Sta ste najpodlije u zivotu uradili

[Maja]

A šta je uradip? Dao da mu zapakuju parfem? Strahota

A iza se odvalio red od 10 metara
Pa ti bi prva nesto rekla
Alo momak, kakvo te pakovanje sad spopalo

A kupio parfem sebi i da mu ga zapakuju
Problem bio platit kesu 20 feninga

[Maja]

Ovo je bas dobra tema
Pisite dalje

[ElTriconi]

Danas zgazio celu, valjda sletila na cvjet a ja se zafuro, kasno skonto i satarem je obucom

[Zana]

A šta je uradip? Dao da mu zapakuju parfem? Strahota

A iza se odvalio red od 10 metara
Pa ti bi prva nesto rekla
Alo momak, kakvo te pakovanje sad spopalo

Doduše, bi


Sad se sjetih , da sam na letu iz Njemačke u BiH glumila da ne znam bosanski jezik jer mi se nije pričalo sa čikom koji je do mene sjedio. Nije mi se pričalo ni s kim

Eto, to je vrhunac moje podlosti

[Morgen]

Cekaj, zaboravila si kako smo slagale vozaca autobusa da cemo kupiti kartu (tebi) kad izadjemo.

[Zana]

Cekaj, zaboravila si kako smo slagale vozaca autobusa da cemo kupiti kartu (tebi) kad izadjemo.

To nije podlost, to.je snalažljivost

[Morgen]

Cekaj, zaboravila si kako smo slagale vozaca autobusa da cemo kupiti kartu (tebi) kad izadjemo.

To nije podlost, to.je snalažljivost

[amidza idriz]

Vrijeme srednje skole. Autobusi krcati.
Sofer bi znao kao krene pa onda na kocnicu da nas jos malo nabije.
Helem, burazer donio iz austrije neki kijavac(bocica kao biber) i dovoljno je samo malo tog praha staviti na dlan pored prozora da vjetar raznese.
Sada zamislite kada cijeli autobus kise od sofera do konduktera i to su serije.

Prvi koji krenu komentarisu da su malo prehladjeni, Bozije davanje, nesto sa autobusom nije u redu...

Bio je amidza nemirno dijete.

[Zanki]

Vrijeme srednje skole. Autobusi krcati.
Sofer bi znao kao krene pa onda na kocnicu da nas jos malo nabije.
Helem, burazer donio iz austrije neki kijavac(bocica kao biber) i dovoljno je samo malo tog praha staviti na dlan pored prozora da vjetar raznese.
Sada zamislite kada cijeli autobus kise od sofera do konduktera i to su serije.

Prvi koji krenu komentarisu da su malo prehladjeni, Bozije davanje, nesto sa autobusom nije u redu...

Bio je amidza nemirno dijete.

[Masamune]

Igrali prije otac, brat i ja turnir na onom fliperu na Windowsu. Otac me toliko iznervirao da prije nego što je zasjeo da podeblja dodatno score ja sam mu izvukao stolicu i on je pao na pod sav se razbio kao palačinak. Trtica ga bolila 7 dana.

Ubio je hljeb u meni tad

[Zanki]

[Zanki]

Ali ove dogodovštine sa roditeljima mie loodilo
Kad san imala par godinica da san obožavala otvarat fioke sa priborom i svašta nešto redom u kuhinji, šta je bilo ozbiljni prekršaj.
Kaže mater kako se njoj jednom izvalia škafetin skupa sa svime na pod i onda san ja dotrčala i u šoku rekla hvala bogu zankice da nisi ti

[Maja]

Igrali prije otac, brat i ja turnir na onom fliperu na Windowsu. Otac me toliko iznervirao da prije nego što je zasjeo da podeblja dodatno score ja sam mu izvukao stolicu i on je pao na pod sav se razbio kao palačinak. Trtica ga bolila 7 dana.

Ubio je hljeb u meni tad

Aaaaaaaaa
Ocu vlastitooommm

[ElTriconi]

Igrali prije otac, brat i ja turnir na onom fliperu na Windowsu. Otac me toliko iznervirao da prije nego što je zasjeo da podeblja dodatno score ja sam mu izvukao stolicu i on je pao na pod sav se razbio kao palačinak. Trtica ga bolila 7 dana.

Ubio je hljeb u meni tad

Aaaaaaaaa
Ocu vlastitooommm

I ja sam tako babi davo kad se sta tesko nosi da on vise potegne, sad kad treba nesta nosit ako ista pomogne valja

[uvijek_kontra]

Ali ove dogodovštine sa roditeljima mie loodilo
Kad san imala par godinica da san obožavala otvarat fioke sa priborom i svašta nešto redom u kuhinji, šta je bilo ozbiljni prekršaj.
Kaže mater kako se njoj jednom izvalia škafetin skupa sa svime na pod i onda san ja dotrčala i u šoku rekla hvala bogu zankice da nisi ti

Hahahahha... ovo je GOLD!!

[uvijek_kontra]

Da se i ja upisem na temu...

U djetinjstvu sam imala najbolju prijateljicu Tinu, koja mi je ujedno bila i susjeda. Bile smo kao sestre, sve smo radile zajedno, ukljucujuci i svaku mogucu glupost. Doduse, Tina je uglavnom bila idejni vodja, a ja... pa, recimo da sam bila logisticna podrska.

Jedno ljeto mama ode po sladoled i onu slag pjenu u tubi. Dok je ona nesto radila, nas dvije zakljucimo da je slag puno zanimljiviji od samog sladoleda. I fino ga smazemo. Cijelu tubu.

Kad je doslo vrijeme za posluzivanje, mama stisne tubu – nista. Stisne opet, opet nista, a Tina, mrtva hladna:
"Teta N., izgleda da se pokvario."

Ja sutim k'o zalivena. Tehnicki nisam slagala.

Mama bez puno razmisljanja kaze: "Ajde vas dvije do trgovine, zamijenite ovu, ocito ne radi."

Mi odemo, teta u trgovini bez problema zamijeni tubu za novu, a Tina ce njoj potpuno ozbiljno:
"Bas cudno... kod kuce smo ga probavale stiskati i nista nije izlazilo."

Ja sam se cijelim putem kuci pitala hocu li prije umrijeti od smijeha ili od straha da ce nas netko provaliti.

[Maja]

Ja i rodica bile kod druge rodice i vidjele kod nje keks u vitrini, slagale da treba nekom nesto odnijeti i ona odnijela a mi pojele keks

[amidza idriz]

Ja i rodica bile kod druge rodice i vidjele kod nje keks u vitrini, slagale da treba nekom nesto odnijeti i ona odnijela a mi pojele keks

Uh, i to smo radili.
Ziletom otvorimo celofan, pojedemo sve ili pola i opet upakujemo kao novo.
Bruka ziva.

Imali smo onu zelenu vitrinu(kredenac) i mama bi vaznije stvari cuvala u donjem dijelu gdje su vrata. Kljuc je na uckuru.
Mi skuzimo da kada se izvuce ladica iznad da ti je sve na dohvat ruke.
Dugo joj je trebalo da skuzi gdje nestaju stvari iza zakljucanih vrata.

[Veca]

[Quds]

Bilo je to 1989. Pamtim, jer, dva dana prije toga mi je bio rođendan. Moj prijatelj i ja u mom dvorištu, i čujemo kako moj prvi komšija viče komšiji sa druge strane: ''Skinuću ovo večeras, gotovo je ovo''. Mislio je na suho meso, koje je sušio u sušari iznad kuće. Moj prijatelj je bio stariji od mene dvije godine, i čim je to čuo, govori meni, ''idi ti i samo mu reci da ne možeš otvoriti vrata, da si izgubio ključ''. Kod mene nije bilo nikoga kući, i ja njega poslušam, ni sam ni danas ne znam otkud mi sposobnost i bezočnost da tako lažem, pogotovo što sam imao jako strogog oca, kada je takvo nešto bilo u pitanju.

I lijepo, ja ti na vrata, rekoh ''Jusufe, ja ne mogu ući u kuću, izgubio sam ključ negdje, možeš li mi otvoriti vrata (on je inače svašta nešto znao, i bio je i ključar... i...i JAKO DOBAR ČOVJEK!). Došao je on sa nekom manjom kutijom alata i raznih ključeva, pogleda bravu i kaže, ''biće malo ovo zeznuto''. Proveo je on tu najmanje 15-ak minuta, kud je hladno baš, i uspio je otvoriti vrata, a cijelo vrijeme u mene u džepu ključ.

Uđem ja u kuću, tek tada mi je počelo prolaziti kroz glavu šta smo ustvari učinili. Ovaj moj prijatelj ulazi uskoro u kuću, nije on ukrao jedan komad mesa, nego je opustošio sve izgleda. Neku vreću je on našao,papirna - mislim da je ona od brašna, puno je to. Kaže meni, a umire od smijeha, ''uzmi sebi koliko hoćeš''. Ja se sjetim oca, izjurim ovoga što prije sa onom vrećom iz kuće, i počelo mi se povraćati, i od neke muke i od straha.

Nije moj komšija znao, zašto sam se ja poslije uvijek nudio da nešto pomognem, ma kako malo ili veliko bilo. Moj komšija Jusuf nije više na ovome svijetu. Nekoliko puta sam ga posjetio kao odrastao čovjek (od početka rata više nismo bili komšije). Nikad nisam smogao snage da mu kažem šta je bilo (znam da se ne bi ljutio, ja sam tada bio baš dijete). Rahmet mu duši, i da mi halali ako Bog da.

Eto, da i ja otkrijem svoju mračnu tajnu.