Posao u Austriji ili Njemačkoj

[Krokodil Behko]

[Krokodil Behko]

LJUDI OTKRILI KOLIKE SU IM ZAPRAVO PLATE U AUSTRIJI: "Zaboravite na lak novac, nećete zgrnuti bogatstvo" (VIDEO)

Austrija je već godinama jedna od najčešćih destinacija za ljude s Balkana koji razmišljaju o odlasku u inostranstvo, ali pitanje da li se tamo zaista može “normalno” živjeti i dugoročno graditi život ponovo je zapalilo raspravu na Redditu. Posebno se raspravlja o sezonskom radu u ugostiteljstvu, platama, cijenama stanova i – najvažnijem – ima li smisla sanjati o kupovini vlastite nekretnine, piše Dnevno.hr.

Odgovori korisnika, koji rade u vrlo različitim sektorima, uglavnom su prizemljeni i daleko od idealizirane slike “lakog života vani”.

Jedan učesnik rasprave, zaposlen kao senior software developer, odmah spušta očekivanja. Navodi da su nekretnine skupe, posebno za kupovinu, te upozorava da se u ugostiteljstvu “neće zgrnuti novci”.

“Ako vas je dvoje, lakše je. Stanarine idu od 500 eura naviše (u Štajerskoj), a kvadrat stana je oko 3.000 eura. Mislim da moraš imati barem 20 posto vlastitog kapitala da bi uopšte dobio kredit. Život se može izgraditi, ali nemoj imati prevelika očekivanja da se ne razočaraš”, poručuje on.

Na to se ironično nadovezuje drugi učesnik kratkom opaskom: “Znači, jeftinije nego u Zadru.”

Uslijedila su i konkretnija pitanja – odnose li se te cijene na predgrađa ili se može naći nešto bliže centru, te kolike su zapravo plate u IT sektoru. Odgovor je bio vrlo precizan:

“Relativno blizu Graza. Najbolje ti je otvoriti willhaben.at i pogledati oglase. Računaj na cijenu koju vidiš još oko 10 posto gore zbog taksi i provizije. Moja bruto godišnja plata je nešto malo manje od 77.000 eura.”


“Plata ništa posebno, a nekretninu zaboravi”

Dio rasprave otišao je i šire – na samu filozofiju odlaska iz regiona. Jedan komentator tvrdi da ljudi često promašuju suštinu:

“Ako odeš van, imaš pare za dobar život u Hrvatskoj. Ako gore želiš graditi život, dođe ti na isto – veće plate, ali još skuplji stanovi. Ne pričam o selima, nego o gradovima.”

Drugi mu odgovara da novac nije jedini, pa ni glavni motiv:

“Odlazak u razvijenu državu ne donosi ‘opake pare’, nego uređeniju državu, manje korupcije i normalnije društvo. To je prioritet.”

Ni oni koji zarađuju iznad prosjeka ne uljepšavaju stvarnost.

“Poznajem ljude koji vani zarađuju 15 do 20 hiljada eura mjesečno, ali to nije većina. Takvi ni ne pitaju po Redditu kako je negdje. Za prosječnu osobu – ako želiš zadržati isti standard kao doma, po pitanju veličine i lokacije stana, prijevoza i izlazaka – nećeš finansijski ‘wow’ profitirati.”

Neki odgovori su još kraći i brutalniji: “Ništa posebno, a nekretninu tamo zaboravi”, napisao je jedan korisnik.


Uređen sistem, ali bez iluzija


Drugi, zaposlen u IT sektoru, nudi nijansiraniju sliku:

“Nekretnine su pristupačnije izvan gradova. Malo van Beča ili Graza cijene su normalnije. U gradovima računaj oko 1.000 eura za stan, režije i garažu, plus hrana. S oko 2.500 eura mjesečno može se okej živjeti, bolje nego u Hrvatskoj.”

U raspravi su se javili i radnici iz drugih struka – od pravnika do zaposlenih u industriji koji navode dnevnice od 54 eura – ali zajednički nazivnik gotovo svih komentara je isti: Austrija nije obećana zemlja, ali jeste uređenija, predvidljivija i stabilnija od Hrvatske i većeg dijela regiona.

Zaključak većine je jednostavan: ko ide s iluzijom da će se brzo obogatiti – razočarat će se. Ko ide zbog sistema, sigurnosti i uređenijeg društva – vjerovatno neće.

[Matan]

Pa normalno, ko misli da je lako, nije nigdje..
da bi stekao imovinu, mora se jedna generacija zrtvovati, da bi sljedeca, imala sa cime poceti..
ali i tu je problem, sto i ta generacija sljedeca, mora dobro zapeti..
nema nigdje lako..

[Krokodil Behko]

NEMA VIŠE OSMOSATNOG RADNOG DANA?!: Njemačka sprema radikalne promjene na tržištu rada, sindikati na nogama

Njemačka vladajuća koalicija priprema velike promjene na tržištu rada, a centralni dio reforme odnosi se na novi Zakon o radnom vremenu. Plan izaziva snažne reakcije sindikata i radničkih organizacija koje upozoravaju na moguće smanjenje radničkih prava i dodatno opterećenje zaposlenih, dok predstavnici poslodavaca tvrde da nema razloga za paniku.

Prema planovima koalicije koju čine Unija i SPD, dosadašnji model osmosatnog radnog dana mogao bi biti zamijenjen modelom obračuna radnog vremena na sedmičnom nivou. Umjesto ograničenja broja sati po danu, gledalo bi se ukupno radno opterećenje tokom cijele sedmice. U koalicionom sporazumu navodi se: „Radi konkretnog oblikovanja ovog modela, provest ćemo detaljan dijalog sa socijalnim partnerima.“


Pravilo o osmosatnom radnom danu u Njemačkoj postoji još od 1918. godine. Aktuelni zakon propisuje da dnevno radno vrijeme ne smije prelaziti osam sati, uz izuzetke koji dozvoljavaju rad do deset sati u posebnim situacijama.

Predsjednik Udruženja njemačkih poslodavaca Rainer Dulger odbacio je kritike da bi novi zakon mogao dovesti do predugih smjena.


„Niko neće biti primoran da radi 13 sati dnevno“, rekao je za RND.

On tvrdi da su strahovi od zloupotreba „neopravdani“ i da je cilj modernizacija zakona kako bi bio fleksibilniji za kompanije i radnike.

„Kruti osmosatni radni dan potiče iz ere telegrafa i telefona sa brojčanikom i više ne odgovara današnjem digitalnom i globalnom radnom svijetu“, poručio je Dulger.

Dodao je i da Njemačka mora povećati ukupni broj radnih sati kako bi odgovorila na demografske izazove.


S druge strane, sindikati upozoravaju da bi reforme mogle dovesti do slabljenja radničkih prava. Njemačka konfederacija sindikata (DGB) smatra da promjene ne donose poboljšanje za radnike, već otvaraju prostor za veću nesigurnost.

Predsjednica DGB-a Yasmin Fahimi izjavila je da radnici ove prijedloge doživljavaju kao „ukidanje zaštite“.

„Ni u kojem slučaju ne želimo povratak u vrijeme prije 1918. godine“, poručila je.

Prijedlog zakona trebalo bi da se nađe pred poslanicima već u junu, kada se očekuje nastavak žustre političke rasprave o budućnosti rada u Njemačkoj.

[Masamune]

Ovo je super što se mene tiče. Nekad npr. moram izaći ranije sa posla ako mi nešto iskrsne u vezi žene i djece, roditelja itd., a rado bih te sate naradio prvi naredni dan ili prvih par narednih dana.

Npr. ako bih sljedeće sedmice izašao sa posla u utorak u 13h preostala 3 sata bih naradio u srijedu, četvrtak i petak sve po sat vremena. Ovo je idealno.

Nekad me jednostavno uhvati neki srklet i da mi je izaći ranije... ne mora ništa da iskrsne. Ode mi pritisak u tačku od nekog sastanka i odem u 12 kući. Top bi bilo da se to može naraditi tako i kod nas. Vjerovatno negdje bude tako.

E sad... kao i u svemu drugom uvijek će biti nekih koji će to zloupotrebljavati bilo da se radi o radnicima ili poslodavcima.

[ironman]

Idealno bi bilo da se ne mora naraditi nista al eto hajd moze i vako.

[Masamune]

Ali to treba da postoji kao opcija. Ili ćeš iskoristiti dio godišnjeg da pokriješ te sate i da se tako provede šihtarica unutar firme ili ćeš iste sedmice naraditi te sate, a do tebe je hoćeš li naraditi u jednom danu ili 2-3 dana.

S tim da bi kraj sedmice ako koristiš par sati trebalo dozvoliti da se ono što treba biti narađeno može prebaciti i u narednu sedmicu, ali ne i u naredni mjesec jer to remeti obračun plate.

Ja ovo vidim samo kao pozitivno za radnike. Samo neka ne povećavaju ukupan broj radnih sati.

[Krokodil Behko]

"MAKAR BIO GLADAN I NA ULICI, NE BIH OPET TAMO": Bosanac opisao povratak iz Njemačke i izazvao lavinu komentara

Prema najnovijim podacima Statističkog zavoda, u prvom kvartalu izgubljeno je više od 486.000 radnih mjesta. Pritisnuti visokim kirijama i troškovima života, radnici sa Balkana sve češće biraju povratak kući.

– Živim u Njemačkoj već devet godina i osjećam se sve umornije. Plata mi je 2.300 eura, stan plaćam 1.050 eura, vrtić 280 eura, sve ode. Roditelji su u BiH i sve su stariji. Djeca ovdje jedva govore naš jezik. Ponekad razmišljam da se vratimo. Da li se neko vratio nakon toliko godina i jeste li zažalili – stoji u pitanju postavljenom u grupi Život u Njemačkoj.


– Vratio sam se prije tri mjeseca. Plata mi je manja za 300 eura, ali jedem i pijem sa porodicom isto kao u Njemačkoj. Jednostavno živim mnogo kvalitetniji život, bez stresa, to sigurno. Sreća moje djece, moje žene i mene samog nema cijenu koja bi me vratila u Njemačku, u onaj stres i životarenje. Pa makar bio gladan i na ulici, ne bih se vratio. Ako se tamo kidaš za 2.300 eura, a u svojoj državi možeš da radiš za nekoliko stotina eura manje, život koji ćeš živjeti ovdje i tamo je nebo i zemlja – napisao je u odgovoru Đulijano.

– Nemoj da se vraćaš, opasno je. Ljudi umiru od gladi, nema struje ni vode. Cijele noći moraju da gledaju utakmice i navijaju. Svima su opečeni prsti od skidanja jagnjetine sa žara. Pod prisilom se sjedi po kafićima. More je na sat ili dva vožnje pa moraju da se kupaju u slanoj vodi. Posao pronađeš za pola sata i nema više ljenčarenja – bio je šaljiv jedan od komentatora originalne objave.


– Ja sam se vratila prije četiri godine i nisam se pokajala. Radim za manju platu, ali su mi srce i duša puni. Sami morate da odlučite šta i kako. Samo, tuđina je to i život brzo proleti. Srećno, šta god odlučili – napisala je Mirjana.

– Vratio sam se iz Njemačke prije pet godina i tri mjeseca. Otvorio sam firmu, trenutno nas je zaposleno šestoro. Raditi se mora u svakoj zemlji. Ovdje sam na svom, ne plaćam kiriju, ne plaćam preskupa osiguranja, ne plaćam godišnji porez na automobil. Stres mi je uglavnom manji. Opšte uzevši, nisam pogriješio – napisao je svoje iskustvo Ivica.

– Ako si nesrećan i srce ti jasno šalje signale da je vrijeme da se vratiš, idi. Vraćam se, nadam se do kraja godine, i za platu devet puta manju nego ovdje u inostranstvu. Srce je odlučilo. Ako umremo, umiremo zajedno, mislim metaforički – stoji u jednom od komentara.

– Nisam zažalio ni sekunde. Lijepo sam živio i u Nemačkoj, kupio kuću i živio bolje nego 50 odsto Nijemaca, ali dom je dom – piše Ivan, prenosi Telegraf.

– Nemoj da se vraćaš, bolje ti je u Njemačkoj. Radiš, plaćaš račune, podstanar si cijeli život, jedva čekaš ljeto da odeš u rodni kraj. Ljudi moji, kako možete da budete podstanari cijeli život? Radite da biste umrli, a ne da biste živjeli. U BiH svako može da zaradi 1.000 eura ako želi da radi. Popiješ jutarnju kafu, pa onu u 11 sati, doručak naručiš i donesu ti ga na posao. Živim u svojoj kući od 150 kvadratnih metara, nemam kredit. Zato mogu da odem u inostranstvo kad god poželim – savjetovao mu je Emin.

[Krokodil Behko]

Ipak, nakon godina provedenih u novoj zemlji, sve se češće nameće pitanje koje ranije možda nije bilo u prvom planu: da li je odlazak u Njemačku zaista donio ono čemu su se iseljenici nadali? Upravo takvu raspravu pokrenuo je jedan Balkanac u popularnoj Facebook grupi „Balkanci u Njemačkoj“, kada je postavio jednostavno, ali provokativno pitanje: isplati li se raditi čak 40 godina u Njemačkoj kako bi se na kraju primala penzija od 1.100 eura?

[Quds]

Ipak, nakon godina provedenih u novoj zemlji, sve se češće nameće pitanje koje ranije možda nije bilo u prvom planu: da li je odlazak u Njemačku zaista donio ono čemu su se iseljenici nadali? Upravo takvu raspravu pokrenuo je jedan Balkanac u popularnoj Facebook grupi „Balkanci u Njemačkoj“, kada je postavio jednostavno, ali provokativno pitanje: isplati li se raditi čak 40 godina u Njemačkoj kako bi se na kraju primala penzija od 1.100 eura?

Stani, radi 40 godina, i to mu penzija?

[Naseef Mushroom]

Tipične tipe ljudi koje nisu nigdje sretni. Kladim se da je taj Bosanac sa slike najglasniji bio “Samo treba bježati odavde!” a kada je došao u Njemačku bio najglasniji “Ne valja ništa, što prije se vratiti!”. Takvi će za dvije godine opet kukati kako je loše u Bosni.
Sama izjava “Pa malar bio gladan i na ulici” dokazuje da taj nema nikakav plan u životu, čitav život samo kuka.

[Krokodil Behko]

Stani, radi 40 godina, i to mu penzija?

Tako kaže

Umene brat ima mnogo manje tsaža, ali mu invalidska iz Njemačke upravo tolika

[ironman]

A cuj ja bih juce pristao da odem u penziju od 2 milje..

[Naseef Mushroom]

A cuj ja bih juce pristao da odem u penziju od 2 milje..

Pa svi bi. Bez veze prave dramu, pogotovo jer će se 90% njih iz Europe vratiti u penziji.
Porede njemačku penziju sa kojom u Bosni i Hercegovini možeš živjeti kao kralj sa standardom u Njemačkoj da zvuči strašnije.

[Veca]

Stani, radi 40 godina, i to mu penzija?

da, puno je takvih, posebno zena.

[Naseef Mushroom]

Stani, radi 40 godina, i to mu penzija?

da, puno je takvih, posebno zena.

I šta je tu strašno? Šta ljudi očekuju? Penziju od 5.000 maraka?

[Morgen]

Stani, radi 40 godina, i to mu penzija?

Jedino ako si zaradjivao mesecno 1.400 eura 40 godina

[ElTriconi]

Stani, radi 40 godina, i to mu penzija?

Jedino ako si zaradjivao mesecno 1.400 eura 40 godina

Jel to minimalna plata i minimalna penzija?

[Veca]

da, puno je takvih, posebno zena.

I šta je tu strašno? Šta ljudi očekuju? Penziju od 5.000 maraka?

aj, bizi tam.

[Naseef Mushroom]

I šta je tu strašno? Šta ljudi očekuju? Penziju od 5.000 maraka?

aj, bizi tam.

Ozbiljan sam, i ja sam zato da radnicima i penzionerima budu veća primanja (pa mislim i na svoju guzicu LOL) ali ne možeš se boriti sa vjetrenjačama.

Ja sam ovdje više mislio na one što pišu po Facebooku, gdje većina ima anti-Njemačka i pro-BiH razmišljanje “Isplati li se biti u Njemačkoj samo da bi na kraju imao penziju od 1.400 eura?”.

Pa ako već neko ima takvo razmišljanje a živi u Njemačkoj, taj se planira ionako vratiti ali ne može iz nekog razloga, npr. ostalo mu 10 godina pred penziju, ne isplati se u tim godinama ponovo početi novi život i radno mjesto ili su još djeca mala, kad dođe u penziju nema više razloga da se ne vrati.
U državi gdje je većini penzija ispod 1000 maraka, znate li šta znači imati penziju oko 3.000 maraka?

Ali ne, Bosanci govore o Bosni a onda porede tu penziju sa standardom iz Njemačke da bi zvučalo dramatičnije.

Ta penzija može samo biti briga nekom Nijemcu ili strancu koji se ne želi vratiti ili nema se gdje vratiti.
Pa čak i Nijemci lično kada odu u penziju, ili se sele u manji stan, ili u stan što je dalje od centra, u neki mamji gradić ili u predgrađe od mjesta gdje žive, samo se kod nas od toga pravi drama.

I iskreno, da odem u penziju, živim kako hoću i da na kraju sračunam da mi ostaje još novca, a i da sam nakon nekoliko mjeseci penzije ušparao za vanredne slučajeve (smrtni slučaj, kvar na kući itd.) i nemam neke projekte ili planove, meni bi bilo apsolutno svejedno hoće li mi penzija biti 2.5000, 5.000 ili 10.000 maraka.
Šta ću? 10 godina pred smrt brojati pare i radovati se što na kontu imam 8.000 maraka?