Jasenovac

[Mirelam]

Ustasu je stvorio cetnik...

Jebo te ozbiljna zena a ovakve gluposti moze da izvali

[storm]

Ustasu je stvorio cetnik...

Jebo te ozbiljna zena a ovakve gluposti moze da izvali

Ali da se hrane jedni drugima i opravdavaju svoje postojanje je činjenica...

[Krokodil Behko]

Ustasu je stvorio cetnik...

Jebo te ozbiljna zena a ovakve gluposti moze da izvali

Pa u neku ruku, to jeste tako. Četnika je bilo i u I sv.r., a znamo kako je drugim narodima bilo lijepo u I Jugoslaviji i tako ta ubistva poslanika u sred skupštine itd.. Jedan ekstremizam stvorio je drugi ekstremizam. onog lika Acu, ukokali su s punim pravom

[Biba]

Ustasu je stvorio cetnik...

Jebo te ozbiljna zena a ovakve gluposti moze da izvali

Ko je tebi ikad reko da sam ja ozbiljna
Al to sto sam izjavila jest tako i mos se na trepavice postavit...ako mozes

[Mirelam]

Ustasu je stvorio cetnik...

Jebo te ozbiljna zena a ovakve gluposti moze da izvali

Ali da se hrane jedni drugima i opravdavaju svoje postojanje je činjenica...

Storme to da , u potpunosti, ali prica da su ustase nastale kao posljedica cetnistva ne pije vode. To mu dodje na isto ISIS je posljedica zapadne politike , a nisu oni tako zlocesti. Halo ba , o cemu se prica.

[Mohr]

Posljednji dani logora smrti


Dijelovi knjige Slavka Goldsteina ‘Tragika, mitomanija, istina – Jasenovac’ koja uskoro izlazi u izdanju Frakture iz Zaprešića (3): Autori knjige ‘Jasenovački logori – istraživanja’ šute o proboju i jasenovačkom raspletu. Zašto? Jer je jasenovački finale definitivni pečat nad poviješću ustaških logora. Tim završnim činom Jasenovac zauvijek potvrđuje sebe – od početka do kraja bio je pomalo svašta, ali po svojoj početnoj namjeni i brutalnom kraju bio je prvenstveno i daleko najviše logor smrti


Posljednju akciju u seriji ‘dizanja sela’ izvršili su jasenovački ustaše 13. listopada 1942., pod neposrednom komandom Ljube Miloša i pod nadzorom Maksa Luburića. Napali su srpska sela Crkveni Bok, Strmen i Ivanjski Bok na obali Save, oko dvadesetak kilometara sjeverozapadno od Jasenovca. Na ovu akciju krajnje je ljutito reagirao general Glaise von Horstenau, delegat njemačkog Wehrmachta za Hrvatsku i Bosnu. Već od ljeta 1941. Glaise je u Zagrebu primao izvještaje svojih obavještajaca s terena kako će ustaški masovni zločini nad Srbima ‘pretvoriti cijelu zemlju u usijano vulkansko grotlo koje se neće moći lako ugasiti’. Kao bivši oficir austrougarske vojske, prilično je poznavao prilike u Hrvatskoj i Bosni, a bio je i pronicljiv promatrač. Imao je prijatelje među bivšim srpskim K.u.K. oficirima iz hrvatske i bosanske Krajine. Nikad kod Pavelića Glaise nije intervenirao u korist komunista, Židova ili Roma, ali je više puta zahtijevao da se prekinu masovne ‘čistke’ po srpskim selima, no tek je tu i tamo uspijevao da spasi pojedince.

Pavelić je prilično dugo imao Hitlerovu podršku za svoju genocidnu politiku protiv Srba. Tek kad su u ljeto i ranu jesen 1942. njemački generali koji su zapovijedali trupama na Balkanu javljali svojoj Vrhovnoj komandi da ne mogu izdvojiti nijednu diviziju za Istočni front, jer na njihovom terenu partizanski otpor neprekidno raste, čemu je dobrim dijelom kriva Pavelićeva nerazumna politika, Hitler je dopustio stanovite pritiske na Pavelića. Glaiseove pritužbe su učestale, a kad je čuo o ustaškom pustošenju po Crkvenom Boku i susjednim selima, njegovom strpljenju čaša se prelila. S jakom pratnjom odjurio je na lice mjesta. Od Pavelića je zahtijevao (i dobio) suglasnost da usput obiđe logor u Sisku, o kojem je mnogo toga već znao od svojih obavještajaca. Tu je razgovarao s protjeranim seljacima iz akcije ‘dizanja sela’ i u odjeljenju za djecu doživio stravičan prizor koji je u svom dnevniku nazvao Gipfelpunkt des Schrecklichen (vrhuncem strahote): vidio je izgladnjelu i izmučenu djecu na umoru.

Na licu mjesta u Crkvenom Boku Glaise je ustanovio da je iz tog i nekih okolnih sela u Jasenovac otpremljeno najmanje 1.000, a možda i do 2.000 stanovnika, da se po selima i u transportu orgijalo s nasiljem, masovnom pljačkom i ubijanjem. Po njemačkim izvještajima ubijeno je oko 100 muškaraca, po izvještajima lokalnih ustaških dužnosnika 26, a po Igoru Vukiću ubijenih nema. Iako je slučaj Crkveni Bok zapravo postao ključni povod za velike promjene u Jasenovcu i u cijeloj NDH, Vukić o tome piše samo vrlo kratko i šturo, naglašavajući da su svi seljaci (izuzev osmorice) nakon 12 dana iz Jasenovca bili pušteni svojim opljačkanim kućama i da im je iz logorske blagajne isplaćena stanovita naknada za počinjenu štetu. Ne kaže da je i taj bijedni minimum obeštećenja bio rezultat njemačkog pritiska.

Na zahtjev njemačkih predstavnika da se Luburiću priredi javni sudski proces, Pavelić ga je u prosincu smijenio i protjerao u selo Šumec kraj Lepoglave. Ali promjene su bile i znatno obuhvatnije. Pavelić je bio već prethodno prisiljen smijeniti glavnog organizatora ustaškog terora Eugena Didu Kvaternika, svog dotadašnjeg miljenika, zapovjednika Ustaške nadzorne službe i glavnog ravnatelja državnog Ravnateljstva za javni red i sigurnost. Zatim je prisiljen na ostavku i Didin otac Slavko, dotadašnji ministar vojske i vojskovođa NDH. Otac i sin Kvaternik protjerani su u azil u Slovačkoj.

Poslije rata u emigraciji je bilo svega nekoliko ustaša koji su s vremenom postajali spremni sami sebi i pred javnošću priznavati da je NDH bila zlo i da su i osobno bili akteri toga zla. Jedan od tih, koji je to možda najdublje spoznao, bio je Eugen Dido Kvaternik. Možda i nije sasvim paradoksalno da je veliki tvorac ustaškog zla, najveći pored Pavelića, postao i najrječitiji pokajnik. U tom duhu u Nikolićevoj ‘Hrvatskoj reviji’ u Buenos Airesu u godinama 1952. – 1961. objavljeno je više tekstova E. Kvaternika iz kojih je dr. Jere Jareb kao urednik izabrao nekoliko karakterističnih odlomaka i objavio ih u knjizi ‘Sjećanja i zapažanja’: ‘Naš narodni pad tako kratko vrijeme nakon uspona 1941. uzrokovan je stalnim i opetovanim kršenjem osnovnih etičkih i moralnih zasada… Notorna je činjenica koju ne možemo nijekati, da je za vrijeme prošloga rata i sa hrvatske strane učinjeno teških izgreda, koji s moralnog stanovišta sačinjavaju grijeh, sa pravnoga zločin, a s političkoga ludost… Zato našu odgovornost pred poviješću nitko neće moći izbrisati…’

Ustaška nadzorna služba raspuštena je 21. siječnja 1943. Njeni dijelovi pripojeni su Ravnateljstvu za javni red i sigurnost, a glavni ravnatelj postao je dr. Filip Crvenković sa zadatkom da dozirano ublaži teror nad Srbima. Transporti Srba u Jasenovac su zamrli. Luburićev zamjenik Ivica Matković vršio je dužnost zapovjednika logora sve do 25. ožujka 1943., kad je nastupio novi zapovjednik, student teologije i ustaški poručnik Ivica Brkljačić. (…)

Jedno vrijeme Luburić je djelovao preko Brkljačićeva nasljednika Šakića, svog šogora, a u ranu jesen 1944. preuzeo je punu komandu. U rujnu 1944. opet su zaredali grupni transporti zatočenika u Jasenovac. Stigao je i jedan veliki transport zatočenika iz kaznionice u Lepoglavi koji je odmah otpremljen na stratište. Luburić je 20. rujna dao ‘očistiti’ selo Lipovljane, iz kojeg je u Jasenovac odvedeno 177 muškaraca i žena. Vukić bilježi da se ‘u Lipovljane odmah vratilo devet odvedenih. O sudbini ostalih nema previše pouzdanih podataka, osim da se nisu vratili iz logora’. To je Vukićev eufemizam kad mora reći bar djelić istine o pravom karakteru Jasenovca, pa pribjegava najblažim mogućim formulacijama da bi izbjegao krutu istinu. A u spomenutoj Buljan-Horvatovoj knjizi morao je nedvojbeno vidjeti da su svi dopremljeni Lipovljani ubijeni u Jasenovcu i nije trebao petljati da ‘nema previše pouzdanih podataka’.

Prema autentičnom dokumentu ‘Indeks paketarnice’, koji su u svibnju 1945. u ruševinama demoliranog jasenovačkog Logora III pronašli članovi Zemaljske komisije Hrvatske za zločine okupatora i njegovih pomagača, u tom su logoru posljednjih dana 1944. godine bila najmanje 3.502 logoraša i logorašice. Broj je svakako i veći, jer se popis odnosi samo na logoraše koji su imali pravo na primanje paketa i pisanje dopisnih karata iz logora. Četiri mjeseca kasnije, oko 20. travnja 1945., u istom logoru bilo je još nešto manje od 2.000 logoraša i logorašica. To bi značilo da ih je tijekom četiri mjeseca ubijeno najmanje 1.500, ali ih je u tom razdoblju ubijeno mnogo, mnogo više. ‘Od kraja rujna pa do Nove 1945. godine odvodili su svake noći po 200 i više zatočenika na Granik ili u Gradinu, gdje su ih ubijali i bacali u Savu. Svaki dan su dolazili novi zatočenici, a brojno se stanje ipak nije smanjivalo’, svjedočio je Adolf Friedrich u knjizi ‘Sećanja Jevreja’.

Preživjeli logoraši tvrde da neki dopremani transporti više nisu evidentirani, jer su uhićenici išli direktno na stratište. Velike mase leševa bile su spaljivane na mjestu gdje su danas humci oko spomenika. Do veljače 1945. dva su manja transporta logoraša još otpremljena kao radna snaga u Njemačku, ali je zatim i to prestalo. Jedan je transport otpremljen u Lepoglavu, pa se u panici općeg ustaškog povlačenja drugi transport i vratio iz Lepoglave, na likvidaciju u Jasenovac koji je do kraja ostao glavno ustaško stratište.

Tako su jasenovački logori s Luburićem na čelu krenuli u svoje posljednje mjesece. Potkraj 1944. Luburić je postavljen za zapovjednika obrane središnjih dijelova Bosne i Hercegovine od nastupajućih partizana. S tog položaja opet harači masovnim hapšenjima i otpremanjem u Jasenovac, gdje velike grupe, kao i nekad, odlaze u smrt. Ustaška posada počinje se spremati na likvidaciju logora. U radnim grupama koje postaju nepotrebne smanjuje se brojno stanje starom jasenovačkom metodom – likvidacijom. Židovi su navodno opet prioritet, jer među ustašama vlada mišljenje da su najopasniji kao poslijeratni svjedoci koji će pričati po cijelom svijetu što je zapravo bio Jasenovac.

U okviru napada na komunikacije njemačke vojske koja se povlačila iz Grčke i s cijelog Balkana, saveznička avijacija krajem 1944. i početkom 1945. u više je navrata bombardirala mostove i željezničke veze oko Jasenovca i u Novskoj. U napadu 30. ožujka 1945. najjače je bombardiran ustaški Logor III na rubu Jasenovca. Nije ustanovljeno tko je i zašto naredio takvu akciju savezničke avijacije na jasenovački logor. Po nekim mišljenjima, sugestija je potekla iz partizanskih izvora koji su držali da će bombardiranje biti efikasna prijetnja i djelovati demoralizirajuće na ustašku posadu. Pogođena je zgrada zapovjedništva, električna centrala i još nekoliko objekata u kojima su bili proizvodni pogoni logora. Poginuo je neutvrđeni broj logoraša, a vjerojatno i nešto manje pripadnika ustaške posade. Vukić tvrdi da je logor skoro u potpunosti bio razrušen avionskim bombardiranjem, a ne ustaškim minama posljednjih dana uoči povlačenja, što nije točno. Treba samo pogledati fotografije snimljene 11. i 18. svibnja 1945. na kojima je logor u ruševinama kakvih nema bez masovnog bombardiranja sa stotinama letećih tvrđava, kao što je bilo u Coventryju i u Dresdenu, pa je očigledno da je glavno rušenje Logora III obavljeno ustaškim miniranjem i paležom prije njihovoga povlačenja.

Luburić se 19. travnja vratio u Jasenovac i odmah naredio: ‘Za tri dana logora više ne smije biti. Počistite sve!’ Kretanje po logoru strogo je ograničeno, uređaji su demolirani, nastambe minirane i većinom odmah srušene. Uvečer 21. travnja sve zatočenice ženskog logora, njih oko 700 ili 800, pod jakom pratnjom izvedene su na stratište i poubijane. Nijedna se nije spasila. U ispražnjeni ženski logor dovedeni su muški logoraši, njih oko 1.100. Vidjeli su da je logor u likvidaciji i znali su što ih čeka. Preko noći razradili su već ranije pripremljeni plan za pobunu i bijeg. U 10 sati prije podne, na dogovoreni poziv glavnog organizatora pobune Ante Bakotića ‘Naprijed drugovi!’, oko 600 logoraša krenulo je u proboj. Oružje su im bili stolarski noževi, čekići, letve, nasuprot do zuba naoružane ustaške posade. Pod mitraljeskom vatrom iz stražarnica, bunkera i osmatračkih tornjeva 90 se logoraša iz Logora III probilo do prvih šumaraka i spasilo živote, a oko 500 palo je pokošeno unutar logora i na brisanom prostoru izvan žice i prije šume.

Poslije proboja u logoru je ostalo još oko 460 logoraša koji zbog bolesti ili iznemoglosti, zbog straha, rezignacije ili krive računice, nisu sudjelovali u pobuni i proboju. Ustaše su ih u bijesu, istoga dana, skoro sve poubijali. Preživjelo ih je svega osam koji su se uspjeli sakriti u ruševinama miniranih logorskih zgrada i dočekati partizane.

Intenzivna mitraljeska i puščana paljba koja je za vrijeme proboja 22. travnja odjekivala iz Logora III bila je upozorenje kožarcima u Logoru IV da su i oni sada na redu. Smješteni odvojeno, u samome mjestu Jasenovac, imali su dobar pregled zbivanja i znali su da je totalna likvidacija u toku. Bilo ih je tada 147 logoraša, najviše Židova. Već nekoliko tjedana imali su pripremljen plan za kolektivni bijeg po kojem su 22. travnja uvečer u 20 sati, raspoređeni u četiri desetine, s alatom kožare kao oružjem, izvršili sinhroni prepad na ustaške stražare. Ubili su trojicu iz ustaške posade, ali velikom su većinom poginuli dok su se probijali iz žice, kraj stražarnica i bunkera u selu i oko sela. Spasilo se svega 12 bjegunaca iz jasenovačkog Logora IV.

Nakon petogodišnjeg istraživačkog rada kustos Đorđe Mihovilović iz Spomen-područja Jasenovac i kustos Dejan Motl iz Spomen-muzeja u Novoj Gradini objavili su 2015. impozantnu knjigu ‘Zaboravljeni – knjiga o posljednjim jasenovačkim logorašima’. Na 905 stranica teksta, dokumenata i fotografija objavili su imena, prezimena, prilično podrobne biografije, kod većine i izjave svih jasenovačkih logoraša koji su se spasili probojem ili na drugi način preživjeli posljednje dane ustaškog logorskog sustava Jasenovac. Očigledno se radi o dosad najtemeljitije istraženoj i opisanoj jasenovačkoj apokalipsi iz finala i epiloga u travnju 1945. Prema Mihoviloviću i Motlu, tih je dana bilo ubijeno oko 1.800 logorašica i logoraša, a ukupno ih je 169 preživjelo: 90 probojem iz Logora III, 12 iz Logora IV, 15 koji su 24. travnja živi dočekali oslobođenje logora u Staroj Gradiški, 6 koji su preživjeli likvidaciju logorskih ekonomija, 8 koji su se sakrili u ruševinama Logora III za vrijeme proboja, 2 koja su dan prije uspjela pobjeći iz tog logora, 22 logorašice i logoraša iz ustaške bolnice u Jasenovcu i Brzog sklopa koje su ustaše prilikom povlačenja povukli sa sobom i 14 koji su preživjeli likvidaciju istražnih zatvora u mjestu Jasenovac. Ovaj spisak, nakon mnogo godina nagađanja o brojkama preživjelih, napokon se može smatrati definitivnim ili barem vrlo blizu definitivnoga.

Baveći se posljednjim tjednima i danima jasenovačkih logora, Igor Vukić prilično detaljno opisuje zračne napade na logor i okolicu, kažnjavanje partizanskih suradnika i njihovih obitelji, čak i vjerski život zatočenika. Gotovo u potpunosti šuti o proboju iz dvaju jasenovačkih logora, iako su baš to bili najdramatičniji događaji posljednje jasenovačke faze, a na svoj način i cjelokupne četverogodišnje logoraške povijesti. O tome piše tek jedan šturi pasus i citira šest redaka iz netočnog opisa jednog ustaškog poručnika. Usput konstatira da bi ‘zadnje dane trebalo kritički ispitati’, kao da to već nije vrlo opširno preispitivano u stotinama ranijih tekstova, a najtemeljitije i vjerojatno konačno u knjizi kustosa Motla i Mihovilovića. O proboju i jasenovačkom raspletu šute i ostala tri autora knjige ‘Jasenovački logori – istraživanja’. Zašto? Jer je jasenovački finale zapravo definitivni pečat nad poviješću ustaških logora. Tim završnim činom Jasenovac zauvijek potvrđuje sebe – od početka do kraja bio je pomalo svašta, ali po svojoj početnoj namjeni i brutalnom kraju bio je prvenstveno i daleko najviše logor smrti. Time se ruši osnovna teza Igora Vukića i njegovih istomišljenika, pa njihovo tendenciozno prezentiranje probranih detalja ne uspijeva narušiti osnovnu istinu i postaje uzaludno.



(Kraj)

[Mohr]

Ali da čujemo i drugu stranu...


Glas Koncila: U Jasenovcu stradalo "oko 1.000, najviše prirodnom smrću"


MR. MLADEN IVEZIĆ, AUTOR KNJIGE »TITOV JASENOVAC«

Ideologijska i dnevnopolitička uloga jasenovačkoga mita






http://antisrbizam.com/blog/122-glas-ko ... dnom-smrcu

[Rockefeller]

Skoro sam čitao na vikipediji o NDH. Nije neki izvor al' nije ni da me interesuje previše, nekako sam klikajući na linkove zalutao tamo. I čitam onu maksimu "trećinu pobiti, trećinu prekrstiti i trećinu protjerati". Ja lako mogu razumjeti da neko želi trećinu ljudi pobiti ili protjerati to je cilj ratovanja ali nikako ne mogu da svarim trećinu prekrstiti. Nekako mi je od cijelog izbora to najgore.

Takođe sam čitao da je prekrštenih bilo 200.000 do 300.000 ljudi. Pa eto ako je trećina, trećina, trećina možda je to neka gornja granica pobijenih (srpska je vikipedija) iako ne valja licitirati sa imenima.

Ono što bih ja volio je da mi (Bosanci) budemo prvi koji će sem Srba govoriti o toj temi i odati poštovanje tim ljudima jer me tretman kakav mi imamo prema tim ljudima dosta podsjeća na tretman kakav (bosanski) Srbi imaju prema ljudima iz Krajne i Podrinja.

Kad ovo kažem ne mislim da počnemo navijati sa Srbijom protiv Hrvatske, mislim više na to da se taj dan obilježi (ako ima uopće neki dan sjećanja na žrtve Jasenovca, mislim da ima?) i da se prizna i poštuje da je tamo nekom neko umro i da se spram toga odnosimo s poštovanjem do tih ljudi.

[storm]

Prvi koji trebaju odati pijetet i izraziti žaljenje su hrvati....pa onda ostali.
To sa trećinama je
ili misliš da je planirano provedeno?
A brojeve žrtava imaju baš svi svoje ...to je tako kod nas ( i ne samo za ndh i jasenovac)

[Rockefeller]

Na našem Balkanu svi su uvrijedjene mlade a najviše interesa da se svadja razriješi ima Bosna. Možemo se svadjati dovijeka a tu će Bosna uvijek biti donja ili da Bosna otpočne proces pomirenja i da sebi šansu kao vezni član.

Ja više ovde ne postavljam pitanje ko je kriv i ko se treba izvinit nego ko ima najviše interesa da se izvine i da se stvari promjene. Dodje li do novog rata ko je donji? U miru ko je donji? Dok hrvatski turizam bilježi 12 milijardi eura prometa (ako se dobro sjećam) budžet BiH je 8 milijardi KM (ako se opet dobro sjećam 2+2 entiteti i 4 država?).

Što se tiče brojeva oni meni nisu toliko važni. Meni se čini važnijim imati na umu da je nekom neko tam ubijen i spram toga se odnositi kako treba. Imamo evo ovih dana pr. situacije kad neko iz RSa na TV-u kaže "u Srebrenici nije bio genocid." Ja njihov stav potpuno razumijem ali meni se ipak čini najvažnije da bi taj čovjek trebao znati da tu emisiju gleda neko iz Srebrenice i da ne spominje takvo što nego to da on nikad neće reći da je bio genocid. Ako ništa izbjeći odgovor.

[storm]

Na našem Balkanu svi su uvrijedjene mlade a najviše interesa da se svadja razriješi ima Bosna. Možemo se svadjati dovijeka a tu će Bosna uvijek biti donja ili da Bosna otpočne proces pomirenja i da sebi šansu kao vezni član.

Ja više ovde ne postavljam pitanje ko je kriv i ko se treba izvinit nego ko ima najviše interesa da se izvine i da se stvari promjene. Dodje li do novog rata ko je donji? U miru ko je donji? Dok hrvatski turizam bilježi 12 milijardi eura prometa (ako se dobro sjećam) budžet BiH je 8 milijardi KM (ako se opet dobro sjećam 2+2 entiteti i 4 država?).

Što se tiče brojeva oni meni nisu toliko važni. Meni se čini važnijim imati na umu da je nekom neko tam ubijen i spram toga se odnositi kako treba. Imamo evo ovih dana pr. situacije kad neko iz RSa na TV-u kaže "u Srebrenici nije bio genocid." Ja njihov stav potpuno razumijem ali meni se ipak čini najvažnije da bi taj čovjek trebao znati da tu emisiju gleda neko iz Srebrenice i da ne spominje takvo što nego to da on nikad neće reći da je bio genocid. Ako ništa izbjeći odgovor.

Slažem se ...svi žele ispasti poštenih namjera i poput male djece rezoniramo- aha i oni su...umjesto da svi počistimo prvo svoje.

A brojevi nisu tako nebitni...zar tebi ne stvara mučninu, kad netko onako u prolazu nabaci- Srebrenica je preuveličana....tu se radilo o najviše tisuću, dvije žrtava?
Tu prestaje svaki dijalog, zar ne?
Isto taj nesretni Jasenovac....hrvati (neki- posebno novodobni povjesničari poput onog gore) operiraju sa nekim malim brojkama od par tisuća....dok sa druge strane srbi idu i do milijun
Pa dobro to su imena i prezimena mrtvih i nevinih a ne igračka za dnevnopolitička nabijanja.
A laže se na sve strane, samo da se opere količine zločina. I uvijek se podgrijava u vremenskim razmacima i nikad ne dovrše ta zbivanja. Pa šta je drugo bilo 90ih nego nastavak 2ww ovih prostora.

[Bla]

pa jeste li više počistili

[storm]

pa jeste li više počistili

tvrdokorna prljavština

[Socrates]

Prvi koji trebaju odati pijetet i izraziti žaljenje su hrvati....pa onda ostali.
To sa trećinama je
ili misliš da je planirano provedeno?
A brojeve žrtava imaju baš svi svoje ...to je tako kod nas ( i ne samo za ndh i jasenovac)

Kada se govori o priznavanju "svojih" grijeha iz prošlosti, treba govoriti o državama a ne narodima kao onim koji su dužni da to istjeraju do kraja. Ali da to ne bude samo deklarativne nego sveobuhvatne prirode. Dakle, uspostaviti komisije za utvrđivanje istine, finansirati naučne radove koji se bave tematikom, uvoditi tu istinu u školske udžbenike, odrediti visinu i način isplate odštete preživjelima, itd.

Kanada je, naprimjer, priznala mnoge grijehe iz prošlosti, akademici su poveli javnu debatu, djeca uce u skolama o tome, neke odštete su isplaćene, a neke tek trebaju da budu.
Razumijem da je to kod nas malo teže jer svi čekaju da onaj drugi počne, ali jednom će se morati početi o tome ozbiljno razgovarati.

[Rockefeller]

Slažem se ...svi žele ispasti poštenih namjera i poput male djece rezoniramo- aha i oni su...umjesto da svi počistimo prvo svoje.

A brojevi nisu tako nebitni...zar tebi ne stvara mučninu, kad netko onako u prolazu nabaci- Srebrenica je preuveličana....tu se radilo o najviše tisuću, dvije žrtava?
Tu prestaje svaki dijalog, zar ne?
Isto taj nesretni Jasenovac....hrvati (neki- posebno novodobni povjesničari poput onog gore) operiraju sa nekim malim brojkama od par tisuća....dok sa druge strane srbi idu i do milijun
Pa dobro to su imena i prezimena mrtvih i nevinih a ne igračka za dnevnopolitička nabijanja.
A laže se na sve strane, samo da se opere količine zločina. I uvijek se podgrijava u vremenskim razmacima i nikad ne dovrše ta zbivanja. Pa šta je drugo bilo 90ih nego nastavak 2ww ovih prostora.

Slažem se. O ovome otprilike ja i govorim. Kada se kaže 'u Srebrenici je ubijeno samo 2000 ljudi' treba imati na umu da to nije samo nego da je nekom neko tamo ubijen.

A statisticne podatke neka utvrde treća lica nezavisna od nas.

I sa ovim da se laže na sve strane se slažem. Uglavnom svi zbog politike.

Meni se sviđa jedna izjava Borisa Tadića kad je gostovao u emisiji nedjeljom u dva kad je još bio predsjednik Srbije kad je objasnio novinaru i gledaocima da on kao predsjednik ne može iznositi vlastite stavove nego treba štiti interese države koju zastupa i da zbog toga ne može reći bio je genocid.

U svakom slučaju cijela moja poenta javljanja je da Bosanci, posebno Bošnjaci, imaju najveći interes da sva tri naroda približe maksimalno.

Srbija ima tri od četiri strane svijeta koje ne dodiruju bivšo ratno područje, takodje i Hrvatska. Samo je BiH okružena. I od najvećeg interesa nam je da obje susjedne države budu čim više normalne.

[Nole]

Na našem Balkanu svi su uvrijedjene mlade a najviše interesa da se svadja razriješi ima Bosna. Možemo se svadjati dovijeka a tu će Bosna uvijek biti donja ili da Bosna otpočne proces pomirenja i da sebi šansu kao vezni član.

Ja više ovde ne postavljam pitanje ko je kriv i ko se treba izvinit nego ko ima najviše interesa da se izvine i da se stvari promjene. Dodje li do novog rata ko je donji? U miru ko je donji? Dok hrvatski turizam bilježi 12 milijardi eura prometa (ako se dobro sjećam) budžet BiH je 8 milijardi KM (ako se opet dobro sjećam 2+2 entiteti i 4 država?).

Što se tiče brojeva oni meni nisu toliko važni. Meni se čini važnijim imati na umu da je nekom neko tam ubijen i spram toga se odnositi kako treba. Imamo evo ovih dana pr. situacije kad neko iz RSa na TV-u kaže "u Srebrenici nije bio genocid." Ja njihov stav potpuno razumijem ali meni se ipak čini najvažnije da bi taj čovjek trebao znati da tu emisiju gleda neko iz Srebrenice i da ne spominje takvo što nego to da on nikad neće reći da je bio genocid. Ako ništa izbjeći odgovor.

Slažem se ...svi žele ispasti poštenih namjera i poput male djece rezoniramo- aha i oni su...umjesto da svi počistimo prvo svoje.

A brojevi nisu tako nebitni...zar tebi ne stvara mučninu, kad netko onako u prolazu nabaci- Srebrenica je preuveličana....tu se radilo o najviše tisuću, dvije žrtava?
Tu prestaje svaki dijalog, zar ne?
Isto taj nesretni Jasenovac....hrvati (neki- posebno novodobni povjesničari poput onog gore) operiraju sa nekim malim brojkama od par tisuća....dok sa druge strane srbi idu i do milijun
Pa dobro to su imena i prezimena mrtvih i nevinih a ne igračka za dnevnopolitička nabijanja.
A laže se na sve strane, samo da se opere količine zločina. I uvijek se podgrijava u vremenskim razmacima i nikad ne dovrše ta zbivanja. Pa šta je drugo bilo 90ih nego nastavak 2ww ovih prostora.

Ubiti jednog čoveka je zločin, ubiti milion ljudi je statistika....na žalost tako mu dođe...prepucavanje o bruju ubijenih a ne osuda krivaca.

[Nole]

Jasenovac: Simon Vizantel tvrdi pola miliona, Franjo Tuđman 30.000 a muzej žrtava drugog svetskog rata oko 90.000

[Biba]

Jasenovac: Simon Vizantel tvrdi pola miliona, Franjo Tuđman 30.000 a muzej žrtava drugog svetskog rata oko 90.000

Vizantel
Ja mislim da je nasa planeta odavno vec cula za ustase...nema se tu sta vise saznavati...
Svi koji se jos uvijek drekace o ustasama zapravo misle tako umanjiti svoje genocide...

[Nole]

Jasenovac: Simon Vizantel tvrdi pola miliona, Franjo Tuđman 30.000 a muzej žrtava drugog svetskog rata oko 90.000

Vizantel
Ja mislim da je nasa planeta odavno vec cula za ustase...nema se tu sta vise saznavati...
Svi koji se jos uvijek drekace o ustasama zapravo misle tako umanjiti svoje genocide...

Zato sam i naveo cifru muzeja.

[Krokodil Behko]

Dokumentarni film "Jasenovac - istina" hrvatskog reditelja Jakova Sedlara premijerno je prikazan sinoć u zagrebačkom kinu Europa.

Autor u filmu govori o tome što se događalo u ustaškom logoru Jasenovac, ali i kako je taj logor služio kao stratište za sve protivnike Titovog režima.

Između ostalog, iznosi se teza da su komunisti u Jasenovcu ubili više ljudi nego što je to učinio Pavelićev režim. U filmu se naglašava i pozitivna uloga kardinala Alojzija Stepinca u Drugom svjetskom ratu.

Reditelj Sedlar na premijeru je došao u društvu hrvatskog ministra kulture Zlatka Hasanbegovića, a na špici filma Sedlar je naveo sve one koji mu nisu finansijski pomogli u realizaciji ovog dokumentarca: Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta RH, te Hrvatsku radio televiziju (sve "u mandatu" od 2011-2015. godine).

"Ovakvi filmovi su korisni jer govore o brojnim tabu temama. To je najbolji put da se konačno rasvijetle brojna kontroverzna mjesta iz hrvatske povijesti. Cjelovitu istinu u svim aspektima nikada nećemo saznati do kraja, ali je ideal pokušati se njoj približiti koliko god je to moguće. Suočiti se trebamo sa svim mračnim stranama, ali u pozadini tog suočavanja uvijek mora biti samo istina", izjavio je nakon projekcije ministar Hasanbegović.

(SB)