Poučne priče i mudrosti

[navika]

Ljudi su previše živjeli u ratu. Izvana u sukobu s drugima, a unutra sa samima sobom, zato što priznaju samo jedan način života, a taj način je borba.

U ime politike se bore s drugima, a u ime religije sa samima sobom. Zato smo stvorili jad i bijedu. Borba ne može donijeti mir. Ljudi moraju naučiti način kako da odbace te stare obrasce neprekidne borbe. Neka vam ovo budu osnovna uvjerenja; budite u prijateljstvu s egzistencijom izvana, a unutra budite u prijateljstvu sa svima i sa samim sobom – što je najteže postići…

Ljudi ne vole same sebe. To im ne pada na pamet. Lako je voljeti neprijatelja; ali je vrlo teško voljeti samoga sebe. Predobro se poznajete – kako biste se mogli voljeti? Međutim, osoba koja može voljeti samu sebe, može voljeti i druge ljude. Ako zavolite sami sebe, onda ćete biti dužni da volite, svoje neprijatelje i sve druge ljude. Ako možete voljeti sami sebe, onda ispunjavate osnovni uvjet ljubavi, iz takve ljubavi izranja mir. To je ulaz kroz koji počinjemo primati Božje poruke.

Osho

[navika]

“Postoji toliko puno više od života nego pronalazak nekoga tko će vas željeti ili biti tužan zato što vas netko ne želi. Toliko se puno prekrasnog vremena može uložiti u otkrivanje sebe bez tolikog nadanja da će se netko u vas usput zaljubiti i to ne mora biti bolno ili prazno. Morate sebe ispuniti ljubavlju. Ne sve ostale. Postanite potpuno biće sami od sebe. Idite na avanture, zaspite u šumi s prijateljima, lutajte noću gradom, sjedite u kafiću sami, pišite po zidovima javnih toaleta, ostavite bilješke u knjigama iz knjižnice, odjenite se za sebe, dajte drugima, smiješite se puno. Sve činite s ljubavlju, ali ne romantizirajte život kao da ne možete preživjeti bez toga. Živite za sebe i budite sretni sa sobom. To nije ništa manje predivno, obećavam.”

Emery Allen

[greeneyes]

"Vreme je da zatvoriš ta vrata. Ne iz ponosa, arogancije ili straha. Jednostavno, zato što više nikuda ne vode..."

[ina]

"Vreme je da zatvoriš ta vrata. Ne iz ponosa, arogancije ili straha. Jednostavno, zato što više nikuda ne vode..."

Treba uvijek malo promahe.

[ina]

“Postoji toliko puno više od života nego pronalazak nekoga tko će vas željeti ili biti tužan zato što vas netko ne želi. Toliko se puno prekrasnog vremena može uložiti u otkrivanje sebe bez tolikog nadanja da će se netko u vas usput zaljubiti i to ne mora biti bolno ili prazno. Morate sebe ispuniti ljubavlju. Ne sve ostale. Postanite potpuno biće sami od sebe. Idite na avanture, zaspite u šumi s prijateljima, lutajte noću gradom, sjedite u kafiću sami, pišite po zidovima javnih toaleta, ostavite bilješke u knjigama iz knjižnice, odjenite se za sebe, dajte drugima, smiješite se puno. Sve činite s ljubavlju, ali ne romantizirajte život kao da ne možete preživjeti bez toga. Živite za sebe i budite sretni sa sobom. To nije ništa manje predivno, obećavam.”

Emery Allen

Zapamtila sam ovo... za ostalo nisam sigurna.

[greeneyes]

"Vreme je da zatvoriš ta vrata. Ne iz ponosa, arogancije ili straha. Jednostavno, zato što više nikuda ne vode..."

Treba uvijek malo promahe.

Je, pa da te poslije glava boli.

Al' kako ho'š.

[ina]

Ma jok, ostavis vrata otvorena i samo pobjegnes.

[navika]

“Pustite pogrešne da odu!”: 10 savjeta o odnosima koje nećete zaboraviti



Kažu da najveća sreća i najveća patnja u ovom svijetu proizlaze iz odnosa. Čovjek može biti vrlo uspješan i imućan, ali ako ima nezdrave odnose, on neće biti sretan. Zdravi odnosi su postignuća. Oni zahtjevaju posvećenost i rad, ali i dvoje ljudi koji su spremni naći se na sredini i uložiti neophodni trud.

Ako ste u nekom odnosu ili vezi, intimnoj ili platonskoj, njoj bi dobro došlo malo pomoći, pa je možda dobro da vam dolje navedeni savjeti budu pri ruci.

1. Izliječite stare rane opraštanjem

U svakom trenutku svog života mi rastemo ili trunemo – čak je i vaše fizičko zdravlje, izbor, ne sudbina. Umjetnost održavanja sreće u životu i odnosima se temelji na finom balansiranju onoga za što se držimo i onoga što otpuštamo. Istina, ponekad će nas ljudi kojima vjerujemo (uključujući i nas same) povrijediti. To ponekad ne možemo izbjeći, ali naš je izbor hoćemo li se zbog toga uvijek osjećati jadno. Oprost je lijek. Moramo napustiti ono što je iza nas da bismo bili u stanju prihvatiti ono dobro što nas očekuje.

2. Priznajte kad pogriješite

Iskreno srce je početak svega što je dobro u ovom svijetu. Najčasniji ljudi nisu oni koji nikad ne griješe, već oni koji priznaju kad pogriješe, a nakon toga daju sve od sebe da to isprave. Iskrenost vam neće uvijek donijeti puno prijatelja i obožavatelja, ali će uvijek zadržati one prave u vašem životu.

3. Prestanite tračati i počnite komunicirati

Evo jedan dobar savjet: Ako nešto ne možete reći nekome u lice, ne biste to trebali govoriti iza njegovih leđa. Kao što je Eleanor Roosevelt jednom izjavila: “Veliki umovi raspravljaju o idejama, prosječni raspravljaju o događajima, a mali raspravljaju o ljudima.” Život je prekratak da bismo ga trošili na razgovor o ljudima, ogovaranje, tračanje i rasplamsavanje nevolja koje nemaju nikakvu vrijednost. Ako ne znate, upitajte. Ako se ne slažete, recite to. Ako vam se ne sviđa, progovorite. Ali nikada nemojte prosuđivati ljude iza njihovih leđa.

4. Dajte drugima prostora da donesu vlastite odluke

Prestanite suditi drugima prema vašoj vlastitoj prošlosti. Nikad nemojte djelovati, suditi drugima i tretirati ih kao da ih poznajete bolje nego što oni poznaju sebe. Oni žive drugačiji život od vašeg. Nešto što je dobro za jednu osobu ne mora biti dobro za drugu. Nešto što je loše za jednu osobu može promijeniti život druge osobe na bolje. Dozvolite ljudima u svom životu da naprave svoje pogreške i da donesu vlastite odluke.

5. Radite stvari koje Vas čine sretnima

Ako želite probuditi sreću u nekom odnosu, počnite s življenjem života koji vas usrećuje i onda tom srećom ozračite vaš odnos. Ako želite eliminirati patnju iz odnosa, počnite s eliminiranjem svojih mračnih i negativnih dijelovam a onda zračite svoju pozitivnost na odnos. Najveća snaga koju imate u ovom životu je snaga vlastite samotransformacije. Sva pozitivna promjena koju tražite u odnosu počinje onim koga vidite u ogledalu.

6. Vašim voljenima svakodnevno, malim stvarima, pokazujte svoju ljubaznost

Ezop je jednom rekao: “Nijedan čin ljubaznosti, koliko god mali bio, nikada nije uzaludan.” Ništa nije bliže istini. Uvijek budite ljubazniji nego što je to potrebno. Nikada ne znate kroz što netko prolazi. Ponekad trebate biti ljubazni prema nekome, ne zato što su oni dobri, već zato što ste vi. Prečesto podcjenjujemo moć dodira, osmjeha, lijepe riječi, pažljivog uha, iskrenog komplimenta ili najsitnijeg čina brige, koji svi maju potencijal da promijene nečiji život.

7. Recite manje kad je manje više

Potrebna je određena doza hrabrosti kako biste ustali i progovorili, ali je potrebno čak i više hrabrosti da biste otvorili svoj um i slušali. Obratite pažnju i budite dobar slušač. Vaše vas uši nikada neće dovesti u nepriliku. Ljudi u vašem životu često imaju potrebnu za pažljivim uhom nego za snažnim glasom. I nemojte slušati s namjerom da odgovorite; slušajte što je izgovoreno s namjerom razumijevanja. Vi ste toliko lijepi koliko ljubavi dajete i mudri ste poput tišine koju ostavite iza sebe.

8. Neka vaša ljubav bude jača od vašeg straha

Voljenjem nikada ne gubite; gubite suzdržavanjem. Nijedan odnos nije nemoguć osim ako mu odbijete dati priliku. Ljubav znači dati nekome priliku da vas povrijedi, vjerujući im da to neće učiniti. Bez tog povjerenja, odnos ne može preživjeti. Ne možete samo vjerovati onome čega se bojite kod drugih; trebate vjerovati u njihovo povjerenje. Ako želite ikada imati nekoga tko vam vjeruje, morate osjećati da i vi njima možete vjerovati.

9. Prihvati, ne očekuj

Bezuslovno prihvaćanje je nešto što tražimo, ali rijetko nudimo. Zapamtite, ljudi nikada ne rade nešto što nije njihov karakter. Možda mogu učiniti neke stvari koje su izvan vaših očekivanja, ali ono što oni rade otkriva ono što oni jesu. Nemojte nikada nametati svoja očekivanja drugima, osim očekivanja da oni budu upravo ono što jesu. Ono što oni jesu nije ono što govore ili ono što vi očekujete, već ono kakvim se otkriju. Ili ćete ih prihvatiti kakvi jesu ili nastavite bez njih.

10. Pogrešne pustite da odu

Budite svjesni svoje vrijednosti. Kada svoje vrijeme pružate nekome tko vas ne poštuje, vi predajete djeliće svojeg srca koje nikada nećete dobiti natrag. Svi propali odnosi bole, ali izgubiti nekoga tko vas ne cijeni i ne poštuje nije gubitak, već dobitak. Neki ljudi privremeno dođu u vaš život samo kako bi vas nečemu naučili. Dođu i odu, ali vas nauče nečemu bitnom. Savršeno je u redu to što oni više nisu u vašem životu. Sada imate više vremena da se fokusirate na odnose koji su vam zaista vrijedni.

Zapamtite, čak i najzdraviji odnosi imaju mane. Na zdravlje odnosa gledati crno-bijelo miriše na nevolju. Prihvatite činjenicu da će uvijek biti poteškoća, ali se još uvijek možete usredotočiti na dobro. Umjesto da neprestano tražite znakove onoga što u vašem odnosu ne funkcioniram potražite znakove onoga što je dobro i to koristite kao solidan temelj na kojem ćete izgraditi ostalo.

[navika]

Znam da de bar ina citati I da joj nece biti zao potrosenog vremena

Dirljivo pismo Charlie Chaplina kćeri Geraldini

Djevojčice moja! Noć je. Božićna noć. Svi naoružani muškarci su otišli spavati. Uspavaj tvog brata, tvoju sestru. Čak ti je i majka zaspala. Umalo sam ih probudio dok sam došao do ove polu-osvijetljene sobe. Tako si daleko od mene. No neka oslijepim ako mi uvijek nisi pred očima. Tvoj portret tu na stolu, i tu u mom srcu.

Gdje si ti? Tamo, u veličanstvenom Parizu, plešeš na velikoj teatralnoj pozornici na Elizejskim poljanama. Svjestan sam da si daleko, no ipak mi se ponekad čini, u tišini noći, kako čujem tvoje korake, kako vidim tvoje oči, blistaju kao zvjezdice na zimskom nebu.

Čujem da glumiš u toj predstavi i da igraš ulogu perzijske ljepotice koja osvaja Tatar-kana. Ljepota i ples! Budi zvijezda i sjaji! No ako te entuzijazam i poštovanje javnosti zatruju, ako te miris cvijeća koje ti se nudi omami, sjedni u kut i pročitaj pismo, poslušaj glas svog srca. Ja sam tvoj otac, Geraldine! Ja sam Charlie, Charlie Chaplin! Znaš kolike sam noći proveo kraj tvog uzglavlja dok si bila dijete, pričao ti bajku o Uspavanoj ljepotici, i probudio zmaja? I kad bi mi se san navukao na moje stare oči, tjerao sam ga govoreći: ”Odlazi! San moje kćeri je moj san!”

Vidio sam tvoje snove, Geraldine, tvoju budućnost. Vidio sam djevojku koja pleše na pozornici, kao vilu koja oblijeće nebo. Slušao sam publiku kako govori: ”Vidite tu djevojku? To je kćer jedne stare budale, sjećate se, njegovo ime je Charlie?” Da, ja sam Charlie! Ja sam stara budala! Sada je na tebi red. Pleši! Ja sam plesao u prevelikim pokidanim hlačama, ti plešeš u svilenoj haljini kao princeza. Taj ples i aplauzi ponekad će te vinuti u nebo. Leti! Leti tamo! No spusti se na zemlju! Trebaš vidjeti živote ljudi, živote uličnih plesača koji trnu od hladnoće i gladi. Ja sam bio kao oni, Geraldine. Tih noći, tih magičnih noći dok si ti spavala, umirena mojim pričama, ja sam bio budan.

Gledao sam ti lice, slušao otkucaje tvog srca i pitao se, ”Charlie, poznaje li te uopće ovaj mačić?” Ne poznaješ me, Geraldine. Mnogo sam ti priča ispričao u tim noćima, no njegovu priču – nikada. A ona je također zanimljiva. To je priča o gladnoj budali koja je pjevala i plesala na ulicama Londona i skupljala sitniš. Eto, moja priča! Znao sam što je glad, što znači biti bez krova nad glavom. Više od toga, iskusio sam ponižavajuću bol lutanja – ocean ponosa u mojim grudima je bjesnio, i taj ponos je bolno ranjavan dok su mi bacali novčiće. Ali ipak, ja sam preživio, stoga ostavimo ovu priču.

Bolje da pričamo o tebi. Poslje tvog imena – Geraldine – stoji moje prezime – Chaplin. S tim sam prezimenom više od 40 godina zabavljao ljude na zemlji. No ja sam plakao više nego što su se oni smijali. Geraldine, u svijetu u kojem živiš postoji mnogo toga osim plesanja i glazbe. Usred noći, kad izađeš iz veličanstvenih dvorana, možeš zaboraviti svoje bogate fanove, no ne smiješ zaboraviti pitati svog vozača ima li kod kuće ženu, je li trudna, imaju li novca za pelene za svoje nerođeno dijete. Ne smiješ zaboraviti gurnuti novac u njegov džep.

Ponekad otiđi podzemnom željeznicom ili autobusom, istraži grad pješke. Promatraj ljude. Traži udovice i siročad! I barem jednom dnevno kaži sebi: ”Ja sam jednaka kao i oni.” Da, ti si jedna od njih, dijete moje. Umjetnost, prije no što čovjeku pruži krila da može letjeti, obično mu polomi noge. I ako dođe dan da pomisliš kako si iznad publike, smjesta napusti pozornicu i prvim taksijem otiđi na ulice Pariza. Poznajem ih jako dobro. Tamo ćeš vidjeti mnogo plesača kao što si ti, čak i ljepše, spokojnije, ponosnije.

Zasljepljujuća svjetla pozornice tamo te neće pratiti. Njih obasjava svjetlost Mjeseca. Pogledaj ih dobro! Zar ne plešu i bolje od tebe? Priznaj to, dijete moje! Uvijek postoji netko tko pleše bolje od tebe, tko svira bolje od tebe. I zapamti, tvoj otac je Charlie, seljak koji je psovao na taksi, ismijana sirotinja koja je sjedila na klupama Seine. Ja ću umrijeti, ali ti ćeš živjeti. I nadam se da nikad nećeš saznati što je neimaština. S ovim pismom šaljem ti čekovnu knjižicu, da možeš trošiti koliko želiš. No kad potrošiš dva novčića, nemoj zaboraviti da treći nije tvoj! On mora pripasti strancu kojem je potreban! A takve možeš lako pronaći, samo treba htjeti. Ja ti pričam o novcu jer znam da je on vražja moć.

Proveo sam mnogo vremena u cirkusu. I uvijek sam bio zabrinut za one koji šetaju na užetu. No moram ti reći kako većina ljudi dotakne dno mnogo gore nego oni. Možda ćeš jednom na večeri biti zaslijepljena dijamantom. Istodobno će za tebe biti opasno, i bit će neizbježno da padneš. Možda ćeš jednog dana očarati nekog princa. Tog istog dana, ti ćeš biti neiskusan šetač po konopu, i pasti kao nikad prije. Nemoj prodati svoje srce za zlato i dragulje. Poznaj najveći dijamant – sunce. Srećom, ono sjaji za svakog. A kada dođe vrijeme i ti se zaljubiš, voli tog čovjeka svim srcem. Rekao sam tvojoj majci da ti ona piše o tome. Ona bolje od mene razumije ljubav.

Tvoje tijelo je prekriveno komadićem svile. U ime umjetnosti ono se obnaženo može izložiti na pozornici čak, ali je važno da se uvijek vrati, ne samo obučeno, nego i čisto. Ja sam star, i možda moje riječi zvuče smiješno. No, po mom mišljenju, tvoje obnaženo tijelo bi trebalo pripadati samo onom tko zavoli tvoju razotkrivenu dušu. Nemoj se brinuti kako ćeš o ovome razmišljati za deset godina. Ne brini se, za deset godina ćeš biti starija. Znam da su očevi i djeca stalno u nesuglasicama. I ne trebaš se slagati samnom, s mojim mislima, djevojčice moja! Nisu mi draga poslušna djeca. I dok god moje oči nisu prepune suza poslje ovog pisma, želim vjerovati da je ova božićna noć – noć čuda.

Nadam se da postoji čudo, i da si zaista shvatila sve što sam ti želio reći. Charlie je ostario, Geraldine. Prije ili kasnije, umjesto u bijeloj haljini za pozornicu, morat ćeš biti u žalosti i doći na moj grob. Ne želim te sada uzrujavati. Samo pogledaj u ogledalo – tamo ćeš vidjeti mene, moje kvalitete. Tvojim venama teče moja krv. Kada se krv u mojim venama ohladi, nadam se da nećeš zaboraviti svog oca, Charlieja. Nisam bio anđeo, ali sam uvijek htio biti čovjek. Pokušaj i ti.

Ljubim te, Geraldine. Tvoj Charlie. Prosinac, 1965.

[navika]

Kako izgledaju ljudi koji su probuđeni?

Pa, neki su muškog, neki ženskog spola. Možete ih naći u samostanu ili u kući, u šumi, gradu ili na selu. Točno je to da ih nema puno, ali ih je više nego što ljudi obično misle.

Buđenje samo po sebi nije teško; tužna je istina da se većina ljudi ne želi gnjaviti izvlačenjem samih sebe iz gliba neznanje i žudnje.

Na prvi pogled ne biste primijetili probuđenu osobu u grupi ljudi, zato što je ona sasvim mirna i povučena. Ali kada situacija postane napeta, tada ona upada u oči.

Kada se svi prže na vatri bijesa, ona će stajati puna ljubavi. Kada su drugi uskomešani zbog neke teške situacije, ona će ostati podjednako mirna kao što je i do tada bila.


U očajničkoj jurnjavi da se zgrabi što je više moguće, ona će biti netko tko stoji na uglu sa izrazom zadovoljstva na licu. Ona lako klizi po neravnom, postojana je kad se sve okreće naglavačke. Ne radi se o tome da ona hoće pokazati kako je drugačija od ostalih, već ju je odsustvo pohlepe učinilo neovisnom.

Ipak, što je čudno, iako je drugi ne mogu uzdrmati, ona može potaknuti njih, svojim mirnim prisustvom ona dopire do njih. Njezine blage, razumne riječi spajaju posvađane i čine još bližim već bliske. Nastradali, uplašeni i zabrinuti osjećaju se bolje nakon što su sa njom porazgovarali. Divlje životinje osjećaju blagost u srcu probuđene osobe i ne plaše je se. Čak i mjesto na kojem boravi, bilo da je to naselje, šuma, planina ili dolina, izgledaju ljepše samo zato što je i ona tu.

Ne izražava uvijek svoje mišljenje, niti brani svoje gledište. U stvari, čini se kao da ona i ne zastupa bilo kakvo gledište. Otuda je ljudi možda smatraju za budalu. Kada se naizgled uznemiri, niti se sveti za uvrede i ismijavanje, pa ljudi opet misle da nešto nije u redu s njom. Ali ona jednostavno ne mari što oni misle.

Izgleda kao da je gluha, ali stvar je u tome da više voli da šuti. Ponaša se kao da je slijepa, ali u stvari vidi sve što se događa. Ljudi je smatraju slabićem, ali je ona zapravo vrlo snažna. Unatoč tome kako izgleda, oštra je poput oštrice brijača.

Lice joj uvijek blista i zrači vedrinom, jer nikada ne brine zbog onoga što se dogodilo jučer ili što se može dogoditi sutra. Njezino držanje i pokreti su graciozni i pribrani, zato što ima prirodnu svjesnost u odnosu na sve što radi. Glas joj je ugodno čuti, a riječi su joj s mjerom, jasne i izravne. Lijepa je na način koji nema bilo kakve veze s fizičkim izgledom ili elokvencijom, već po onome što dolazi od unutarnje dobrote.

Možda ima kuću, ali ako ona sutra izgori u požaru, preselit se negdje drugdje i tamo se osjećati podjednako dobro. U stanju svuda biti kod kuće. Čak i oni koji pokušavaju smanjiti broj stvari koje posjeduju, uvijek izgledaju kao da imaju previše. Koliko god malo da probuđenoj osobi date, čini se kao da ima taman koliko joj treba. Istina je da su i njoj neophodne osnovne stvari kao i svakome drugom, ali se ona na tome i zaustavlja, a to je vrlo malo.

Njen život je jednostavan, zadovoljna je što god da ima. Njena prava hrana jeste radost, pravo piće jeste istina, pravi dom svjesnost.

Obični ljudi su bučni poput vodopada, dok je probuđeni tih poput dubina oceana. On voli tišinu i govori u pohvalu tišine. To ne znači da on nikada ne otvara usta. S radošću govori o Istini, onima koji su zainteresirani da o tome slušaju, tako da on nikada ne propovijeda, niti se upušta u uvjeravanja i rasprave. Također, pošto govori samo o onome što zna, sve što kaže ima pečat autentičnosti koju “eksperti” jednostavno ne mogu dostići.

Um probuđenog nije pretrpan mislima, niti je neaktivan. Kada mu trebaju misli, on razmišlja, a kada mu ne trebaju, ostavlja ih da se stišaju. Za njega, one su alat, a ne problem. Još uvijek ima sjećanja, emocije i ideje, ali njima nije uzdrman. Sve je to za njega tek predstava. Promatra ih dok nastaju, dok traju i kad nestaju. Um mu je nalik vedrom nebu – oblaci plove preko njega, ali ono samo ostaje prostrano, neokrnjeno i nepromijenjeno.

Iako je čist u svakom pogledu, probuđeni o sebi ne misli kao boljem, jednakom ili lošijem od bilo koga drugog. Drugi su ono što jesu i nema potreba za njihovo kritiziranje ili usporedbu. Nije ni za, ni protiv bilo koga i bilo čega. On više ne vidi stvari kao dobre i loše, čiste ili nečiste, uspjeh ili neuspjeh. Razumio je svijet dualnosti i otišao iza njega. Pošto je izvan svega, on je i oslobođen svega. Nema žudnji, strahova, ni briga.

Ne tako davno, probuđeni je bio konfuzan i nesretan isto koliko i svatko drugi. Pa kako je onda stigao do toga gdje je sada?

Zaista jednostavno. Prestao je da uzrok svakom od svojih bolova traži izvan sebe i počeo gledati unutar sebe. Dok je tako promatrao, uvidio je da sve stvari s kojima se poistovjećivao: tijelo, osjećaji, emocije, pojmovi, problemi – ne pripadaju njemu. I zato ih jednostavno otpušta od sebe.

Nezarobljen više nestvarnim i prolaznim, ugledao je vječno, stvarno, nerođeno, neuslovljeno. Sada boravi u slobodi i božjoj ljubavi i sretan je svo vrijeme. Zbog ovoga je vrlo teško kategorizirati probuđeno biće.

Drugi ga pokušavaju smjestiti u neku od ladica nazivajući ga svecem ili ponekad, budalom. No, on se osmjehuje na sve ove etikete i sebe označava kao “beznačajnog slugu”.

Kakvu etiketu staviti na nekog tko je prevazišao sve granice?

Zato što je izvršio svoj zadatak i nije mu ostalo bilo što drugo za napraviti, probuđeni najveći dio vremena provodi mirno i jednostavno. Za obične ljude ovakav život probuđenog se može činiti kao neizdrživa monotonija. “Dajte nam malo uzbuđenja, malo promjene”, kažu. Ali, naravno, kada i dobiju uzbuđenja ili onakve promjene kakve ne žele – bolest, neuspjeh, odbacivanje ili smrt – tada očajavaju. To je trenutak kada probuđeni tiho istupa da liječi i iscjeljuje. I pošto ima mnogo vremena, može sebe do kraja da dâ drugima. Do svakoga dopire svojom ljubavlju.

Sretan je da tako proživi ostatak svog života, a kada smrt ovog tijela konačno pristigne, prihvaća je bez straha i odlazi svojim putem bez trunke žalosti.

Što se s probuđenim događa nakon tjelesne smrti? Učeni su o tome raspravljali stoljećima. Ali za većinu nije moguće utvrditi kuda je probuđeni otišao, kao što nije moguće pratiti ni trag ptice što leti visoko.

Samo druge takve ptice mogu znati…

[ina]

Svidja mi se ovo.

[navika]

Sačuvajte ovaj tekst i pročitajte ga kad se umorite od poruka da morate biti “ljepše”

Lagali su nam. U knjigama, u filmovima, na televiziji, u modnim časopisima. Lagali su nam, a mi smo povjerovali, jer je svugdje oko nas.

Gdje god se okrenete, svi nam poručuju da možemo biti ljepše, da možemo izgledati bolje ako se više potrudimo, ako nosimo ispravnu odjeću, dobru šminku, više se smijemo…

Možemo biti ljepše ako se promijenimo mrvicu ovdje, mrvicu tamo, samo da dostignemo ono što je prihvaćen standard ljepote, taman toliko da više ne budemo svoje, da ne budemo ono što jesmo.

Ma znate što, zaboravite. Nemojte biti lijepe. Što god netko govori o našem izgledu, ne moramo se mijenjati da bi bile lijepe na bilo koji način.

Jer što je to ljepota, nego samo skup slova složenih u neku riječ. Toj riječi mi dajemo snagu, jer to želimo. Budimo iskreni – postoje stotine drugih stvari koje možemo postići, koje želimo, a nemaju veze s ljepotom.

Budite divlje. Budite osoba toliko slobodnog duha, kojoj ni cijela vojska ne može ukrotiti dušu. Riskirajte, otputujte na kraj svijeta ako je to ono što vam treba, samo radije budite divlje nego lijepe.

Budite inteligentne. Pročitajte sve knjige koje možete, uključite se u sve znanstvene rasprave, budite književnica, napišite znanstveni rad, budite znatiželjni kako sve funkcionira, propitujte sva otkrića. Pitajte sve što ne razumijete, ne odustajte dok ne dobijete odgovore.

Budite borac. Borite se za one ljude koji nemaju glas, za one koje se ne može čuti. Zauzmite se snažno za ono u što čvrsto vjerujete. Prosvjedujte zbog nepravde, zauzmite stav.

Budite ljubazne. Dobrota je kvaliteta koja se u današnjem svijetu sporo ali sigurno raspada. Jednog će dana dobrotu i ljubaznost biti teže pronađi nego iglu u sijenu. Ako ste blagoslovljeni dobrim srcem, onda pokažite dobrotu prema onima kojima je potrebna.

Budite iskrene. Kao i ljubaznost, iskrenost izumire. Ako nosite istinu u sebi, i pustite da vam se iskrenost odražava u očima dok govorite, kada ste usamljeni glas u gomili lažljivaca i prevaranata, onda ste već dio onog najboljeg što čovječanstvo može ponuditi.

Budite snažne, budite zabavne, budite duhovite, odane, pomalo lude, budite spontane, budite kreativne, budite vrijedne, budite nepredvidive, talentirane, ma, budite sve što ste od uvijek željele biti; Ali nikada, NIKADA ne dozvolite da se sputavate i mijenjate sve one vaše izuzetne kvalitete koje vas čine jedinstvenima i drugačijima, samo da bi se uklopile u standard onoga što je “lijepo”.

Idite i mijenjajte svijet. Vjerujte, vi ne trebate svoj izgled da bi izliječile bolest, da se borite za pravdu, idite i činite nevjerojatne stvari pomoću svih talenata koje posjedujete. Pogledajte se opet u ogledalu, ali ne gledajte lice niti tijelo.

Umjesto toga pogledajte u svoje oči, pogledajte se u dušu. Vi ste nešto puno čarolije i ne trebate riječ od šest slova koja vas želi definirati kao osobu. Budite svoja najbolja definicija, okrenite svijet naopačke sa svojim jedinstvenim i prekrasnim darovima koje možete ostavljati na svakom koraku.

[ina]

uj, Kamalo: kada baciš u vodu kamen on najbržim putem pluta da stigne
do dna. Tako je to i kad Sidarta ima neki cilj, neku namjeru. Sidarta ne
preduzimama ništa, on čeka, on razmišlja, on posti, ali istovremeno
prolazi kroz svijet kao kamen kroz vodu, a da ništa ne radi, a da se ne
pomakne; on biva privučen, on se opušta i pada. Njegov cilj ga
privlači, on ne dopušta da mu u dušu prodre bilo šta što bi bilo
suprotno cilju. To je ono što je Sidarta naučio kod samana. To je ono
što neznalice nazivaju činima, misleći da to izvode demoni, Ali, demoni
ništa ne izvode, demoni ne postoje...

[navika]

Ovih stvari treba biti svjestan svakog dana u životu!

Ovdje je popis (posuđen od Jacksona Brauna) koji vam može pomoći kad dođete na životne raskrsnice. Zapamtite, sve odluke koje donosimo ovog trenutka su možda već zapisane. Možda će biti sudbonosne. Možda i neće. Ljepota sudbine, na kraju krajeva, je u tome što je sami biramo i sami snosimo posljedice.


Budite hrabri. Čak i ako niste, pretvarajte se. Ionako nitko ne vidi razliku.

Nemojte dozvoliti da telefon prekine važne trenutke. On postoji da vama bude na usluzi, a ne onome tko vas poziva.

Nemojte se ustručavati da kažete što mislite uprkos stavu većine. Baš tu se krije zadovoljstvo.

Nemojte spaliti mostove. Bit ćete iznenađeni koliko puta ćete morati prijeći istu rijeku.

Ne zaboravite, najveća emocionalna potreba osobe je da se osjeća cijenjeno. Nemojte biti glavni u malim stvarima.

Nemojte reći da nemate dovoljno vremena. Imate dnevno isti broj sati koje su imali Pasteur, Michelangelo, Majka Tereza, Helen Keller, Leonardo da Vinci, Thomas Jefferson i Albert Einstein.

Nemojte se previše rasplinuti. Naučite da uljudno i brzo kažete “ne”.

Ne upotrebljavajte olako vrijeme ili riječi. Nijedno se ne može vratiti.

Ne gubite vrijeme tugujući nad greškama iz prošlosti. Učite iz njih i nastavite dalje.

Svakoj osobi treba trenutak pod suncem, kad će pobjednički podići ruke, spoznajući da je tog dana, tog sata, pružila najviše što je mogla.

Jasno definirajte svoje prioritete. Nitko nikad na samrti nije rekao, “Ah, da sam samo više vremena proveo u kancelariji”.

Pružite ljudima drugu priliku, ali ne i treću. Prosuđujte o svom uspjehu prema stepenu u kojem uživate u ​​miru, zdravlju i ljubavi.

Naučite slušati. Ponekad prilika vrlo tiho kuca na vrata.

Ostavite sve u malo boljem stanju u odnosu na ono što ste zatekli. Živite svoj život kao izraz snažnog stava, a ne potrebe da nešto objašnjevate.

Opustite se. Osim u rijetkim slučajevima života i smrti, ništa nije toliko važno kao što se isprva čini.

Ne režite ono što može biti razmršeno. Nikada nemojte precijenititi svoju moć da promijenite druge. Nikad nemojte potcjeniti svoju moć da sebe promijene.

Zapamtite da uspjeh preko noći obično traje oko petnaest godina. Sjetite se da pobjednici rade ono što gubitnici ne žele uraditi.

Tražite priliku, a ne sigurnost. Brod je u luci siguran, ali će s vremenom njegovo dno istrunuti.

Provedite manje vremena brinući se tko je u pravu, više vremena utvrđujući što je ispravno.

Prestanite kriviti druge. Preuzmite odgovornost za svaki segment svog života.

Uspjeh je dobiti ono što želite. Sreća je kad vam se sviđa ono što ste dobili.

Važnost pobjeđivanja nije u onome što dobijamo iz toga, već u onome što postajemo zbog toga.

Kada se suočavate s teškim zadatkom, ponašajte se kao da je nemoguće ne uspjeti.

[ina]

U drevnoj Indiji, jedan čovjek osuđen je na smrt. Kada je kazna izrečena, pao je pred noge svog kralja i zatražio milost. »Gospodaru, ako mi poštedite život«, rekao je, »u roku od godinu dana naučiću vašeg konja da leti.«

»Privremeno si slobodan«, rekao je kralj. »Ali ako u roku od godinu dana konj ne poleti, presuda će biti izvršena.«

Kada su ga kasnije članovi porodice zabrinuto pitali kako misli da ostvari svoje obećanje, čovjek je spokojno odgovorio: »Za godinu dana može da umre kralj, ili da umre konj, ili da umrem ja, a na kraju krajeva, možda taj konj stvarno i poleti!«

[phenom]

Priča o susretu Mevlane i Šems

˝Jednog dana pred Mevlanu dođe neki čovjek.
Mevlana je bio najobrazovaniji, najnačitaniji čovjek tog doba.
Nije bilo knjige koju nije pročitao i imao u svojoj knjižnici.
Bio je zreo čovjek koji je o svijetu naučio čitajući.

Ovaj pridošlica mu kaže da i on želi s njim učiti.
Da mu ovaj pokaže tri najvažnije, najbolje knjige.
Sumnjičav, Mevlana mu pokaže svoje tri knjige.
Najdraže tri knjige s police.

Čovjek prelista te tri knjige.
I onda ih zavitla u ribnjak.
Mevlana kao lud potrča spasiti knjige.
Knjige su se u vodi namočile, tinta se razlila, korice se smežurale.

Čovjek je zadržao Mevlana.
Ono što tražiš nije u knjigama.
Ne možeš ih pronaći čitajući.
Nadomjestiti ono što nedostaje.

Ono što tražiš, moraš tražiti u svijetu.
Ono što tražiš, naći ćeš svojim srcem.
Sve knjige ovog svijeta...svi vraćeni dugovi...
...pametne igre...riječi sa stotine stranica...
...ne mogu oduzeti mjesto ljubavi.

Naučit ćeš čitajući, ali shvatit ćeš voleći.˝

[Bla]

Lagano umiru i svi ostali nenabrojani.

[navika]

A kud bi da nedaj Boze ne umiremo...

[navika]

Prestara sam za ovih 8 stvari: Pola sam života provela osvrćući se na mišljenja pogrešnih ljudi!

“Više od pola svog života sam provela osvrćući se na mišljenje pogrešnih ljudi. Sada kada sam napunila 50 godina shvatila sam prave vrijednosti života. Shvatila sam da sam prestara za ovih osam stvari koje su me sputavale cijeli život:

Prestara sam da šutim

Ne želim više šutjeti kada mi netko kaže nešto što mi ne odgovara. Ne želim klimati glavom ili se složiti sa svakim glupim i samodovoljnim čovjekom. Ne želim šutjeti na nepravdu. Kada vidim da nešto nije u redu, želim na glas vikati jer je život postao prekratak da bi se o nepravdi šutjelo.

Prestara sam da se brinem kako izgledam drugim ljudima

Već godinama zavidim muškarcima jer oni ne “moraju” svakih dvadeset dana bojati kosu da bi prekrili sjede. Muškarci ne moraju ujutro stavljati kilograme pudera na lice i brinuti što im se vide bore od brige i smijeha.

Sada sam dovoljno stara da znam da sam najljepša takva kakvu me Bog stvorio. Imam bora, ne zna im se broj, sjeda mi je svaka druga dlaka, ali sam tek sada zadovoljna s tim kakva sam.

Ono pitanje “šta će susjedstvo reći?” ne dotiče me već neko vrijeme i hvala Bogu na tome, jer ti ljudi su postali toliko nebitni u mom životu da sam za njihove opaske razvila selektivni sluh.

Prestara sam da imam sitne male grijehove

Sada sam dovoljno stara da imam samo – grijehove ! Sladoled nedjeljom sam preimenovala u sladoled svaki dan. Tako da sada uživam u svojim grijehovima koje više ne mogu svrstati u male jer su mi apetiti porasli.

Prestara sam za neudobnu obuću

Sada gledam da me ništa u životu ne ograničava. A moje kretanje je godinama ograničavala visoka potpetica. Nisam mogla hodati tempom kojim sam htjela hodati. Uvijek me nešto žuljalo, boljelo … Sada nosim samo udobno i to je to! Sretna sam kada nađem na dvije iste čarape dok se obuvam …

Prestara sam da se izvinjavam za svinjac u kući

Svinjac mi je u kući jer imam nešto pametnije za raditi od čišćenja. Eto, zato ovako izgleda i da, kuća mi nikad nije čista “kao apoteka!”

Prestara sam za nagomilavanje stvari u kući

Ne sakupljam i ne čuvam više ništa. Da na vrijeme nisam počela bacati neke stare papire, kutije, gardarobu, do sada u kući ne bi bilo mjesta za mene. Uspomene čuvam isključivo u glavi.

Prestara sam da bih se družila s ljudima koji mi ne odgovaraju

Zašto trpjeti neke nadobudne seljačine koji mi vade živce. Daleko im lijepa kuća. Imam dovoljno godina da znam tko mi odgovara, a tko ne. Onaj tko mi ne odgovara više me nikada neće vidjeti očima.

Prestara sam da nalazim samo dobro u svakom čovjeku

Zašto gubiti vrijeme? Svi ljudi, po djelima gledajući – nisu dobri. To je tako jednostavno. Ako je netko učinio nešto loše, a to je učinio iz loše namjere, nema šanse da ga više opravdavam. Djela govore više nego riječi. Sada sam dovoljno stara da samo kažem: “Dragi moj, ti (zasad) nisi dobra osoba!” – i produžim dalje.

[navika]

Zašto me tražite?

Zašto me tražite samo po crkvama i kapelama?

Po livadama i šumama? U cvijetu i cvatu?

U vjetru i oblaku? U psalmima i prorocima?

U oluji i tišini? U slikama i pojavama?

I tamo me se može naći, ali sam vam često bliže:

u tvojoj napaćenoj, zanemarenoj i tvoje pažnje žednoj sestri.

U tvom zaboravljenom, umornom, tvoje radosti žednom bratu.

Zašto me tako rijetko tražite jedni u drugima?

Zar ste zaboravili moju oporuku:

ŠTO STE UČINILI JEDNI DRUGIMA MENI STE UČINILI?!

P. Friebe