HAVANA wrote: 09 Feb 2026, 19:31
Maja wrote: 09 Feb 2026, 18:18
Eto sta nas ceka ako zarati
U pravom ratu ovi dodju kad je kakva akcija il nesta al glavni teret je na malom obicnom covjeku iz komsiluka.On cuci u rovu povazdan...Bili su i na zuci ti specijalci i svaka im cast na tih par sati i prosutoj krvi i ostavljenim kostima al ni pera oni ne mogu odbit ljudima koji su tu linije drzali i iznijeli sve to na svojim ledjima.E to su specijalci.A inace smo mi nako boli nas qrac opcija dok ne zagusti...Smijeh, sala kad zagusti cakija...Veze specijalac nema dje je doso,mujo zna kucerak svaki...Imali smo jednu budalu takvu u jedinici,ode frajer proseta po njihovom zavrsi sta i vrati se...Ulica se jedna po njemu zove...Ja sve pito kad sam tek doso cim se ovaj drogira hocu i ja toga...
Dok dodjes do odredista, 100x si vec mogo zijanit. Cete znaju da ce neko doc u ispomoc, sve su pokrili granatama, pamovima patovima ,sijacima, snajperima. Pojma nemas gdje su nasi, gdje cetnici, gdje je pala linija. Ni vodica, ni komandira linije da kaze, objasni, uputi. Samo nagadjanje, gdje su rekli da su jos nasi, cete vec usli zauzeli. Pusiona. Jebaji ga, nema nazad. KO JE BRZI, SPRETNIJI, SRETNIJI ,PREZIVJET CE!
Slusas, slijedis instikt vjerujes onom do sebe vise nego sebi. Mrkli mrak, noc uveliko, nista ne vidis. Najednom samo neki bljesak, bomba, bacas, se cujes neke tupe udare oko sebe, pucaju. Cujes cetnike kako hrabre jedni druge. Trazis pusku, tu je negdje, pipas oko sebe, najednom nesto se mijenja, ne vidis samo osjecas. Trzaj utoku pucaj. Disi duboko, koncetrisi se, nema greske, ili si gotov. Desno, lijevo ,isto, cuju se pucnjevi, jauci, nemas pojma ko je prezivio, kontas ko je jos od tvojih ziv.
Prozivas nadas se da ce se odazvati .Odahnes kad se jave. Neka cudna tisina, adrenalin popustio, noga topla, nesto nije u dure, pipas rukom, ruka krvavá znas sta je. Okreces se na ledja ,nozem rasporis uniformu podvezes stavis zavoj. Nesto “stisce” ispod pancira, zavuces ruku, vlazno, toplo. Ne mozes skinuti pancír, nemas vise ni zavoja. Trkeljas cetu, srecom ima zavoj I kutiju “VEK-a”, Deba se nekako uspio prebaciti do mene, skida mi pancir, stavlja zavoj. Svi smo zivi, nas trojica lakse ranjeni. Pokusavamo skontat situaciju. Opet rafalanje, ovaj put s nase strane, kontaju nasi, cete su jos tu. Motorolom zovemo bazu, da im jave da ne pucaju da sto mi tu, da nema cetnika da preuzmu liniju da se mi mozemo povuc. Napokon prestaju sa pucnjavom, zajebavamo se “haj bar necemo od nasih zijanit grehota munincije.
Niko ne dolazi da preuzme liniju.
Svanulo. Znamo da nam je tu ostat do aksama, sad nam niko ne moze prici ,pomoci. Nema zemunice, transea, na otvorenom, mrtve cete koristimo k’o grudobran, samo im glave pokrijemo,.
Nekako se organizujemo. Polukruzno. Niko od nas nije profesionalni “specijalc” da znamo te taktike. Ono sto smo naucili u JNA i u ratu da tada, koristimo.
I najvise te jebe taj prefiks “specijalna”, ljudi kontaju mi et neki besmrtni, nadljudi sad kad uletimo, gotovo cete ce se predat, razbjezat, par sati ihajmo kuci
Jes al u kurcu!
Vecina nas je bila obicna raja (mujo) sa nekim iskustvom u borilackim vjestinama , “viskom” adrenalina, mozda “vecim “ mudima i tako to. Nista drugo!
Nemamo vode, hrane, tanki sa municijom, Deba puze, trazi, pronalazi ,kupi municiju od cetnika i ono najgore…iscekivanje kad ce krenut.
A onda, pocinje pakao, granatiranje, pa pjesadija…do aksama.
I tako iz dana u dan, mjesec za mjesecom, godinama, gdje je najgore, gje treba pomoc ulijeci, cupaj , onda se izvlaci kako znas i umijes.
Prezivjelo se !
Elham