Zao mi je Masamune.
I ja slicno razmisljam uvijek jer je pretesko kad ih jednom vise nema, a nekako uvijek zalutaju u nas zivot nove duse kojima je potreban dom pa uvijek popustim.
Aja je moja nO.1 zauvijek iako sve moje zivotinje volim, i ove sto ih imam, i one sto ih nema vise ali mislim da smo sad zaista zavrsili. Herr Hans je dosao i ostao, Luna je slucajno se pojavila i bas joj je bila potrebna pomoc, ali poslije Aje i njih, necu vise. Ne mogu. Toliko tuge i ocaja kad se razbole, ne smijem ni razmisljati o tome kad je/ih ne bude vise.
Velika Ljubav, a i velika patnja kasnije. Da o odgovornosti, odricanju, financijskom smislu i ne gubim rijeci jer se zna sta dolazi sa kucnim ljubimcima.
Pozdrav od Aje, dan poslije kemo. Jedemo svaka svoje keksice i mrzimo vrucinu. Jedan sasvim obican dan.
P.s. MoliVas, nova frizura.
You do not have the required permissions to view the files attached to this post.
