Zašto su žene depresivnije od muškarca

[Hurija]

PSIHA
Kroz teške i destruktivne odnose možemo puno naučiti o sebi


Kada se zaljubimo u ‘krivu osobu’, uz sve neprilike, imamo i jednu priliku – priliku za upoznavanje svoje sjene.
Zaljubljivanje je magično. Svijet se mijenja, zjenice svijetle, osmijeh se ne skida s usana. Padajući u ljubav (falling in love) zaista padamo, ali ne u ljubav već u nesvjesnu projekciju svog unutarnjeg partnera.

Svatko od nas je zapravo i muškarac i žena. Prema Jungu, žene u sebi nose svog unutarnjeg muškarca – Animusa, a muškarci u sebi nose svoju unutarnju ženu – Animu. To misteriozno biće je mješavina iskustava i predodžbi o suprotnom spolu koja se stvara od samog rođenja. Jezgra Animusa je otac, a jezgra Anime je majka.

Oko tih jezgri slažu se ovojnice predodžbi o drugim, stvarnim, ali i nestvarnim osobama suprotnog spola. Braći, sestrama, odgajateljima, partnerima, likovima iz bajki, knjiga i filmova. Anima je mješavina doživljaja svih ženskih bića s kojima se muškarac susretao tijekom života, a Animus je mješavina doživljaja svih muških bića s kojima se žena susretala tijekom života. Animus je muškarac u ženi, a Anima žena u muškarcu.

‘U prirodi Anime i Animusa je da žive u projekcijama’, piše Robert A. Johnson u svom ogledu o muškoj psihi pod nazivom ‘On’. Projiciranje vlastitih neugodnih osjećaja i doživljaja na partnera može dovesti do velikih komunikacijskih pomutnji i pravo je umijeće naučiti razlikovati svog unutarnjeg partnera (Animusa ili Animu) od onog vanjskog, od drugog ljudskog bića.

Kada nismo povezani sa svojim Animusom ili Animom, onda takvu, sličnu energiju tražimo izvana, u potencijalnim partnerima ili partnericama. Iz toga se rađa mnoštvo iluzija i preuranjenih zaključaka koji se, nakon zaljubljivanja donose o osobi koja nam je zapravo nepoznata. To je onaj osjećaj da nekoga poznamo već jako dugo (možda čak i iz prošlih života), a u realnosti smo se susreli tek nekoliko puta. Nešto nas fascinira, intrigira, privlači, podiže i na temelju toga gradimo cijelu konstrukciju osobe, sliku života, ideju o velikom mi, o posebnoj vrsti srodnosti.

Ta magičnost, suprotno svakoj logici, može se osjetiti i na prvi pogled, mada se češće razvija tijekom više susreta. To je ono kada imamo osjećaj da nam se taj netko uvukao pod kožu, kad se osjećamo stalno povezanima, kad opsesivno mislimo, komuniciramo na daljinu, kad se odvija mistični proces koji je teško objasniti drugima. Obični ljudi u nama ne uzrokuju tako naglu eksploziju strasti i fantazija koje proizlaze iz podivljale, želje za komunikacijom, kontrolom, odobravanjem, seksualnim sjedinjenjem, vječnom povezanosti ili nečim sličnim, čudnim i neprikladnim. Projektivno zaljubljivanje je poput neke vrste mističnog ljepila – to je istovremeno i slatka čarolija i gorko prokletstvo koje nam kroz susret sa svojim Animusom ili Animom pruža mogućnost da upoznamo sebe u sasvim novom svjetlu.

Kada se zaljubimo u ‘krivu osobu’ ili se upetljamo u loš, destruktivan odnos, uz sve neprilike, imamo i jednu priliku – priliku za upoznavanje svoje sjene. Prema Jungu, sjena je dio nesvjesnog uma koji se sastoji od potisnutih slabosti, manjkavosti i instinktivnih impulsa. ‘Svatko od nas ima sjenu’, objašnjava Jung, ‘što je ona manje prisutna u našem svjesnom životu, to je tamnija i gušća’. Zbog njene instinktivne i iracionalne prirode, nismo je u stanju sagledati unutar sebe, pa stoga vlastite nepoželjne osobine pripisujemo drugima.

Osoba u koju se projektivno zaljubljujemo najprije je svijetla, idealna, božanska. Uz nju i sebe vidimo jednako tako sjajnima, snažnima i dragocjenima. Ona ‘osvjetljava’ našu sjenu. Ali, ma koliko se trudili, drugoga ne možemo natjerati da postane realizacija naših projekcija. Dok ga kujemo u zvijezde zaista ga kujemo, stavljamo mu okove, konstruiramo oklop sklopljen od vlastitih projektivnih želja. Zatim, nakon što se taj netko pokaže drugačijim od očekivanog, skloni smo mu pripisati suprotne karakteristike.

Projicirana sjena je vezujuća, oduzima nam energiju i stvara emocionalnu ovisnost. Kada se manifestira u zaljubljenosti ili vezi, imamo običaj reći da iz nas ‘izvlači ono najgore’. Čini nas sebičnima, ljubomornima, grubima, samodopadnima, osvetoljubivima, materijalistima, zavidnima i slično, ovisno o tome što je sadržaj naše ‘tamne strane’. To nije nimalo ugodno osjetiti. Bez odnosa koji je ‘izvukao ono najgore’ ne bismo ni pomislili da imamo kapaciteta biti ‘takvi’.

Kroz takve teške i destruktivne odnose možemo puno naučiti o sebi, ali jedino ako smo spremni na veliku dozu iskrenosti i razotkrivanja pred nama samima. Zato je nužno da se izvana okrenemo prema unutra. Tako se projekcija povlači na mjesto otkuda je i lansirana, a to je mjesto na kojem se osjećamo samima, povrijeđenima, posramljenima, krivima, lošima, manje vrijednima ili bespomoćnima. Nakon što sagledamo aspekte svoje sjene iznutra, nakon što si priznamo potisnutu bol, razočaranje ili slabost zbog kojih u potencijalnom partneru ne vidimo stvarnu osobu, već figuru (bogolikog spasitelja, imućnog skrbnika, snažnog zaštitnika, ideal ljepote, izvor sigurnosti i slično) možemo reći da smo napravili veliki korak. Pogledali smo u Pandorinu kutiju podsvijesti, prihvatili svoju sjenu i nastavili živjeti cjelovitiji.

Piše:
Tomica Šćavina, psihologinja
http://www.poticaj.net

[Odraz]

Hurijo de nam objasni, i mene zanima zasto? Al' u par rijeci, u gornjem tekstu ne nadjoh nista o tome. Mozda jer preskacem tekst ...

[Mutevelija]

Nisu

Ishod depresije je samoubistvo, a muski prednjače po tome.

Evo sad gledam prekuče se ubi momak od 20 godina u Gradačcu.

[Krokodil Behko]

Ovo je razlog zbog čega su žene podložnije depresiji od muškaraca

Mentalni problemi nisu ograničeni na tek nekoliko osoba, i mogu se dogoditi svakom od nas u bilo kom dobu našeg života.

Prema statistikama, žene duplo podložnije depresiji od muškaraca. Zašto je to tako?

Faktori rizika počinju se manifestovati tokom adolescencije, odnosno kada nastupi pubertet, koji uključuje hormonalne i fizičke promjene, koje djevojčice uglavnom teže prihvataju zbog povećanja sadržaja masti u tijelu, što kao rezultat daje lošu sliku o svom tijelu.

Sa druge strane, dječaci tada počinju da cijene svoje tijelo više, jer dobijaju više mišića.

Hormonski poremećaji

Drugi hormonski poremećaji koji su takođe povezani sa depresijom koja pogađa žene jesu PMS, prije/post partum i menopauza. Postoje takođe i psihofizički faktori koje moramo uzeti u obzir, poput društvenog pritiska zbog kog se od žena očekuje da nose djecu, održavaju kuću i imaju karijeru.

Žene takođe imaju veći rizik od seksualnog i porodičnog nasilja, što kao rezultat može uzrokovati depresiju. Istraživači su otkrili i da su žene više u dodiru sa svojim emocijama, zbog čega lakše traže pomoć i verbalizuju svoje probleme. Sa druge strane, depresija kod muškaraca često prolazi nezapaženo.

Kako depresija pogađa i muškarce i žene?

Postoje razlike u nastupima depresije kod muškaraca i žena. Muškarci eksternaliziraju svoje simptome kroz izlive bijesa, rizično ponašanje, zloupotrebu supstanci i distrakcije. Sa druge strane, žene se sa svojim emocijama uglavnom bore unutar sebe, zbog čega se češće osjećaju beznadežno.

Depresija često djeluje kao da smo zaglavljeni u nezdravom kolu misli? Kako ga prevazići?

– budite svjesni svojih misli, ne samo svojih emocija. Ljudi koji pate od depresije često imaju mentalnu šemu koja ih navodi da sebe vide u negativnom svjetlu. Zbog toga će biti pristrasni kada se radi o informacijama koje im govore drugačije, odnosno neće prihvatiti nijedan pozitivni komentar od drugih.

– nemojte se zarobiti “sve ili ništa” razmišljanjem, vjerujući da sve mora biti ili savršeno ili nikako, bilo da se radi o vašim poslovnim dostignućima, društvenoj prihvatljivosti ili cijenjenju. Umesto toga, čitajte između redova. Mjerite svoj uspjeh ili neuspjeh uz pomoć skale.

– prestanite da se poredite. Iako nam društvena komparizacija koristi u smislu što nas navodi da budemo bolji, ona može biti raspaljena našim osjećajem nesigurnosti i može nas obeshrabiti. Umjesto što dostignuća drugih ljudi posmatrate kao svoj benčmark, poredite sebe samo sa samim sobom.

– prihvatite pozitivne varijante termina “šta bi bilo, kad bi bilo”. Depresiju možemo često sami izazvati, ako uvijek pretpostavljamo da će se dogoditi nešto najgore. Kada god pomislite “šta ako ja to ne mogu”, pokušajte da razmišljate pozitivno i zapitajte se šta bi bilo kada biste vi to mogli.

– nagradite i najmanja dostignuća. Primijetite ih i pohvalite sami sebe. Bilo da je u pitanju vježbanje u trajanju od pet minuta ili završavanje kupovine. Na taj način ćete moći sebe da vidite u boljem svjetlu, što će pojačati vašu produktivnost.

– nemojte se plašiti promjene. Depresivna osoba će pojačati svoj negativni način razmišljanja, jer joj je on poznat i siguran. Kako biste se oslobodili toga, morate shvatiti da je promjena ponekad neophodna i pozitivna stvar, koja vam pruža nove prilike. Za početak, promijenite svoje poimanje stvari. Probleme posmatrajte kao izazove, a greške kao prilike za učenje.

– fokusirajte se na ono što imate, umjesto na ono što vam nedostaje ili što ste izgubili. Depresija će nas navesti da se fokusiramo na svoju prošlost i sve ono za čim žalimo. Važno je da podsjetimo same sebe na sve one stvari koje imamo.


Nasmijana depresija


Termin nasmijana depresija je po svemu sudeći u usponu. Može li naizgled sretna osoba biti depresivna?

To je vrlo vjerovatno. Osobe koje su depresivne teško izražavaju svoja osjećanja ili traže pomoć, jer ih je strah da će ih društvo osuđivati ili vidjeti u lošem svjetlu. Oni možda neće ni priznati svoja depresivna osjećanja i na taj način će se boriti s neželjenim emocijama.

Oni će imati snažan osjećaj odgovornosti, kako bi ispunili očekivanja drugih ljudi, vjerujući da ih moraju zadovoljiti, a ne brinuti. Samim tim, oni će nabaciti osmijeh poput fasade, kako bi sakrili svoje interne ranjivosti, što često prolazi nezapaženo sve dok nije prekasno.


Šta nam govori da je jedna osoba depresivna?


Prvi znak s kojim se uobičajeno susrećemo jeste trenutak u kom se jedna individua povlači u sebe i nema interesovanja za ljude, stvari ili aktivnosti u kojima je nekada uživala. To može biti i pad produktivnosti na poslu, jer im je teško da ustanu iz kreveta i započnu svoj dan.

Oni će možda konstantno imati tužan izraz lica, biti osjetljivi na negativne vijesti ili događaje, kao i pretjerano sretni za pozitivne stvari. Drugi ozbiljni simptomi uključuju znake koji ukazuju na samopovređivanje. Takođe, takve osobe će zapostaviti svoje dobrostanje, a ispoljit će i impulsivno i destruktivno ponašanje.


Šta jednu osobu dovodi do razmišljanja o samoubistvu?


Osobe s idejom o samoubistvu uglavnom gube svoje svrhu u životu i smatraju da nemaju za šta da žive. Oni se osjećaju odvojeno od čitavog svijeta i svih drugih ljudi, osjećaju se odbačeno i nevažno.

Tu su također osobe koje smatraju da su probale sve druge opcije, vjerujući da nema drugog rešenja. Oni su uglavnom doživjeli neki stres poput gubitka voljene osobe, trauma, raskida ili fizičke funkcije.


Ako mislimo da je neko iz našeg okruženja depresivan, šta možemo uraditi?


Slušajte ih i saosjećajte s njihovim borbama. Nemojte umanjivati njihov bol i pretpostavljati da znate kako se osjećaju. Redovno ih kontaktirajte, bez nametanja i nemojte zadržavati svoju distancu, misleći da ih vi možete uznemiriti. Pitajte ih šta im je potrebno, a nemojte im govoriti šta moraju da rade.

Otvoreno razgovarajte o samoubistu i nemojte izbjegavati tu temu kada je ta osoba spomene. Naglasite njihove snage i sve što mogu ponuditi svijetu, nemoje ih osuđivati ili kriviti zbog njihove slabosti. Ohrabrite ih da potraže pomoć i podijele svoje probleme, nemojte ih podsticati da ih potisnu ili da očvrsnu.

[Zana]

[Zana]

Kao neko ko se 20 godina, ako ne i duže, bori sa depresijom, mogu i imam pravo reći da su ovo gluposti.

A ovo mi je najjače:

Slušajte ih i saosjećajte s njihovim borbama. Nemojte umanjivati njihov bol i pretpostavljati da znate kako se osjećaju. Redovno ih kontaktirajte, bez nametanja i nemojte zadržavati svoju distancu, misleći da ih vi možete uznemiriti.
Pitajte ih šta im je potrebno, a nemojte im govoriti šta moraju

Jes, ljudi imaju vremena i živaca za ovo