije samo zbog nedostatla svjetlosti..
Nemili događaji ili dugotrajna nemogucnost rjesenja problema..
Ja sam se trenutno oporavljala kad rijesim neki problem...
Problem ponekad ne mozemo rijesiti....tablete ga nece ukloniti ali ce pomoci...
Sve zavisi od tezine simptoma..u vecini slucajeva antidepresiv ne treba..oni su za klinicku tezu depresiju..
S deprom se moze zivjeti sasvim dobro..ko da je i nema...
Mnogi ljudi kukaju...a ne znaju sta je depresija...
Lijeka ima...treba samo vjerovati i zeljeti da ti bude dobro...

[kuplung]

ne skonta ti post bibo,mamurluk sta li vec...treba naci uzrok sta stvara depru npr. poremecaj u hormonima,nesuglasice s blizima itd. itd.

@Divlja_u_srcu evidentno tarapija daje rezultate na bolje.stripi se malo budi sigurna doce i djecica.

[Biba]

ne skonta ti post bibo,mamurluk sta li vec...treba naci uzrok sta stvara depru npr. poremecaj u hormonima,nesuglasice s blizima itd. itd.

@Divlja_u_srcu evidentno tarapija daje rezultate na bolje.stripi se malo budi sigurna doce i djecica.

E ebo ga ti...ko nije skuzio..
Pa stoput sam napisala da su uzroci razni..
Ako je neki problem doveo do depre, rjesavanjem problema se depra gotovo trenutno povlaci..
Moze neka fizicka bolest dovesti do depresije...i obrnuto..
Ako neki problem traje i nerjesiv je osobi - i depra traje razlicitim intenzitetom..

E da, Freud je tvrdio da je kljuc ozdravljenja u nalazenju uzroka...
Ponekad jest..međutim ako osvijestimo problem koji nas dovodi do depresije - to ne znaci bas nista za ozdravljenje...ako je problem psihicke prirode tj. Neki nemili događaj..
To ti je isto ko kad bi se neko slomljene noge sjetio da ju je slomio padom s kruske..
To saznanje nece zacijeliti kost..
Saznanje pomaze ako se shvati npr. da je depra sezonska, postporođajna...zbog nekih lijekova ili druge bolesti
Pomaze i ako se zna da postoje genetske predispozicije - tada se treba pomiriti s tim da je depra za cijeli zivot..
Najteze je kad je i genetika i belaj skupa...ali svemu ima lijeka..
Ja se dobro nosim..bolje nego oni koji cmulje zbogvsitnica..a bome i mene je depra dobro pronosala..
Srecom te teske faze ipak brzo prođu..naviknes ebga i znas da ce biti bolje jer gore bit ne moze..
Meni jako smetaju jaci zvukovi...moja mama to ne moze shvatiti...
Ona jako voli drustvo i ne moze shbatiti da ja mogu danima biti sama ali i u velikom drustvu..
Moja mama puno voli pricati a ja nikad ne volim bas....
To mod mene nema veze s deprom..jednostavno ne volim puno pricati...
Moja mama ne moze prihvatiti da nisam nimalo kao ona...
Ja se ponekad uzasavam koliko neke moje kolegice mogu drecati...
Pobjegnem..diskretno.. ..i uzivam sama...

[Veca]

...Bibo,tvoj problem depresije je,tvoja mama!

[Jonas]

Divlja_u_srcu,

obrati paznju na zdravu prehranu. Hrana se obicno zanemaruje u terapiji.
Nedostatak serotonina moze dovesti do depresivnih poremecaja.

Temeljnu ulogu u proizvodnji neurotransmitera imaju hranjive tvari kao sto su esencijalne masne kiseline, magnezij i vitamini B6, B9 i B12. Manjak vitamina B u organizmu uzrokuje depresiju.

Caj od melise ili lavande ili ruzinih latica poboljsava raspolozanje.

[carobnjak N]

Onog momenta kad si se pomirila sa cinjenicom da ti treba pomoc ti si stala na put la ozdravljenju. Vjera cini cuda u takvim situacijama, uz Allahovu pomoc i ti ces biti dobro.

Dok sam se bavio religijom, primjetio sam tešku fulu baš što se toga tiče.
Prva je što ima jedan ajet koji govori o tome, a druga je što je u većini prijevoda taj ajet krivo preveden (mislim da ga samo
Mlivo i Čaušević nisu krivo preveli). Čak je i vrlo poznat ajet a kaže
"Allah neće promijeniti stanje jednog naroda, dok taj narod ne promijeni svoj nefs"
Nefs je u stvari današnji moderni izraz "ego". Većina prijevoda to prevodi sa "dok taj narod ne izmjeni svoj odnos prema Allahu"
što je totalno netačno , jer u arapskom originalu piše n e f s.
Nefs ima dvije krajnosti i obje su nezdrave , oholost i komplex manje vrijednosti
To se može vidjeti iz primjera, recimo Srba i Bošnjaka. Srbi imaju priču "mi smo nebeski narod" i slično, što je totalna glupost
a Bošnjaci su iskomplexirani, pljuju po svemu što je njihovo (naše)
Sve se to može primjeniti i na pojedinca.
Nefs mora biti tačno u sredini između te dvije krajnosti tek onda se, po tom ajetu, može očekivati neka božija pomoć

[Biba]

...Bibo,tvoj problem depresije je,tvoja mama!

Lako ja s mojom mamom...
Njoj kazem u lice sve sto mislim...bez vrijeđanja...
Moja mama jest nekad naporna, godine cine svoje...ali je i pametna pa shvati...
Mi jesmo nekad ko dvije ciganke ali funkcioniramo odlicno...

Jonas je u pravu..međutim vitamini su pomoc trenutno i slabo je to..
Gospina trava je dobra al nisam nikad pila caj..ne marim za to jer ja se mogu nositi i s neraspolozenjem..
Ja se drzim one - Sve prođe....

Ja sbe mogu ubijediti da ce sve biti dobro..

Dr. M. Petrovic depru tumaci kao nezadovoljstvo..ne slazem se s takvim tumacenjem..

[Zagorka]

Da ti par napiše osoba koja je kuburila s anksioznošću.......... ..........i dobila bitku......

Znam da te ne moze razumijeti niko ko nije bio tamo. Tako ces dobiti savjeta od toga da trcis,citas knjige,planinaris do toga da evo,peres rucno ves.
Ne shvataju ljudi da nemas snage pomaci malim prstom nit te planeta zanima upravo da propadne i povuce te sa sobom,kakvo crno ribanje veša.

(da imas snage i volje za sve te aktivnosti ne bi uopce bilo krize)


Lijekovi ti trebaju. Daj im vremena. Bez njih ne mozes. Trebas bar mjesec da osjetis djelovanje.

Mozda nesto trebas drasticno u zivotu promijeniti. (citaj o uzrocima anksioznosti). Ne znam u kojoj je fazi,ja sam imala faze kad sam bila 100 % ubijeđena da neću ziva docekati jutro i sjednem da se halalim.

Dzaba je onome do tebe pricati da neces,a dzaba je tebi pricati nekome koliko je osjećaj realističan,da ga i on/a ima povjerovali bi mu.

Ne razumijete se. Bitna je podrška,vrijeme i promjena glavnih uzroka nezadovoljstava.

Moze proci. Nije neizlječivo. Ima ona:daj vremenu vremena.............nisi ni obolila preko noći.......

Ja sam imala kroničan nedostatak energije,koji me spriječavao u najosnovnijim aktivnostima. Pratio me jos dugo,kasnije,s nesto manjim intenzitetom.

Usko je vezan za bezvoljnost.
Dobro ti je ono sto jedes (voće),vitamini daju energiju,a kad se pokrenes i vratis u aktivnosti,manje vremena za strahove ostavljaš. Premda će se desiti i kod najuobičajenije aktivnosti da te ničim izazvan,odnekud pokosi val panike.

Dobro je da ljudi oko tebe znaju za tvoj problem,i da ti kazes na pragu trznog centra:"ne mogu uci unutra,imam napadaj panike".

Proći će. U tom stanju rasijanosti nije preporucljiva trudnoca,ali je svakako takva promjena dobrodosla nesto kasnije.

Kad sam se ja odlucila na trudnocu,otisla sam na razgovor s doktorom koji me vodio kroz moje stanje nekad(jer sam znala da mi trudnoca moze vratit napadaje) i on je rekao:moze se desiti da ti se vrate napadaji punim intenzitetom i da ih imas kroz cijelu trudnocu. A moze se desiti da nemas ni jednog,da stanje bude savrseno mirno. Jedna od te dvije krajnosti,jer nikad ne znas kako ce hormoni odreagovati.
I bila je srecom ova druga. A uz dijete se nemas kad ni sjetiti sebe,ni promisliti o sebi. Zato je dobro.

Samo hrabro,kazem ti,nije nemoguce pobijediti.

[Biba]

Zagorka, krivo s shvatila neke nase recenice, mozda je i tebi koncentracija slaba.

[Zagorka]

Shvatila sam ja bibo štošta,jer sam i sama u momentu kad nisam bila u stanju ustati iz kreveta dobijala savjete:"šetnja,knjiga,joga,trčanje,razgovori"..................niste vi shvatili srž ovakvog stanja..................al nebitno........

[Biba]

Shvatila sam ja bibo štošta,jer sam i sama u momentu kad nisam bila u stanju ustati iz kreveta dobijala savjete:"šetnja,knjiga,joga,trčanje,razgovori"..................niste vi shvatili srž ovakvog stanja..................al nebitno........

Ja sam tebe jako dobro shvatila.
Nikome ja nisam preporučila da pere veš ručno.
I nemoj meni poručivati da ne shvaćam srž ovakvih stanja.
Klinička depresija i anksioznost nisu isto.
I ne pametuj više tko shvaća a tko ne.
Da si imalo čitala u ovoj temi, shvatila bi.

[Jonas]

A i nije rekla nista novo, ili sto vec drugi nisu rekli.

[Biba]

A i nije rekla nista novo, ili sto vec drugi nisu rekli.

Znam ja njezine strahove, ima i gorih.
Svi savjeti su dobri, ali zavisi od tezine stanja.
Dr. Miroljub Petrocic mi je interesantan.
Ne sviđa mi se njegovo tumacenje depre, ali slazem se da je basca dosta ljekovita...međutim ašov je ubitacan
Ne bih to preporucila nikome ko ima 40 kila jelte...

[niska grana]

Nefs ima dvije krajnosti i obje su nezdrave , oholost i komplex manje vrijednosti
To se može vidjeti iz primjera, recimo Srba i Bošnjaka. Srbi imaju priču "mi smo nebeski narod" i slično, što je totalna glupost
a Bošnjaci su iskomplexirani, pljuju po svemu što je njihovo (naše)
Sve se to može primjeniti i na pojedinca.
Nefs mora biti tačno u sredini između te dvije krajnosti tek onda se, po tom ajetu, može očekivati neka božija pomoć

Dobro zapazanje i zanimljiva paralela; prvi jesu mali narod s mentalitetom velikog a drugi takodjer mali narod s kompleksom jos manjeg.

Da ti par napiše osoba koja je kuburila s anksioznošću.......... ..........i dobila bitku......

Divlja, iako nazalost pojedine meni bliske osobe pate od raznolikih oblika depresije - suzdrzao bih se od vlastitih opazanja i savjeta jer te neko ko se i sam nije nasao u takvom stanju (ili bar nije usko specijaliziran u toj nazalost jos uvijek maglovitoj oblasti medicine) svakako ne moze do kraja razumjeti. Sto je cini mi se bila i Zagorkina poenta.

Preostaje mi samo da ti preporucim knjigu dr. Nidlija "Izlaz iz depresije", inace dosta opsirno ali i dobro koncipirano te time i pregledno stivo koje se na poprilicno zanimljiv i sveobuhvatan nacin bavi istorijatom bolesti, njenim uzrocima i nacinima lijecenja te moze biti od koristi za individualni tretman. I naravno od srca pozelim uspjeh i svako dobro

[Zagorka]

Shvatila sam ja bibo štošta,jer sam i sama u momentu kad nisam bila u stanju ustati iz kreveta dobijala savjete:"šetnja,knjiga,joga,trčanje,razgovori"..................niste vi shvatili srž ovakvog stanja..................al nebitno........

Ja sam tebe jako dobro shvatila.
Nikome ja nisam preporučila da pere veš ručno.
I nemoj meni poručivati da ne shvaćam srž ovakvih stanja.
Klinička depresija i anksioznost nisu isto.
I ne pametuj više tko shvaća a tko ne.
Da si imalo čitala u ovoj temi, shvatila bi.

šta je djevojka napisala:
--------------------------------


Dug niz godina borim se sa psihom i raznim strahovima, ispočetka sam ih držala pod kontrolom i niko nije znao, dok nisam počela da izmičem kontroli. Bijes me obuzeo, strah postajao sve veći i veći, i nisam vise mogla da se obuzdam, sama sa sobom se vise nisam mogla boriti, a pokušavala sam i sve radila bez stručne pomoći dok nisam došla do zida. Nema dalje. !Stop!
Počela sam biti depresivna, dobijati panične napade u kojima sam svaki put završavala u nesvjestici i na podu.. Postali su moja svakodnevnica. Dobijem paniku dok si reko keks i nemoguce je obuzdati.
Potražila sam stručnu pomoć i na moju sreću dobila sam našeg čovjeka kao psihologa, ipak je lakse na svom jeziku iznijeti sve ma koliko dobro vladala stranim.
Išla bi cesto na terapiju, priča, priča i priča.. Nakon nekog vremena bi se osjećala lakšom ali strah je bio jos uvjek tu i panika i sve ostalo.


a sta si ti napisala:(citiram)
------------------------

......aktivnost...........zrak..........Ja volim rucno prati ves......

Meni obicno tusiranje pomogne.



-------

pa ti vidi gdje si............zbilja? osobi koja kaze da pada okolo u nesvijest savjetujes tako sto?

sta meni savjetujes? asov velis?

samo ga zadrzi bibo..........i nalupaj se pođahkad po glavi njime.........

sta ti pada kruna s glave sto ti kazem da ne znas kako je.........toliko se upires da sve znas da tvrdis da si bila na ahiretu..... mislis da ti bilo ko vjeruje?

logicno je da ja ne znam od neke bolesti nista ako me nije zadesila........sta tu ima bit lose.........svi prijateljski savjeti stoje.....ali po ovim temama vi pisete ašov i motika.......doslovce........što jasno pokazuje da ne znas cime se ona bori......

i umjesto da zahvalis Bogu sto je tako ti se upires da znas........a kazes da ces piti tablete do kraja zivota..........ja ne pijem vise nikakve...........pa ti vidi ko šta zna........

[Biba]

Zagorka draga, meni se cini da je šifra tvoje bolesti stvarno teza od moje.
Majke mi sad mi je puno lakse