Opštepoznato:Nora Ibsenova wrote: 15 Aug 2026, 02:07 Izgleda nama bosnjacima blizi bjeli rasista nego li marginalizirani migranti, iako su i sami migranti po bjelom svijetu.
Skandinavci su rasisti kakvih nema nadaleko. Brat je zivio 16 godina u Norveskoj bez papira, regularno radio svih 16 godina, ubijao se od posla. Ali je moj brat plavokos, sa plavim ocima i bjelji od njih.
Njegov prijatelj, ne mogu se sjetit, ratni imigrant iz slagacu Eritreje cini, sa ful boravisnom i radnom dozvolom koju je imao prije nego je moj brat i dosao u Norvesku. Nikad u to vrijeme nije dobio ni jedan jedini posao, ni na crno.
Švedska je bila svjetski pionir u institucionalizaciji eugenike i rasne biologije, provodeći politike koje su izravno inspirirale kasniji nacistički režim. Prisilna sterilizacija i sustavna diskriminacija Roma i srodnih skupina započeli su znatno prije nego što je Adolf Hitler došao na vlast u Njemačkoj.
Ova mračna povijest odvijala se kroz ključne faze, institucije i zakonske okvire:
1. Prvi državni institut za rasnu biologiju na svijetu (1922.)
Švedska je 1922. godine u Uppsali osnovala [Državni institut za rasnu biologiju (Statens institut för rasbiologi).To je bila prva državna institucija takve vrste u svijetu, financirana javnim novcem. Prvi direktor instituta bio je Herman Lundborg, radikalni eugeničar i zagovornik "rasne higijene".Institut je provodio pseudoznanstvena istraživanja radi očuvanja "čistoće švedske krvi".Glavne mete istraživanja i klasifikacije bili su autohtoni Laponci (Sami) te Romi i skupina Resande (tzv. "putnici").Lundborgov rad poslužio je kao izravna inspiracija i znanstveni temelj za njemačke nacističke rasne zakone.
2. Zakonska zabrana ulaska i diskriminacija (1914.)
Švedska je već 1914. godine donijela Zakon o strancima (Utlänningslagen) kojim je stranim Romima bio potpuno zabranjen ulazak u zemlju.Ova rigorozna zabrana ostala je na snazi sve do 1954. godine, što znači da je Švedska držala zatvorena vrata za romske izbjeglice čak i tijekom i neposredno nakon Holokausta.
3. Švedski zakoni o sterilizaciji (1934. i 1941.)
Prvi švedski Zakon o sterilizaciji donesen je 1934. godine a stupio je na snagu 1935..Zakon je dopuštao sterilizaciju pojedinaca bez njihovog pristanka iz eugeničkih, socijalnih i medicinskih razloga.Godine 1941. zakon je proširen, čime je olakšana sterilizacija osoba koje vode "antisocijalan način života", što je bio izravan zakonski eufemizam za Rome.Iako je zakon formalno zahtijevao "dobrovoljnost" za radno sposobne ljude, radilo se o državnoj ucjeni: Romkinjama je prijećeno oduzimanjem djece, uskraćivanjem socijalne pomoći ili prava na stanovanje ako ne potpišu pristanak.
4. Razmjeri i "Z-registri"
Između 1935. I 1976. godine, u Švedskoj je sterilizirano oko 63.000 ljudi.Preko 90% steriliziranih osoba bile su žene.Pripadnici skupina Roma i Resande bili su nesrazmjerno pogođeni ovim mjerama.Državne i policijske službe vodile su takozvane "Z-registre" (Zigeuner/Cigani registre).U tim su registrima obitelji kategorizirane na "pune", "polovične" ili "četvrtinske" Rome, prateći čistu nacističku biološku matricu.Ovi su se tajni registri u pojedinim policijskim odjelima i općinama koristili čak do kasnih 1990-ih godina.
Politički konsenzus:
Za razliku od Njemačke gdje je eugenika nametnuta kroz totalitarnu diktaturu, u Švedskoj je ovaj program proveden u okviru stabilne demokracije. Iza zakona o sterilizaciji stajao je potpuni konsenzus švedskih socijaldemokrata, liberala, desnih stranaka i Luteranske crkve. Smatrali su to nužnim korakom za izgradnju modernog, ekonomski održivog i naprednog "društva blagostanja" (Folkhemmet) u kojem nema mjesta za "teret državi" i "genetski nepoželjne" elemente.



![Forum [Bot] Forum [Bot]](./images/ranks/s.png)
