PALESTINA - Od rijeke do mora

[immuno]

Nazalost u pravu si .....

[HAVANA]

Nista drugo nisam ni ocekivo.

[HAVANA]

Gamad

[rocko]

Zaustavljeno nazvo Veliki Trump I jedno I drugi su posveceni miru

[Fuddo]

Kad ne jezik brzi od pameti

[Masamune]

Et Turska se haman povlači od slanja vojske u Palestinu za očuvanje mira iako su obećali.

Mora i Erdo da svira kako Trump kaže očigledno.

[tuzlak1212]

Nema vise mira za cuvat kad potpisu opet mir onda ce opet probat da ga cuvaju

[ironman]

[immuno]

[Veca]

[Rum]

U masovnim grobnicama u Gazi pronađena su tijela djece i beba čije su ruke bile vezane plastičnim vezicama.
Ova fotografija prikazuje vezice iz dvije masovne grobnice otkrivene u aprilu, u bolnici Nasser.
Tokom izraelskog genocida u Gazi, organizacija @EuroMedHR dokumentovala je više od 130 masovnih grobnica u kojima su zakopana tijela brutalno ubijenih Palestinaca, odraslih i djece.

FB_IMG_1767214764478.jpg

[Krokodil Behko]

"SELAM ALEJKUM" IZ SRCA KATALONIJE: Guardiolin krik protiv moćnika koji je zapalio svijet!

Guardiola je na humanitarnom koncertu Act x Palestine nosio palestinsku kefiju oko vrata i na pozornici emotivno govorio o stradanjima djece u Palestini koja su izgubila roditelje u sukobima.

"Selam alejkum. Kada vidim djecu koja pitaju 'gdje je moja majka?' među ruševinama, teško mi je ne pomisliti da smo ih ostavili same," rekao je Guardiola, ističući kako su najveći svjetski moćnici, po njegovom mišljenju, kukavice jer dopuštaju nevinoj djeci da trpe dok sami uživaju u sigurnosti svojih domova.



Guardiola je naglasio da se radi o pitanju osnovnog ljudskog dostojanstva i podsjetio na ranije svoje političke stavove, uključujući podršku Palestincima i javne geste poput nošenja žute trake za zatvorene katalonske vođe.



Koncert Act x Palestine održan je u Palau Sant Jordi u Barceloni i okupio je više od 30 izvođača iz različitih muzičkih žanrova.

Cilj događaja bio je prikupiti sredstva i podići svijest o humanitarnoj situaciji u Gazi i na okupiranim teritorijima.

Pored glavnih izvođača, na pozornici su se pojavili i iznenadni gosti, uključujući Rosalíu. Najviše pažnje privukao je emotivni govor Pepa Guardiole.

Nakon koncerta, Guardiola se vraća u Manchester gdje će u nedjelju predvoditi Manchester City u utakmici Premier lige protiv Tottenhama.

[immuno]

[ironman]

Turska vojska izvjesno ulazi u Gazu; Fidan pred Trumpom otkrio karte: "Spremni smo"

[ironman]

[Rum]

Da li ste čuli za Rogera Akeliusa? Švedski milijarder koji je donirao 800 miliona kruna za djecu u Gaze!

Dok slike razrušenih gradova i uplakane djece svakodnevno obilaze svijet, čovjek se neminovno zapita — da li je humanost postala tiha, gotovo nevidljiva? Da li smo se toliko navikli na tragedije da više ni ne primjećujemo one koji pokušavaju donijeti svjetlo?

Upravo zato priča o Rogeru Akeliusu zaslužuje da se čuje.

Ovaj švedski milijarder donirao je 800 miliona švedskih kruna — oko 70 miliona eura — za pomoć djeci u Gazi. Novac će biti usmjeren kroz UNICEF za izgradnju i podršku školama, mjestima gdje djeca ne uče samo čitati i pisati, već ponovo uče kako izgleda normalan život.

Jer škola, u ovom slučaju, nije samo učionica. To je zaklon. To je obrok. To je nada.

U svijetu u kojem se razaranja mjere milijardama, jedan čovjek odlučio je da mjeri svoju ulogu — u spašenim djetinjstvima.

Roger Akelius nije političar. Nije glasni govornik. Nije lice svakodnevnih vijesti. On je čovjek koji je bogatstvo stekao tiho — ali ga dijeli glasno, kroz djela koja odjekuju tamo gdje je najpotrebnije.

I dok mnogi okreću pogled, on ga usmjerava upravo tamo gdje je najteže gledati.

Njegova poruka nije izrečena velikim riječima, ali je jasna: ako možeš pomoći — nema izgovora da ne pomogneš.

Možda je upravo to ono što ovu priču čini snažnijom od samog iznosa donacije. U vremenu kada je empatija često zamijenjena ravnodušnošću, Akelius postaje podsjetnik da pojedinac još uvijek može biti razlika između očaja i nade.

Svjetla tačka u tami.

I možda je najteži dio ove priče upravo činjenica da mnogi za nju nisu ni čuli.

Ne zato što nije važna — već zato što dobre vijesti rijetko nadglasaju loše.

Zato ovo nije samo priča o jednom milijarderu.

Ovo je priča o tome kakav svijet još uvijek može biti.

FB_IMG_1774466132991.jpg

[ironman]

[Krokodil Behko]

Manekenka Bella Hadid, koja je palestinsko-holandskog podrijetla, svojim je modnim odabirom na crvenom tepihu Filmskog festivala u Cannesu ponovo poslala poruku podrške Palestini.



Nakon što je ove godine već nekoliko puta prošetala crvenim tepihom, 19. maja pojavila se u kreaciji Toma Forda za jesen 2026. i s modnim dodatkom koji je privukao posebnu pažnju.

Riječ je o ogrlici u obliku ključa, palestinskom simbolu "ključa povratka".

[Krokodil Behko]

PALESTINSKI OSKAROVAC SASVIM ISKRENO: "Ništa se neće promijeniti ako ode Netanyahu. Izraelci nas ne vide kao ljudska bića"

Za Basela Adru, palestinskog aktivistu i režisera, prelazak granica i putovanja na međunarodne događaje nisu stvar prestiža, već iscrpljujuća borba s aparatom okupacije. Tek što je napunio 30 godina, Adra je sate proveo čekajući na izraelskim kontrolnim punktovima kako bi stigao u Madrid na ministarsku konferenciju posvećenu obnovi palestinske kulture. Zahvaljujući uspjehu njegovog dokumentarca No Other Land, nagrađenog i na Berlinaleu i prestižnim Oscarom, njegovo lice postalo je prepoznatljivo, što u njegovom rodnom selu Al Tuwani, na jugu Zapadne obale, sa sobom nosi ogroman rizik, piše Bosna.hr.

„Prepoznaju me na svim izraelskim punktovima, i to me plaši“, priznaje Adra na početku razgovora u mirnom kutku jednog madridskog hotela, gdje govori tiho, ozbiljnog lica koje se razvedri samo na spomen fudbala i njegove jednoipogodišnje kćerke.

Život u palestinskim zajednicama na Zapadnoj obali lišen je bilo kakve predvidivosti. Svaki pokušaj planiranja normalnog dana može biti prekinut u sekundi.

„Nije lako živjeti u našim zajednicama. Možete planirati nešto za sutra, a onda odjednom dolaze izraelske trupe s buldožerima ili doseljenici, i vaš dan se potpuno mijenja. Naš svakodnevni život zaista zavisi od onoga što nam rade iz dana u dan.“

Na pitanje o ciljevima kulturne konferencije u Madridu, Adra ističe da mu je dosta deklarativnog sažaljenja. Od međunarodne zajednice očekuje konkretne korake: „Želimo da palestinski umjetnici i kultura dobiju stvarnu podršku i oslonac, a ne samo sažaljenje. To bi moglo pomoći novim autorima da predstave svoja djela svijetu.“

Iako visoko cijeni podršku španske javnosti i vlade, Adra izražava skepsu prema ostatku Evrope, upozoravajući na to kako izraelski lobiji lako mijenjaju političke narative kada se promijene garniture na vlasti.

U njegovom selu Masafer Yatta, kamera je od početka 2000-ih služila kao jedino odbrambeno oružje protiv nasilja doseljenika i vojske. Adrin otac je bio među onima koji su bilježili napade, stvorivši ogroman arhiv koji svjedoči o decenijama represije. Danas, nakon planetarnog uspjeha filma, Adra osjeća još veću odgovornost.

„Osjećam neprestanu odgovornost. Više nije dovoljno samo snimati i objavljivati; imam mnogo veću odgovornost nego prije filma No Other Land.“

Zbog opasnosti koje nosi snimanje klasičnog dokumentarca na terenu, Adra trenutno radi na animiranom kratkom filmu o restrikcijama kretanja na Zapadnoj obali, sarađujući s jednom produkcijskom kućom iz Argentine. „Da želim snimati prolaske kroz punktove kamerom na terenu, bio bih u ogromnoj opasnosti od izraelskih vojnika“, objašnjava.

Kada je riječ o bojkotu izraelskih umjetnika i institucija, Adrin stav je jasan: „Oni koji javno podržavaju, brane i opravdavaju režim, apartheid i sve zločine koje Izrael čini, moraju biti bojkotovani. Ne možemo prihvatiti ljude koji podržavaju ono što njihov režim radi u Gazi, na Zapadnoj obali, u Libanu ili Siriji. Ali oni koji dižu glas za humanost i međunarodno pravo ne bi trebali biti meta bojkota.“

Adra se prisjeća trenutka kada je držao Oscara u rukama, ali taj sjaj nije mogao zamagliti surovu stvarnost koja ga je čekala kod kuće.

„Znao sam da ću se, čak i ako dobijem kipić, vratiti u svoju stvarnost. Od Berlinalea 2024. podiglo se mnogo prašine u svijetu, ali stvari se nisu promijenile; naprotiv, postale su još gore. Dok sam radio na filmu, bio sam čvrsto uvjeren da će ljudi, kada ga vide, nešto poduzeti. Vjerovao sam da jednostavno ne znaju kroz šta prolazimo. Osjetio sam duboko razočaranje kada sam shvatio da to nije istina, ljudi vide našu patnju, znaju sve, i jednostavno dopuštaju da se ona nastavi.“

Na pitanje može li film promijeniti svijet, odgovara realistično: „Ne, mislim da filmovi mijenjaju pojedince. Vidim kako naš film utiče na publiku u salama. On ima edukativnu ulogu za one koji nemaju definisan stav ili ne znaju šta se dešava s Palestincima.“

Adra ne dijeli optimizam u pogledu političkih promjena u Washingtonu ili Tel Avivu. Za njega, problem je daleko dublji od pojedinačnih političkih figura poput Benjamina Netanyahua.

„Ništa se neće promijeniti ako ode Netanyahu. Za mene je problem izraelsko društvo. Netanyahu, Smotrich i Ben Gvir su izabrani od strane naroda i predstavljaju većinu Izraelaca. Čak i prije 7. oktobra živjeli smo pod okupacijom, dok su Izraelci u Tel Avivu živjeli normalno; njihov porezni novac išao je doseljenicima i vojsci koja je ubijala Palestince. Oni nas ne vide kao ljudska bića. Zato prihvataju okupaciju.“

Dodaje da je nivo rasizma i tolerancije prema zločinima unutar izraelskog društva dostigao vrhunac te poziva Evropu da prestane s uvozom proizvoda iz ilegalnih izraelskih naselja. „O čemu služi priča o moralu, međunarodnom pravu i demokratiji, ako vaša djela govore suprotno?“, pita se Adra.

Nasilje kojem svjedoči ne jenjava. Samo na dan intervjua, doseljenici su napali selo Susia u regiji Masafer Yatta, ostavljajući iza sebe ranjene ljude s povredama glave i grudi. Adra podsjeća na stravičan incident iz marta kada su doseljenici hladnokrvno ubili dvadesetosmogodišnjeg mladića, oca dvije djevojčice, dok su vojska i policija ignorirale pozive u pomoć.

Ni sam Adra nije pošteđen. Prije mjesec dana, izraelske snage su upale u njegovu kuću tokom noći, pretresajući čak i telefon njegove supruge, dok su prije dva mjeseca doseljenici pred njegovom zgradom uništili automobile aktivista. „Osjećam strah. Ali, da budem iskren, to je osjećaj koji danas dijelimo svi mi, Palestinci“, zaključuje Adra.

IZVOR: El Pais

[Veca]