Da li je današnja islamska religija judeo-hadiska i suprotna Kur'anu?

[Lavlje_srce]

Za povratak u stvarnost ovom sto misli da ja živim u svijetu bajki i da ozbiljne rasprave nisu za mene, dok se rukama, nogama i noktima (naročito noktima) trudi okaljati Posljednjeg Bozijeg Poslanika saws. Evo ti malo o istraživanju radjenom u Americi, u stvarnom vremenu. Nemam nikakvu sumnju da bi na svim geografskim širinama i meridijanima bili isti ili gori rezultati.

"Studiju su proveli akademici sa Sveučilišta Sjeverne Dakote i Državnog sveučilišta Sjeverne Dakote 2015 godine. Veličina uzorka bila je 86 učenika. Otprilike jedna trećina muških studenata koji su sudjelovali u istraživanju priznala je da bi silovala ženu da nema posljedica.

Studija, objavljena u znanstvenom časopisu Nasilje i Rod, predstavila je uglavnom bijelim američkim sudionicima, upitnik o tome kako bi se ponašali u određenim seksualnim situacijama. Jedno pitanje je bilo kako bi se sudionici ponašali u situaciji kada bi mogli imati spolni odnos sa ženom protiv njezine volje “kada nitko nikada ne bi saznao i ne bi bilo nikakvih posljedica”.

Naime, 31,7% svih muškaraca koji su sudjelovali u studiji prisililo bi ženu na spolni odnos u takvoj "situaciji bez posljedica". Ovo je naravno silovanje.

Nažalost, većina muškaraca koji su odgovorili potvrdno nisu niti prepoznali svoje postupke kao takve. No, na eksplicitno pitanje - da li bi silovali ženu da nema posljedica, samo 13,6% sudionika reklo je da bi to učinili; bolje biti siguran, ali ništa za slavlje. Priznanje da bi upotrijebili silu za postizanje snošaja, ali poricanje da je to silovanje, pokazalo je jaz između udjela muškaraca koji bi podržali upotrebu prisile, ali odbacili etiketu "silovanja" za svoje postupke. Svrha studije bila je, u početku, djelomično, identificirati na koje se obrazovne programe treba usredotočiti, uključujući odbacivanje ideje o "stereotipnom silovatelju", kako bi se promijenilo ponašanje te skupine.

Od te studije mnogo je učinjeno da se rasvijetli silovanje na fakultetima i izvan njih, ali nije se puno promijenilo u svijetu. Na jednom drugom sveučilištu, ovom u Oklahomi, novija studija otkrila je da je 84% muškaraca sa fakulteta koji su počinili silovanje, reklo da ono što su učinili definitivno nije bilo silovanje, ali kao što je navedeno u drugim studijama, kada stavke ankete opisuju ponašanja, a ne samo etiketiranje, više muškaraca priznaje da su se u prošlosti bavili seksualno prisilnim ponašanjem, a više žena prijavljuje viktimizaciju u prošlosti.

A tu je i ratno seksualno nasilje, koje nije novo, i doista je jedna od najvećih šutnji u povijesti i jedan od najekstremnijih zločina današnjice. Ovo ponašanje nije samo akcija odmetnutih vojnika, već je bila namjerna taktika ratovanja, raseljavanja, teroriziranja i uništavanja pojedinaca, obitelji i cijelih zajednica, dostižući nezamislive razine okrutnosti, ostavljajući preživjele s emocionalnim traumama i psihičkim oštećenjima, fizičkim ozljedama, neželjenim trudnoćama, društvenom stigmom i spolno prenosivim bolestima. Troškovi i posljedice traju generacijama. I često se masovna silovanja nastavljaju nakon što oružje utihne i mirovni ugovori budu potpisani.

Ono što me potaknulo da se usredotočim na prastari problem je nedavno suđenje u Francuskoj, gdje je sudsko vijeće proglasilo pedeset muškaraca krivima za silovanje žene čiji ju je tadašnji muž onesvijestio drogom. Više od desetljeća, tadašnji suprug Gisèle Pelicot, Dominique, drogirao ju je i pozivao muškarce koje je upoznao na internetu da je siluju. Uz pomoć zbirke video zapisa i fotografija koje je snimio o napadima, policija je pronašla 50 drugih muškaraca - i sve osim jednog optužila za silovanje, pokušaj silovanja ili seksualno zlostavljanje gospođe Pelicot.

Godinama je Dominique regrutirao muškarce da siluju Gisèle na sada već nepostojećoj stranici za upoznavanje,
koristeći chatroom pod nazivom "bez njezina znanja", gdje bi razmjenjivao slike onesviještene Gisèle, prije nego što bi prešao na Skype i tekstualne poruke kako bi dogovorio sastanak sa svojim suučesnicima. Gisèle je svjedočila da je bila potpuno nesvjesna postupaka svog supruga. No s vremenom, prema sudskim dokumentima, česti sedativi i seksualno zlostavljanje počeli su uzimati fizički danak, što je Gisèle, u pratnji Dominique, natjeralo da ode liječniku kojem se požalila na gubitak pamćenja i bolove u zdjelici.

Mnogi od optuženih smatrali su da je suprugov pristanak dovoljan. Većina je rekla da nije znala da je to što rade silovanje. Videozapisi Gisèlina komatoznog tijela koje stranci ispituju i penetriraju, potaknuli su tisuće da izađu na ulice Francuske i pokrenuli nacionalni razgovor o odnosima između muškaraca i žena, pristanku i kulturi silovanja.

Srećom, pravilo običajnog prava da muž ne može silovati svoju ženu, koje seže unazad do 17. stoljeća i općenito je izraženo u terminima ugovornog prava i implicitnog pristanka, uglavnom je ukinuto.

I dok je pokret #MeToo u ovoj zemlji mnogo učinio na edukaciji o ovoj temi, još uvijek nismo izašli iz šume. Nacionalni resursni centar za seksualno nasilje ima alarmantnu statistiku o seksualnim napadima, njegovim žrtvama, učestalosti seksualnih napada od strane intimnih partnera i poznanika, te rasprostranjenosti seksualnih napada nad studenticama i studentima. Ovo unatoč svim saveznim i državnim zakonima, te edukaciji koju pružaju bezbrojni odvjetnici, edukatori i administratori o tome što pristanak podrazumijeva i svim smjernicama u vezi s odobrenim definicijama. Još uvijek ima puno posla.

Mnogi od nas nedavno su imali priliku biti s obitelji tijekom blagdana, i kao i kod mnogih drugih stvari, ovdje ti razgovori mogu i idealno bi trebali započeti. Naravno, neugodni su i nikad se ne čini da postoji "pravo" vrijeme. Ali opet, kao i kod mnogih stvari, ove se lekcije mogu naučiti na više mjesta i ponavljati ih iznova. Slučaj Pelicot se činio doista nezamislivim sve dok nije prestao biti."

https://www.shipmangoodwin.com/insights ... ation.html

Pa ako si zabrinut za žensku sigurnost (i najglupljim na forumu je jasno da to nije tvoja motivacija, ali eto), pozabavi se istom u stvarnom vremenu. Ostavi se vjere, vjernika i vjernica, koji nisu moroni usprkos tvojim delulu tezama.

[Mutevelija]

Sestro mislim da on nije vrijedan tvog vremena i truda, opet ti radi kako hoćeš, ali da bi tema bila kako treba i da bi se raspravljalo civilizacijski , ad hominem mora biti iskljucen, evo i ja sad ad hominujem njega .
I totalno je otišao namjerno u offtopic
Prijevod sure El-‘Asr
U ime Allaha Milostivog Samilosnog

Tako mi vremena

Doista, su ljudi na gubitku,

samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje.
Djela se vrijednuju po namjerama.

[Tamburex]

Nigdje nisam tvrdila da sam ekspert za hadise.

Neznanje u pogledu materije koja ti nije poznata (dogme tvoje religije) koristiš kao podlogu za pametovanje o baš toj materiji. Sjajno.

A sta ces; ko traži ljubav, nađe Ljubav. Ko traži mržnju, postaje poput tebe. Nikad se ne bi mijenjala s tobom i tvojim inflatiranim (a ipak preplašenim, zgrčenim) egom.

Napokon sam te se riješila nadam se.

Post ti je pun neskrivene zlobe, a pričaš o nekakvoj ljubavi.

[Tamburex]

Za povratak u stvarnost ovom sto misli da ja živim u svijetu bajki i da ozbiljne rasprave nisu za mene, dok se rukama, nogama i noktima (naročito noktima) trudi okaljati Posljednjeg Bozijeg Poslanika saws.

Ti si u svojoj glavi, ne osvrćući se na stvarnost, zamislila da ja nešto vrijeđam Muhameda i onda sama sa sobom vodiš nadrealne monologe

Da ponovimo: Smatram da je "sahiho"-hadiska slika Muhameda kao pedofila, koljača, silovatelja, otimača tuđeg-netačna. Dakle, smatram da nije istorijski tačno ono što su mu suniti prišili 200-300 godina nakon njegove smrti da bi opravdali svoju zatucanost i izvitoperenost.

Ne razumijem kako time mogu vrijeđati Muhameda.

Ako su oni hadiski opisi uvreda i ako ga neko vrijeđa takvim opisima, to su tvoja sabraća suniti koji vjeruju u istoricitet "sahih hadisa".

Dakle, hard-core hadiso-suniti sa foruma poput tuzlaka, Mutevelije, Qudsa i dr.

Evo ti malo o istraživanju radjenom u Americi, u stvarnom vremenu. Nemam nikakvu sumnju da bi na svim geografskim širinama i meridijanima bili isti ili gori rezultati.

"Studiju su proveli akademici sa Sveučilišta Sjeverne Dakote i Državnog sveučilišta Sjeverne Dakote 2015 godine. Veličina uzorka bila je 86 učenika. Otprilike jedna trećina muških studenata koji su sudjelovali u istraživanju priznala je da bi silovala ženu da nema posljedica.

Studija, objavljena u znanstvenom časopisu Nasilje i Rod, predstavila je uglavnom bijelim američkim sudionicima, upitnik o tome kako bi se ponašali u određenim seksualnim situacijama. Jedno pitanje je bilo kako bi se sudionici ponašali u situaciji kada bi mogli imati spolni odnos sa ženom protiv njezine volje “kada nitko nikada ne bi saznao i ne bi bilo nikakvih posljedica”.

Naime, 31,7% svih muškaraca koji su sudjelovali u studiji prisililo bi ženu na spolni odnos u takvoj "situaciji bez posljedica". Ovo je naravno silovanje.

Nažalost, većina muškaraca koji su odgovorili potvrdno nisu niti prepoznali svoje postupke kao takve. No, na eksplicitno pitanje - da li bi silovali ženu da nema posljedica, samo 13,6% sudionika reklo je da bi to učinili; bolje biti siguran, ali ništa za slavlje. Priznanje da bi upotrijebili silu za postizanje snošaja, ali poricanje da je to silovanje, pokazalo je jaz između udjela muškaraca koji bi podržali upotrebu prisile, ali odbacili etiketu "silovanja" za svoje postupke. Svrha studije bila je, u početku, djelomično, identificirati na koje se obrazovne programe treba usredotočiti, uključujući odbacivanje ideje o "stereotipnom silovatelju", kako bi se promijenilo ponašanje te skupine.

Od te studije mnogo je učinjeno da se rasvijetli silovanje na fakultetima i izvan njih, ali nije se puno promijenilo u svijetu. Na jednom drugom sveučilištu, ovom u Oklahomi, novija studija otkrila je da je 84% muškaraca sa fakulteta koji su počinili silovanje, reklo da ono što su učinili definitivno nije bilo silovanje, ali kao što je navedeno u drugim studijama, kada stavke ankete opisuju ponašanja, a ne samo etiketiranje, više muškaraca priznaje da su se u prošlosti bavili seksualno prisilnim ponašanjem, a više žena prijavljuje viktimizaciju u prošlosti.

A tu je i ratno seksualno nasilje, koje nije novo, i doista je jedna od najvećih šutnji u povijesti i jedan od najekstremnijih zločina današnjice. Ovo ponašanje nije samo akcija odmetnutih vojnika, već je bila namjerna taktika ratovanja, raseljavanja, teroriziranja i uništavanja pojedinaca, obitelji i cijelih zajednica, dostižući nezamislive razine okrutnosti, ostavljajući preživjele s emocionalnim traumama i psihičkim oštećenjima, fizičkim ozljedama, neželjenim trudnoćama, društvenom stigmom i spolno prenosivim bolestima. Troškovi i posljedice traju generacijama. I često se masovna silovanja nastavljaju nakon što oružje utihne i mirovni ugovori budu potpisani.

Ono što me potaknulo da se usredotočim na prastari problem je nedavno suđenje u Francuskoj, gdje je sudsko vijeće proglasilo pedeset muškaraca krivima za silovanje žene čiji ju je tadašnji muž onesvijestio drogom. Više od desetljeća, tadašnji suprug Gisèle Pelicot, Dominique, drogirao ju je i pozivao muškarce koje je upoznao na internetu da je siluju. Uz pomoć zbirke video zapisa i fotografija koje je snimio o napadima, policija je pronašla 50 drugih muškaraca - i sve osim jednog optužila za silovanje, pokušaj silovanja ili seksualno zlostavljanje gospođe Pelicot.

Godinama je Dominique regrutirao muškarce da siluju Gisèle na sada već nepostojećoj stranici za upoznavanje,
koristeći chatroom pod nazivom "bez njezina znanja", gdje bi razmjenjivao slike onesviještene Gisèle, prije nego što bi prešao na Skype i tekstualne poruke kako bi dogovorio sastanak sa svojim suučesnicima. Gisèle je svjedočila da je bila potpuno nesvjesna postupaka svog supruga. No s vremenom, prema sudskim dokumentima, česti sedativi i seksualno zlostavljanje počeli su uzimati fizički danak, što je Gisèle, u pratnji Dominique, natjeralo da ode liječniku kojem se požalila na gubitak pamćenja i bolove u zdjelici.

Mnogi od optuženih smatrali su da je suprugov pristanak dovoljan. Većina je rekla da nije znala da je to što rade silovanje. Videozapisi Gisèlina komatoznog tijela koje stranci ispituju i penetriraju, potaknuli su tisuće da izađu na ulice Francuske i pokrenuli nacionalni razgovor o odnosima između muškaraca i žena, pristanku i kulturi silovanja.

Srećom, pravilo običajnog prava da muž ne može silovati svoju ženu, koje seže unazad do 17. stoljeća i općenito je izraženo u terminima ugovornog prava i implicitnog pristanka, uglavnom je ukinuto.

I dok je pokret #MeToo u ovoj zemlji mnogo učinio na edukaciji o ovoj temi, još uvijek nismo izašli iz šume. Nacionalni resursni centar za seksualno nasilje ima alarmantnu statistiku o seksualnim napadima, njegovim žrtvama, učestalosti seksualnih napada od strane intimnih partnera i poznanika, te rasprostranjenosti seksualnih napada nad studenticama i studentima. Ovo unatoč svim saveznim i državnim zakonima, te edukaciji koju pružaju bezbrojni odvjetnici, edukatori i administratori o tome što pristanak podrazumijeva i svim smjernicama u vezi s odobrenim definicijama. Još uvijek ima puno posla.

Mnogi od nas nedavno su imali priliku biti s obitelji tijekom blagdana, i kao i kod mnogih drugih stvari, ovdje ti razgovori mogu i idealno bi trebali započeti. Naravno, neugodni su i nikad se ne čini da postoji "pravo" vrijeme. Ali opet, kao i kod mnogih stvari, ove se lekcije mogu naučiti na više mjesta i ponavljati ih iznova. Slučaj Pelicot se činio doista nezamislivim sve dok nije prestao biti."

https://www.shipmangoodwin.com/insights ... ation.html

Pa ako si zabrinut za žensku sigurnost (i najglupljim na forumu je jasno da to nije tvoja motivacija, ali eto), pozabavi se istom u stvarnom vremenu. Ostavi se vjere, vjernika i vjernica, koji nisu moroni usprkos tvojim delulu tezama.

Zbilja si u debeloj kognitivnoj disonanci. Tvoj upis nema veze ni sa mnom ni sa temom.
Ako ćemo mak na konac, upravo dogmatski "sahiho"-hadiski sadržaj ("nekur'anska objava od Allaha") religije kojoj deklarativno pripadaš kroz mnoge hadise ponižava ženu i potčinjava je muškarcu, od manjkavosti pameti, vjere, od nezahvalnosti muževima preko opisa kako je Muhamed par godina ranije u Medini obezglavio u mini-genocidu oca svoje kasnije žene jevrejke Safije, a zatim je pod njegovom komandom muslimanska vojska zauzela jevrejsku oazu Hajber na dan njene svadbe, kada je ubijen njen muž koji je bio blagajnik plemena, a Muhamed svom jaranu Dihji dao da zasebe odabere kao ratni plijen koju god hoće jevrejku. Kad je Dijha za sebe odabrao lijepu Safiju kojoj je par sati ranije zaklan muž Kinana nakon što je mučen tako što mu je paljena vatra na prsima da oda gdje se nalazi blago plemena (opis mučenja je, doduše iz rane biografije Muhameda, a sama smrt i iz sahih hadisa), drugi ashabi su nahajcali Muhameda da se prešao i da Safiju treba tražiti za sebe, pa je Muhamed porekao svoje obećanje Dihji i uzeo za sebe SAfiju, a u zamjenu Dihji dao sedam drugih zarobljenica. Potom je, u noći koja je uslijedila dan nakon što joj je Muhamedova vojska zaklala muža, Muhamed (raniji ubica njenog oca) njoj slobodu dao kao mehr, oženio je i konzumirao brak dok tijelo njenog zaklanog muža nije bilo ni ohlađeno. Ali je valjda njen iman bio jak, pa nije vidjela problem u tome.

Na, između ostalog, i takvim dogmatskim učenjima koja obezvređuju i tlače ženu odgajaju se vijekovima generacije muslimanskih vjernika, a nesporno je da se supruga, koja to, prema hadisima, može postati i sa devet godina, mora pokoravati mužu, te imati seks sa njim čak kad ona to ne želi, inače je do jutra proklinju meleci i prijeti joj vječna džehennemska vatra. Da ne govorimo o dogmatskoj dozvoljenosti konkubina itd.

Opisi stavova muškarca iz članka kojeg si citirala su neraskidovo povezani za patrijarhalnim svjetononazorom, a islamski je jedan od najzadrtijih takvih.

[Tamburex]

Prijevod sure El-‘Asr
U ime Allaha Milostivog Samilosnog

Tako mi vremena

Doista, su ljudi na gubitku,

samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje.
Djela se vrijednuju po namjerama.

U toj suri se Allah zaklinje vremenom, koje je jedino tražio šejtan da bi zavodio ljude, osim iskrenih, do sudnjeg dana.
Govori se da je el-insan (autentični Čovjek) stalno na gubitku, jer je on poput ogledala koje sve prima, ali ništa ne zadržava niti akumulira i koji je lišen oholosti onih koji sebi u svojoj trgovini kojom bi da ucjenjuju Allaha, pripisuju navodna dobra djela.
Oni vjeruju, jer nemaju osvjedočenja, i jedni drugima preporučuju strpljenje (vremensko odgađanje), odnosno upravo ono šejtansko vrijeme koje je šejtan tražio i dobio da ih zavede.


A vjernici u ono što su čuli i pročitali navodno kamaraju svoja dobra djela, stalno su na "dobitku", stalno pričaju "pravu priču" i preporučuju tok vremena, odnosno strpljenje i čekanje.

Ali...kamaranje baš i nije pohvaljeno:

na Dan kad se ono u vatri džehennemskoj bude usijalo, pa se njime čela njihova i slabine njihove i leđa njihova budu žigosala. "Ovo je ono što ste za sebe zgrtali; iskusite zato kaznu za ono što ste gomilali!"

Ko će biti pametan...

Kad smo kod pameti...Kako će onaj ko vjeruje u neku istinu tu istinu preporučivati drugim, ako se nije osvjedočio, nego samo vjeruje u nju?

Jer on tada, tako dođe, preporučuje svoju pamet pod etiketom istine.

Naravno, ovo što sam napisao nije svjetonazor ortodoskne sunitske islamske religije, nego nešto drugo.

[zagortenej]

Imala je ni manje ni više 6 godina



@tamburex

Negdje sam čitao da je Safija sanjala kako joj je mjesec pao u krilo, pa je protumačila da će se udati za Muhameda. Nebitno što je već bila udata.

A Allah najbolje zna.

[Tamburex]

@tamburex

Negdje sam čitao da je Safija sanjala kako joj je mjesec pao u krilo, pa je protumačila da će se udati za Muhameda. Nebitno što je već bila udata.

A Allah najbolje zna.

To je posebno ljigav beduinski fabrikatorski kič, kakvim generalno obiluje taj "sahiho"-hadiski korpus.

Kao i navodni Muhamedov san šestogodišnje Aiše kao supruge: "Nakon toga, Poslanik, s.a.v.s., je počeo Aišu sanjati. Aiša u vezi s tim kazuje da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: »Tri puta si mi se u snu pojavljivala. Nakon toga, melek mi te je kradom doveo u odjeći od svile i rekao mi: 'Ovo ti je supruga.' Kad sam ti otkrio lice i vidio da si to ti, rekao sam: 'Kad je od Allaha, nek' bude tako.'« (Prenose Buharija i Muslim)"

[zagortenej]

Čak je i Aiša prigovorila Muhamedu:

Aiša, radijallahu anha, rekla je:
„Obično sam osjećala ljubomoru prema ženama koje su se poklanjale Poslaniku. Govorila sam: ‘Zar se žena može pokloniti (ponuditi) čovjeku?’
Kada je Uzvišeni Allah objavio:
‘Ti možeš odgoditi koju hoćeš od njih, a možeš uzeti sebi koju hoćeš…’ (Kur’an 33:51),
rekla sam: ‘Ne vidim da tvoj Gospodar čini išta drugo osim da brzo ispunjava tvoju želju.’”

Što je babi milo, to joj se i snilo.

[Lavlje_srce]

Nigdje nisam tvrdila da sam ekspert za hadise.

Neznanje u pogledu materije koja ti nije poznata (dogme tvoje religije) koristiš kao podlogu za pametovanje o baš toj materiji. Sjajno.

A sta ces; ko traži ljubav, nađe Ljubav. Ko traži mržnju, postaje poput tebe. Nikad se ne bi mijenjala s tobom i tvojim inflatiranim (a ipak preplašenim, zgrčenim) egom.

Napokon sam te se riješila nadam se.

Post ti je pun neskrivene zlobe, a pričaš o nekakvoj ljubavi.

Jesi vidio. Samo reflektiram sliku koju oslikavas o sebi. Ja sam ti Ogledalo. Moja ljubav nije neselektivna, visoko je selektivna, a Ljubav je ono sto dobijam, a za sta si ti tako očito uskracen.

Dogma nije nešto sto me zanima. Moja vjera je duboko privatna stvar koja nema bilo kakve veze s dogmom i hostilnim demagozima tipa tebe i tvog prijatelja. Odvratni ste.

[Lavlje_srce]

Imala je ni manje ni više 6 godina

[media]http.s://youtu.be/gSGmhHw4JFE?si=xVSWt7VkFM9I00aY[/media]

@tamburex

Negdje sam čitao da je Safija sanjala kako joj je mjesec pao u krilo, pa je protumačila da će se udati za Muhameda. Nebitno što je već bila udata.

A Allah najbolje zna.

Nastavljate sa jednim te istim lažima, a već sam vam rekla da cu vam ponavljati dok ne skopcate. Valjda profercera u nekom trenutku.

Kako ste vas dvojica dosadni, vrtite jedno te isto kao pokvarena ploča. Je li vas to puste sa HB foruma da ovdje prznite?

'Česta tema polemika: Je li hazreti Aiša zaista bila djevojčica kada se udala za Poslanika Muhammeda a.s.?

Jedna od najviše zloupotrebljavanih tema u modernim polemikama protiv islama jeste pitanje dobi hazreti Aiše r.a. u trenutku kada se udala za Poslanika Muhammeda a.s. Najčešće se citira predaja iz Sahih Buharije koja navodi da je Aiša imala 6 godina kada je vjenčana, a 9 kada je konzumiran brak.

Međutim, detaljna analiza historijskih izvora, hadisa, biografskih podataka i jezičkih fenomena pokazuje da hazreti Aiša nije bila dijete, nego zrela djevojka od 16 ili 19 godina.

Naime, u Sahihu Muslima Aiša prenosi da je bila prisutna u bici na Bedru. Prema tome, bilo bi apsurdno da osmogodišnja djevojčica bude na bojištu. U Sahihu Buharije Enes b. Malik prenosi da su Aiša i Ummu Selema nosile vodu i liječile ranjenike u Uhudu.

Dodatno, Poslanik a.s. je odbijao dječake mlađe od 15 godina da idu u bitku, kao što je bio slučaj sa Ibn Omerom. Ako dječaci od 14 godina nisu mogli, kako bi onda mogla devetogodišnja djevojčica?

Zaključak je da je u to vrijeme hazreti Aiša bila zrela djevojka, sposobna da obavlja zadatke odraslih žena.

Nadalje, hronološki dokazi također potvrđuju da je hazreti Aiša bila punoljetna djevojka, a ne djevojčica. Poznato je, naime, da je hazreti Aiša bila 10 godina mlađa od svoje sestre Esme. A Esma je u trenutku Hidžre imala 27 godina.

To znači da je Aiša tada imala 17 godina, a u trenutku ženidbe (1–2 godine nakon Hidžre) 18–19 godina. Ovo je jedan od najjačih historijskih dokaza.

Kur’an jasno određuje: “I iskušavajte siročad sve dok ne dostignu zrelost za brak.” (En-Nisa, 6)

Brak je moguć tek kada osoba postigne fizičku i psihičku zrelost. Poslanik a.s., koji je bio oličenje Kur’ana, ne bi učinio suprotno jasnom kriteriju.

Zabuna oko dobi hazreti Aiše zapravo je došla zbog fenomena izostavljanja desetica, jer se u arapskoj i bliskoistočnoj kulturi ponekad desetice izostavljaju.

Primjer za to je hadis o Lejletul-Kadru u kojem se doslovno navodi “sedma noć”, a misli se na “dvadeset sedma”. Isto se dešava i u drugim prenošenjima brojeva.

Dakle, kada hadis spominje da je Aiša imala “9 godina”, vrlo je moguće da se misli na 19 godina.

Što se tiče hadisa o “6 i 9 godina”, ovaj hadis dolazi od jednog prenosioca (Hišam ibn Urve), koji je kasnije, nakon preseljenja u Irak, imao problema s pamćenjem. Više biografa bilježi da su predaje iz Iraka od njega bile problematične.

Nije slučajno da raniji biografi (Ibn Ishak, Taberi u nekim verzijama) ne navode da je imala 6 i 9 godina, nego da je bila mlađa udavača, što je u arapskoj kulturi značilo “mlada djevojka”, a ne dijete.

Sve, dakle, ukazuje da je bila punoljetna i zrela, kao i ostale supruge Poslanika a.s.

Jedna od najvećih zabluda koju danas neki prenose jeste da je normalno udavati djevojčice maloljetne, a kao dokaz navode lažne predaje o hazreti Aiši. Međutim, praksa samog Poslanika a.s. jasno pokazuje suprotno.

Prema pouzdanim povijesnim izvorima (Ibn Sa‘d, Taberi, Ibn Hadžer i drugi), hazreti Fatima, kćerka Poslanika a.s., rođena je oko pet godina prije početka poslanstva, tj. 605. godine. Kada su je Ebu Bekr i Omer r.a. zaprosili nakon Hidžre u Medini, Fatima je imala oko 15–16 godina. Poslanik a.s. ih je tada odbio i rekao da čeka Allahovu odredbu.

Tek nešto kasnije, kada je imala oko 18 godina, Poslanik a.s. ju je udao za Aliju ibn Ebi Taliba r.a.

Ovaj primjer jasno pokazuje da Poslanik nije htio dati svoju kćerku u brak dok nije postala zrela djevojka. Da je bilo dozvoljeno i normalno udavati djevojčice od 9 ili 10 godina, onda bi upravo on, najbolji uzor, to uradio sa svojom kćerkom – ali nije.

Dakle, praksa Allahovog Poslanika a.s. je najčvršći dokaz da brak mora biti zasnovan na zrelosti, odgovornosti i spremnosti, a ne na dječijem uzrastu.'

Izvor: Islam. ba

Valjda ćete sad prestati gnjaviti i tupiti.

Nekom ce dosaditi.

[zagortenej]

Nastavljate sa jednim te istim lažima, a već sam vam rekla da cu vam ponavljati dok ne skopcate. Valjda profercera u nekom trenutku.

Aiša je rekla:

“Igrala sam se lutkama u prisustvu Allahovog Poslanika, a moje prijateljice su dolazile da se igraju sa mnom. Kada bi Allahov Poslanik ušao, one bi se sakrile od njega, ali bi ih on pozvao da se vrate i igraju sa mnom.”

Izvor:
• Sahih al-Bukhari, hadis br. 6130 (u nekim izdanjima 6131)
• Sahih Muslim, hadis br. 2440

ovo ko vrtić jbt

U islamskom pravu ovaj hadis se često navodi kao dokaz da je djeci dozvoljeno igrati se lutkama, iako su figurice živih bića inače predmet rasprave među učenjacima.

Klasični komentatori poput Ibn Hadžera navode da to pokazuje da je Aiša tada bila djevojčica (maloljetna) i da je igra bila normalna aktivnost za djecu.

što bi rekao prvi u Bošnjaka, mi se umoriti nećemo

[zagortenej]

Neznanje u pogledu materije koja ti nije poznata (dogme tvoje religije) koristiš kao podlogu za pametovanje o baš toj materiji. Sjajno.



Post ti je pun neskrivene zlobe, a pričaš o nekakvoj ljubavi.

Jesi vidio. Samo reflektiram sliku koju oslikavas o sebi. Ja sam ti Ogledalo. Moja ljubav nije neselektivna, visoko je selektivna, a Ljubav je ono sto dobijam, a za sta si ti tako očito uskracen.

Dogma nije nešto sto me zanima. Moja vjera je duboko privatna stvar koja nema bilo kakve veze s dogmom i hostilnim demagozima tipa tebe i tvog prijatelja. Odvratni ste.

je li ovo iz tebe progovara Ljubav ili Nefs?
pitam za jarana

[Lavlje_srce]

Ti si u svojoj glavi, ne osvrćući se na stvarnost, zamislila da ja nešto vrijeđam Muhameda i onda sama sa sobom vodiš nadrealne monologe

Da ponovimo: Smatram da je "sahiho"-hadiska slika Muhameda kao pedofila, koljača, silovatelja, otimača tuđeg-netačna. Dakle, smatram da nije istorijski tačno ono što su mu suniti prišili 200-300 godina nakon njegove smrti da bi opravdali svoju zatucanost i izvitoperenost.

Ne razumijem kako time mogu vrijeđati Muhameda.

Ako su oni hadiski opisi uvreda i ako ga neko vrijeđa takvim opisima, to su tvoja sabraća suniti koji vjeruju u istoricitet "sahih hadisa".

Dakle, hard-core hadiso-suniti sa foruma poput tuzlaka, Mutevelije, Qudsa i dr.

To sto ti smatraš nikoga ne zanima, nebitan si. Odgovaram ti samo zato sto si na javnom forumu i trujes sve oko sebe. Ni sekund svog vremena uživo ne bih potrošila na tebe i tebi slične.

Zbilja si u debeloj kognitivnoj disonanci. Tvoj upis nema veze ni sa mnom ni sa temom.
Ako ćemo mak na konac, upravo dogmatski "sahiho"-hadiski sadržaj ("nekur'anska objava od Allaha") religije kojoj deklarativno pripadaš kroz mnoge hadise ponižava ženu i potčinjava je muškarcu, od manjkavosti pameti, vjere, od nezahvalnosti muževima preko opisa kako je Muhamed par godina ranije u Medini obezglavio u mini-genocidu oca svoje kasnije žene jevrejke Safije, a zatim je pod njegovom komandom muslimanska vojska zauzela jevrejsku oazu Hajber na dan njene svadbe, kada je ubijen njen muž koji je bio blagajnik plemena, a Muhamed svom jaranu Dihji dao da zasebe odabere kao ratni plijen koju god hoće jevrejku. Kad je Dijha za sebe odabrao lijepu Safiju kojoj je par sati ranije zaklan muž Kinana nakon što je mučen tako što mu je paljena vatra na prsima da oda gdje se nalazi blago plemena (opis mučenja je, doduše iz rane biografije Muhameda, a sama smrt i iz sahih hadisa), drugi ashabi su nahajcali Muhameda da se prešao i da Safiju treba tražiti za sebe, pa je Muhamed porekao svoje obećanje Dihji i uzeo za sebe SAfiju, a u zamjenu Dihji dao sedam drugih zarobljenica. Potom je, u noći koja je uslijedila dan nakon što joj je Muhamedova vojska zaklala muža, Muhamed (raniji ubica njenog oca) njoj slobodu dao kao mehr, oženio je i konzumirao brak dok tijelo njenog zaklanog muža nije bilo ni ohlađeno. Ali je valjda njen iman bio jak, pa nije vidjela problem u tome.

Na, između ostalog, i takvim dogmatskim učenjima koja obezvređuju i tlače ženu odgajaju se vijekovima generacije muslimanskih vjernika, a nesporno je da se supruga, koja to, prema hadisima, može postati i sa devet godina, mora pokoravati mužu, te imati seks sa njim čak kad ona to ne želi, inače je do jutra proklinju meleci i prijeti joj vječna džehennemska vatra. Da ne govorimo o dogmatskoj dozvoljenosti konkubina itd.

Opisi stavova muškarca iz članka kojeg si citirala su neraskidovo povezani za patrijarhalnim svjetononazorom, a islamski je jedan od najzadrtijih takvih.

Laz na gnusnu laž.

A evo istine:

Qamar Zafar, London

It has been alleged by a YouTube content creator, that – God forbid – the Prophet Muhammadsa fell in awe of the beauty of a war captive named Safiyyara after conquering Khaybar, so much so that despite killing her father three years earlier in the fort of Banu an-Nadir and her husband and other relatives in the conquest of Khaybar, he married her and consummated the marriage against her will. Let’s now see what authentic historical sources have to say about this.

Who was Safiyyara bint Huyayy?

Safiyyara bint Huyayy belonged to a noble and influential family. Her father, Huyayy ibn Akhtab, was the chief of Banu an-Nadir, a Jewish tribe that was expelled from Medina for breaching a treaty with the Muslims. Her father, Huyayy, was killed alongside the Banu Qurayza while he incited them to be treacherous against the Muslims after the Battle of the Ditch, despite having pledged support to the Muslims. (Al-Waqidi, al-Maghazi, Beirut: Dar al-A‘lami, 1989, Vol. 2, p. 516)

After this, Safiyya married Sallam bin Mishkam from the Banu Qurayza. After that marriage dissolved, she married Kinana ibn ar-Rabi‘ ibn Abi al-Huqayq from Banu an-Nadir. The latter two resided in Khaybar after her migration from the exiled fort of Banu an-Nadir to Khaybar. (Ibn Sa‘d, at-Tabaqat al-Kubra, Beirut: Dar al-Kutub al-‘Ilmiyya, 1990, Vol. 8, p. 95)

Why did the Muslims punish Banu Nadir and attack Khaybar?

Banu an-Nadir: The wrongdoings and treachery of Banu an-Nadir and Banu Qurayza, although not the topic of this research, are important to have some knowledge of, since the father of Safiyya, Huyayy ibn Akhtab, was killed in these events. It is evident that the Jews stabbed the Muslims in the back on multiple occasions despite holding pacts and oaths of allegiance with the Muslims. (See J. A. Morrow’s “The Covenants of the Prophet Muhammad[sa] with the Christians of the World” [1971], p. 30-31’.)

As a result of this, Prophet Muhammadsa held the Banu Qurayza and Banu an-Nadir accountable. The Jews chose the punishment of death for themselves out of their own free will, according to their own book, the Torah. (See Muhammad and the Rise of Islam, p. 330.)

This punishment was, as recorded in the Old Testament:

“And when the LORD thy God hath delivered it into thine hands, thou shalt smite every male thereof with the edge of the sword. But the women, and the little ones, and the cattle, and all that is in the city, even all the spoil thereof, shalt thou take unto thyself, and thou shalt eat the spoil of thine enemies, which the LORD thy God hath given thee.” (KJV, Deuteronomy, 20:13-14)

This was despite the three options offered to them by the Muslims, which included exile and mercy. The Jews denied these options, as they took no pride in choosing the ruling of the Quran over the Torah and death was more acceptable for them instead.

In fact, scholars such as Martin Lings, David C. Margoliouth and Daniel C. Peterson have commented that this ruling was not harsh considering the circumstances and was passed according to the Jewish scriptures. (Muhammad: His Life based on the Earliest Sources, p. 232, footnote 1 and Muhammad, Prophet of God, p. 127)

Khaybar: Khaybar was also attacked because the Jews continued their treachery and incited people to engage in warfare against the Muslims. In 4 AH, after the Prophetsa expelled the Banu an-Nadir Jews from Medina because of their betrayals, some of them took refuge in Khaybar. One year later, they went to Mecca and incited the Quraysh against the Prophetsa. Thus, Khaybar turned into a centre of conspiracy against the nascent Islamic umma. (Montgomery Watt, Muhammad at Madina, p. 212)

The Jews of Khaybar spent their money to incite neighbouring Arabs, including the strong tribe of Ghatafan, against the Muslims. This was a sufficient reason for the Prophetsa to attack Khaybar soon after the Hudaybiyya Peace Treaty. (Muhammad: His Life based on the Earliest Sources, p. 232, footnote 1 and Muhammad, Prophet of God, pp. 216-218)

The marriage of Safiyyara to the Prophet Muhammadsa
There are lengthy reports about the marriage of Prophet Muhammadsa to Safiyyara. Here we shall record the most detailed ones:

1. It is narrated by Anasra bin Malik:

Allah’s Messengersa invaded Khaybar. […] We conquered Khaybar, took the captives, and collected the booty. Dihya came and said, ‘O Allah’s Prophetsa! Give me a slave girl from the captives.’ The Prophetsa said, ‘Go and take any slave girl.’ He took Safiyyara bint Huyayy. A man came to the Prophetsa and said, ‘O Allah’s Messengersa! You gave Safiyyara bint Huyayy to Dihya and she is the chieftess of the tribes of Qurayza and an-Nadir and she befits none but you.’ So the Prophetsa said, ‘Bring him along with her.’ So Dihya came with her and when the Prophetsa saw her, he said to Dihya, ‘Take any slave girl other than her from the captives.’ Anasra added: The Prophetsa then manumitted her and married her. (Sahih al-Bukhari, Book 8, Kitab as-Salah, Hadith 371)

2. It is narrated by Anasra bin Malik:

We arrived at Khaybar, and when Allah helped His Apostlesa to open the fort, the beauty of Safiyyara bint Huyayy ibn Akhtab whose husband had been killed while she was a bride, was mentioned to Allah’s Apostle. The Prophetsa selected her for himself and set out with her, and when we reached a place called Sidd as-Sahba’, Safiyyara became clean from her menses, and then Allah’s Messengersa married her. Hays (i.e., an Arabian dish) was prepared on a small leather mat. Then the Prophetsa said to me, “I invite the people around you.” So that was the marriage banquet of the Prophetsa and Safiyyara. Then we proceeded towards Medina, and I saw the Prophetsa, making for her a kind of cushion with his cloak behind him (on his camel). He then sat beside his camel and put his knee forward for Safiyyara to put her foot on, in order to ride (on the camel). (Sahih al-Bukhari, Kitab al-Maghazi, Hadith 251)

Possible questions arising from the events at Khaybar
Now, considering the fact that Safiyyara had lost her father, husband and other relatives to the hands of the Muslims in warfare, and considering the fact that she was a captive prisoner of war after Khaybar, some may concoct the notion that she had no choice but to marry the Prophet Muhammadsa as she was terrified for her life and felt that the only way of guaranteeing her freedom was to accept her fate and marry Muhammadsa.

Now, all of this may have been subject to some further explanation, had it not been for the following accounts:

Ja‘far bin Mahmud bin Muhammad bin Maslama reports:

When Safiyyara came to the Prophetsa, he said to her; ‘Among the Jews, your father did not stop in his enmity towards me until Allah destroyed him.’ She said: ‘O Allah’s Messenger! Indeed, Allah says in His book, ‘No one will take anyone else’s burden’. So the Prophetsa said to her: ‘Make your choice, if you will choose Islam I will select you for myself and if you chose Judaism, I will set you free and send you to your people.’ She said; ‘O Allah’s Messenger, indeed I longed for Islam and testified for you even before you gave me this invitation when I came to you. I have no guardian among the Jews, neither father nor brother and I prefer Islam over disbelief. Allah and His Messenger are dearer to me than the freedom to return to my people.’ (Ibn Sa‘d, at-Tabaqat al-Kubra, Vol. 8, p. 97)

Two things are clear from this narration:

Safiyyara did not deny the wrongdoings and treachery of her father. In fact, she wanted no share of the burden of his wrongdoings.

Prophet Muhammadsa gave her a choice to marry him or be set free and return to her people.

Now, one point of contention here is that although this narration states that she had no ‘guardian’. This should not confuse the reader into believing that she had no relatives left in her tribe.

Even after the fall of Khaybar, Safiyyara maintained good relations with members of her family who were Jews. In fact, she even included one of her Jewish nephews in her inheritance, and some of her Jewish relatives embraced Islam after her demise. (Ibn Sa‘d, at-Tabaqat al-Kubra, Vol. 8, pp. 101-102)

Thus, it is clear that although she had relatives, she felt that none of them were suitable as guardians for herself. Therefore, she willingly, after consideration, accepted the proposal of the Holy Prophetsa even though she had the option to return to her own people as a free person.

This perspective gains further strength from the following narrations:

Anasra bin Malik narrates:

Allah’s Messengersa had chosen Safiyyara, daughter of Huyayy, for himself and offered her a choice between having her freedom and marrying him, or joining her family; she had chosen for him to free her and to be his wife. (Ahmad bin Hanbal, al-Musnad, Ed. Shu‘aib al-Arna’ut (Beirut: Al-Resalah Publishers, 2001), Hadith 12409)

Umm Sinan al-Aslamiyyah reports, “The Prophetsa came to Safiyyara to emancipate her if she so willed, and she responded, ‘I choose Allah and His Messengersa. So he emancipated her, married her and made her dowry her emancipation.’ The Prophetsa saw a green scar in one of Safiyya’sra eyes. Allah’s Messengersa asked her, ‘What is this scar in your eye?’ She replied, ‘I mentioned before my husband my dream that a moon fell into my lap, upon which he said, ‘Do you long for the King of Yathrib?’’” (Ibn Sa‘d, at-Tabaqat al-Kubra, Vol. 8, al-Maktabah al-Mustafa, 2016, p. 12097)

All the above narrations prove that Hazrat Safiyyara did not have to marry Prophet Muhammadsa to ensure her freedom at all.

Did Prophet Muhammadsa marry Safiyyara out of lust?

In the two narrations mentioned in the beginning (Sahih al-Bukhari, Hadith 371 and Hadith 251), the following facts are very clear:

According to the first narration, had the Prophetsa been so awestruck and in lust by the sight of Safiyyara, he would not have initially given Dihya the option to take her rather than saying ‘Take whoever you want’. In fact, even though the Prophet Muhammadsa saw her, he still let Dihya go with her.

Safiyyara only came to his attention when her status was mentioned and when she emphatically declared her desire for Islam over disbelief, indicating her devout ethic to God and faith.

This indicates that her marriage to the Prophetsa was more meaningful as it would not only ensure peaceful ties with the Jews in future because of who she was to the Jews, but also because she was a good moral and spiritual example for the Jews by illustrating her love for Islam despite the harsh attitude of other Jews towards Islam.

Furthermore, this marriage was conducted in accordance with the exact same principles that the Prophetsa had laid out for all the other Muslims: Abu Hurairahra reported the Prophetsa as saying “A woman is married for four reasons: for her property, her ranks, her beauty and her religiosity. So marry the one who is religious and prosper.” (Sahih al-Bukhari, Kitab an-Nikaht, Hadith 5090)

Why did Safiyyara want to marry Prophet Muhammadsa after everything he did?

In reality, only Safiyyara knew exactly why she married him, as does anyone else when they decide to marry their partner. However, from authentic historical narrations, we can gain some understanding and context behind her decision.

Ibn ‘Umarra reported:

There was a green scar in one of Safiyyara’sra eyes. Allah’s Messengersa asked her, ‘What is this scar in your eye?’ She said, “I mentioned before my husband my dream that a moon fell into my lap upon which he slapped me and said; ‘Do you long for the King of Yathrib [i.e., the Holy Prophetsa].’” She said: ‘There was none more hateful to me than Allah’s Messengersa as he had my father and husband killed. The Prophetsa, however, kept on explaining, ‘Safiyyara! Your father instigated the Arabs against me and did such and such.’ He kept doing so till all my harsh feelings for him vanished.’ (Ibn Abi ‘Asim, Abu Bakr, al-Ahad wa-l-Mathani, Riyadh: Dar al-Rayah, 1991, Hadith 3113 and al-Tabarani, al-Mu’jam al-Kabir, Cairo: Maktaba Ibn Taimiyya, 1994, Vol. 24, 67, Hadith 177)

From this narration, we can gather two things:

Safiyyara felt that it was divine destiny to marry the King of Medina, who subsequently turned out to be the Prophet Muhammadsa, the ruler of Medina at that time.

She initially opposed Muslims and Prophet Muhammadsa, however, she eventually understood why the Prophetsa did what he did against the Banu an-Nadir and Khaybar (i.e., they instigated treachery and stabbed the Muslims in the back).

Conclusion
We have expounded upon the reasons behind why the Prophet Muhammadsa killed Safiyya’sra father from Banu an-Nadir and why he attacked Khaybar. We have also carefully analysed the reports about the marriage of the Prophet Muhammadsa to Safyyara to conclude that there was no compulsion in this marriage and that Safiyyara was aware of and in agreement with the circumstances and outcomes of the opposition between the Muslims and the Jews. Therefore, she would not have had any lasting hatred or enmity for the Prophet of Islamsa, which would result in any valid reason for her marrying the Prophetsa out of terror or coercion. In fact, let us end on the words of Hazrat Safiyyara herself before she married the Prophet Muhammadsa:

“O Allah’s Messengersa, indeed I longed for Islam and testified to your [truth] even before you gave me this invitation when I came to you. I have no guardian among the Jews, neither father nor brother and I prefer Islam over disbelief. Allah and His Messengersa are dearer to me than the freedom of returning to my people.” (Ibn Sa‘d, at-Tabaqat al-Kubra, Vol. 8, p. 120, al-Maktabah al-Mustafa, 2016)

Ne žulja vas to sto je Safija imala 17 godina kad se udala za Posljednjeg Bozijeg Poslanika, a prije toga je već imala dva braka? Gnusni licemjeri.

Jesi vidio. Samo reflektiram sliku koju oslikavas o sebi. Ja sam ti Ogledalo. Moja ljubav nije neselektivna, visoko je selektivna, a Ljubav je ono sto dobijam, a za sta si ti tako očito uskracen.

Dogma nije nešto sto me zanima. Moja vjera je duboko privatna stvar koja nema bilo kakve veze s dogmom i hostilnim demagozima tipa tebe i tvog prijatelja. Odvratni ste.

je li ovo iz tebe progovara Ljubav ili Nefs?
pitam za jarana

Progovara Bijes koji osjećam prema trovacima i lazovima.

[zagortenej]

Ne žulja vas to sto je Safija imala 17 godina kad se udala za Posljednjeg Bozijeg Poslanika, a prije toga je već imala dva braka?

barem se nije igrala sa lutkama kad se udala za Muhameda

Gnusni licemjeri.

Progovara Bijes koji osjećam prema trovacima i lazovima.

Ljubav ili Nefs?

[Lavlje_srce]

barem se nije igrala sa lutkama kad se udala za Muhameda

Ne pratiš na času; Jevrejka Safija je imala 17 godina kad je ulazila u treći brak.

Sto se tiče Aishe RA, ponavljaj dok ne naučis:

'Česta tema polemika: Je li hazreti Aiša zaista bila djevojčica kada se udala za Poslanika Muhammeda a.s.?

Jedna od najviše zloupotrebljavanih tema u modernim polemikama protiv islama jeste pitanje dobi hazreti Aiše r.a. u trenutku kada se udala za Poslanika Muhammeda a.s. Najčešće se citira predaja iz Sahih Buharije koja navodi da je Aiša imala 6 godina kada je vjenčana, a 9 kada je konzumiran brak.

Međutim, detaljna analiza historijskih izvora, hadisa, biografskih podataka i jezičkih fenomena pokazuje da hazreti Aiša nije bila dijete, nego zrela djevojka od 16 ili 19 godina.

Naime, u Sahihu Muslima Aiša prenosi da je bila prisutna u bici na Bedru. Prema tome, bilo bi apsurdno da osmogodišnja djevojčica bude na bojištu. U Sahihu Buharije Enes b. Malik prenosi da su Aiša i Ummu Selema nosile vodu i liječile ranjenike u Uhudu.

Dodatno, Poslanik a.s. je odbijao dječake mlađe od 15 godina da idu u bitku, kao što je bio slučaj sa Ibn Omerom. Ako dječaci od 14 godina nisu mogli, kako bi onda mogla devetogodišnja djevojčica?

Zaključak je da je u to vrijeme hazreti Aiša bila zrela djevojka, sposobna da obavlja zadatke odraslih žena.

Nadalje, hronološki dokazi također potvrđuju da je hazreti Aiša bila punoljetna djevojka, a ne djevojčica. Poznato je, naime, da je hazreti Aiša bila 10 godina mlađa od svoje sestre Esme. A Esma je u trenutku Hidžre imala 27 godina.

To znači da je Aiša tada imala 17 godina, a u trenutku ženidbe (1–2 godine nakon Hidžre) 18–19 godina. Ovo je jedan od najjačih historijskih dokaza.

Kur’an jasno određuje: “I iskušavajte siročad sve dok ne dostignu zrelost za brak.” (En-Nisa, 6)

Brak je moguć tek kada osoba postigne fizičku i psihičku zrelost. Poslanik a.s., koji je bio oličenje Kur’ana, ne bi učinio suprotno jasnom kriteriju.

Zabuna oko dobi hazreti Aiše zapravo je došla zbog fenomena izostavljanja desetica, jer se u arapskoj i bliskoistočnoj kulturi ponekad desetice izostavljaju.

Primjer za to je hadis o Lejletul-Kadru u kojem se doslovno navodi “sedma noć”, a misli se na “dvadeset sedma”. Isto se dešava i u drugim prenošenjima brojeva.

Dakle, kada hadis spominje da je Aiša imala “9 godina”, vrlo je moguće da se misli na 19 godina.

Što se tiče hadisa o “6 i 9 godina”, ovaj hadis dolazi od jednog prenosioca (Hišam ibn Urve), koji je kasnije, nakon preseljenja u Irak, imao problema s pamćenjem. Više biografa bilježi da su predaje iz Iraka od njega bile problematične.

Nije slučajno da raniji biografi (Ibn Ishak, Taberi u nekim verzijama) ne navode da je imala 6 i 9 godina, nego da je bila mlađa udavača, što je u arapskoj kulturi značilo “mlada djevojka”, a ne dijete.

Sve, dakle, ukazuje da je bila punoljetna i zrela, kao i ostale supruge Poslanika a.s.

Jedna od najvećih zabluda koju danas neki prenose jeste da je normalno udavati djevojčice maloljetne, a kao dokaz navode lažne predaje o hazreti Aiši. Međutim, praksa samog Poslanika a.s. jasno pokazuje suprotno.

Prema pouzdanim povijesnim izvorima (Ibn Sa‘d, Taberi, Ibn Hadžer i drugi), hazreti Fatima, kćerka Poslanika a.s., rođena je oko pet godina prije početka poslanstva, tj. 605. godine. Kada su je Ebu Bekr i Omer r.a. zaprosili nakon Hidžre u Medini, Fatima je imala oko 15–16 godina. Poslanik a.s. ih je tada odbio i rekao da čeka Allahovu odredbu.

Tek nešto kasnije, kada je imala oko 18 godina, Poslanik a.s. ju je udao za Aliju ibn Ebi Taliba r.a.

Ovaj primjer jasno pokazuje da Poslanik nije htio dati svoju kćerku u brak dok nije postala zrela djevojka. Da je bilo dozvoljeno i normalno udavati djevojčice od 9 ili 10 godina, onda bi upravo on, najbolji uzor, to uradio sa svojom kćerkom – ali nije.

Dakle, praksa Allahovog Poslanika a.s. je najčvršći dokaz da brak mora biti zasnovan na zrelosti, odgovornosti i spremnosti, a ne na dječijem uzrastu.'

Izvor: Islam. ba

Ljubav ili Nefs?

Prezir.

[Nora Ibsenova]

Fascinantno kako ponjavama teksta uporno odbijas odgovorit na banalno pitanje

[zagortenej]

Ponaša se kao da joj je 6 godina

[Tamburex]

Ljubav ili Nefs?

Prezir.

Znači, nefs

Donekle mi je, bez obzira što si potpuno suludo svoje frustracije hadiskim dogamama adresirala meni koji ih smatram uglavnom fabrikacijama, bila i simpatična ta tvoja internalizovana borba da pomiriš pripadništvo na hadisima zasnovanoj sunitskoj "ortodoksnoj" islamskoj religiji i svoju nemogućnost da se identifikuješ kao sa uzorom sa nekim ko ima seks sa djetetom od devet godina.

Ali si moje simpatije izgubila kad si otvoreno stala na stranu beduinske hadiske dogme koja navodni mini-genocid nad jevrejskim plemenom Benu Qureyza, u kojem je kriterij za odlazak pod nož bio da su dječaku počele rasti stidne dlake, pa to pravdaš maltene željom jevreja da budu poklani, odnosno da se "postupi po njihovom vlastitom vjerozakonu".
Još je gore, demonsko čak, Muhamedov seks sa Safijom nekoliko sati nakon što joj je Muhamed nakon mučenja dao zaklati muža, a ranije dao zaklati njenog oca, predstavljati kao uvod u benignu sudbinom predodređenu romansu Muhameda i Safije. Vjerujem da se većini ljudi stomak prevrće od tih beduinskih bljuvotina o "Safijinom sanjanju Muhameda kao mjeseca" i "batinama od muža zbog tog".

Ima ono nešto da je opravdavanje zločina često gore od samog zločina.

Posebno je odvratno svrstavanje na stranu beduinskih fabrikovanih bljuvotina nekog kome bi trebale biti poznate slične priče sa ovih prostora od prije 30 i kusur godina i slična apologetika zločinaca ("same su to htjele, to je bila ljubav").

Zar možeš smatrati istinitim "sahih"-hadiske narative koji Muhameda predstavljaju kao pohotnika kojem nije sveta riječ data svom ashabu i koju krši kad svojim očima vidi ljepotu zarobljenice, pa ju uzima za sebe i ima seks sa njom u danu kad joj je dao zaklati muža:

Osvojili smo Hajbar, uzeli zarobljenike i sakupili ratni plijen. Došao je Dihja i rekao: „O Allahov Poslaniče, daj mi jednu robinjicu među zarobljenicima.“ Poslanik je rekao: „Idi i uzmi koju god robinjicu želiš.“ On je uzeo Safiju bint Hujajj.

Tada je jedan čovjek došao Poslaniku (ﷺ) i rekao: „O Allahov Poslaniče, dao si Safiju bint Hujajj Dihji, a ona je poglavarica žena iz plemena Kurejza i Nadir i ne priliči nikome osim tebi.“

Poslanik (ﷺ) je rekao: „Dovedi ga zajedno s njom.“ Tako je Dihja došao s njom, a kada ju je Poslanik (ﷺ) vidio, rekao je Dihji: „Uzmi neku drugu robinjicu među zarobljenicima osim nje.“

Enes je dodao: Poslanik (ﷺ) ju je zatim oslobodio i oženio.

Sabit je upitao Enesa: „O Ebu Hamza, šta joj je Poslanik (ﷺ) dao kao mehr?“ On je rekao: „Ona sama bila je njen mehr, jer ju je oslobodio, a zatim je oženio.“

Enes je dodao: „Na putu ju je Ummu Sulejm uredila za vjenčanje, a navečer ju je poslala Poslaniku (ﷺ) kao mladu.

Da bi se razumjelo odakle potiču takvi narativi, dovoljno je malo zraknuti u Toru i Talmud i judaističke propise o postupanju sa ratnim zarobljenicama.


A tanka ti je i apologetika o tome da je Aiša imala deset godina više od spomenutih brojki od 6 i 9, jer je drugi "sahih" hadis potpuno opovrgava:

"SAHIH" HADIS:
Prenosi se od Aiše da ju je Allahov Poslanik oženio kada je imala devet godina, a on je preselio kada je ona imala osamnaest godina.

Začudo, nema Hišama u lancu prenosilaca

Inače, u dogmatskom hadiskom islamu je obavezno vjerovanje u korpus "sahih" hadisa, jer se oni smatraju "nekur'anskom objavom" Muhamedu. I to u sve, jer se ne smije vjerovati u dio knjige, a dio odbacivati.
Međutim, zbog brojnih kontradikcija, od kojih si i ti navela neka vezana za Aišinu dob, može se zaključiti, ako će se vjerovati Kur'anu, da taj korpus "sahih" hadisa nije od Allaha, tj. da nije nekur'anska objava Muhamedu, iz prostog razloga što Kur'an daje jasan kriterij:

4:82 „A zašto oni ne razmisle o Kur’anu? Da je on od nekog drugog, a ne od Allaha, sigurno bi u njemu našli mnoge protivrječnosti.“

Dakle, hadisi su od nekog drugog, a ne Allaha. Od fabrikatora koji su djelovali stotinama godina nakon Muhamedove smrti i nalagali kamionske tovare na njega.

[Lavlje_srce]

Nastavljas sa gnusnim lažima, mada sam ti postavila detaljno razoblicavanje istih u jednom od postova iznad. Tvoj izbor je da ponavljas jedne te iste laži.

Ti moje simpatije nisi imao niti u jednom trenutku, jer nizes laz na laz od početka moje komunikacije s tobom. I to u muslimanima svetom mjesecu Ramazanu.

Samo ti, ali morat ćeš nekog drugog da ga uvuces u svoju paukovu mrežu laži. Meni si pročitana knjiga.

[tuzlak1212]

pa vi ovdje ulazite