Islam

[Mutevelija]

inspiracija@nahla.bа

Traži …
Nusejba – zaštitnica, inspiracija za neustrašivost i borbenost
Ova hrabra žena cijelim svojim životom bila je motivacija vjernicama da se trude na Allahovom putu i daju svoj doprinos u svakom polju. Bila je neustrašiva i borbena supruga, majka, učiteljica, diplomatkinja, ratnica i zaštitnica Muhammeda, a.s., aktivna u društvenim i političkim tokovima svoje zajednice i učestvovala je u svim ključnim događajima uz Poslanika, a.s. Svoj britki um je angažirala u promišljanju i razumijevanju Kur'ana i postavljanju ključnih pitanja koja će biti razlogom prekretnice u historiji, ali i samom toku Objave kad su u pitanju ravnopravnost i jednaka vrijednost muškaraca i žena.

Upoznajmo Nusejbu bint Ka'b!

Podijeli:

23/03/2022

Iako je poznata po nadimaku Ummu Ammara, zanimljivo je da nije imala sina koji se zvao Ammar. Rođena je u Jesribu (kasnije Medina) u plemenu Benu Nedžar. Već kao djevojka spretno je baratala sabljom, a strijele ispaljene iz njenog luka su izuzetnom preciznošću pogađale metu. Iz prvog braka je imala dvojicu sinova, Abdullaha i Habiba, koje su krasile osobine po kojima je i njihova majka bila poznata: britkost, predanost, ustrajnost, povjerljivost, hrabrost i proaktivnost. Iz drugog braka je imala još jednog sina i kćerku.

Njena porodica je bila među prvima koji su prihvatili islam u Jesribu. Sve što je znala o Muhammedu, a.s., i onome čemu poziva, čula je iz usta Mus'aba ibn Umejra kojeg je Poslanik, a.s., poslao u Jesrib sa zadatkom da lokalnu zajednicu poziva u islam i podučava življenju ove vjere. Sjeme tog poziva je proklijalo u njenom srcu i čeznula je za danom kad će se napokon susresti s Muhammedom.

Kada je čula da se primaklo vrijeme ponovnog susreta sa Poslanikom na Akabi ništa je nije moglo spriječiti da prevali teški put od Jesriba do Meke samo kako bi upoznala onoga kojeg je zavoljela i kojeg je slijedila, iako ga nikad nije vidjela. Bila je jedna od ukupno dvije žene koje su se zajedno sa 73 muškarca u tišini noći susreli na Akabi s Muhammedom, a.s. Njih dvije su zapravo bile predstavnice muslimanki iz Jesriba. Tom prilikom dali su mu prisegu na vjernost, podršku i zaštitu. Obavezali su se da će ga prihvatiti i štiti kao svoje supružnike i djecu. Taj susret je produbio i osnažio njenu vjeru u Allaha i ljubav prema Poslaniku, pa se vratila u Jesrib odlučna da ispuni zavjet koji mu je dala.

Po povratku se posvetila pozivanju u islam i podučavanju drugih žena onome što je znala o svojoj vjeri. Njena porodica je s radošću dočekala dolazak Poslanika, a.s., u Medinu, svjedočila izgradnji nove zajednice i bila njen aktivni dio.

Nakon samo nekoliko godina od susreta na Akabi Nusejba je pokazala svoju odlučnost i hrabrost u bici na Uhudu, na čije bojno bolje je izašla zajedno s mužem i sinom. Iako je tu prvenstveno bila kako bi pojila vojnike i previjala ranjenike, promjena toka bitke je bila razlog da Nusejba demonstrira svoje borbene vještine. Svjedočila je trenucima kad su neki ashabi postupili suprotno instrukcijama Poslanika, a.s., te napuštajući svoje strateške pozicije doveli u opasnost cijelu muslimansku vojsku. Neprijatelji su iskoristili taj tren nemarnosti i napali muslimane s leđa, izazivajući metež i povlačenje muslimana s bojnog polja. Posmatrala je kako mnogi ashabi ginu i voljenog Muhammeda koji je zadobio nekoliko rana od strijela i pada u rov. Svega desetak muslimana je ostalo uz njega, grčevito nastojeći da ga zaštite od silovitih neprijateljskih napada. Kad je vidjela da je njegov život ugrožen, Nusejba je pohitala u pravcu Muhammeda, a.s., hrabro zamahujući sabljom i štiteći ga svojim vlastitim tijelom.

Kasnije se Nusejba prisjećala ovog događaja i prepričavala tok bitke:

“Odmah na početku dana ja sam izašla na Uhud i ponijela sa sobom mješinu vode kako bih napajala borce. Došla sam do Allahovog Poslanika a nadmoć i snaga bili su još uvijek na muslimanskoj strani. Međutim, nedugo nakon toga, uslijed općeg meteža i silovitog napada idolopoklonika, muslimani su, osim njih desetak, pobjegli od Poslanika. Ja, moj muž i sin približili smo se Poslaniku i napravili zaštitni obruč oko njega poput narukvice. Branili smo ga svom snagom i svim raspoloživim sredstvima. Poslanik me je ugledao bez štita koji bi me štitio od neprijateljskih udaraca, a onda je vidio jednog čovjeka kako bježi s bojnog polja, pa mu je rekao: ‘Daj štit onima što se bore!’ Tada je čovjek bacio štit i pobjegao.

Tada je odnekud došao idolopoklonik po imenu Ibn Kam'ie i razjareno vikao: ‘Gdje je Muhammed?! Pokažite mi Muhammeda!’ Ja i Mus'ab ibn Umejr ispriječili smo se tom idolopokloniku, a onda je on jednim udarcem sablje posjekao Mus'aba i na licu mjesta ga ubio, a mene je udario sabljom u rame i napravio veliku ranu. I pored toga, ja sam mu uspjela zadati dva udarca, međutim, neprijatelj je imao dva oklopa…”

Iako je i sama zadobila desetine rana, od kojih je jedna bila veoma teška i duboka, Nusejba nije klonula duhom. Poput lavice je branila Muhammeda, a.s., čas dodajući strijele ashabima, čas zamahujući sabljom, čas štiteći ga vlastitim tijelom od nadolazećih strijela i udaraca. Kada je njen sin teško ranjen, Poslanik je poslao Nusejbu da mu pomogne i da se pobrine za njega. Čim mu je previla rane, bodrila ga je da nastavi s borbom i pružanjem zaštite Muhammedu, a.s. Svjedočeći njenoj hrabrosti, predanosti i posvećenosti uprkos vlastitim ranama i ranama njenog sina, Poslanik, a.s., joj reče: „Ummu Ammara, ko je u stanju izdržati sve ono što ti možeš izdržati?!“

Tokom bitke Poslanik, a.s., je govorio da se Nusejba bolje i hrabrije držala od nekih ashaba, pa je sve vrijeme blagosiljao nju i njenu porodicu. Nusejba se zatim okrenula prema Poslaniku i rekla mu: „Allahov Poslaniče, zamoli Allaha da budemo s tobom u Džennetu!“ Na šta je on rekao: „Allahu moj, neka budu sa mnom u Džennetu!’ Tada je Nusejba uzviknula: „Sad mi nije važno šta će se dogoditi na dunjaluku.'”

Kasnije, kad bi opisivao ovu bitku, Poslanik, a.s., je odavao počast Nusejbi riječima: „Na dan Bitke na Uhudu, kada god sam pogledao lijevo i desno, vidio sam Ummu Ammaru kako me štiti.”

Nusejba je u jednom momentu od siline ozljeda izgubila svijest. S ostalim ranjenicima, prenesena je s bojnog polja nazad u Medinu. Kad se probudila prvo je pitala za Muhammeda, a.s. Isto tako, po povratku iz bitke Poslanik, a.s., je došao u njen dom da provjeri kako je, pa je odahnuo i zahvalio se Allahu kada se uvjerio je njeno stanje stabilno i da se oporavlja. Tada je do njega doprijela vijest da se neprijatelji regrutiraju na mjestu Hamra el-Esed s namjerom da napadnu muslimane, pa naredi svima koji su se borili na Uhudu da se vrate nazad na bojno polje. Nusejba se s velikim žarom i energično podignu iz postelje, želeći se odazvati pozivu, ali slabost uzrokovana gubitkom krvi i snažnim bolovima je spriječi u tome.

https://beeinspired.nahla.ba/teme-dilem ... borbenost/

[Mutevelija]

Ebu Dudžane, Simak ibn Hareše ibn Levzan El-Ensari, poznat po svom nadimku Ebu Dudžane, što je bio povod mnogim mudžahidima da sebi izaberu upravo ovaj nadimak.

Logo
search
menu
Logo
close
Kur'an i tefsir
Enciklopedija hadisa
Ilmihal
Teme
Pitanja i odgovori
Pojmovnik
Video
Audio
O platformi Islam.ba
Uputstvo o korištenju
Politika privatnosti
Teme / Povijest / Ebu Dudžane, Simak Ibn Hareše, El-Ensari, r.a.
Ebu Dudžane, Simak Ibn Hareše, El-Ensari, r.a.
calendar_month 20.01.2025.
Ebu Dudžane, Simak ibn Hareše ibn Levzan El-Ensari, poznat po svom nadimku Ebu Dudžane, što je bio povod mnogim mudžahidima da sebi izaberu upravo ovaj nadimak.

Ebu Dudžane, Simak Ibn Hareše, El-Ensari, r.a.
Ebu Dudžane, r.a., je bio poznati hrabri borac na Allahovom putu.

Prilikom bratimljena u Medini Allahov Poslanik, s.a.v.s., je zbratimio Ebu Dudžanu sa Utbom ibn Gazvanom, r.a. Učestvovao je u bici na Bedru. Njegova hrabrost se pokazala na dan bitke na Uhudu, jer je bio među malom skupinom ashaba koji su hrabro ostali uz Allahovog Poslanika, s.a.v.s. nakon preokreta u toku same bitke, te ga štitili svojim tijelima. Tu je Mus'ab ibn Umejr, r.a., poginuo štiteći Allahovog Poslanika, s.a.v.s., a Ebu Dudžane je zadobio mnogo rana. On se tada obavezao Allahovom Poslaniku da će se boriti sve do smrti. Neki su ga nazivali „vlasnik dvije sablje“ jer se u bici na Uhudu borio sa svojom i sa Poslanikovom, s.a.v.s., sabljom. Evo tog događaja koji se spominje u većini hadiskih zbirki.

Enes ibn Malik, r.a., priča da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., na dan bitke na Uhudu podigao sablju i upitao ashabe, r.a.: „Ko će uzeti ovu sablju? Svi ashabi su sa čuđenjem i divljenjem gledali u tu sablju. Pružili ruke tražeći i priželjkujući da im Poslanik dadne tu njegovu sablju. Poslanik, s.a.v.s., nakon tog upita: -A ko će uzeti ovu moju sablju sa njenim uslovom i obavezom? Tada ashabi ustuknuše a javi se Ebu Dudžane koji upita: -A kakav je uslov te sablje, Allahov Poslaniče? Poslanik, s.a.v.s., odgovori: -Da se boriš sa njom na Allahovom putu sve dok ti Allah ne dadne pobjedu ili ne pogineš kao šehid.“ U drugoj predaji se spominje da je Poslanik tada rekao. „Da sa njom ne udaraš muslimana, niti da sa njom bježiš od neprijatelja.“ Tada Ebu Dudžane uze sablju i na sebe preuze njenu obavezu.

Ibn Ishak kaže da je Ebu Dudžane bio izuzetno hrabar borac i da se ponosio i hvalisao pred početak bitke. Njegova oznaka po kojoj se raspoznavao u borbama je bila crvena čalma i kada bi je stavio na glavu to je značilo da kreće u borbu. Neposredno pred bitku na Uhudu on izađe pred bojne redove, stavi svoju crvenu čalmu i poče se hvalisavo i uzdignuto kretati sa sabljom koju mu je Poslanik, s.a.v.s., dao, ponoseći se njome i pokazujući svoje borilačke vještine. Tada je sricao ove stihove: „Ja sam čovjek koji se Poslaniku obavezao... da ću udarati sa njegovom sabljom na Allahovom putu.“ Kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., vidio kako se Ebu Dudžane, r.a., hvalisavo kreće između bojnih redova on reče: „Ovo je način kretanja (pun ponosa i hvalisavosti) koji Allah i Njegov Poslanik ne vole osim u ovakvim prilikama.“

Bez obzira na svoju veliku hrabrost i neustrašivu borbu u bitkama Ebu Dudžane nije o tome nikada volio pričati. Ebu Hurejre, r.a., kaže: „Jednom prilikom nakon bitke ashabi su spominjali svoje učešće i doprinos u borbi a Talha ibn Ubejdillah i Ebu Dudžane su samo šutali. Kada je Poslanik, s.a.v.s., vidio da njih dvojica ništa ne govore, on reče: -Za vrijeme bitke na Uhudu primjetio sam da pored mene nema nikog živog osim Džibrila, a.s., sa moje desne i Talhe, r.a., sa moje lijeve strane.“

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je izuzetno cijenio Ebu Dudžanu, r.a., što potvrđuje i činjenica da ga je on imenovao za svoga zamjenika u Medini za vrijeme obavljanja Oprosnog hadždža, desete godine po Hidžri, kako to navodi Ibn Kesir.

Mejmun ibn Mihran kaže: Kada su se ljudi vratili iz bitke na Uhudu, Alija, r.a., reče Fatimi: -Uzmi onu neponiženu sablju, misleći na Ebu Dudžaninu sablju! Poslanik, s.a.v.s., mu na to reče: -Alija, ti uistinu dobro poznaješ borbene vještine, ali su El-Haris ibn Es-Samme i Ebu Dudžane također bili vješti i iskusni borci.“

Učestvovao je u bici na Jemami, protiv lažnog poslanika Musejleme i bio je među skupinom koja ga je ubila. U biografiji Bera ibn Malika, r.a., Enesovog brata smo spomenuli da je on tražio od svojih kolega da ga pomoću štita i njihovih kopalja ubace u ograđenu baštu u koju su se povukli Musejlema i njegove pristalice, kako bi im on, r.a., otvorio vrata, što mu je pošlo za rukom. Enes ibn Malik, r.a., također priča da je Ebu Dudžane, r.a., preskočio ogradu te bašte kako bi ušao unutra. Pri tom skoku prebio je nogu ali se sa tako prebijenom nogom nastavio hrabro boriti sve dok nije poginuo.

Ibn Kesir navodi da je Ebu Dudžane učestvovao u ubistvu Musejleme, skupa sa Vahšijem, koji je ubio Hamzu, r.a., na Uhudu. Kada su ušli u tu baštu, koja se zvala „bašta smrti“ zbog velikog broja poginulih, ugledali su Musejlemu kako stoji pored svoga dvorca, poput crvenog devca. Na njega su navalili Vahši, sa svojim kopljem sa kojim je ubio Hamzu na Uhudu, i Ebu Dudžane sa svojom sabljom. Vahši je bacio koplje izdaleka i njime pogodio Musejlemu. Tako je pretekao Ebu Dudžanu, r.a., koji je nakon toga došao do Musejleme i dokrajčio ga svojom sabljom. Musejlema ja tada imao stotinu četrdeset godina. Bio je od onih koji dugo žive a loše rade, Allah ga ponizio. U toj bici je ubijeno nekoliko stotina muslimana i desetine hiljada otpadnika.

Zejd ibn Eslem kaže: Ušli smo kod Ebu Dudžane, r.a., dok je bio na samrti pa smo vidjeli da mu lice blista posebnim sjajem. Prisutni su ga upitali, šta mu je sa licem, a on im odgovori: „Od svih mojih dijela dva su mi najdraža: Nisam se petljao u ono što me se ne tiče i u mom srcu nema netrpeljivosti prema drugim ljudima jer o njima imam lijepo mišljenje.“ Zapitajmo se, gdje su ove lijepe osobine kod današnjih muslimana?!

https://www.islam.ba/teme/povijest/ebu- ... ensari-r-a

[Tamburex]

El Bekare
Sura Krava - Ajet 102

Oni se povode za onim što su šejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivali A Sulejman nije bio nevjernik, nego su nevjernici šejtani koji ljude uče vradžbini u Babilonu, Haruta i Maruta, a to nije objav­lje­no dvojici meleka Njih dvojica nikoga nisu učili dok mu ne bi rekli: 'Mi samo iskušavamo, a ti nemoj biti nevjernik! I ljudi su od njih dvojice učili kako će muža od žene rastaviti, ali oni nisu mogli nikome bez Allahove volje nauditi. Učili su ono što će im nauditi i od čega koristi neće imati, iako su znali da onaj ko to sebi pribavi, na drugome svijetu nikak­ve sreće neće imati. A doista je jadno ono za što su se prodali, kada bi samo oni to znali.

Nedavno si ovdje skakao da braniš čast Haruta i Maruta kao Allahovih meleka, a sad pišeš kako su njih dvojica ljudi, šejtanski učenici.
Možeš li objasniti ove kontradikcije u svome vjerovanju?

[Mutevelija]

[zagortenej]

znači ima predrasuda, da ne kažem rasizma od strane smeđeputih/tamnoputih muslimana prema muslimanima bijele puti.
upoznao sam jednog tamnoputog muslimana koji živi u jednom naselju u Londonu koji mi se hvalio kako se islam širi u Engleskoj, konstatujući da u njegovom naselju koje broji premo 100k stanovnika, nema ni jednog bijelca, tj. da su svi muslimani.

[Mutevelija]

znači ima predrasuda, da ne kažem rasizma od strane smeđeputih/tamnoputih muslimana prema muslimanima bijele puti.
upoznao sam jednog tamnoputog muslimana koji živi u jednom naselju u Londonu koji mi se hvalio kako se islam širi u Engleskoj, konstatujući da u njegovom naselju koje broji premo 100k stanovnika, nema ni jednog bijelca, tj. da su svi muslimani.

Normalno je da ima jer muslimani su ljudi, ideja jest da trebaju biti jedan ummet, ali kao ljudi imaju različita mišljenja, nacije, interese, čak ima i muslimana cionista.

[tuzlak1212]

svaka civilizacija ima svoje traume

[biha]

znači ima predrasuda, da ne kažem rasizma od strane smeđeputih/tamnoputih muslimana prema muslimanima bijele puti.
upoznao sam jednog tamnoputog muslimana koji živi u jednom naselju u Londonu koji mi se hvalio kako se islam širi u Engleskoj, konstatujući da u njegovom naselju koje broji premo 100k stanovnika, nema ni jednog bijelca, tj. da su svi muslimani.

Normalno je da ima jer muslimani su ljudi, ideja jest da trebaju biti jedan ummet, ali kao ljudi imaju različita mišljenja, nacije, interese, čak ima i muslimana cionista.

Sve sto si naveo po meni ne uklapa u ime ,, muslim"! Muslimani su samo oni koji se drze svete knjige i tako se ponasaju ! Misljenje,ponasanje,moral mora biti uskljedeno sa Bozij odredbama!Naravno insan je sklon previjanjima,ali tada nemogu sebe vrstati u ,,muslimane"Allah je velik samo on zna sta je i ko je ,,musliman"!

[Mutevelija]

Normalno je da ima jer muslimani su ljudi, ideja jest da trebaju biti jedan ummet, ali kao ljudi imaju različita mišljenja, nacije, interese, čak ima i muslimana cionista.

Sve sto si naveo po meni ne uklapa u ime ,, muslim"! Muslimani su samo oni koji se drze svete knjige i tako se ponasaju ! Misljenje,ponasanje,moral mora biti uskljedeno sa Bozij odredbama!Naravno insan je sklon previjanjima,ali tada nemogu sebe vrstati u ,,muslimane"Allah je velik samo on zna sta je i ko je ,,musliman"!

Mora biti ali nisu uvijek, i bilo je dosta raskola frakcija od bitke na Devi pa od ubistva halife Osmana r.a pa čak i na samoj samrti Muhammeda a.s kad ih je istjerao iz kuce i kad je trebao da proglasi ko će biti halifa.

Sahih al-Bukhari 114
Narrated 'Ubaidullah bin `Abdullah:

Ibn `Abbas said, "When the ailment of the Prophet (ﷺ) became worse, he said, 'Bring for me (writing) paper and I will write for you a statement after which you will not go astray.' But `Umar said, 'The Prophet is seriously ill, and we have got Allah's Book with us and that is sufficient for us.' But the companions of the Prophet (ﷺ) differed about this and there was a hue and cry. On that the Prophet (ﷺ) said to them, 'Go away (and leave me alone). It is not right that you should quarrel in front of me." Ibn `Abbas came out saying, "It was most unfortunate (a great disaster) that Allah's Messenger (ﷺ) was prevented from writing that statement for them because of their disagreement and noise. (Note: It is apparent from this Hadith that Ibn `Abbas had witnessed the event and came out saying this statement. The truth is not so, for Ibn `Abbas used to say this statement on narrating the Hadith and he had not witnessed the event personally. See Fath Al-Bari Vol. 1, p.220 footnote.) (See Hadith No. 228, Vol. 4).



Pa ima tu više incidenata pa kad su ženu jednu od Muhammeda a.s potvorili što je zastala sa jednim ashabom,


Zbilja, oni koji su iznijeli potvoru, jesu jedna skupina između vas!* Vi ne smatrajte to nekim zlom po vas; ne, to je dobro po vas. Svaki od njih bit će kažnjen prema grijehu koji je zaslužio, a onoga od njih koji je to najviše činio čeka patnja velika.” /11/
Ovih deset ajeta obajavljeno je o Aiši, Majci pravovjernih, r.a., radi koje, a i radi Svoga Vjerovjesnika, s.a.v.s., Allah je Uzvišeni “brižan”, kada su je licemjeri koji su iznosili potvore i klevete optužili, iznoseći pravu laž i izmišljotinu, pa je Allah objavio njezinu nevinost, štiteći čast Poslanika, s.a.v.s. Allah uzvišeni kaže: “Zbilja, oni koji su došli s potvorom…” U ovom prokletstvu je prednjačio Abdullah ibn Ubejj ibn Selul, vođa munafika. On je povezivao potvoru, istraživao i podsticao sve dok to nije prodrlo u svijest nekih muslimana koji su o tome govorili, a neki drugi su to smatrali čak i mogućim. Tako je stanje ostalo jedan mjesec, približno, dok nije sišla objava iz Kur‘ana. To je opširno objašnjeno u vjerodostojnim hadisima. Imam Ahmed prenosi od Ez-Zuhrija, koji kaže: Obavijestio me je Seid ibn el-Musejjeba, Urve ibn ez-Zubejra, Alkame ibn Vekkasa i Ubejdullah ibn Abdullah ibn Utbe ibn Mesud koji prenose od Aiše, žene Vjerovjesnika, s.a.v.s., kada su o njoj potvoritelji rekli ono što su rekli, pa ju je Allah Uzvišeni oslobodio toga. Svaki od njih (kaže Ez-Zuhrijj)

ispričao mi je jedan dio onoga što je ona rekla. Neki su zapamtili više od drugog što povrđuje njegovo kazivanje, a ja sam zapamtio od svakoga značenje hadisa kojeg mi je ispričao od h. Aiše. Jedni dijelovi njihovog kazivanja potvrđuju druge. Dakle, spominju, da je h. Aiša, žena Vjerovjesnika, s.a.v.s., rekla /297/: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., kada bi odlazio na neko putovanje bacao bi kocku među svojim ženama, pa čija bi kocka izašla nju bi Allahov Poslanik, s.a.v.s., poveo sa sobom. Tako je bacio kocku među nama za jedan vojni pohod na koji je krenuo, pa je kocka pala na mene i ja sam krenula sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., To je bilo poslije propisivanja nošenja hidžaba. Ja sam nošena u mojoj nosiljci i u njoj sam boravila. Zadržali smo se dok Allahov Poslanik, s.a.v.s. nije okončao i zaključio taj vojni pohod. Približili smo se Medini. Najavljen je polazak, a ja sam ustala kada je on najavljen i prošla vojsku. Kad sam obavila svoju potrebu, krenula sam prema svojoj jahlici. Međutim, dotaknuvši prsa vidjela sam da mi je pukla ogrlica od školjki iz Zafara, pa sam se vratila tražeći svoju ogrlicu. Potraga za njom me je sadržala, a osobe koje su me prenosile su krenule ponijevši moju nosljku na devu koju sam ja jahala. Oni su mislili da sam ja u njoj. Žene su tada bile lahke, ne teške i ne debele, jer su samo malo jele, pa tako da ljudima nije bila sporna lahkoća nosiljke kada su je podigli i ponijeli, a i ja sam bila vrlo mlada.

Oni su uputili devu i otišli, a ja sam našla svoju ogrlicu, nakon što je vojska već bila produžila. Stigla sam na njihovo mjesto, a tamo niti je ko dozivao, niti se ko odazivao. Ja sam se uputila na mjesto gdje sam i bila, misleći da će ljudi primijetiti da su me izgubili, pa da će se vratiti radi mene. Dok sam tako sjedila na svome mjestu, savladao me je san i ja sam zaspala. Safvan ibn el-Mu’attal es-Sulemi ez-Zekvani zaostao je za vojskom, pa je počeo putovati početkom noći tako da je osvanuo stigavši do mene. Vidio je priliku čovjeka koji spava, pa mi je došao i prepoznao me kad me je ugledao, a on me je vidio i prije objave propisa o hidžabu. Probudile su me njegove riječi: “Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti!”, koje je izgovorio kad me je poznao. Spustila sam na lice svoj pokrivač i tako mi Allaha niti mi je šta rekao, niti sam od njega čula ijednu riječ osim što rekao je:”Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti!”,kada je natjerao svoju devu da klekne. Stao je na njenu prednju nogu pa sam je ja uzjahala i počeo me je voditi na devi sve dok nismo stigli vojsku nakon što su odsjeli zbog vrućine početkom podneva, pa je propao zbog mene ko je propao. Onaj koji je prednjačio u tome bio je Abdullah ibn Ubejj ibn Selul. Stigli smo u Medinu, a ja sam bolovala mjesec dana po dolasku u nju. Ljudi su se prepustili onome što su iznosili potvoritelji, a ja nisam od tog ništa znala.


https://islamskiedukativni.wordpress.co ... ra-an-nur/

[Rum]

Ovako se rasparčao ummet, izgubila se snaga, nestalo je jedinstvo, a nastupilo je poniženje.

Kada su nastale države i granice koje su razdvojile muslimane, slabost je postala neizbježna, a neprijatelji su dobili priliku da vladaju i nameću svoju volju.

FB_IMG_1773443180908.jpg

[Mutevelija]

Ovako se rasparčao ummet, izgubila se snaga, nestalo je jedinstvo, a nastupilo je poniženje.

Kada su nastale države i granice koje su razdvojile muslimane, slabost je postala neizbježna, a neprijatelji su dobili priliku da vladaju i nameću svoju volju.FB_IMG_1773443180908.jpg

Ko god može doći na Hadždž on je musliman nevezano bio Šija ili Sunita.
Kome god je dozvoljeno u Mesdžidu Haram (hram zabranjeni ) on je musliman.

[Mutevelija]

[Mutevelija]

[Mutevelija]

Kod Barčića me samo nerviralo sto je forsirao arapske harfove kad priča u bosanskom jeziku, da li je to baš profesionalna deformacija bila , on je iz Kalesije porijeklom, ili je namjerno malo forsirao te arapske krupne harfove. .
To mi je kod njega djelovalo kao kibur, ono veći Arap od Arapa.

[tuzlak1212]

Kod Barčića me samo nerviralo sto je forsirao arapske harfove kad priča u bosanskom jeziku, da li je to baš profesionalna deformacija bila , on je iz Kalesije porijeklom, ili je namjerno malo forsirao te arapske krupne harfove. .
To mi je kod njega djelovalo kao kibur, ono veći Arap od Arapa.

Nije on uopste jedini, jeste s Arapskim al ne generalno
To je sa mnogim nasim svijetom kad stvarno budu strucni u stranom jeziku, ne da se samo dobro snalaze nego udju u bit stranog jezika. Ja imam na poslu ljude koji zbog engleskog ne znaju bosanski i ne znaju vise nase obicno r, t, v i tako neke izgovorit sve nesto mekano, ko zna prepoznat prepoznaje kod takvih... Tacno ko i Jusuf sto je mucio muku sa khafom...

[Mutevelija]

[Mutevelija]

Prva trećina rahmet,

a druga je magfiret,

treća sami selamet,

hej mubarek ramazan.

Posljednja trećina ramazana – oslobađanje od vatre
Sinoćnjim zalaksom sunca nastupila je posljednja trećina ovogodišnjeg mubarek ramazana.

Nakon što smo postili prvu i drugu trećinu ramazana, koje su „rahmet – milost“ i „magfiret – oprost“ i nadati se postigli obje blagodati, ulazimo u posljednju trećinu ramazana, koja je posebna, i kao nagradu za krunu naših ibadeta u njoj imamo konačnu nagradu, a to je „oslobađanje od vatre“.

U ramazanu se, kao mjesecu posta, pokajanja, čuvanja od grijeha, mjesecu bogobojaznosti, ustrajnosti i odricanja u ime Allaha, dž.š., mjesecu zikra i mnogobrojnih ibadeta, bratskih susreta, opraštanja i potpomaganja, vjernicima posebno preporučuje velikodušnost i darežljivost čime vjernici slijede sunnet Božijeg poslanika koji kaže da su dobra djela učinjena u ramazanu vrijednija nego u drugim mjesecima.

U posljednjoj trećini ramazana, najodabranijeg mjeseca islamskog kalendara, većina vjernika dane i noći provodi u itikafu, stalnom boravku u džamiji i ibadetu, jer je u trećoj trećini ramazana, posljednjih deset dana, smještena noć Lejletu-l-kadr – najodabranija noć u godini, vrijednija od hiljadu mjeseci.
https://medzlistuzla.ba/posljednja-trec ... -od-vatre/

[Mutevelija]

Imam Muslim bilježi hadis od Ebu Hurejre, radijallahu anhu da je rekao: „Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je rekao: „Islam je počeo kao stran (nešto strano), i vratit će se stran kao što je počeo, pa radosne vijesti pripadaju strancima. “ (Muslim, 145)

Al Sindi je rekao: „Stran“ se odnosi na mali broj njegovih sljedbenika. Osnovno značenja „stranca“ je onaj koji je daleko od svoje domovine. „i vratit će se stran“ odnosi se na mali broj onih koji se pridržavaju njegovih učenja čak i ako je broj njegovih sljedbenika velik. „pa radosne vijesti pripadaju strancima“ znači onima koji slijede njegove naredbe. „Tuba” (radosne vijesti) je protumačeno kao Džennet ili veliko drvo u Džennetu. Ovo ukazuje na to da podržavanje Islama i slijeđenje njegovih naredbi može zahtjevati od čovjeka da napusti svoju domovinu i bude strpljiv u podnošenju nedaća bivajući stranac, kao što je bio slučaj na početku.

U komentaru Muslima, imam Nevevi je citirao riječi Kadi Ijjada u pogledu ovog hadisa:

„Islam je počeo među nekolicinom pojedinaca, potom se proširio i prevladao zatim će se umanjiti u broju sve dok ne ostane samo nekolicina kao što je bilo na početku. “

Značenje ovog hadisa jeste da kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem pozvao ljude u islam niko se nije odazvao osim nekolicine tu i tamo. U to vrijeme on je bio nešto strano jer su ljudi bili poput stranaca među drugima i bili su malobrojni i slabi u odnosu na velik broj i snagu njihovih neprijatelja koji su proganjali muslimane. Potom su neki od njih učinili hidžru u Abesiniju, bježeći radi svoje vjere od iskušenja i kako bi spasili sebe od proganjanja i tlačenja, i Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je po Allahovoj naredbi učinio hidžru u Medinu nakon podnošenja intenzivnog proganjanja u nadi da će mu Allah dati ljude koje će ga podržati u njegovom pozivu i podržati islam. Allah je ispunio njegove nade, darovao pobjedu njegovim trupama i podržao Svog roba."


https://www.n-um.com/islam-je-poceo-kao-nesto-strano/

[Mutevelija]

[Tamburex]

Imam Muslim bilježi hadis od Ebu Hurejre, radijallahu anhu da je rekao: „Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je rekao: „Islam je počeo kao stran (nešto strano), i vratit će se stran kao što je počeo, pa radosne vijesti pripadaju strancima. “ (Muslim, 145)

Al Sindi je rekao: „Stran“ se odnosi na mali broj njegovih sljedbenika. Osnovno značenja „stranca“ je onaj koji je daleko od svoje domovine. „i vratit će se stran“ odnosi se na mali broj onih koji se pridržavaju njegovih učenja čak i ako je broj njegovih sljedbenika velik. „pa radosne vijesti pripadaju strancima“ znači onima koji slijede njegove naredbe. „Tuba” (radosne vijesti) je protumačeno kao Džennet ili veliko drvo u Džennetu. Ovo ukazuje na to da podržavanje Islama i slijeđenje njegovih naredbi može zahtjevati od čovjeka da napusti svoju domovinu i bude strpljiv u podnošenju nedaća bivajući stranac, kao što je bio slučaj na početku.

U komentaru Muslima, imam Nevevi je citirao riječi Kadi Ijjada u pogledu ovog hadisa:

„Islam je počeo među nekolicinom pojedinaca, potom se proširio i prevladao zatim će se umanjiti u broju sve dok ne ostane samo nekolicina kao što je bilo na početku. “

Značenje ovog hadisa jeste da kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem pozvao ljude u islam niko se nije odazvao osim nekolicine tu i tamo. U to vrijeme on je bio nešto strano jer su ljudi bili poput stranaca među drugima i bili su malobrojni i slabi u odnosu na velik broj i snagu njihovih neprijatelja koji su proganjali muslimane. Potom su neki od njih učinili hidžru u Abesiniju, bježeći radi svoje vjere od iskušenja i kako bi spasili sebe od proganjanja i tlačenja, i Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je po Allahovoj naredbi učinio hidžru u Medinu nakon podnošenja intenzivnog proganjanja u nadi da će mu Allah dati ljude koje će ga podržati u njegovom pozivu i podržati islam. Allah je ispunio njegove nade, darovao pobjedu njegovim trupama i podržao Svog roba."


https://www.n-um.com/islam-je-poceo-kao-nesto-strano/

"Pojedinci (otuđenici)" kojim počinje i završava istinski islam su osobe koje se odmaknu od kolektivnih dogmatskih ritualizovanih ideologija svoga okruženja i načine lične uvide u prirodu stvarnosti.

To je priča Ibrahima koji ostavlja ideološku religiju svoja oca i naroda, priča Isusa koji ostavlja dogmatsku pismoznansku religiju talmudskih cjepidlačnih pravnika svedenu na robotizam, rituale i prazovjerja i koji skreće fokus sa ispraznih formalizama na suštinu (današnja islamska religija je na postavkama pismoznanskog talmudskog judaizma).
To je i priča politeističkog Muhameda koji ostavlja svoj, kako Kur'an kaže, dalalet-zabludu i gaflet i prilikom osamljeničke meditacije u pećini Hira dolazi do unutrašnjih uvida o prirodi stvarnosti i tako ostavlja ritualističku dogmatsku vjeru predaka koju je dotad slijepo slijedio.

Za ilustraciju, dovoljno je vidjeti da ga Kur'an naziva gafilom, te osobomo koja je bila u zabludi-dalaletu i koja nije znala za iman, te kako Kur'an opisuje gafile i one koji su u dalaletu:

7:179: A doista, stvorili smo za Džehennem mnoge od džinna i ljudi. Imaju oni srca - ne razumiju njima, i imaju oni oči - ne vide njima, i imaju oni uši - ne čuju njima. Takvi su kao stoka, naprotiv, oni su više zalutali (u većem DALALETU). Ti takvi su GAFILI.

Kako Kur'an opisuje one koje su u dalaletu, može i sam istražiti onaj koga zanima.

Ono što se danas naziva islamskom religijom se suštinski vratilo na postavke koje je Muhamed napustio i u odnosu na koje se pojavio kao suprotnost.
Zato je islamska dogmatizovana ritualizovana hadiska ideologija i morala udaljiti Muhameda od ljudi, predstaviti ga nekim nedodirljivim supermenom, koji ima natprirodne moći i čini fizička čuda, raspolućuje Mjesec, za sobom vodi drveće da ga ono sakrije dok obavlja nuždu itd.

A sve to da bi sakrili krajnje očito kur'ansku poruku: Muhamed je bio gafil, u dalaletu, ukratko-uhljup kao i vi, pa je instrospekcijom došao do spoznaje.

Ali, ljudi imaju sklonost, a dogmatske religije interes, da stvaraju i slijede idole, umjesto da kroz razumijevanje vlastitog iskustva osvjedoče stvarne ljude.