Šok-bombe, gumeni meci i izgubljena djeca Idomenija
Pred ratnim stradanjima, bombardiranjima, spaljenim domovima, gotovo 300.000 ljudi prešlo je Sredozemlje ove godine kako bi pribjeglo u Europu, a 2.373 imigranata i izbjeglica izgubilo je život na tom putu, što je gotovo 300 više u usporedbi s istim razdobljem prošle godine, priopćila je Međunarodna organizacija za migracije (IOM). Četvrtina od 700.000 izbjeglica koje su u ovoj godini došle u Grčku su djeca. Svi oni iza sebe imaju opasno putovanje preko Sredozemnog mora. Od objavljivanja fotografije mrtvog tijela sirijskog dječaka Aylana Kurdija početkom rujna, u Sredozemlju se utopilo još oko 110 djece. Na grčko-makedonskoj granici sada je zarobljeno preko 15 000 ljudi, a od toga 62 posto žena i djece. Kako stvari stoje, oni koji su se uspjeli prebaciti preko mora, uzalud su riskirali svoje živote. Sada se nalaze u nehumanim uvjetima. Već više od tjedan dana borave na otvorenom, na hladnoći, na kiši. Šatori promaču pa oni koji i spavaju u njima, nalaze se u lokvama blata, bez minimalnih higijenskih uvjeta, bez adekvatne medicinske skrbi, razbolijevaju se i u samo 3 dana gotovo polovica djece je dobilo bolesti respirativnog sustava, prehlade i viroze. oko 20% žena su trudnice i situacija u kampu se pogoršava, a ona na samoj žici, zaoštrava.
Hrvatska se 9.3. u ponoć pridružila zatvaranju Balkanske rute za izbjeglice. Europske države izdale su ne samo izbjeglice koje pristižu u Europu kako bi izbjegli od rata, već i sve svoje građane i građanke koji su svih ovih mjeseci pokazivali da je solidarnost živa u Europi. Prevladala je politička trgovina životima, kratkovidnost i panični model rješavanja kriza putem militarizacije, što u Hrvatskoj zagovaraju desničari na čelu s Karamarkom i Kolindom Grabar Kitarović.
Na raznim portalima i forumima pojavljuju se odvratni i neljudski komentari u kojima se ove ljude i djecu oslovljava s gamadi, sojem, kozojebima, koje treba protjerati, izbrisati, likvidirati. Takvi komentari pristaju samo pristašama novog islamofobnog trenda koji se nametnuo u redovima dominantnog desnog bloka, koji ovu situaciju bezobrazno iskorištava.
Trgovina djecom, daleko od očiju, daleko od srca
EU i zemlje Balkanske rute zatvorile su vrata najranjivijim bićima, žrtvama rata i terora čiji je sukreativac Europska unija najviše putem Velike Britanije i Francuske koje su vjerni saveznici okupatorskom SAD-u. Tu je i Hrvatska koja je sudjelovala u naoružavanju pobunjenika (ISIL-a) protiv Bašada Asada. To je šokantna vijest koja je prošle godine krasila mnoge internet portale, a o tome sam pisao u postu 'Razumijevanje terorizma i izbjegličke krize' (link)
Par tisuća ljudi na Balkanskoj ruti izloženo je krijumčarima ljudi koji se svakoga dana pojavljuju po šatorima i nude prijevoz za 2500 eura do Europske unije. Ovo krijumčarenje je posebna opasnost za žene, te za djecu koja su glavna meta. Njih krijumčari traže po kampovima i vrbuju ih nudeći im prijevoz preko granice u Europsku uniju ili ih nasilno otimaju. U kampovima ima djece bez roditelja. Roditelje su izgubili u Sredozemnom moru, za vrijeme probijanja kroz Balkansku rutu ili su sama krenula iz Sirije ili Afganistana kako bi spasili živu glavu.
Ova malodobna djeca najčešće nemaju dokumente, zbog izvjesne traume nisu u sposobnosti iskazati svoj identitet, a volonteri ih teško detektiraju i uspijevaju nagovoriti da zatraže azil i da se smjeste u izbjegličke centre u Grčkoj. Usamljena djeca su glavna meta krijumčarima ljudi koji vrbuju ili otimaju s ciljem da ih se preproda u trgovinu organima. Zatim ih se koristi kao roblje, te ih se seksualno iskorištava u prostituciji. Takvi slučajevi su zabilježeni i u rapidnom su porastu. Događa se ovog trenutka. Nismo riješili krizu već smo podigli zid kojim se izbjeglicama otežava ulazak u Europu, a djecu se izlaže ovoj smrtnoj opasnosti. To znači da je problem ostao. Na djelu je militarizacija balkanske rute, a mi smo je nazvali euro-balkanska vojna krajina.
Žrtve hiperimperijalizma
Izbjeglica je osoba prisiljena napustiti svoju zemlju koja je doživjela ekonomski i politički kolaps i život u toj zemlji više nije siguran niti garantira dostojan život osobi, te njezinoj obitelji. Izbjeglice su najčešće žrtve progona zbog rase, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkoj opciji. Dakle, tu vidimo slučaj izbjeglica iz ratom zahvaćenih područja na Srednjem i Bliskom istoku koji su stalna meta militantnim religijskim fanaticima Islamske države. Izbjeglica ne uživa zaštitu svoje države. Tražitelj azila je netko tko traži izbjeglički status. Tražitelji azila iz regije Srednjeg i Bliskog istoka napustili su svoju zemlju koja je doživjela ekonomski i politički kolaps i život u toj zemlji više nije siguran niti garantira dostojan život osobi. Odlaze iz svoje zemlje u potrazi za međunarodnom zaštitom. Migranti, posebno oni koji dolaze iz regije Bliskog istoka, napustili su svoju zemlju koja je doživjela ekonomski i politički kolaps i život u toj zemlji više nije siguran niti garantira dostojan život osobi. Oni žele osigurati svoj život u drugoj sredini, te studirati u inozemstvu, ujediniti se sa svojom obitelji ili poboljšati svoje buduće ekonomske perspektive.
Kao što vidimo sve navedene grupacije, među kojima propisi EU čine razliku, žrtve su ratova koji se vode u njihovim zemljama ili su žrtve nesnošljive ekonomske situacije. Stoga, svi oni imaju jednako pravo na siguran i nesmetan prolaz kroz granice! Svaki rat koji se vodio i koji se vodi na području Bliskog istoka ima svoju ekonomsku pozadinu koji je naškodio životima imigranata, izbjeglica i tražiteljima azila. S obzirom na to da je riječ o ratu u regiji koja je u neposrednoj blizini najvećih svjetskih nalazišta nafte i plina, vodeće svjetske sile poput SAD-a, Rusije, Kine i Europske unije, ovo mjesto promatraju kao izvor zarade i moći kroz potpunu kontrolu svjetskih resursa u svojim hiperimperijalističkim pohodima. To je dovoljan razlog da i sam rat u Siriji, i sudjelovanje Rusije u njemu, ima neizbježne kratkoročne i dugoročne posljedice po svjetsku ekonomiju, masovno ubijanje civila u Siriji, te izbjegličke migrantske valove koji pristižu u Europu. Sirija se nalazi na raskrižju važnih "energetskih puteva", u neposrednoj blizini najvećih nalazišta nafte i plina u regiji.
Dakle, uzaludno tome što desničari ignoriraju ovu notornu činjenicu, inzistirajući na nasilnim obračunima s ovim ljudima koji su u očaju i beznađu,
uzrok izbjegličkog pakla je hiperimperijalizam, nasilnički pohodi SAD/NATO-a, s istaknutom, tradicionalno negativnom ulogom Europske unije kroz Veliku Britaniju i Francusku, nad resursima bogate i geostrateški važne zemlje na Srednjem i Bliskom istoku.
Fašizam i lažni patriotizam
Pomalo je zabrinjavajuća i tolika naklonost lažnih domoljuba, desničara i fašista, te političkih lidera Hrvatske prema puškama i kilometarskim vrtlozima jezive žilet-žice uzduž potoka, kroz seoska dvorišta, šumarke i posred kukuruzišta. Nitko od njih nema ni trunke osjećaja zabrinutosti za masovna utapanja ljudi na Sredozemnom moru, smrt djece, krijumčarenje i trgovinu ljudima, njihova razbolijevanja u kampovima gdje borave u nehumanim uvjetima.
Pod izgovorom zaštite domovine i nacionalnog interesa, desnica inzistira na sukobu i demonstraciji vlastite vojne sile, čak i pod cijenu golemih ljudskih žrtava. U stvarnosti, paničan strah od izbjeglica je nametnula huškačka ksenofobna desnica još i prije nego što je krenuo tsunami balkanskom rutom. Zašto bi to bilo tako?
Kad vlada nema mogućnost i interes riješiti siromaštvo, očaj, bijedu, nezaposlenost, besperspektivnost u državi, te omogućiti sigurnost zaposlenja i kvalitetno školstvo, posegnut će za instant rješenjem, a to je skretanje fokusa s problema koje je uzrokovala svojom nesposobnošću. Isprovocirat će nacionalne tenzije, mržnju, sukob, na posljetku i rat. Za to uvijek postoji veto - obijesna nacionalistička struja žedna krvi koja samo čeka na mogućnost iskazivanja svog domoljublja - kroz rat s drugim narodom ili drugom rasom. Političari jedino znaju bombardirati, ali odbijaju ljudima pružati zdravstvo, zaštitu i dobar život. Desničari znaju prezirati, vrijeđati i omalovažavati, ali ne znaju suosjećati, solidarizirati se i samoorganizirati se u društveno korisnom radu.
To su, između ostalog i odlike neoliberalnog sistema. Umjesto da se krivi 1% ljudi, lakše je napasti imigrante. Identična situacija vlada u svim drugim zemljama gdje se uz pomoć islamofobije skreće pozornost sa stvarnog problema, kako bi se narodi međusobno sukobili po vjerskoj, rasnoj ili nacionalnoj osnovi, umjesto da problem vidimo u vlastitoj huškačkoj vladi. uistinu ništa ne učimo iz povijesti.
Tragikomično je i to što Hrvatska, za razliku od drugih zemalja na Balkanskoj ruti, zapravo nema razumnog opravdanja za dizanje takvog stupnja "borbene pripravnosti" i represivno slanje vojske na granicu. Hrvatska nije ugroženija izbjeglicama od Turske, Grčke, Makedonije i Srbije, odnosno Mađarske, Slovenije, Austrije, Njemačke. Kroz Hrvatsku, u kojoj nikom ne pada na um tražiti azil prolazi neusporedivo manje izbjeglica nego lani u jesen. Na granici je sasvim dovoljno policijsko-graničarskih snaga za uredno obaviti posao, a HV-u je zadaća braniti zemlju u slučaju agresije izvana.
Hoće li Karamarko i Kolinda snositi odgovornost za primjenu vojne sile nad izbjeglom gladnom djecom, očajnim majkama i očevima koji bježe iz srednjo-bliskoistočnog pakla? Hoće li snositi odgovornost za to što su poslali HV da zvecka oružjem na granici sa Srbijom s kojom nova Hrvatska još muku muči u pogledu bilateralnih odnosa, dok se svega nekoliko kilometara od Dunava prakticiraju vojne vježbe s Ruskom Federacijom?
Svakom ratu prethodi jačanje desnice i nacionalističkih pokreta. Jezivo je što se to događa upravo sada. Desnica uvijek cvate u zemljama koje boluju od korupcije, poljuljanog nacionalnog identiteta i nesigurnosti u opstojnost same države. Tome je uzrok najčešće sama vlast.
U suštini, današnjoj desnici je prijeko potrebna eskalacija sukoba s izbjeglicama. Sukob na granici doveo bi do panike, a panika bi iziskivala militarizaciju. Europska unija je zatvorila granice, zakinula pomoć kampovima i izdala nalog svojim članicama za slanje vojske. Takva situacija vodi ka militarizaciji društva i ne samo to; Kolinda Grabar - Kitarović zalaže se za uvođenje vojne obveze i podebljanje vojnog proračuna prema zahtjevima NATO-a od dva posto BDP-a. Bez zasad nepoznate, a nedvojbeno enormne svote za obvezne ročnike, porezni bi obveznici morali dodatno naći u džepu dvije milijarde kuna za vojni sektor po NATO-ovim željama. A Hrvatska puca po šavovima već i zbog sadašnjih oko 4,5 vojnih milijarda ili 1,37 posto BDP-a. Umjesto da Grabar-Kitarović izmišlja izbjeglice kao ugrozu, trebala bi reći građanima zašto su joj SAD/NATO-ovi interesi preči od nacionalnih (hrvatskih) na koje se poziva još od početka svoje političke kampanje.
Obama je lani izravno tražio od RH povećanje svote za obranu radi "povećane opasnosti od ruske ugroze svjetskog mira i zapadnog poretka". Od 28 zemalja članica NATO-a, na prste jedne ruke mogu se nabrojiti one koje poštuju Obamine ratoborne želje: SAD, Velika Britanija i Francuska; Njemačka izdvaja tek 1,3 posto BDP-a.
Zatvaranja granica i slanja vojske na granice nije sigurnost države. Vojska na granici samo je korak do vojske - na ulici. To je ono što ćemo dobiti od ove ne-legitimno odabrane, podmukle, huškačke, vlade. Slanje naoružane vojske i oklopnih vozila na ograde i žilet žice psihološki je efekt zaoštravanja situacije i dodatnog provociranja do eskalacije nasilja i pokušaja proboja ograde. Takvi ekscesi očajnih ljudi se događaju sve češće i makedonska policija se nije suzdržavala od uporabe šok-bombi.
Stoga, jedini način borbe protiv ove krize je ukazivanje na licemjernu politiku Europske unije i Hrvatske vlade koja potpuno ignorira prave uzroke izbjegličkog pakla. 'Demokratska i humana' Hrvatska ne bi trebala držati fenjer tom partnerstvu koje nepozvano upada u tuđe države, ubija, razara, raseljava i pljačka tuđe prirodne resurse ili podmuklim tajnim operacijama (Ukrajina, Bliski i Srednji istok…) destabilizira "nepoćudne" režime. Više od 90% izbjeglica u vakuuma na grčkoj granici dolaze iz smišljeno/namjerno razorenih zemalja u kojima su SAD/NATO, Velika Britanija i Francuska glavni negativci.
Zagovaranje solidarnosti, prestanka rata u Siriji, smjena vlade, neposlušnost spram vlasti, prosvjed, spuštanje granica, jedini je način borbe protiv ovog problema koji je nametnut svim poštenim stanovnicima ovog kontinenta. Izbjegnimo uplitanje u nasilne konflikte i poticanje novih ratnih sukoba, nasuprot onome što očekuju poltroni na vlasti. Dolje granice!
http://duh-vremena.bloger.index.hr/
![Forum [Bot]](./images/ranks/s.png "Forum [Bot]")
kraljica 
Hajmo ocrnit SVE Nijemce za rasizam 
dje ces vece kretene od njih i od onog AfD (mada su ovi drugi ziemlich scheisse)
muškarac si nije to baš tako, muškarci su po prirodi bezobratni i vole svagdje gledati i svašta zamišljati.